Biskup Mile Bogović ima rješenje: Odluku Klagenfurtske biskupije treba prihvatiti kao izazov i žrtvama križnog puta na Bleiburgu odati počast u Hrvatskoj, na mjestu koje nas sve povezuje, a ne razdavaja

Biskup Mile Bogović ima rješenje: Odluku Klagenfurtske biskupije treba prihvatiti kao izazov i žrtvama križnog puta na Bleiburgu odati počast u Hrvatskoj, na mjestu koje nas sve povezuje, a ne razdavaja

Zabrana održavanja komemoracije, a posredno i euharistije za žrtve hrvatskoga križnog puta na Bleiburškom polju neugodno je iznenadila organizatore i posjetitelje ovog svibanjskog događaja, a Hrvatska biskupska konferencija, kao suorganizator, prosvjedovala je zbog odluke Klagenfurtske biskupije, u kojoj smatraju kako se misno slavlje iskorištava za promoviranje ustaške simbolike.

Umirovljeni gospićko-senjski biskup i povjesničar msgr. dr. Mile Bogović slaže se s hrvatskim biskupima, ali nije za akciju prikupljanja potpisa protiv odluke austrijskih crkvenih vlasti.

– Ne bih išao tim putem. Meni se ta loša odluka čini dobrom prilikom da se oslobodimo neugodnih uvjetovanosti i da naš narod, kad je u pitanju izražavanje poštovanja svim žrtvama u svojoj povijesti, prihvati bolje rješenje, a to je da se komemoracija iz Bleiburga premjesti na Udbinu, odnosno u Crkvu hrvatskih mučenika! Drugim riječima, spomenutu odluku biskupije u Klagenfurtu valja prihvatiti kao izazov da nađemo za komemoraciju mjesto na svom prostoru, i to takvo koje nas sve povezuje, a ni po čemu ne razdvaja, a to je upravo Udbina. Bleiburg, dakako, treba i dalje ostati mjesto pijeteta koje ćemo s poštovanjem pohoditi, bez ikakvih uvjetovanja i pokroviteljstava. Na sreću, postoji Bleiburški vod koji skrbi o održavanju tog mjesta pijeteta i treba mu u tom pomoći i sa strane naše Crkve i naše države – smatra dr. Bogović, ističući kako je na Udbini u središtu žrtva, a ne pobjednici ili poraženi, partizani ili ustaše, fašisti ili antifašisti.

– Kada se gleda s pozicije žrtve, ona se iz Crkve hrvatskih mučenika prepoznaje i u Bleiburgu i na križnim putovima, i u Macelju, i u Jazovki, pa i u Jasenovcu, Jadovnu i Blagaju, ali i na Krbavskom polju, Gvozdanskom, Sigetu, Bečkom Novom Mjestu... Jednom riječju, na svim mjestima stradanja ljudi s hrvatskih prostora. Ni jedno mjesto nema takvu objedinjujuću i povezujuću snagu. Nema razloga da se dade nova prilika sitnim dušama koje žive od toga da druge optužuju i okrivljuju, da se iživljavaju u povodu okupljanja oko žrtava – navodi biskup Bogović, napominjući kako je crkvu na Udbini gradila hrvatska država i Crkva u Hrvata pod pokroviteljstvom HBK i Hrvatskog sabora; gradili su je Hrvati iz domovine i dijaspore, županije, gradovi, općine, poduzeća i pojedinci.

U Glavnom odboru za gradnju bili su predsjednik Sabora i HBK, predstavnici (predsjednici) institucija hrvatske znanosti i kulture. Inicijativa za gradnju rođena je u vrijeme koalicijske vlade 2002. godine i tadašnji predsjednik Sabora Zlatko Tomčić bio je supredsjedatelj Glavnog odbora za izgradnju, zajedno s tadašnjim predsjednikom HBK, kardinalom Josipom Bozanićem, a poslije su ulogu supredsjedatelja preuzimali drugi predsjednici Hrvatskog sabora i HBK.

– Kada smo na svom terenu, može se držati na oku provokatore, što se izvan Hrvatske ne može. Ne bismo ovisili o tome što misli neka druga država i crkva o našoj povijesti. Crkva hrvatskih mučenika je pogodno mjesto da bude zadnja postaja hrvatskoga križnog puta (Isusa polažu u grob), a podno nje, na Krbavskom polju, najpogodnije je mjesto za "svehrvatski grob". Izgledalo je da smo svi složni u tome da one ljude, vojnike i civile, koji su krajem Drugog svjetskog rata i u poraću mučeni i ubijani te bacani kao otpad u jame, rovove, bezdanke, da ih ekshumiramo i pokopamo i tako im javno priznamo ljudsko dostojanstvo koje im je bilo oduzeto i pogaženo. Međutim, nismo tu svoju moralnu obvezu ispunili niti radimo da je ispunimo – upozorava msgr. Mile Bogović.

– Sada je takvo raspoloženje da bi država bila spremna napraviti groblje na općinskoj razini na kojem bi se pokopali ostaci neidentificiranih žrtava s manjih grobišta u Hrvatskoj. Kada se prije više godina počelo s iskapanjem većih grobišta, nije bilo mjesta gdje bi se iskopane kosti pokopale pa su se povlačile po tavanima, podrumima i kontejnerima. Zato je potrebno imati određeno mjesto gdje bi se zemni ostaci žrtava na dostojan način pokopali. Mislim da je za to najpogodnije mjesto na Krbavskom polju, simbolu našeg vjekovnog stradanja, podno Crkve hrvatskih mučenika, gdje bi im bio osiguran dužni pijetet. Nisam kod nadležnih državnih vlasti, a bez toga se ne smije nitko u takvo što upuštati, naišao na razumijevanje za iskapanje zemnih ostataka žrtava s velikih stratišta u Hrvatskoj, a još manje da se obuhvate grobišta u Sloveniji, kao što su Huda jama, Tezno, Kočevski rog... Izgleda da treba čekati bolja vremena. To znači da nema vizije cjeline zadatka, a s brzinom sadašnjeg rada i s raspoloživim snagama koje su za to namijenjene ne bismo obavili posao do sudnjeg dana poslije podne, kako bi se to reklo – zaključuje naš sugovornik.

Zašto Macelj nije dobra ideja?

Biskupa Bogovića pitali smo i za komentar ideje o održavanju komemoracije na Macelju, no on smatra kako to mjesto posebnog pijeteta nije prostorno prikladno, nema vlastitosti nacionalnih dimenzija i snagu povezivanja kao Udbina.

– Mnoge kontroverzije iz Bleiburga bile bi prenesene u Macelj jer bi se okupljanje i na tom grobištu mnogima činilo kao okupljanje protiv nekoga, a ne povezivanje svih oko žrtava. Kako rekoh, austrijska Crkva na neki način izazvala nas je da nađemo za okupljanje mjesto koje nas povezuje, a ne mjesto razdora. Crkva hrvatskih mučenika je u zemljopisnom središtu Hrvatske, pokraj mjesta pogibije oko 10 tisuća Hrvata i drugih nacija 1493. godine, simbol je naših povijesnih stradanja. Ta crkva je sažetak hrvatske vjere i kulture, ondje je spomen-kamenje s većine naših stratišta, a posebna prostorija u sklopu Crkve hrvatskih mučenika nazvana je "Učionicom hrvatske povijesti" i pogodno je mjesto gdje se mogu dobiti informacije o nedavnim i davnim stradanjima našeg naroda i drugih naroda koji su s nama živjeli. Podno Crkve hrvatskih mučenika predviđen je "svehrvatski grob", zadnja postaja hrvatskoga križnog puta. Nakon toga slijedi uskrsna pobjeda, izražena na oltarnom reljefu crkve, monumentalno djelo Kuzme Kovačića.

Izvor: Slobodna Dalmacija

na vrh članka