Uskrs radio ljubuski2xl

Država napokon objavljuje rat raku! Poznati onkolog otkriva detalje plana koji će uskoro zaživjeti, a na njemu je godinama radilo 150 hrvatskih stručnjaka

Država napokon objavljuje rat raku! Poznati onkolog otkriva detalje plana koji će uskoro zaživjeti, a na njemu je godinama radilo 150 hrvatskih stručnjaka

Predstojnik Klinike za onkologiju i radioterapiju KBC-a prof. dr. sc. Eduard Vrdoljak, predsjednik Povjerenstva za izradu Nacionalnog plana protiv raka Ministarstva zdravstva, proteklih tridesetak mjeseci zajedno s gotovo 150 vodećih medicinskih i nemedicinskih stručnjaka različitih disciplina radi na Nacionalnom planu borbe protiv raka, pošasti koja je, kada se usporedimo s drugim zemljama EU, posebno teško pogodila Hrvatsku; puno je novootkrivenih bolesnika od te teške bolesti, a i preživljenje je puno lošije nego u nekim drugim zemljama.

Stoga je, Vrdoljak kaže, postalo kritično važno napraviti strategiju za borbu protiv te opake bolesti. Inače, rak je drugi najvažniji uzrok smrti, iza bolesti srca i krvnih žila.

Treba li Hrvatska, po uzoru na neke druge zemlje, proglasiti rat raku?

- Mislim da to upravo činimo. Nacionalni plan protiv raka (NPPR) je u načelu objava rata raku, strukturirana i organizirana borba protiv raka.

Kada će biti gotov taj plan?

- U cijelosti je usuglašen te je u završnim pripremama za pravnu proceduru, e-savjetovanje. Vjerujem da će NPPR biti prihvaćen od strane odgovornih, Ministarstva zdravstva, Vlade RH i Sabora te da će zaživjeti u našim životima u 2020. godini.

Što će za borbu protiv te bolesti značiti spomenuti plan?

- Jasno, mi smo se i do sada borili protiv raka, nažalost nedovoljno uspješno. Zemlje zapadne Europe nam pokazuju kako možemo kroz NPPR značajno pospješiti naše rezultate u borbi protiv raka. NPPR daje uvid u postojeću onkološku situaciju, njezine nedostatke te nudi načine za njihovo rješavanje i prijedloge za poduzimanje konkretnih strukturnih, organizacijskih i financijskih mjera koje su potrebne, uz definiranje prioriteta u provođenju onkološke skrbi. Cilj NPPR je smanjiti pobol i
smrtnost od raka, uz optimalizaciju troškova svih vidova onkološke skrbi.

Pomogla je i Svjetska zdravstvena organizacija?

- SZO je pomogla kroz angažman svojih stručnjaka koji su recenzirali plan i dali svoje vrijedne savjete da NPPR bude bolji. Naime, NPPR različitih zemalja treba biti prilagođen specifičnim potrebama neke zemlje, vodeći pri tome brigu o bremenu raka u toj zemlji, stanju zdravstva općenito, raspoloživim resursima i mnogim drugim specifičnostima. Naš NPPR je jedinstven, prilagođen našim specifičnostima.

Zbog čega jedan tako važan plan nije donesen prije?

- Vjerojatno se trebala stvoriti kritična masa potrebna za NPPR. Koristim priliku da naglasim veliku ulogu ministra prof. dr. sc. Milana Kujundžića, koji je prije tri godine prepoznao potrebu za NPPR i organizirao Povjerenstvo za izradu NPPR, te predsjednika Vlade RH Andreja Plenkovića na nepodijeljenoj i kontinuiranoj podršci u izradi NPPR.

Umjesto da jedan doktor odlučuje o sudbini jednog pacijenta, navodi se da bi u onkologiji trebalo više multidisciplinarnog pristupa, te da se tako može poboljšati uspješnost liječenja za desetak posto.

- Da, suvremena onkologija počiva na multidisciplinarnosti. U pravu ste kad kažete da multidisciplinarni pristup (MDT) dovodi do 15 posto boljih rezultata u liječenju onkoloških bolesnika. MDT pristup osigurava „konzilij“ za svakog bolesnika, a ne samo za velikodostojnike, dakle svi pacijenti bi trebali dobiti puno bolju skrb. U načelu nije riječ o jednom timu nego više njih. Riječ je o topičkoj onkologiji i topički orijentiranim timovima. Tako, primjerice, imamo tim za rak pluća, rak dojke, gastrointestinalne tumore, urološke ili ginekološke tumore... Timovi za pacijente će značiti više sigurnosti u liječenju, točniju dijagnozu, organiziranje liječenje i u konačnici bolje rezultate.

Rekli ste i da liječenje radioterapijom predstavlja 'rak-ranu hrvatske onkologije'. Zašto je tako i što treba mijenjati?

- Radioterapija je jedna od osnovnih, najčešće korištenih i najkorisnijih onkoloških modaliteta liječenja. Na žalost, zbog dugogodišnjeg zanemarivanja u investicijama u opremu i ljude, u RH sada nedostaje gotovo 50 posto potrebnih uređaja (linearnih akceleratora). Vjerojatni razlog leži u cijeni akceleratora (zajedno s bunkerom i dodatnom opremom vrijednost investicije je oko 3,5 milijuna eura). Treba organizirati nacionalnu RT mrežu, kupiti nedostajuću opremu (15 linearnih akceleratora), osigurati kontinuiranu zamjenu dotrajale opreme, te osigurati kontrolu kvalitete opreme i ordinirane radioterapije. Siguran sam da bi ta investicija značajno unaprijedila naše liječenje raka.

Što u Hrvatskoj nedostaje od opreme?

- Pored linearnih akceleratora nedostaje nam dijagnostičke opreme (primjerice PET uređaji u svim Sveučilišnim bolnicama), više uređaja za ablacijske antitumorske tehnike, te čitav niz specijalističke opreme koji znače modernu dijagnostiku i terapiju u onkologiji.

Koliko u Hrvatskoj nedostaje suvremenih akceleratora?

- Petnaest lineranih akceleratora, od kojih dva sa stereotaksijskim sposobnostima. Ipak, važno ili još važnije je ulagati u kadar. Uređaji se uvijek mogu kupiti, a kadar najčešće ne. Znanje i iskustvo se kod nas ne cijene na odgovarajući način. Ne liječi uređaj nego tim ljudi predvođen kliničkim onkologom, a u kojemu je medicinski fizičar s radioterapijskim usmjerenjem i inženjer medicinske radiologije. Naše vjerovanje da kupnjom uređaja rješavamo sve probleme je legendarno; „gdje je najnoviji
i najbolji uređaj - tamo idem“ a ne „gdje je najbolji i najstručniji medicinski tim - tamo idem“. Poruka je – trebamo značajno više cijeniti stručnjaka nego što to činimo danas.

Koliko tumori, u načelu, ako se rano otkriju, mogu postati izlječivi?

- Ako se tumor ranije otkrije, značajno rastu šanse za njegovo izlječenje. Manji tumor je imao manje vremena metastazirati ili se lokoregionalno proširiti, te u konačnici na taj način ubiti organizam u kojem je nastao. Učinak programa rane detekcije raka počiva upravo na tom principu, rane detekcije raka debelog crijeva, dojke, vrata maternice ili pluća. I ostali tumori, primjerice jetre ili jajnika, što su manji pri dijagnozi – imaju veće šanse za izlječenje. Pri tome moramo imati u vidu činjenicu da jedan gram tumora ima oko jednu milijardu tumorskih stanica.

Zbog čega ovolika pojavnost raka crijeva?

- Dva su osnovna razloga; starenje populacije (vjerojatnost nastanka raka značajno raste s dobi osobe) te vrsta i količina hrane koju pojedemo. Kancerogeni u hrani te oni nastali pripremom hrane su nešto što trebamo ali u isto vrijeme teško izbjegavamo. Također, količina kalorija, nedostatak povrća i voća u našoj ishrani, prekomjerna tjelesna težina i nedostatak tjelovježbe značajno doprinosi vjerojatnosti nastanka raka debelog crijeva.

Bi li ljudi iznad pedesete trebali barem jednom godišnje napraviti CT abdomena?

- Ne, nemamo dokaz o učinkovitosti CT pregleda u ranoj detekciji raka debelog crijeva. U isto vrijeme imamo gomilu dokaza o učinkovitosti testa za okultno krvarenje u stolici te kolonoskopije, a koji se u RH nevjerojatno slabo provode. Naime, poražavajući su podaci o odazivu od samo 17 posto naših ljudi iznad 50 godina na besplatan test kojim rano otkrivamo rak debelog crijeva.U skandinavskim zemljama se odazove oko 75 posto pozvane populacije.

Dobar dio oboljelih koristi alternativu. Kakvo je vaše stajalište o tome?

- Nažalost, alternativna medicina ne pomaže. Razumijem one koji u beznađu pokušavaju naći izlaz. Ipak, nažalost, ponavljam, riječ je o neprovjerenim, često skupim a uvijek neučinkovitim i moguće toksičnim pripravcima.

Koliko stvari iz okoliša mogu biti okidač za karcinome?

- Dosta, od sunca do slane i sušene hrane, od zraka koji udišemo u našim gradovima do lijekova koje uzimamo za liječenje različitih bolesti. Ipak, poruka je znati i kontrolirati svjesno svoj rizik. Primjerice, najgori kancerogen je pušenje i Hrvatska je na trećem mjestu po prevalenciji pušenja u EU (više od 30 posto odrasle populacije puši, dok je u skandinavskim zemljama udio manji od 10 posto) a također, što je za mene porazno, smo jedina EU zemlja koja je od 2000. godine do 2015. godine imala porast udjela populacije pušača. Iskrena borba protiv pušenja je istinski test naše spremnosti za borbu protiv raka i zdravlje nacije sutra.

A hrana puna aditiva?

- Slična priča kao i kod pušenja. Mi imamo šansu zdravo se hraniti ali često, manje ili više svjesno to ne želimo. Naučimo prepoznati zdravu hranu i uživajmo u njoj.

Po istraživanjima bavljenje sportom bitno smanjuje pojavnost nekih novotvorina, posebice raka crijeva, pluća...?

- Da, pretilost postaje glavni razlog bolesti, uključujući rak, u razvijenom svijetu. Tjelovježba dokazano smanjuje smrtnost od raka dojke, crijeva ili prostate. Tjelovježbom činimo organizam spremnijim na napore, imunološki boljim, učinkovitijim u borbi protiv raka.

Bavite li se vi nekim sportom i pazite li što jedete?

- Da, nastojim se baviti sportom na dnevnoj bazi. Vozim bicikl vikendom, šetam kad stignem tijekom tjedna, bavim se tjelovježbom kući, uglavnom u večernjim satima. Nastojim, ulažem značajnu pažnju, u izbor hrane koji jedemo. Pokušaj da se jede zdrava hrana naime traži angažman, vrijeme. Druga važna stavka je unošenje primjerene količine kalorija. U ovom slučaju je manje bolje.

Jesu li na pragu nove terapije koje bi mogle povećati preživljavanje, i koje su to?

- Da, živimo u vremenima kad se događa onkološka revolucija te svakodnevno svjedočimo novim iskoracima u liječenju raka. Imunoterapija je uistinu dovela do značajnih promjena u preživljenju melanoma, raka bubrega, te specifičnih, biljegom definiranih tumora pluća, dojke, mjehura, debelog crijeva, i drugih. Također, vrijedno je spomenuti da svakodnevno činimo pomake u pronalasku novih, ciljanih lijekova koji inhibiraju specifične enzimske putove u stanicama tumora, dovodeći do signifikantnog poboljšanja preživljenja takvih bolesnika uz očuvanje ili unapređenje kvalitete života. Moderno liječenje počiva na modernoj dijagnostici, tako da moramo znati da bez moderne molekulske onkologije i moderne pridružene radiološke dijagnostike nećemo moći sudjelovati na zadovoljavajući način u toj onkološkoj budućnosti.

Hoće li u budućnosti imunoterapija zamijeniti kemoterapiju?

- Da, u liječenju nekih tumora. Naime, tumore dijelimo na one koji su imunoterapijski osjetljivi i one koji to nisu. Najosjetljiviji su mikrosatelitno nestabilni tumori uterusa, crijeva, gušterače ili drugog sijela. Nakon njih oni tumori koji u svojoj strukturi su generirali puno mutacija i samim tim novih biljega koje može prepoznati naš imunološki sustav poput melanoma, bubrega, mjehura.

Ni mladi ljudi nisu više imuni na tumore; koliko često su vam mladi ljudi do četrdesete prisutni u Klinici?
- Previše često. I jedan je previše. Nažalost, rana rizična ponašanja dovode veliki broj mladih u našu instituciju.

Što mislite o listama čekanja, primjerice za pacijente koji moraju čekati i godinu dana da naprave CT jer nemaju novca da plate kod privatnika?

- Držim da možemo u tom pogledu napraviti značajne iskorake. Liječnici kroz pažljivije, odmjerenije korištenje dijagnostičkih testova, slijedom smjernica, bolesnici obaveznim dolaskom na dogovorene pretrage i preuzimanjem nalaza istih i postupanja po uputama iz nalaza, te zdravstvena administracija boljom organizacijom, kontrolom kvalitete korištenja opreme i nalaza. Uvjeren sam da će se implementacijom NPPR-a učiniti značajni iskoraci u tom pogledu.

Zbog čega je Hrvatska pri dnu u svijetu po preživljenju od raka?

- Nažalost, pri dnu smo EU liste zemalja po preživljenju od raka. Mnogi su mogući razlozi, a oni uključuju veliku izloženost štetnim utjecajima (ponajviše pušenje i pretilost), nedostatak kvalitetnih programa primarne prevencije, slabu zdravstvenu prosvijećenost i nedostatne programe rane detekcije raka, kasniju dijagnozu, višu zastupljenost smrtonosnih oblika raka, slabiju dostupnost kvalitetne onkološke skrbi, nedostatak radioterapijske i druge skupe i sofisticirane opreme, nedostatak istinske multidisciplinarnosti u onkologiji, nedostatak kvalitetnih baza onkoloških podataka i kontrole kvalitete i u konačnici, nedovoljno ulaganje u sve aspekte onkologije, od edukacije, preko znanosti do liječenja i suportivno simptomatske skrbi za onkološke bolesnike.

Među najgorima smo u Europi po broju novooboljelih od raka. Što trebamo učiniti da se obrne trend?

- Demistificirati i destigmatizirati rak u našem društvu. Prihvatiti rak kao moguću bolest, a ne staviti glavu u pijesak i misliti da će nas ta bolest zaobići. Možemo prihvatiti gripu, upalu grla ili hipertenziju, ali rak ne. Moramo prihvatiti činjenicu da će svaki treći Hrvat oboljeti od raka, a da danas svaki četvrti umire od raka. Ako prihvatimo tu istinu moći ćemo se pripremiti, naučiti se boriti, biti istinski solidarni (često smo jako darežljivi, ali na tuđi račun), implementirati u konačnici plan i pobijediti rak. Uvjeren sam da za deset godina potpunom i sveobuhvatnom implementacijom plana od strane sviju (bez lažne solidarnosti) možemo smanjiti smrtnost od raka za 50 posto.

Koliko onkologa nedostaje u vašoj Klinici?

- Posljednjih godina smo imali kontinuirani nedostatak kadra na Klinici u Splitu. Liječnici su dali sebe u našoj borbi za bolje zdravlje našeg naroda. Zahvaljujući razumijevanju sadašnjeg Ravnateljstva i Ministarstva, dobili smo više specijalizanata u zadnje tri godine nego prije u petnaest godina te ćemo u dogledno vrijeme "zakrpati" naše onkološke kadrovske probleme. Ipak, za dobre onkologe je potrebno i adekvatno okruženje, poticajno u znanstvenom, akademskom i kliničkom smislu. U tom kontekstu moramo raditi na stvaranju poticajne atmosfere u društvu. Cijeneći liječnike, mlade i starije stručnjake više nego što to činimo danas. Drugi, jednako važan i gorući problem su medicinske sestre i inženjeri. Moramo i tu napraviti iskorak – zadržati ih kroz poboljšavanje uvjeta rada i života, cijeneći odgovarajuće i njihov doprinos našem zdravlju.

Kako komentirate ovoliki odlazak liječnika iz Hrvatske u druge zemlje?
- Odlazak liječnika i drugog medicinskoga osoblja je gorući problem našeg zdravstva. Ponavljam, možete kupiti koji god hoćete uređaj, ali ako nemate stručnjake da ih optimalno i kvalitetno koriste, od njih nema ništa. Da vam dam primjer; napravimo najljepši stadion na svijetu i mislimo da tim činom imamo nogometni tim Barcelone. Svima je jasno da to ne drži vodu. Ista je stvar u medicini, samo to ne razumijemo.

Web stranica

Više o planu možete saznati OVDJE

Izvor: Slobodna Dalmacija

na vrh članka