Radio je na baušteli, a sada žene čekaju u redu: Prije su me ismijavali...

Radio je na baušteli, a sada žene čekaju u redu: Prije su me ismijavali...

Možete li zamisliti bilo koga kako odlazi na kozmetičke tretmane boksaču? Jest, oni vam uistinu mogu promijeniti osobni izgled, ali, opće je mišljenje, samo nagore.




No postoji jedan hrvatski boksač koji to čini da izgledate bolje. Dakako, ne boksačkim rukavicama ili golim šakama, nego posebnim nožićima i mašinicom kojima već dvije i pol godine iscrtava obrve.

A nespojivo – boks i iscrtavanje obrva – spojio je aktualni doprvak Hrvatske u kategoriji do 69 kg 28-godišnji Sesvećanin Stipan Prtenjača. Stipan je u amaterskoj karijeri imao stotinjak mečeva, ali i 60-ak u srodnim borilačkim disciplinama.


Konobario i radio na baušteli – Bio sam prvak Europe u savateu te brončani na SP-u u kik-boksu, u disciplini “low kick”. Kada je osnovan BK Sesvete, ja sam se opredijelio za boks u kojem sam nastupao i na velikim natjecanjima. Na Prvenstvu Europe 2017. ispao sam u četvrtfinalu od kasnijeg prvaka, a na kvalifikacijama za Olimpijske igre u Riju izgubio sam u osmini finala od kasnijeg doprvaka. U svojim najboljim danima bio sam 28. boksač na ljestvici Međunarodnog boksačkog saveza.


Kao takav, počeo je razmišljati o karijeri profesionalnog boksača.

S menadžerima koji su me trebali voditi nisam se našao na istoj valnoj dužini. Mene su zanimali rezultati, a oni su bili za varijantu “kamo nas voda odnese”. Drugim riječima, nisam htio padati za lovu, biti borac koji popunjava broj. Uostalom, u drugoj Bundesligi imao sam 90 posto pobjeda pa su me zvali da boksam i u Prvoj. Pomalo razočaran, sa samo 25 godina, odlučio je okončati karijeru.

Nisam htio nikoga moliti podršku pa sam odlučio krenuti drugim putem. U to vrijeme bio sam pomoćnik glavnog tajnika HBS-a s kojim sam podnio glavni teret organizacije kadetskog Prvenstva Europe u Hrvatskoj. Nas dvojica radila smo od nula do 24, spavalo se sporadično i kada je sve završilo i adrenalin popustio, ja sam jedne noći završio na hitnoj. Nakon toga dao sam otkaz pa sam se tražio godinu dana.

Kaže da je konobario i radio na baušteli sve dok nije odlučio sljedeće: 

Moja tadašnja djevojka Darija Popović, inače i sama boksačica, radila je trepavice pa sam ja otvorio salon za nju. Ona je pak, meni zauzvrat, uplatila tečaj u Srbiji, i to kod Branka Babića, čovjeka koji ima najbolju akademiju na svijetu za japansko iscrtavanje obrva. Nisam se mogao zamisliti da ja kao boksač iscrtavam obrve, ali otišao sam iz poštovanja prema Darijinu poklonu. U Beogradu sam se, na tom tečaju, osjećao kao kralj među 40 žena i na koncu mi se sve to i svidjelo. S Darijom više nije u bliskoj vezi, ali ostali su poslovni partneri u Lash&Brow studiju Zagreb. – Ona ugrađuje trepavice i radi njihove ekstenzije, a ja iscrtavam obrve i naš salon radi već treću godinu.


Kako se izvodi to japansko iscrtavanje obrva, odnosno “microblading”?

To je polutrajna tehnika hiperrealističnog crtanja obrva čiji se oblik izračunava prema morfologiji lica i takozvanom zlatnom omjeru. Iglicama ubacujemo pigment pod kožu i radimo imitaciju dlačica, da imaju što prirodniji izgled. Mi to zovemo “tri D obrve”. Prvi tretman traje sat i pol do dva, a onda se dolazi po nadopunu pigmenta.

A za takvo što zacijelo je potrebna kirurški precizna ruka. Otkud to jednom “štemeru”? 

Ja sam po struci dizajner namještaja pa sam u školi dosta crtao. Uostalom, između ovog posla s obrvama i onog u tajništvu HBS-a, ja sam radio i u struci, kao stolar. I kako mu ide posao? – Prve dvije godine bilo je nešto teže, posebice u prvoj godini, no imao sam tu sreću da sam muško u ženskom poslu i da se dosta brzo proširio glas da jedan boksač radi obrve.

Kolegama boksačima, koji nerijetko završe kao redari u noćnim klubovima, njegovo zanimanje bilo je neko vrijeme predmet zafrkancije.

Prije su me svi pomalo ismijavali, a sada me pitaju kako posao ide. Kod nas u Hrvatskoj nije lako probiti barijeru i biti u nečemu prvi. Treba se nositi s time. A on se, očito, s time jako dobro nosio, baš kao i s okladom zbog koje se nakon tri godine i pojavio opet u ringu.

Brat Luka bio je veliki talent

Sve je počelo tako da sam ja trenirao odvjetnika Krešu Ćurkovića koji me nagovorio da i ja počnem opet trenirati, što sam i učinio. Onda je došlo do oklade između odvjetnika i mog mlađeg brata Luke i trenera Tepeša. Odvjetnik se kladio u pečenog janjca da ću ući u finale, a oni su rekli da ja neću ni izaći na Prvenstvo. A ja sam nakon nekoliko ozbiljnih treninga ipak izašao i shvatio da tijelo nije zaboravilo ono što je godinama radilo. Trebao mu je samo mali podsjetnik.

Spomenuti mlađi brat Luka bio je velika boksačka nada, ali boksom se više ne bavi.

Već s 18 godina on je imao iza sebe 150 mečeva nakon čega je pregorio. Na Prvenstvu Europe u Zagrebu pao je vagu uoči četvrtfinalne borbe jer jednostavno više nije mogao skidati kilograme. Povrh toga, imao je i problem s leđima pa je odlučio prestati boksati. Danas Luka ima građevinsku tvrtku s 18 zaposlenih i dobro mu ide. Boksati je prestao i najmlađi brat Matko koji je osvojio europsku juniorsku broncu, ali nakon toga posvetio se školi. Starija braća, Antonio i Kristijan, bili su prvaci Hrvatske u savate boksu. Antonio je danas porezni pravnik, a Kristijan radi u tvrtki s Lukom, piše Večernji.hr

Izvor:pogled.ba

na vrh članka