Izbornik Dalić: ‘Supruga se odrekla karijere zbog mene, a žao mi je kad vidim koliko sam u životima sinova propustio’

Izbornik Dalić: ‘Supruga se odrekla karijere zbog mene, a žao mi je kad vidim koliko sam u životima sinova propustio’

Izbornik Zlatko Dalić u razgovoru za Gloriju Glam otkrio je kako supruzi Davorki i sinovima Toniju i Bruni nadoknađuje propuštene zajedničke godine, što je sve njegova obitelj prošla, ali i on sam na putu do uspjeha.

O vrijednostima iz svog doma

“Moje je djetinjstvo bilo gotovo kao svako drugo, nismo imali puno. Otac je radio u Općini, bio je referent za školstvo i prosvjetu, a majka je bila kućanica. Sestra je starija od mene dvanaest godina, a brat deset, tako da sam bio mezimac. Dobivao sam puno pažnje, pogotovo od mame. Sa šesnaest godina, bez ikakva životna iskustva, otišao sam u Split. Moji su me roditelji odlučili pustiti, dakle – dali su mi šansu. Brat je prije toga igrao nogomet pa je u zajedničkom obiteljskom dogovoru sazrela odluka da odem u Hajduk, u veliki klub i veliki grad.”

O supruzi

“Oboje smo iz Livna, susjedi. Upoznali smo se u srednjoj školi, a kako sam ja tada već igrao za Hajduk, viđali smo se samo kada bih ja dobio slobodne dane. Bila je to ljubav preko žice. Potom je ona upisala fakultet u Splitu, a ja sam potpisao ugovor za tadašnji Dinamo iz Vinkovaca, današnju Cibaliju, pa smo opet bili razdvojeni. No, kad je ona diplomirala, zaručili smo se i zajedno otišli u Varaždin, gdje sam ja počeo igrati za Varteks. Nakon pola godine smo se vjenčali.”

“Da bi naša obitelj funkcionirala, moja se supruga morala odreći karijere. Da bi, na primjer, nas dvoje kao par otišli na Varteksovu noć, morala je doći njena mama iz Livna da pričuva dijete. Mi muškarci smo sebični i nećemo se odreći svojih ambicija. Nakon nekog vremena došla je ponovno ponuda iz Hajduka, ja sam je prihvatio i preselili smo se na godinu i pol dana u Split. Međutim, ne pamtim da sam tamo nešto dobro napravio, osim što je u našu obitelj došlo drugo dijete. Sin Bruno rodio se u Splitu. I onda se cijela familija vratila doma u Varaždin”.

O reprezentaciji

“U početku trenerske karijere možda sam i htio postići nešto vikom i agresijom, ali s vremenom sam shvatio da to nije najbolji put. Ti igrači dolaze iz velikih klubova i imaju riješeno sve u životu, ne možeš im se nametnuti na način da te se boje. U ovom poslu s njima moraš biti prijatelj, a moje iskustvo iz Azije me naučilo da se sve riješi razgovorom. Ja sam taj koji odlučuje, ali moram im objasniti zbog čega nešto radim. Ako vide da nešto znam i mogu im tim znanjem pomoći, samo tako mogu postići da me prihvate. Formula je – znanje i prijateljstvo.”

O sinovima

“Obojica su počela u Varteksu trenirati nogomet, ali ja sam bio protiv toga. Prvo sam uvidio da nisu baš talentirani, a uz to nisam htio da prolaze isti put kao i ja – jer nogometni kruh je težak i crn. Zato sam htio da se školuju. Stariji sin upisao je i završio digitalni marketing. Lud je za informatikom, radi kao DJ. Mlađi sin je na drugoj godini menadžmenta na američkom koledžu i to je po mom mišljenju put za moju djecu. Danas mi je žao kad vidim koliko toga sam u njihovom životu propustio.”

Izvor: narod.hr

 

na vrh članka