22. srpnja 1930. vlč. Josip Frkin – tko je omiljeni svećenik kojega je Partija progonila u okolici Zagreba?

22. srpnja 1930. vlč. Josip Frkin – tko je omiljeni svećenik kojega je Partija progonila u okolici Zagreba?

Za prvi Uskrs u Okiću Partija je odlučila likvidirati ga u uskrsnoj noći, no zahvaljujući narodu koji ga je okružio živ je stigao do župne kuće.

Kasnije Frkin je poslan za župnika u zagrebačko naselje Botinec, gdje su vlasti 1969. godine, dva dana prije blagoslova crkve, zazidale ulaz u crkvu i u svećenički stan.

Mons. Josip Frkin rođen je 22. srpnja 1930. godine u Domaslovcu kraj Samobora, kao prvo od petero djece Ane i Josipa. Za svećenika je zaređen na blagdan apostolskih prvaka 1957. godine. “Isuse daj da, kao i Ti, ljubim Crkvu i svega sebe za nju predam da se ona učvršćuje i širi!”, bilo je njegovo je svećeničko geslo.

Kao i tada na mladoj misi, tako i u cijelom svećeničkom životu mons. Frkina, za njegovim stolom uvijek je bilo mjesta za zaboravljene. S vrata njegova župnog doma nitko nije otišao praznih ruku. Služio je u pet župa, a najduže, 26 godina, u župi Navještenja Blažene Djevice Marije u Velikoj Gorici.

Partija odlučila ubiti velečasnog Frkina

Prvi dekret je stigao za župu Sv. Marije Okićke, gdje je imenovan župnikom. Za prvi Uskrs u Okiću Partija je odlučila likvidirati ga u uskrsnoj noći, no zahvaljujući narodu koji ga je okružio živ je stigao do župne kuće.

Nakon toga je završio na sudu. Bio je optužen da je rekao: ‘… da KP ima ubilačke namjere.’ Dobio je 2 tjedna zatvora ali je ta kazna zamijenjena za novčanu. U to vrijeme dva puta je potajno posjetio kardinala Stepinca u njegovom kućnom pritvoru u Krašiću. Bl. Stepinac ga je hrabrio iako je u njemu vidio, kako je rekao ‘kandidata smrti’. Dugo nakon tih susreta mons. Frkin je osjećao snagu za svoj svećenički poziv.

Župa je bila jako razvučena pa se javila potreba utemeljenja nove župe – sv. Josipa Radnika u Klinča Selu. U Klinča Selu je na Badnju večer 1960. doživio ponovni pokušaj atentata te ponovno iskusio Božju zaštitu u svom životu.

Godine 1964. premješten je u Glinu, gdje je pet godina upravljao župama Glinom i Majom, a zatim dolazi u Zagreb gdje mu je povjerena župa bl. Marka Križevčanina u Selskoj.

Nakon toga mons. Frkin je poslan za župnika u zagrebačko naselje Botinec, gdje su vlasti 1969. godine, dva dana prije blagoslova crkve, zazidale ulaz u crkvu i u svećenički stan.

Ali mons. Frkin je rekao: ‘Ja volim kad se nešto stvara od ničega. Tu se vidi Božja providnost na djelu. Ja imam vjeru, Bog ima moćnu ruku, pa ćemo zajedno graditi.’ U početku je crkva zaista bila zazidana a djecu je krstio po kućama. To se s vremenom promijenilo pa su mu komunisti uz dosta natezanja dozvolili odzidati crkvu, slaviti mise i držati vjeronauk.

Omiljeni svećenik Turopolja i Velike Gorice

Njegova zadnja župa u kojoj je služio kao župnik bila je Navještenja Blažene Djevice Marije u Velikoj Gorici. Tamo je od 1981. do 2008. razvijao raznolik pastoral. Radio je s obiteljima, podržavao osnivanje molitvenih zajednica, karizmatske susrete, pokretanje pobožnosti Biblijsko bdjenje. Vlč. Vlado Razum koji ga je naslijedio na mjestu župnika rekao je za njega: „Imao je, kao Isus, srce Dobrog pastira.”

Uz brojna hodočašća koja je organizirao, vjernici Turopolja posebno vole zavjetno pješačko hodočašće u Mariju Bistricu. Naime početkom Domovinskog rata mons. Frkin se zavjetovao da će, ako Velika Gorica ostane nerazorena, svake prve subote u rujnu sa župljanima pješačiti u Mariju Bistricu. Pokrenuo je i list “Navještenje” koje je i danas mjesečnik za sve tri velikogoričke župe.

Godine 2007. mons. Frkin, tada ujedno i velikogoričko-odranski dekan, proslavio je zlatnu misu – 50 godina svećeničkog djelovanja. Nakon umirovljenja kratko je vrijeme bio supsidijarom župe u Lasinji, a potom duhovnik u samostanu Kćeri Srca Isusova u tum mjestu.

Preminuo je 2010. godine.

Izvor: narod.hr

na vrh članka