Kroz ovotjednu emisiju “Riječju Božjom kroz život” vodio nas je don Marin Skender župnik župe Šipovača – Vojnići.

U komentaru nedjeljnog Evanđelja don Marin je, među ostalim, kazao:

„Ako si želimo otvoriti prostor, utočište u kojemu neću imati poteškoća, gdje mi drugi neće smetati, zapravo stvaram mjesto svoga umiranja. Ma koliko izgledalo udobno, pristajem kopati vlastiti grob. Drugi ljudi za nas nisu pakao nego prostor ljubavi i to one ljubavi koja nosi radost. U prethodnoj rečenici o uzimanju svoga križa nalazi se smisao muke, nastojanja da se nadvlada sebičnost, svakoga dana danomice. Učitelji duhovnosti nam kažu da duhovni rast ima barem tri stadija  – pročišćenje, prosvjetljenje to jest spoznaju i sjedinjenje. Da bi se došlo do cjelovitosti sjedinjenja potrebno je pročišćenje. Mi smo ljudi Vazmenoga otajstva – svetoga trodnevlja. Mi smo ljudi koji su upoznati da nije moguće nekim zaobilaznim putem do zore uskrsnuća. Potrebno je proći kroz muku i smrt Velikoga petka, kroz šutnju i tišinu iščekivanja Velike subote. Ovaj evanđeoski odlomak započinje Isusovom molitvom. Važan je taj susret s Ocem. Taj trenutak u osami na tragu je Isusovog ispravljanja, ponekad izokretanja naših kriterija. U društvu u kojem živimo kao da vrijedi pravilo  – tko se zaustavi izgubljen je, dok u vjeri osjećamo nešto drugo – tko se zaustavi spašava se. Tko ima hrabrosti zaustaviti se pred Isusovim licem, čuti od Isusa što učiniti, što smo pozvani biti, susreće radost i predokus punine. Ako se pred njim ne zaustavimo gubimo se“, kazao je među ostalim don Marin.

Poslušajte cijelu emisiju:

Radio Ljubuški