Mons. Puljić: Hrvatski biskup Petar Čule zaslužan je što se ime svetog Josipa spominje u kanonu mise

Mons. Puljić: Hrvatski biskup Petar Čule zaslužan je što se ime svetog Josipa spominje u kanonu mise

Svetkovina sv. Josipa, zaštitnika Grada Obrovca, svečano je proslavljena u utorak 19. ožujka u župi sv. Josipa u Obrovcu. Svečano misno slavlje u župnoj crkvi Sv. Josipa predvodio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić.

U propovijedi je nadbiskup Puljić istaknuo mnogima nepoznati podatak o kojemu se u javnosti rijetko govori, a od velikoga je značenja i doprinos je za cijelu Katoličku Crkvu u svijetu. Naime, upravo je sin iz hrvatskog naroda, mostarsko-duvanjski biskup Petar Čule (biskup od 1942. do 1980.), zaslužan što se sv. Josip izrijekom po svom imenu spominje u misnom kanonu. Biskup Čule, kao primjer u življenju pobožnosti sv. Josipu, bio je osobiti Josipov štovatelj i puno je pretrpio za vjeru u komunističkim zatvorima, rekao je mons. Puljić. Nakon Drugog svjetskog rata komunisti su ga osudili na jedanaest godina zatvora, a izdržao je osam godina u zatvoru u Zenici i drugdje gdje je bio.

„U svom govoru 10. studenoga 1962. g., kao sudionik na Drugom vatikanskom koncilu, biskup Čule se osobito zauzeo da se ime svetoga Josipa unese u kanon mise. Naime, mi kad molimo kanon mise, spominjemo mučenike, svece. Ali nije bilo sv. Josipa. Biskupu Čuli to je nedostajalo. I zato se usudio pred cijelim ondašnjim gremijem biskupa, bilo ih je dvije i pol tisuće, predložiti neka se to unese u kanon mise“, rekao je mons. Puljić.

„Kroničari pišu kako je papa Ivan XXIII. tu njegovu molbu odmah uvažio i posebnim pismom tri dana poslije Čulinog interventa i govora, odredio neka se u misni kanon ime sv. Josipa unese ovako: ‘U zajedništvu s cijelom Crkvom častimo uspomenu ponajprije slavne Marije vazda Djevice, Majke Boga i Gospodina našega Isusa Krista. Častimo i uspomenu blaženoga Josipa, zaručnika Djevičina’. Ta brza Papina odluka navela je jednog koncilskog komentatora da zapiše primjedbu kako ‘dvije tisuće biskupa tih dana govore i predlažu, ali ne ide baš tako lako. A mons. Čule otvorio usta i Papa odmah prihvaća’. Drugi sudionik je komentirao: ‘E moj brate, to je zasluga mučeništva koje je Čule podnio za Crkvu’“, rekao je nadbiskup Puljić, poručivši: „Mi smo ponosni na toga sina našeg roda zbog njegovih mučeničkih zasluga, ali i zbog njegove osobite pobožnosti i odanosti svetom Josipu“.

Nadbiskup je podsjetio da hrvatski narod osobito štuje i voli Mariju, mi smo i narod svetog Petra zbog dobrih stoljetnih odnosa između Hrvatske i Svete Stolice, a uz to smo i vjerni štovatelji svetog Josipa. To potvrđuje i povijesna odluka Hrvatskog sabora 1687. g., kad je na prijedlog zagrebačkog biskupa Martina Borkovića, sveti Josip proglašen zaštitnikom hrvatskog naroda.

Mons. Puljić istaknuo je i pjesništvo dvojice svećenika u čast sv. Josipa, don Mirka Validžića i o. Petra Pericu, koji su svojim stvaralaštvom i na taj način izricali osobitu odanost moćnom zaštitniku Josipu, kao molitvu „neka nam usreći hrvatsku grudu, da uvijek cvate vjerom i poštenjem“. O. Petar mučenički je stradao 1944. g. na Daksi gdje su ga partizani mučki ubili s još šestoricom svećenika i šezdesetak intelektualaca. Perica je autor poznatih i značajnih crkvenih pjesama, Do nebesa i Zdravo Djevo, a s mons. Čulom bio je zapaženi pitomac ondašnjeg poznatog travničkog sjemeništa. Ispjevao je i uglazbio veličanstvenu himnu Kristu Kralju.

„Taj proslavljeni Božji svjedok, mučenik i Božji trubadur imao je i posebnu bilježnicu koju je nazvao ‘Josipovka’, a u njoj je bilježio svoje preporuke i uslišanja zagovorom sv. Josipa. Stoga bi bilo vrlo korisno i zanimljivo istražiti ostavštinu o. Perice jer bi se sigurno našlo puno toga što je zabilježio kao Božje uslišanje zaslugom Isusovog vjernog sluge i poočima, sv. Josipa. Sva trojica spomenutih velikana naše nedavne prošlosti pokazuju koliko je sv. Josip blizak našem čovjeku. Inspiracija su nam jer su u životu jako puno značili u svom vremenu vjernicima i biskupiji gdje su služili, kao odani štovatelji sv. Josipa. Nadahnjujmo se na njihovoj odanosti i pokušajmo osjetiti blizinu zaštitnika sv. Josipa“, potaknuo je mons. Puljić.

Nadbiskup je govorio i o potrebi nasljedovanja Josipovih kreposti baš u ovom vremenu pogaženih vrijednosti u prilog rada i života. „Osjećamo Josipovu blizinu i s našim obiteljima. Jer sv. Josip je uzor radnika, brižni skrbnik obitelji, zagovornik i pomoćnik u progonstvu, zaštitnik dobre smrti. Sv. Josip je drag i suvremen svetac, kao uzor radnika u vremenu kada se ne cijene znoj, osobno zalaganje ni naporan rad. 

U naše vrijeme ističe se i sanja zarada na brzinu, ako treba i na prevaru. Poput onih zakona koje smo preživjeli o nacionalizaciji, konfiskaciji, eksproprijaciji ‘u ime naroda’ prije šezdesetak godina. Sv. Josipu bili su nepoznati takvi propisi i zakoni. Nasuprot takvih stavova i zakona, sv. Josip se pojavljuje kao uzor radnika koji svojim znojem, trudom i vlastitim žuljevima zarađuje kruh svoj svagdanji. Njegov zakon je poštenje, a osobna iskaznica i putovnica vlastiti rad i žuljevi. Njegova sreća, nada i zadovoljstvo je družiti se s Isusom i Marijom“, rekao je mons. Puljić.

Nadbiskup je istaknuo kako je sv. Josip suvremen svetac jer živimo u vremenima kad je ugrožen i obiteljski život. „Daje se prostor bezbožnim ideologijama koje uništavaju ljudsko dostojanstvo, svetost braka, ono što je najsvetije i najvrjednije. Zato nam se sv. Josip ukazuje kao zaštitnik obitelji, kad je obiteljski život ugrožen. A obiteljske vrijednosti vjernost, žrtva, darivanje i praštanje dolaze pod stečaj. Kao da nisu važne, njih se ne prepoznaje. A one su u temelju obiteljskog života“, naglasio je mons. Puljić, upitavši: 

„Tko danas govori o tim vrednotama? Tko se danas zanosi tim idealima? U kojim školama i na fakultetima se izučavaju te vrijednosti? Koliko je obitelji ugradilo u temelje svoga bračnog života i poštuju vrednote vjernosti, žrtve, darivanja i praštanja? Dao Bog da ih je sve više, jer to je temelj ne samo obitelji, nego i naroda i naše budućnosti. Jer nema zdravoga društva bez zdravih obitelji“, poručio je mons. Puljić.

„Ako pogledamo stvarnosti u oči, iznenadit ćemo se da ima previše nevjere, previše rastava i svađa, čak i ubojstava, u našim obiteljima. A tek čedomorstva i pobačaja!? Kuga ‘civilizacije smrti’, kako je sv. Ivan Pavao II. nazvao težnju i napast da se ljude ponižava, uništava, ubija djecu, hara, nažalost, i našim krajevima. Previše je nevjernih duša i uprljanih ruku krvlju nevine dječice“, upozorio je mons. Puljić.

„Stoga nam je potreban sv. Josip. Skrbnik, vjernik, pobožni odanik Božjega plana s obitelji. Sv. Josip pojavljuje se u ovoj sivoj svagdašnjici kao primjeran domaćin, odličan skrbnik, uzor, ali i zaštitnik obitelji“, rekao je nadbiskup, poželjevši „da nam sv. Josip bude poticaj kako biti dobri radnici, vrijedni obiteljski skrbnici i uzorni Božji suradnici“. „Taj šutljivi svetac potiče nas biti boljim i savršenijim ljudima koji hodaju putovima Božjim. O njemu jako malo piše u Svetom pismu. Ali ostao je zapamćen, ostao je kao velikan i nama kao uzor za nasljedovati. Poput Josipa biti dobri čuvari obitelji, bogobojazni i zauzeti radnici te izvrsni Božji suradnici. Neka nas u tom opredjeljenju i na tom putu prati zagovor Božjeg ugodnika, svetog Josipa“, poželio je nadbiskup.

Procesija s kipom sv. Josipa kroz grad nakon mise ove godine nije održana zbog jake bure. Umjesto toga, u crkvi su župljani, nadbiskup Puljić i svećenici suslavitelji izmolili krunicu sv. Josipu. Obrovački župnik don Krešo Ćirak istaknuo je nakane za Crkvu, za domovinu i državu da živi u istini i pravednosti, za obitelji, svećenička i redovnička zvanja, međusobnu pomoć, solidarnost i zahvalu Bogu za primljena dobročinstva po zagovoru sv. Josipa.

Župnik Ćirak zahvalio je svima koji su sudjelovali i u Velikoj devetnici sv. Josipu. U Obrovcu je od 16. siječnja do 16. ožujka devet tjedana ususret svetkovine, kip sv. Josipa boravio po tjedan dana u jednoj obitelji pred kojim je obitelj molila, a pridruživali su im se u molitvi i rodbina, susjedi, prijatelji i kumovi. Svaku večer obitelji je pohodio župnik Ćirak i molio s obiteljima. Čitali su i Sveto pismo i dijelove iz oporuke bl. Alojzija Stepinca. Ove godine, četvrtu godinu kako tako mole sv. Josipu, to su bile obitelji Šime Jurjević, Branka Bašić, Zdenko Šakić, Ivica Modrić, Miro Modrić, Marija Modrić, Dinko Modrić i Marija Anić. Svake srijede u tjednu župljani su zajedno molili u župnoj crkvi, a deveti tjedan uoči svetkovine svi su župljani zajedno molili u župnoj crkvi časoslov.

Devet srijeda župu Obrovac pohodili su svećenici iz Novigradskog dekanata i zadarski sjemeništarci. To su bili fra Petar Klarić, don Ivan Ćurić, don Stipe Mustapić, fra Ivan Nimac, don Gašpar Dodić, don Anđelko Buljat, don Tomislav Baričević i don Roland Jelić, rektor zadarskog sjemeništa. Oni su srijedom predvodili misu u župnoj crkvi, a puk je prethodno molio krunicu sv. Josipu. Ovogodišnja priprema svetkovine sv. Josipa bila je pod geslom 40. obljetnice Branimirove godine te su propovijedi bile o temi 13 stoljeća vjere u našem narodu i sv. Josipu kao zaštitniku Crkve i hrvatskog naroda.

U Obrovac su srijedom u Devetnici ove godine prvi put dolazili i vjernici iz drugih župa u privatnom aranžmanu. Znak je to zaživljene pobožnosti sv. Josipu i proširenoga glasa o vjernosti i predanju obrovačke župe sv. Josipu, gdje župnik Ćirak i Obrovčani predano mole za potrebe cijele Crkve, naroda i domovine.

misija / ines grbić / zadarska nadbiskupija

na vrh članka