Jaka vjera, malo luda glava, cijepljenje protiv \u017eute groznice i putovnica dovoljni su da studentica ostavi studentski \u017eivot i krene u avanturu \u017eivota, kazala je za Bljesak.info Monika Mili\u0107evi\u0107. <\/p>\n\n\n\n
Naime, Mostarka je ostavila sve \u0161to je poznavala i krenula u ne\u0161to potpuno druk\u010dije. Vo\u0111ena \u017eeljom za novim iskustvom te otvorenog srca uputila se u daleku Afriku. <\/p>\n\n\n\n
“Oduvijek sam htjela oti\u0107i u Afriku, oduvijek mi je to bila \u017eelja. \u010cetiri godine sam o tome razmi\u0161ljala, ali uvijek je bilo ne\u0161to \u0161to me sputavalo od obveza na fakultetu do treninga”, istaknula je Mili\u0107evi\u0107. <\/p>\n\n\n\n
Trenerica u \u0160koli rukometa “Zrinjski” nakon \u010detiri godine razmi\u0161ljanja odva\u017eila se na hrabro putovanje u Ruandu o kojemu mnogi mogu samo sanjati. <\/p>\n\n\n\n
“Kada sam polo\u017eila sve ispite na fakultetu u srpnju rekla sam sebi; ‘Ako sada ne ode\u0161, ne\u0107e\u0161 nikad’ jer bi me vjerojatno stigle neke \u017eivotne obveze i tada sam prelomila i odlu\u010dila oti\u0107i”, naglasila je. <\/p>\n\n\n\n
Mili\u0107evi\u0107 navodi kako joj Ruanda nije bila prvi izbor nego je Centar Otac Vjeko prona\u0161la preko mostarskih franjevaca koji su je uputili na fra Ivicu Peri\u0107a koji je dugogodi\u0161nji misionar u Africi. <\/p>\n\n\n\n
Isti\u010de kako prvo iskustvo Ruande nije bio kulturolo\u0161ki \u0161ok jer Kigali prema infrastrukturi mo\u017ee stati uz rame velikih europskih gradova. <\/p>\n\n\n\n
“Kada sam stigla u Ruandu do\u017eivjela sam sva\u0161ta. Po dolasku radi \u010dekanja testa na koronavirus bila smje\u0161tena u hotel koji je bio zna\u010dajno luksuzniji od hotela kod nas. Tada sam pomislila gdje sam ja do\u0161la volontirati, pa oni nama trebaju do\u0107i pomo\u0107i”, istaknula je Mili\u0107evi\u0107 kroz smijeh. <\/p>\n\n\n\n
No, prvi odlazak izvan sredi\u0161ta grada podsjetio ju je za\u0161to je stigla u Ruandu. <\/p>\n\n\n\n
“Kigali je napravljen kao pravi europski grad, no \u010dim iza\u0111e\u0161 iz gradske vreve na\u0111e\u0161 se u potpuno drugoj pri\u010di. Moj tada\u0161nji \u0161ok po izlasku iz Kigalija nikada ne\u0107u zaboraviti. Bili su to pomije\u0161ani osje\u0107aji tuge, \u017ealosti takvog na\u010dina \u017eivota pa sve do sre\u0107e \u0161to sam trenutno tu i mogu pomo\u0107i”, istaknula je za Bljesak.info. Ruan\u0111ani su joj ubrzo osvojili srce, a kako navodi brojni primjeri iz svakodnevice dokazali kako su oni jedni od najsrda\u010dnijih ljudi svijeta koji poma\u017eu bez nade u nagradu. <\/p>\n\n\n\n
“Od Ruan\u0111ana sam najvi\u0161e nau\u010dila da treba pomo\u0107i neovisno o boji ko\u017ee, vjeroispovijesti. Njih apsolutno ni\u0161ta ne zanima, oni su jednostavno mentalitet koji \u0107e pomo\u0107i svima kojima je pomo\u0107 potrebna i to je nevjerojatno. Oni ne tra\u017ee ni\u0161ta zauzvrat, neovisno o svojoj situaciji “, naglasila je. \u017divot u Ruandi se, kako navodi, razlikuje od svega \u0161to je ikada vidjela. Neima\u0161tina je ono \u0161to obilje\u017eava \u017eivot u ovoj afri\u010dkoj dr\u017eavi, ali i neobi\u010dna snala\u017eljivost i zahvalnost. <\/p>\n\n\n\n
“Ve\u0107ina njih zaista nema ni\u0161ta materijalno u \u017eivotu. Nemaju osnovne \u017eivotne uvjete, ni higijenske ni bilo kakve druge, ali na pitanje \u0161to im treba uvijek odgovaraju: ‘Ni\u0161ta’. Zaboli kada vidi\u0161 kako mi ne znamo cijeniti neke stvari zato jer nikada nismo zadovoljni onime \u0161to imamo. To su ljudi koji nemaju ni\u0161ta, a ni\u0161ta im ne treba”, istaknula je Mili\u0107evi\u0107 za Bljesak.info. <\/p>\n\n\n\n
Ovo putovanje joj je, isti\u010de, potpuno promijenilo \u017eivot i pogled na svijet. <\/p>\n\n\n\n
Mili\u0107evi\u0107 je u Ruandi i obranila diplomski rad te dobila zvanje magistrice fizioterapije, a navodi kako je, iako udaljena od Mostara, obitelji i prijatelja, imala najbolju zabavu koju je mogla zamisliti. <\/p>\n\n\n\n
“Nakon obrane su mi pripremili zabavu na kojoj su bili svi u\u010ditelji, Hrvati, Hercegovci te fratri. To je mo\u017eda najbolja zabava na kojoj sam bila u \u017eivotu te \u0107u to pamtiti zauvijek”, pohvalila se Mili\u0107evi\u0107. <\/p>\n\n\n\n
U Ruandi je pokrenula i \u0161kolu rukometa koja je imala oko 100 polaznika koji su napredovali od prvog susreta s rukometnom loptom do vlastitih terena, golova, ali i prvih utakmica. Na njih je, isti\u010de, posebno ponosna. <\/p>\n\n\n\n
Mili\u0107evi\u0107 isti\u010de kako je vi\u0161e puta pomjerala kartu kako bi \u0161to vi\u0161e ostala u Ruandi jer je su\u017eivila sa \u017eivotom tamo kojemu se ponovno planira vratiti. <\/p>\n\n\n\n
“Toliko sam se sa\u017ealila nad svima njima i toliko sam se nevjerojatno povezala s djecom koja su mi prirasla srcu da sam shvatila kako \u017eelim ostati du\u017ee. Pomjerila sam kartu te nijedan trenutak nisam po\u017ealila”, navela je. <\/p>\n\n\n\n
Ona navodi kako je potpuno nemogu\u0107e usporediti \u017eivot u Hercegovini i Ruandi te iz Centra Otac Vjeko nosi iskustvo za cijeli \u017eivot. <\/p>\n\n\n\n
“Nemogu\u0107e je usporediti \u017eivot u Hercegovini i \u017eivot u Ruandi. Jednostavno sve \u0161to je u Europi normalno tamo je obrnuto. Kod nas se tra\u017ei da se upadne na dr\u017eavni fakultet, a tamo je sve u privatnim \u0161kolama jer je dr\u017eavno obrazovanje ispod nule. Prijevozna sredstva su tako\u0111er velika razlika. Kod njih je bicikl sve, njime prenose ormar, krevet\u2026 neovisno o udaljenosti. Hodaju po deset kilometara po hranu i vodu, koju nose na glavama. Ne\u0161to \u0161to je kod nas potpuno nezamislivo tamo je svakodnevica”, navela je za Bljesak.info. <\/p>\n\n\n\n
Mili\u0107evi\u0107 se vratila svojoj obitelji u Mostar, ali kako navodi \u010deka priliku da ponovno ode u Ruandu ili drugu dr\u017eavu Afrike. <\/p>\n\n\n\n
Isti\u010de kako je to iskustvo koje ju je promijenilo, a svim onima koji razmi\u0161ljaju o sli\u010dnome odlu\u010dno savjetuje da su “vjera, \u017eelja, ustrajnost i otvoreno srce” sve \u0161to im treba za avanturu koja \u0107e im promijeniti \u017eivot. <\/p>\n\n\n\n