Mate Bulić: Dotaknuo sam Vicu i pomislio: “Bože, hoću li ikad biti kao on”

Mate Bulić: Dotaknuo sam Vicu i pomislio: “Bože, hoću li ikad biti kao on”

Glazba je moj život od trenutka kad je Vice Vukov došao u Čitluk u osnovnu školu i kad je kao veliki gospodin izašao iz auta i prebacio sako preko ramena, priča Mate Bulić (62) za 24 sata.hr

Kralj dijaspore i danas pamti trenutak kad se Vice okrenuo prema njima školarcima i rekao: ‘Dobar dan, mili moji’.

– Otišao sam s druge strane, dotaknuo ga, gledao to sivo markanktno odijelo i pomislio: ‘Bože moj, hoće li se ikad dogoditi da i mene tako gledaju, da je budem takav’ – prisjetio se Bulić.

Vukova, dodaje, više nema, ali uspomena na njega ne blijedi. Nema ni Olivera, priča Bulić, i drugih legendi kojima se iskreno divio. S Oliverom je puno radio, s Mišom…

– Neka ga zdravlje još dugo služi. U estradi se osjećam dobro među prijateljima i kad čujem ono ‘estrada su klanovi’, zvuči mi nevjerojatno. Sa svima sam dobar i svi su mi prijatelji – kaže. Takav odnos mu je pomogao prijeći preko razočaranja i gurati dalje. I 40 godina poslije sve bi isto ponovio.

– Bilo je ružnih trenutaka, ali bez njih ne bih postao ovo što jesam. Ne bih spoznao što sve nosi ovaj posao, koje su to prepreke koje ti iskaču na putu. U tim trenucima sam očvrsnuo i kao čovjek i kao pjevač, postao izgrađena osoba, puno više znam i želim cijeniti vrijednosti koje ljudi posjeduju – priča Mate.

U završnim je pripremama za turneju ‘Ja sam na vas ponosan’. Turneja počinje 20. veljače u Splitu, dva dana poslije Mate će pjevati u Osijeku, a završni spektakl je u Zagrebu, 29. veljače.

– Impozantnog je naslova jer tako osjećam. Ti ljudi me prate 40 godina i treba im iskazati dužno poštovanje. Pjevaju sa mnom moje hitove na koje sam ponosan. Na hitove, ali i na publiku. Jer bez njih ne bi bilo ni mene – iskren je Bulić.

U 40 estradnih godina računa i amaterski staž, priredbe koje je radio u crkvama tijekom blagdana, školske priredbe, nastupe po KUD-ovima. Tek poslije je, priča, došla era profesionalnog rada.

– Stekao sam samopouzdanje, dobio volju, znao sam što želim, kakav žanr i uz veliku potporu obitelji i prijatelja i kumova sam uspio. Kruna svega je publika koja me je pratila. Neki dan sam vidio video dječaka koji je zaplakao kad mu je otac rekao da će doći na moj koncert. Tu sreću, tu emociju nitko ne može platiti. Za to se živi i to tjera dalje. Da usrećiš i njih i sebe. Na to sam ponosan – kaže Mate.

Pjevao je već u zagrebačkoj Ciboni, Lisinskom, po prestižnim dvoranama svijeta i iseljeništva. Napunio je i stari Hajdukov plac prije 20 godina, pa se sad vraća.

– Tad je 30.000 ljudi bilo na placu, znali su moje pjesme, ali nisu znali kako izgledam. Trnci me prođu kad se sjetim. Poseban je to motiv i posebnu emociju dat ću 20. veljače u Splitu – kaže.

Koncertna je to turneja, pojašnjava, koju svaki ozbiljan izvođač, smatra, mora imati u karijeri. Kao i božićni album, nastupe u prestižnim prostorima. Mate je prije pet godina imao koncert u hramu glazbe, zagrebačkom Lisinskom, u kojemu je slavio 30 godina uspješne karijere. Kad je prije 40 godina ušao u glazbu, najveća potpora bila mu je supruga Zdravka. Uspio je, proglasili su ga kraljem dijaspore, a Zdravka mu je tad rekla: ‘Vjerovala sam’. Kad se Mate uspeo na tron, bila je mirna, sretna.

– Ona je moj najveći kritičar, utjecala je s mojim stilistom i na promjenu imidža. Sad nastupam u odijelima – kaže. No dodaje da ih ne sluša baš uvijek nego samo kad to njemu odgovara.

Već sad je uzbuđen, iako ga još tri tjedna dijeli od početka. Svaki dan razmišlja kako će izgledati scena, kako će zvučati, kako i odakle će ući na stage. Tri grada je odabrao jer su to tri regije na kojima najviše pjeva. U Splitu će mu gost biti prijatelj i kum Marko Perković Thompson, u Zagrebu Maja Šuput i Ivan Zak, a u sva tri grada s njim je na pozornici bend Tarapana. Fanovi mu pišu da jedva čekaju, da njegove pjesme znaju napamet, pitaju što će sve biti na repertoaru.

– Teško je od 150 ozbiljnih pjesama koje sam snimio odabrati samo 30. Vodio sam se time da ne smijem izostaviti one meni najemotivnije. Jer što me ispuni emocijama, kad osjetim da sam pogodio žicu, vjerujem da će baš tako to osjetiti i publika, da će emocija biti ista, da ćemo sve to pretvoriti u erupciju koju želim – govori Mate.

Supruga Zdravka, kćeri Ana i Katja s muževima sigurno će, kaže, biti na koncertima, ali ne i unuci Ivan i Matej.

– Borim se s Anom, koja kaže: ‘Tata, znaš da svi to želimo, ali djeca su mala. Kako će u tako veliku dvoranu, buku, u to doba biti budni’. I u pravu je. Unuci ostaju drugoj baki na čuvanju – govori.

Iako su mali, već znaju djedove pjesme napamet. Pjevaju ih po cijele dane, Mate i Zdravka snimaju malu veselu skupinu kako iz kreveta pjeva ‘Jednom kada život moje oči sklopi…’. Javnosti je svoje dečke prvi put pokazao na Blatničkim notama dobrote i tad je mlađeg Mateja izveo pred 20.000 ljudi.

Mališan je na prve taktove ‘Moja Hercegovina’ potrčao ka bini i vikao: ‘Dida Mate pjeva, Matej će isto’. Čvrsto je zagrlio didu i naslonio glavu na njegova ramena.

Mate ne skriva koliko je slab na dečke, ali tvrdi da ne pretjeruje s maženjem. Ne petlja se roditeljima u odgoj i rijetko bude situacija da ih treba braniti od mame i tate.

Smatra da se volja roditelja treba poštovati. Volio bi da mu i mlađa kći Katja podari unuke. Odmalena ih uči da vole obitelj i domovinu, a mališani su i vatreni navijači naših reprezentacija. Djed i unuci često se igraju, šetaju gradom, odlaze na sokić. Voze autiće, a Mate im priča priče.

Rado se prisjeti i svog odrastanja s braćom Mladenom i Borom. Žali što roditelji i brat Mladen nisu doživjeli njegov uspjeh. Živjeli su od proizvodnje duhana i vinove loze pa su ih roditelji budili već u tri ujutro da idu brati duhan.

– Ja sam, kao najstariji, bio dežurni policajac, morao sam paziti da se mlađa braća ne sakriju među duhanom i ne zaspu – prisjeća se Mate. Kad ih je otac pitao tko će kod njega ‘polagati ispit’ za vožnju manjeg traktora freze, Boro i Mate dosjetili su se da bi najbolje bilo “uvaliti” Mladena. Rekli su mu da je to odlično, da će se on voziti, a njih dvojica orati, kopati.

Sva trojica su završila fakultete. Pokojni Mladen je imao uspješan posao. Boro (55) danas je poduzetnik koji s obitelji živi u Mostaru. Mate ga često posjeti i u tim obiteljskim druženjima uvijek se prisjete Mladena. Pričaju i o ocu koji Mati nije dao da se zbog ljubavi prema supruzi Zdravki odseli u Njemačku.

Na rodnoj mu je grudi našao posao profesora, no Matu ništa nije moglo zaustaviti. Srce ga je vuklo u Njemačku. Majci je rekao da odlazi, ne i ocu.

– Otišao sam s maminim blagoslovom, a ona je to kasnije rekla ocu. Zavolio je on moju Zdravku, ali uvijek je patio što sam daleko od njega – završava Bulić.

/HMS/

Video sadržaj

na vrh članka