Godišnjica zločina u Mostaru: Antonija i Danijela trebaju imati ulicu u svome gradu

Godišnjica zločina u Mostaru: Antonija i Danijela trebaju imati ulicu u svome gradu

Obje naše vjeroučenice, Danijela i Antonija, dovezene su žurno u bolnicu.



Najprije se pristupilo pregledu Danijele i ustvrđeno je kako je već preminula. Kako tvrde očevici, ona je bila mrtva na licu mjesta u predvorju kripte katedrale, odnosno,kapelice sv. Josipa, jer joj je iz tijela istekla gotovo sva krv. Antonijina je operacija trajala puna tri sata, ali joj se nije moglo pomoći jer su joj geleri raskidali krhko tijelo.

Požrtvovni liječnici učinili su sve što su mogli. Kako im je samo bilo priopćiti da je preminula. Vijest o njihovu preminuću vrlo brzo se proširila gradom Mostarom, kao i diljem svijeta, piše Večernji list BiH.

Dvije učenice i vjeroučenice postale su mučenice – stoji u knjizi “Antonija i Danijela”, priča o dvije djevojčice koje su poginule od posljedica granate koja je pala kod mostarske katedrale u studenom 1994. godine.

Ispraćaj žrtava

Knjiga koju je priredio don Davor Berezovski navodi kako su na današnji dan djevojčice bile pokopane. Unatoč ratnom stanju, velika kolona ljudi od nekoliko stotina metara protezala se od mostarske katedrale prema groblju “Masline”. Došli su kako bi ispratili na vječni počinak dvije curice kojima je bezumnost čovjeka i zločinački poriv prekinuo mlade živote.

Ostale su vaše vjeronaučne bilježnice pokraj lokve vaše krvi, probijene gelerima i natopljene vašom krvlju. Neprijatelj Božjeg imena i ljudskog dostojanstva, golijatski naoružan do zuba, bez ikakve ljudske pameti, čovjekoubojica i lažac od početka, pošao je protiv vas dviju i protiv pedesetak vaših vršnjaka i vršnjakinja, učenika i učenica 7. i 8. razreda, i to s teškim topovima i tenkovima, minobacačima i granatama, da vas pobije. Više ste puta i same govorile svojim vjeroučiteljima: ‘Zašto pucaju po nama? Mi idemo na vjeronauk, nisu ovo položaji vojske’. Moralno raspamećeni zlikovci ne razlikuju curicu na vjeronauku od bunkera i rovova” rekao je na pokopu biskup Ratko Perić.

Biranim riječima od djevojčica se oprostio i tadašnji župnik župe sv. Petra i Pavla fra Dane Karačić.

Neka nam bude utjehom da ih je smrt zatekla u najplemenitijem što su mogle činiti, na vjeronauku, učeći o Bogu.Neka naše suosjećanje i sućut s vama budu znak jedinstva našeg hrvatskog naroda, naših kršćanskih osjećanja i cijele Katoličke crkve”, poručio je fra Dane Karačić.

I ove godine, kao i posljednje 23, u miru i tišini obilježena je godišnjica pogibije Antonije i Danijele. Radilo se o jednom od najtužnijih dana u Mostaru prošloga rata.

Dugogodišnja inicijativa

Nekoliko je puta u javnost izlazila inicijativa da Mostar dobije ulicu koja će nositi ime ovih dviju djevojčica, ali to nikada nije realizirano. S obzirom na to da Mostar nema Gradsko vijeće posljednjih devet godina, to je nemoguće bilo učiniti. Naši sugovornici ističu kako će inicijativa sigurno biti pokrenuta kada grad na Neretvi konačno dobije Gradsko vijeće te kako svakako očekuju da ideja bude provedena u djelo.

Neće nam ih to vratiti, ali će nas podsjećati na njihovu veliku žrtvu, strašni zločin i bezumnost koju čovjek može počiniti”, zaključili su naši sugovornici. Kao i u brojnim drugim slučajevima, nitko za taj zločin nije odgovarao.

Vjerojatno i neće. Slični zločini su barem kažnjeni po zapovjednoj odgovornosti. U ovom slučaju se ni to nije dogodilo. Stoga se postavlja pitanje koliko je realno očekivati pomirenje na ovim prostorima ako oni koji su činili strašne zločine nisu nikada odgovarali za svoja zlodjela.

Pogled.ba

na vrh članka