Ljubica Uvodić Vranić: Kako se nositi s gubitkom?

Ljubica Uvodić Vranić: Kako se nositi s gubitkom?

Svi sveti dan su kada više razmišljamo o vječnosti, ali i prolaznosti i smrtnosti, sjećamo se bliskih osoba koje smo izgubili. Na svijetu ne postoji čovjek koji nije nekoga ili nešto izgubio. Različiti smo u tome kako doživljavamo gubitak i kako se s njime nosimo. O tome je u Studiju 4 govorila psihologinja Ljubica Uvodić Vranić.



Smrt je i dalje tema o kojoj se ne govori dovoljno, rekla je na početku psihologinja Ljubica Uvodić Vranić te dodala kako se većina ljudi sa spoznajom o umiranju nosi tako da se "prave" da se to njima neće dogoditi i ne vole previše razgovarati o tome. Naravno, ima i onih koji bi htjeli o tome razgovarati, a Uvodić Vranić im savjetuje da pokušaju pronaći sugovornika među prijateljima i u obitelji ili, pak, među stručnjacima. 

Postoje više faza reakcije na gubitak voljene ili bliske osobe. Prva je poricanje, druga ljutnja (ljutnja na liječnike, sestre, članove obitelji, na sebe, na umrlu osobu, a religiozni ljudi su ponekad ljuti i na Boga), treća tuga i četvrta put oporavka, odnosno prihvaćanje. Umjesto tri faze koje sam ja nastojala opisati kao emotivne, kod nas je nerijetko drukčija situacija. Ljudi su suspregnuti. Kod nas nije običaj pokazivati osjećaje. Za muškarce je to znak slabosti, dok za žene kažu da "previše drame". Umjesto prolaženja kroz te faze, uzimaju lijekove, rekla je Uvodić Vranić. Dodaje kako je to potpuno pogrešno jer voljenu osobu treba oplakati i proći kroz sve procese žalovanja. 

Ljudi često "zapnu" u nekoj od faza. Najgore je kada ostanu u prvoj fazi – odnosno fazi poricanja jer to znači da se osoba ne može suočiti s gubitkom. Ljubica Uvodić Vranić savjetuje svima koji su nekoga izgubili da uspomene i sjećanja na tu osobu ili prepričaju nekom ili ih zapišu. U svojoj dugogodišnjoj praksi, istaknula je, radila je i s religioznim ljudima i oni onima koji to nisu. I kod jednih i drugih prisutna je želja za održavanjem uspomena na osobe koje su izgubili. Baš zato odlaze na groblja. Kako bi s njima razgovarali, ispričali im nešto ili, pak, zamolili da ih i dalje čuvaju.

Hrt.hr

na vrh članka