MMF: Javna poduzeća u BiH proizvode gubitke, u njima radi 80 tisuća ljudi

MMF:  Javna poduzeća u BiH proizvode gubitke, u njima radi 80 tisuća ljudi

Međunarodni monetarni fond (MMF) objavio je istraživanje o temi “Poduzeća u državnom vlasništvu u Bosni i Hercegovini: Ocjenjivanje učinka i nadzor”. U ovom izvješću navedeni su katastrofalni podaci o stanju poduzeća u državnom vlasništvu.

Na osnovu nove baze podataka financijskih izvješća poduzeća u državnom vlasništvu, otkriveno je da su javna poduzeća u Bosni i Hercegovini uglavnom u slabom financijskom stanju. Financijska analiza ukazuje na to da javna poduzeća ne doprinose dovoljno ekonomiji, da vlade ne izvršavaju svoju funkciju vlasništva u skladu sa smjernicama Svjetske banke i Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj, prenosi Klix.ba.

MMF navodi da ne postoje točni, ažurirani i javno dostupni skupovi podataka o sektoru javnih poduzeća te da su poduzeća u državnom vlasništvu zaslužna za oko 11 posto ukupne zaposlenosti, ali samo 10 posto dodane vrijednosti, što ukazuje na to da zaposleni u javnim poduzećima u BiH proizvode manje dodane vrijednosti nego u drugim zemljama regije.

Javna poduzeća ostavljaju značajan otisak na gospodarstvo, ali veliki broj javnih poduzeća utječe negativno na makroekonomske učinke, time što unosi distorziju u tržište rada i nameće znatne fiskalne troškove.

“Oko 80 tisuća radnika zaposleno je u 550 javnih poduzeća širom svih sektora gospodarstva (oko 11 posto ukupne zaposlenosti). Javna poduzeća imaju u vlasništvu 40 posto svih stalnih sredstava u gospodarstvu, a zaslužna su za 10 posto ukupnog prometa. Međutim, 20 najvećih javnih poduzeća u pogledu stalnih sredstava i prometa čini oko 80, odnosno 70 posto ukupnih stalnih sredstava i prometa javnih poduzeća, respektivno”, piše u MMF-om dokumentu.

Javna poduzeća dovode do distorzije tržišta rada zbog toga što su prosječne plaće u njima 40 posto više nego u privatnim firmama, bez obzira na nižu produktivnost. Zapravo, javna poduzeća u BiH imaju treću najveću premiju na plaće u regiji.

Ukupni dugovi javnih poduzeća iznose oko 26 posto BDP-a i to uključuje blizu 4 posto BDP-a u zakasnjelim neizmirenim obavezama za poreze i socijalne doprinose, što smanjuje porezne prihode i ima negativan utjecaj na funkcioniranje sustava socijalnih davanja.

“Sektor poduzeća u državnom vlasništvu ne doprinosi dovoljno gospodarstvu. Tijekom razdoblja od 2015. do 2017. godine, sektor javnih poduzeća je u prosjeku imao povrat na kapital (ROE) od -0,3 posto, što ukazuje na to da su vladine investicije u sektor donosile negativne povrate. S prosječnim povratom na sredstva (ROA) od – 0,2 posto, sektor javnih poduzeća ne izvlači vrijednost iz sredstava koja su mu na raspolaganju. Naprimjer, da je povrat na kapital 4 posto, što je razina koja odgovara razini javnih poduzeća koja rade s umjerenim rizikom profitabilnosti, BDP bi bio oko 3 posto viši. To se može protumačiti kao implicitni oportunitetni trošak održavanja neefikasnog sektora javnih poduzeća”, navodi MMF.

Ogroman broj zaposlenih

U Bosni i Hercegovini ima više od 550 javnih poduzeća. Iako u FBiH i RS postoje centralizirani registri javnih poduzeća, ne postoji jedinstven registar na razini BiH. Da bi se popunio taj jaz, MMF je stvorio bazu podataka financijskih izvješća koja uključuje entitetsku, županijsku i općinsku razinu.

“Naša kvantitativna analiza zasnovana je na uzorku od 414 poduzeća za razdoblje od 2014. do 2017. godine. Prema tome, imamo informacije za gotovo 80 posto javnih poduzeća, ali vjerojatno pokrivamo više od 90 posto javnih poduzeća prema prihodima, zaposlenosti ili sredstvima, pošto je vjerojatnije da su podaci dostupni za veća poduzeća”, piše u izvješću.

Dok je većina javnih poduzeća mala ili srednja i u obliku općinskih komunalnih poduzeća, javna poduzeća koja su u entitetskom vlasništvu imaju operacije najvećeg obujma i zaslužna su za najveći dio zaposlenosti u sektoru.

“Općine posjeduju 279 javnih poduzeća, uglavnom u područjima vodoopskrbe, grijanja, te kanalizacije, ali neke i u oblasti komunikacija (radio) i rekreacije (bazeni, parkovi). Ukupna zaposlenost u općinskim javnim poduzećima je krajem 2017. godine iznosila 11 tisuća. Ipak, najveći dio ekonomske aktivnosti obavljaju javna poduzeća koja su u vlasništvu entitetskih vlada, koja su u 2017. godini generirala oko 85 posto prihoda javnih poduzeća (2,9 milijardi eura), držala 85 posto sredstava i obaveza javnih poduzeća (13,3 milijardi EUR i 3,5 milijardi EUR, redom), te zapošljavala 58 tisuća od 76 tisuća ukupno zaposlenih u javnim poduzećima u uzorku”, piše u izvješću.

Najveća javna poduzeća u vlasništvu središnjih vlada su u sektoru proizvodnje električne energije (FBiH i RS Elektroprivrede), rudarstva (rudnici uglja u FBiH), proizvodnje (proizvodnja naoružanja), poljoprivrede (Šume RS) i prometa (ceste, autoceste i željeznice).

“Zaposlenost u javnim poduzećima predstavlja četvrtinu zaposlenosti u javnom sektoru i 11 posto ukupne zaposlenosti. Naša baza podataka o javnim poduzećima dozvoljava nam da bolje procijenimo otisak javnog sektora na razini od više od 46 posto ukupne zaposlenosti. U 2017. godini izvještavano je o zaposlenosti u generalnoj vladi na razini od 17 posto ukupne zaposlenosti”, navodi MMF.

Najvećih pet poslodavaca koji su javna poduzeća su Elektroprivreda BiH, Željeznice FBiH, Željeznice RS i rudnici uglja Banovići i Kreka. Zanimljivo je da izgleda da je BiH jedina zemlja u regiji u kojoj se broj zaposlenih u javnim poduzećima povećao od 2005. godine, a rangirana je na trećem mjestu u smislu broja zaposlenih u javnim poduzećima izraženog kao postotak ukupnog broja zaposlenih.

GRAS i Aluminij imaju neodrživ poslovni model

“Prosječna plaća u javnim poduzećima je za oko 40 posto viša nego u privatnom sektoru, bez obzira na nižu produktivnost radnika i profitabilnost. Premija na plaće u javnim poduzećima u BiH je viša nego u većini zemalja regije CESEE. Godine 2017. je prosječna mjesečna bruto plaća u javnim poduzećima iznosila 756 EUR, u poređenju s 540 EUR u sektoru generalne vlade i 535 EUR u privatnom sektoru”, navodi MMF.

Premija na plaće ne može se objasniti višom produktivnošću u sektoru javnih poduzeća, pošto se za prosječne prihode po radniku (mjerilo produktivnosti) procjenjuje da su oko 8 posto niži nego u privatnom sektoru.

“Štoviše, dok javna poduzeća imaju tendenciju da budu manje profitabilna od firmi iz privatnog sektora, plaće se procjenjuju na 30,5 posto ukupnih operativnih troškova u javnim poduzećima, u poređenju s 12,0 posto u privatnom sektoru. Premija na plaće u javnim poduzećima uvodi važnu distorziju u tržišta rada, pošto javna poduzeća ne samo da nude bolje pakete naknade, već i stabilnije zaposlenje, u poređenju s privatnim sektorom”, navodi se u izvješću.

Kao primjer poduzeća s neodrživim poslovnim modelom navedeni su GRAS i Aluminij. Kako je navedeno, GRAS je “nesolventno poduzeće i ima neodrživ poslovni model”.

“S krajem 2017. godine ukupne obaveze iznosile su 110 milijuna EUR, odnosno 1,1 posto BDP-a FBiH. Porezne obaveze (izravni i neizravni porezi) iznosile su 81,6 milijuna EUR, odnosno 0,8 posto BDP-a FBiH – što je više od četiri puta veće od godišnjeg prihoda poduzeća. Poduzeće je također veoma nelikvidno i njegov tekući koeficijent likvidnosti iznosi 0,1, te prema tome ne može pokriti operativne troškove bez nastavka proračunske podrške. Loši financijski učinci uglavnom su izazvani neodrživim poslovnim modelom, koji karakteriziraju izdašne implicitne subvencije (niska cijena nije u skladu s nadoknadom troškova) koje se ne vraćaju županijskoj vladi, slabo naplaćivanje prihoda, te nedostatak adekvatnog izvršenja naplate. Vlada Županije Sarajevo je nedavno najavila planove za pokretanje izuzetno neophodnog restrukturiranja”, piše u izvješću.

U dokumentu se navodi da Aluminij nije održiv i zahtijeva veliku vladinu financijsku podršku. Poduzeće radi s negativnom bruto maržom, što znači da prodajna cijena aluminija nije dovoljna za pokrivanje troškova proizvodnje.

“Poduzeće s krajem 2017. godine nije solventno, s nagomilanim gubicima koji iznose više od 120 milijuna EUR (1,3 posto BDP-a FBiH). Obaveze su se od 2014. do 2017. godine povećale za više od 140 posto, dosežući razinu od 188 milijuna EUR (2,0 posto BDP-a FBiH). Oko tri četvrtine duga duguje se Elektroprivredi HZHB u Mostaru, za neplaćene račune za električnu energiju, koja predstavlja primarni ulazni element za proizvodnju aluminija. Poduzeće je također veoma nelikvidno (CLR iznosi oko 0,5). To je navelo vladu FBiH da potraži strateškog partnera da bi se izbjegao stečaj i gubitak posla za 900 radnika u Aluminiju i oko deset tisuća radnika u njegovom lancu opskrbljivanja”, navodi MMF. Očito da izvješće MMF-a ne obuhvaća razdoblje od prestanka proizvodnje u Aluminiju.

Sektor javnih poduzeća je u razdoblju od 2015. do 2017. godine u prosjeku proizvodio gubitke. Iako je sektor u cjelini u 2017. godini bio marginalno profitabilan, sa šest profitabilnih sektora, samo tri sektora su bila profitabilna u razdoblju od 2015. do 2017. godine.

“Najprofitabilniji komercijalni sektor bio je sektor informacija i komunikacija (38 milijuna EUR, odnosno 0,4 posto BDP-a u FBiH), zbog visoke dobiti BH Telecoma koja je predstavljala više od tri četvrtine dobiti tog sektora. Ostali profitabilni sektori bili su poljoprivreda, šumarstvo i ribarstvo te promet i skladištenje. Za razliku od toga, sektor rudarstva je ostvario velike gubitke koji su ukupno iznosili 0,2 posto BDP-a”, navodi MMF.

MMF ističe da gotovo jedna polovina javnih poduzeća nije likvidna i zahtijeva i eksplicitnu i implicitnu proračunsku podršku te da javna poduzeća ne doprinose dovoljno razvoju infrastrukture, čime ne ispunjavaju važno potencijalno opravdanje za javno vlasništvo.

“Iako se BH Telecom i HT Mostar suočavaju s niskom razinom financijskih rizika, analiza bi se trebala proširiti tako da uključuje operativnu analizu i poređenje s međunarodnim odrednicama. Dobit i prihodi u tim poduzećima su tijekom razdoblja od 2014. do 2017. godine znatno opali. Vjerojatno je da je vrijednost tih poduzeća znatno opala tijekom tog razdoblja i održivost njihovih tekućih poslovnih modela može biti pod znakom pitanja. Jedino solidno veliko SOE je Igman d.d. Konjic, opskrbljivač streljivom s održivim poslovnim modelom koji izvozi značajan dio svoje proizvodnje”, piše u izvješću.

MMF navodi kako njihovi radni dokumenti opisuju istraživanje autora i objavljuju se s ciljem dovođenja do komentara i potaknu debate. Gledišta izražena u radnim dokumentima MMF-a su gledišta autora i ne predstavljaju u svakom slučaju gledišta MMF-a, njegovog Izvršnog odbora ili uprave MMF-a.

/HMS/

na vrh članka