Pozadina slučaja u kojem je muškarac ostao zazidan u vlastitoj kući

Pozadina slučaja u kojem je muškarac ostao zazidan u vlastitoj kući

"Odbijam sići! Nemam ljestve! Ne želim vatrogasce! Ovo je moja kuća! I ja ću u njoj biti dokle ja želim!", vikao je Željko Perković (57) s balkona obiteljske kuće u Biogradu u kojoj je od podneva ostao zarobljen, zajedno s petogodišnjom labradorkom Kleo, piše Zadarski.hr.


Točnije, ostao je zazidan u vlastitoj kući, jer su sudski ovršitelji u četvrtak oko 10 sati došli u ulicu Slanica 11 na predjelu Kumenat i proveli pravomoćnu sudsku odluku u imovinskom sporu koji već godinama teško narušava odnose unutar obitelji Perković.

Sudski ovršitelji skinuli su ulazna vrata s istočne strane kuće koja je Željko Perković navodno otvorio bespravno te ga zatvorili blokovima i cementom. Prije početka radova Željko je odbio izaći iz kuće, pa je tako ostao zarobljen u njoj, zajedno s psom, a izvan kuće ostali su mu supruga Duška i sin Mario.



"Večeras ne znamo gdje ćemo spavati. Ovo je naš jedini dom, a u njega ne možemo više ući. Kroz glavni ulaz nam je zabranjeno, jer taj dio kuće i ulaz pripadaju našem stricu. On nas je i tužio, odnosno njegove sestre koje imaju njegovu punomoć kao skrbnice. Tako je moj muž ostao u kući, a mi na ulici", priča gospođa Duška koja je u dvorištu na plastičnom stolu prepunom dokumenata "otvorila kancelariju". Prima novinare i svima potanko objašnjava povijest sukoba između braće i sestara Perković koji se pogoršao nakon smrti njihove majke, prije osam godina.

Perkovići su, prema priči Duške i Željka, došli u Biograd 1992. godine, zamjenom kuće iz Vojvodine, odnosno Sremske Mitrovice. Kuću u Biogradu nakon smrti majke naslijedila su dvojca braće tako što je svako dobio po polovicu kuće. Prizemlje i prvi kat pripali su Željkovom bratu blizancu, a njemu drugi kat i potkrovlje. Odnosi između braće nikad nisu bili posebno dobri, a dodatno su se pogoršali nakon majčine smrti. 

Naime, brat mu, kaže Željko, nije dozvolio da prolazi preko njegovog dijela kako bi ušao u kuću, iako je to bio jedini ulaz, jer kuća nije bila građena kao dvojna građevina s dva zasebna ulaza. Štoviše, dok su živjeli u Kninu, Željkov dio kuće brat je znao iznajmiti turistima, a njemu braniti ulaz u kuću.

Tako je bilo sve do 2013. kada Željko otvara vrata s istočne strane kuće. Probija vanjski zid u prizemlju koje pripada bratu i radi ulaz, točno na mjestu unutrašnjeg stepeništa. Brat nakon toga pokreće sudski spor za ometanje posjeda i uzurpaciju polovice kuće, iako spor oko vlasništva kuće, pokrenut nakon majčine smrti, još nije bio završen, a u njega su se preko brata umiješale i sestre skrbnice.

"Tako smo ulazili godinama u kuću i sve je bilo u redu do nedavno. Prije tri-četiri godine došli smo ovdje živjeti, a ja sam povremeno radio u Njemačkoj. Dok sam bio u Njemačkoj nisam primao sudske pozive, pa je ispalo da sam se oglušio na sudske pozive i odluke. Tako je došlo do ove ovrhe zbog koje sam ostao zatočen u vlastitoj kući", tvrdi Željko kojem obitelj preko konopca dostavlja hranu i piće.

"Za danas i sutra ima dovoljno hrane, ali vidjet ćemo kako će biti idućih dana. Stvarno ne znamo što ćemo napraviti, u susjedstvu nemamo prijatelje, jer su svi na strani njegovih sestara, a jedna živi u Puli, a druga u Ljubljani", priča Željkov sin Mario.

"Napravio sam vrata jer imam pravo ući u svoju kuću. Ako je sud i donio odluku da ova vrata zazida, trebao mi je osigurati drugi pristup i nesmetani prolaz do mog dijela kuće, ali to nisu napravili. A arhitekti kažu da se vanjske stepenice, koje vode na drugi kat, ne smiju napraviti. Preko bratovog dijela, kroz glavni ulaz, ne smijem ući. Pa kako da ja dođem do svoje kuće?!", pita se Željko Perković sa šest metara visokog balkona.

"Ja nisam želio da do ovoga dođe. Od prvog dana sam pokušavao dogovorom riješiti spor, ali moj brat i sestre nisu za to htjeli ni čuti. Nedavno se na sudu u Biogradu nisu pojavili, kada se još moglo ovo spriječiti. Njih samo interesira obijesno parničenje, hoće me financijski uništiti, a naše pravosuđe im u tome samo pomaže. Ma sve je to mafija, samo, kako ću ja to dokazati...", kaže nemoćni Željko Perković, dobrovoljno zatvoren unutar zazidane vlastite kuće.

Sve je po zakonu

Unatoč pokušajima do zaključenja teksta nismo uspjeli stupiti u kontakt sa sestrama i braćom Željka Perkovića kako bismo čuli i njihovu stranu priče. Neslužbeno smo ipak doznali da su sve radnje poduzete u skladu s pravomoćnom sudskim presudama, kao i sam ovršni postupak. Naši sugovornici upozoravaju da se postupak dokazivanja prava vlasništva kuće vodi odvojeno od postupka ometanja posjeda koji je okončan na Županijskom sudu u Zadru i čija je odluka provedena u četvrtak. No, Duška Perković nam je rekla da im sudski provoditelji nisu dali nikakav papir o provođenju ovrhe, odnosno da pravomoćnu sudsku presudu nikad nisu vidjeli.

Pogled.ba

Video sadržaj

na vrh članka