Odmah nakon zavr\u0161etka Drugoga svjetskoga rata u izbjegli\u010dkom logoru u Eboliju, gradi\u0107u jugoisto\u010dno od Salerna u Italiji, bilo je nekoliko tisu\u0107a pripadnika srpskih vojnih snaga, od toga vi\u0161e od \u010detiri tisu\u0107e \u010detnika koji su, uz pomo\u0107 Talijana, tijekom rata po\u010dinili stra\u0161ne zlo\u010dine u Hercegovini, Dalmaciji i Lici, te na kraju rata preko Istre stigli u Italiju. U tom logoru na\u0161lo se samo stotinjak Hrvata, biv\u0161ih domobrana. Logor je bio poznat ne samo po neredu i kriminalu, nego i po ubojstvima.<\/p>\n\n\n\n
U tom \u010detni\u010dkom okru\u017eenju na\u0161lo se i \u201e16 zarobljenih hrvatskih vojnika koji nisu htjeli slu\u017eiti u ‘Hrvatskoj armiji generala Parca’ \u2013 \u010detni\u010dkog vojvode\u201c.1 U nekakvoj zami\u0161ljenoj \u010detni\u010dkoj \u201eJugoslavenskoj vojsci u Otad\u017ebini\u201c ra\u010dunalo se i na nepostoje\u0107u \u201eHrvatsku armiju\u201c kojoj bi general Matija Parac bio zapovjednik.2 U formiranju te vojske, hrvatski kontingent trebao je poslu\u017eiti kao dokaz da su i Hrvati bili i ostali za Jugoslaviju. Budu\u0107i da ti mladi\u0107i nisu htjeli u \u201ejugo-hrvatsku armiju\u201c, \u010detnici su ih zaklali.3 Na\u017ealost, ne znamo tko su bili ti mladi ljudi, a ne nalazimo naznaka da je bilo ikakvih kriminalnih istraga o tim (i drugim) ubojstvima u logoru Eboli.4 Taj logor u Italiji bio je zatvoren 1947., a logora\u0161i (gotovo svi Srbi) bili su preba\u010deni u Njema\u010dku.<\/p>\n\n\n\n
Jo\u0161 dva ubojstva u Italiji<\/p>\n\n\n\n
Logor Fraschette di Alatri, oko 90 km od Rima u pravcu Napulja, bio je ne samo prostrano velik, nego i na zlu glasu. Taj je logor u po\u010detku (1941.) bio namijenjen fa\u0161isti\u010dkim protivnicima, ali ve\u0107 prije kraja 1942. postao je logor za internirane civile iz Hrvatske i drugih zemalja s isto\u010dne strane Jadrana. Do pada fa\u0161isti\u010dke Italije kroz njega je pro\u0161lo nekoliko tisu\u0107a logora\u0161a, uglavnom Hrvata iz Dalmacije. Slu\u017ebeno je zatvoren u travnju 1944., ali je 1946. godine ponovno otvoren za poratne izbjeglice. Stanje u logoru bilo je kaoti\u010dno i opasno sve dok nije 1950. utemeljen UN-ov Visoki komesarijat za izbjeglice. Nakon toga su izbjegli\u010dki logori, uklju\u010duju\u0107i i Fraschette, bili podijeljeni u dva kampa: neslobodni i slobodni. Dakle, po dolasku u logor svi su u neslobodnom dijelu prolazili kroz razna ispitivanja, a potom, ako su se \u201ekvalificirali\u201d, prelazili u slobodni dio logora.<\/p>\n\n\n\n
Odnos logora\u0161a, odnosno onih slobodnih koji su mogli izlaziti izvan \u017eice, s lokalnim pu\u010danstvom bio je relativno normalan, osim s lokalnim komunistima, koji su propagirali da su sve izbjeglice kriminalci jer su pobjegli iz \u201eoslobo\u0111enih\u201d zemalja. Znali su komunisti provocirati, pa i fizi\u010dki napasti logora\u0161e ako su imali priliku izbje\u0107i redarstvene slu\u017ebenike. A tko \u0107e re\u0107i da i me\u0111u redarstvenicima nije bilo komunisti\u010dkih simpatizera!<\/p>\n\n\n\n
Koliko je poznato, \u017eivot su izgubila dvojica Hrvata koji su boravili u logoru Fraschette di Alatri. Prvi je bio prezimenom Petri\u0107 (ime nije navedeno), rodom iz Dalmacije, a drugi Ivan Vinogradi\u0107 iz \u0110akova\u010dkih Selaca. Dopisnik tjednika Danica u \u010dlanku objavljenom 14. listopada 1953. pi\u0161e da je Petri\u0107 ubijen \u201eprije \u010detiri godine\u201d, dakle, 1949. Petri\u0107ev ubojica ili ubojice nisu nikad prona\u0111eni.<\/p>\n\n\n\n
Detalji pogibije Ivana Vinogradi\u0107a (26 godina, o\u017eenjen, imao dvoje male djece i bio samo \u010detiri i pol mjeseca u logoru) bili su dobro poznati, ali na\u017ealost njegov ubojica, kojemu se znalo ime i prezime, i njegovi pomaga\u010di, koliko se mo\u017ee doznati, nisu nikad izvedeni pred sud pravde.<\/p>\n\n\n\n
Naime, u nedjelju 30. kolovoza 1953. Ivan je oti\u0161ao s jo\u0161 nekoliko Hrvata na pu\u010dku sve\u010danost koja se odr\u017eavala u mjestu Atari, oko 4 km udaljenom od logora. Nakon ugodno provedenoga dru\u017eenja izvan logorske \u017eice, oni (i drugi iz slobodnoga dijela logora) vra\u0107ali su se u skupinicama oko 10 sati nave\u010der u logor. Put ih je nosio pokraj jedne gostionice koja je bila komunisti\u010dko leglo. Bilo im je \u010dudno \u0161to su te ve\u010deri svjetla na gostionici bila uga\u0161ena. Tu su Ivanovu skupinicu napali (navodno) pijani mje\u0161tani. Dvojica su ranjena, a Vinogradi\u0107 je od vi\u0161e uboda no\u017eem u plu\u0107a preminuo u bolnici 10. rujna 1953. Od lokalnih vlasti nitko nije do\u0161ao na pogreb ili se ispri\u010dao, ali su talijanske komunisti\u010dke novine po\u017eurile izvijestiti kako su logora\u0161i napali neku \u017eenu koju su mje\u0161tani od njih za\u0161titili.<\/p>\n\n\n\n
Te\u0161ko je re\u0107i jesu li i jugo-komunisti imali prste u tim i takvim napadima, ali i to je mogu\u0107e jer ne bi bilo \u010dudno da su lokalni komunisti bili u vezi s jugo-re\u017eimom koji je nastojao budno pratiti izbjeglice i njihov \u017eivot u logorima.<\/p>\n\n\n\n
Napadi u Njema\u010dkoj<\/p>\n\n\n\n
Logor u Wolfsburgu<\/strong><\/p>\n\n\n\n Srpski logorski \u201ejunaci\u201d \u010desto su napadali susjede Hrvate, kad god su imali priliku. Kao primjer takvih doga\u0111anja (u vi\u0161e logora) navodimo napad koji se dogodio u izbjegli\u010dkom logoru u Wolfsburgu, Njema\u010dka. Naime, u no\u0107i izme\u0111u 19. i 20. rujna 1948., \u010detnici su poduzeli organiziran i bu\u010dan napad na barake u kojima su obitavali Hrvati. Ne znaju\u0107i \u0161to se doga\u0111a, iz kreveta se digao i pred baraku izi\u0161ao Ivan Strunjo. U tom trenutku pred njim se na\u0161lo dvadesetak \u010detnika. \u201eJedan od tih ‘miroljubljivih junaka’ lupio ga je sjekirom u glavu i on se je bez rije\u010di sru\u0161io na zemlju. To je za ostale \u010detnike bio znak za po\u010detak op\u0107eg napada. Po\u010deli su bacati velike gromade kamenja na hrvatske barake a malo zatim krenuli su u rojnim prugama na napadaj.\u201d5 Zahvaljuju\u0107i naporima njema\u010dkih lije\u010dnika mladomu je Ivanu spa\u0161en \u017eivot i, koliko se danas mo\u017ee prona\u0107i na internetu, s vremenom je do\u0161ao u Ameriku i ondje umro.<\/p>\n\n\n\n Zbog toga i sli\u010dnih \u010detni\u010dkih napada, nadle\u017ene su vlasti u vi\u0161e logora razdvojile srpske i hrvatske logora\u0161a ili su ih slale u razli\u010dite logore.<\/p>\n\n\n\n Teror u dalekom Brazilu<\/p>\n\n\n\n Rio de Janeiro<\/strong><\/p>\n\n\n\n Velik broj Hrvata iz poratnih logora u Italiji na\u0161ao je uto\u010di\u0161te u Brazilu. U toj velikoj zemlji daleko od domovine nastojali su \u017eivjeti, raditi i krenuti prema stabilnijoj budu\u0107nosti. Ali ni ondje im \u010detnici i jugo-komunisti nisu dali mira. Ovdje upozoravamo na \u010detiri slu\u010daja, od kojih su prva tri, na\u017ealost, bila tragi\u010dna.<\/p>\n\n\n\n Polovicom rujna 1957. godine na nekoj livadi u okolici Rio de Janeira prona\u0111eno je mrtvo tijelo mladi\u0107a Stanka Pilati\u0107a, dobro poznatoga me\u0111u Hrvatima toga velegrada. Stanko je ro\u0111en 1931. godine u selu Otok, \u017eupa Vitina, kod Ljubu\u0161koga. Zavr\u0161io je postolarski zanat u Bjelovaru, pobjegao je u Italiju i, nakon logorskoga \u017eivota, otplovio u Brazil. Da je bio poduzetan i ozbiljan momak, ukazuje i \u010dinjenica da je samo nekoliko godina nakon dolaska u novi svijet otvorio skromnu, ali vlastitu postolarsku radionicu. Bio je vrlo aktivan u hrvatskoj zajednici i svi su ga cijenili jer je uvijek pozivao na djelatnu slogu me\u0111u svojim sunarodnjacima. \u017divio je i radio u predjelu Rio de Janeira zvanom Niter\u03cci. Na\u017ealost, njegov domoljubni aktivizam i mjesto boravka stajali su ga \u017eivota.<\/p>\n\n\n\n Naime, u isto predgra\u0111e gdje je boravio Stanko i jo\u0161 neki Hrvati, nakon Drugoga svjetskoga rata doselio se i ve\u0107i broj \u010detnika. Naravno, oni su pratili hrvatske domoljubne djelatnosti i Stanko im je \u201ezapeo za oko\u201d. Smetao im je, pa su u dalekom Brazilu i u doba mira nastavili \u010diniti zlo\u010dine. Mu\u010dki su ga do\u010dekali i \u201ebezbroj puta\u201c izboli no\u017eevima. Njegovo su tijelo bacili u travu na osamljenom mjestu. Tijelo je prona\u0111eno tek tre\u0107i dan nakon ubojstva.<\/p>\n\n\n\n Da ne bi bilo sumnje tko ga je ubio, odnosno koja vrsta zlo\u010dinaca, \u010detnici su ostavili svoj potpis: \u201eNa livadi uz samo tijelo pokojnog Stanka na\u0111ena su i njegova oba oka, koja su mu razbojnici nemilostivo i\u0161\u010dupali, i tako se predstavili cijelom svijetu sa svojom kulturom i dobronamjerno\u0161\u0107u.\u201c6<\/p>\n\n\n\n Na\u017ealost, Stanko Pilati\u0107 nije bio prva \u010detni\u010dka \u017ertva u Rio de Janeiru. Izvjestitelj o Stankovu ubojstvu i pogrebu navodi: \u201e… u posljednjih pet godina to je ve\u0107 tre\u0107i ponovljeni slu\u010daj. Vrlo je zanimljivo, da su sva tri ubojstva izvr\u0161ena u predjelu ‘Niter\u03cci’ i gotovo na isti na\u010din.\u201d7<\/p>\n\n\n\n Ta tragi\u010dna doga\u0111anja uznemirila su ne samo hrvatsku zajednicu u Rio de Janeiru nego i mjesne redarstvene vlasti, ali po\u010dinitelji, koliko je poznato, nisu nikad prona\u0111eni. A sumnjati je da su nadle\u017ene vlasti uop\u0107e i poku\u0161ale doznati istinu.<\/p>\n\n\n\n Sao Paulo \u2013 poku\u0161aj otmice<\/p>\n\n\n\n Drugi teroristi\u010dki slu\u010daj dogodio se u Sao Paulu. Ovoga puta to su u\u010dinili jugo-komunisti\u010dki agenti. Ali tko zna, mo\u017eda im je \u201epri ruci\u201d bio i tko od \u010detnika. Mr\u017enja prema hrvatskim domoljubima bila im je zajedni\u010dka.<\/p>\n\n\n\n Bilo je to 30. listopada 1961., u 11 sati nave\u010der, kad je u ljekarnu gospo\u0111e Anke Zubi\u0107-Jilek, supruge Drage Jileka,8 u Sao Paulu u\u0161la \u201ejedna \u017eena i kupila neke sitnice. Kada je vidjela da je vlasnica, koja je tog dana imala no\u0107nu slu\u017ebu sama, dala je znak rukom na ulicu, nakon \u010dega su nahrupila u apoteku dvojica napada\u010da, od kojih je jedan odmah spustio \u017eeljezni zastor apoteke, do\u010dim je drugi navalio na Anku Zubi\u0107 i po\u010deo je daviti. Kad je ova onesvije\u0161tena pala, vezali su joj ruke i noge \u017eicom, zalijepili usta leukoplastom i navukli joj suknju preko glave, tako da joj onemogu\u0107e bilo kakvo kretanje ili dozivanje u pomo\u0107. Nakon \u0161to su je nogama izudarali i porazbijali apoteku, po\u010deli su je vu\u0107i do vrata s namjerom da ju ukrcaju u automobil, koji je s ostalom dvojicom napada\u010da \u010dekao sa zapaljenim motorom pred vratima.<\/p>\n\n\n\n Me\u0111utim se je u laboratoriju iza ljekarne nalazio jedan \u010dovjek, koji je s dvori\u0161ne strane po\u010deo dozivati u pomo\u0107 susjede, a i majku g\u0111e Zubi\u0107, koja stanuje u I. katu. Uslijed te uzbune, sakupilo se je pred vratima nekoliko kasnih prolaznika i kad je si\u0161la majka Anke Jilek i otvorila spu\u0161tena vrata, napada\u010di prepla\u0161iv\u0161i se, pobjegli su i usko\u010dili u \u010dekaju\u0107i auto. Svoju \u017ertvu onesvije\u0161tenu ostavili su le\u017eati kraj vrata, gdje su tako\u0111er odbacili knjige dru\u0161tva ‘Brazil-Croacia’.<\/p>\n\n\n\n Anka Jilek, \u010dije je tijelo bilo prekriveno udarcima i ozljedama, \u010dak joj prijeti gubitak jednog oka, izjavila je, da su njeni napada\u010di po govoru bili Serbi, dok je \u017eena koja je prva uni\u0161la u apoteku, bila Brazilijanka. Da je nesretnim slu\u010dajem majka g\u0111e Jilek do\u0161la u apoteku samo minutu kasnije, napada\u010di bi bili oteli svoju \u017ertvu, isto onako, kako su prije 13 godina oteli u Rimu njenog mu\u017ea Dragu Jileka.<\/p>\n\n\n\n Interesantno je napomenuti, da je jedan od napada\u010da nosio o\u010dale, koje su mu ispale za vrijeme borbe s Ankom Zubi\u0107. Brazilijanska policija ustanovila je, da te o\u010dale poti\u010du iz ‘Jugoslavije’. Jedan od susjeda pribilje\u017eio je broj automobila, tako da policija sada vodi istragu.<\/p>\n\n\n\n Taj napadaj je samo nastavak provokacija i prijetnja, koje ve\u0107 du\u017ee vremena upu\u0107uju ovda\u0161njoj hrvatskoj koloniji konzul Grbi\u0107 i njegov tajnik Nikola Magdi\u0107. Svrha im je zastra\u0161iti hrvatsku koloniju i tako osigurati nesmetani boravak svom \u0161efu Titi, kada isti posjeti Brazil u toku sljede\u0107e godine.<\/p>\n\n\n\n U Sao Paulu boravio je vi\u0161e od 2 godine neki Albert Finzi, kao predsjednik jugoslavensko-brazilijanske trgova\u010dke komore, koji je u stvari bio ovda\u0161nji predstavnik i organizator UDBE. Po odlasku ovog do\u0161ao je neki Rudolf Veskovi\u0107, navodno s istim funkcijama.\u201d9<\/p>\n\n\n\n Pogibije u Kanadi<\/p>\n\n\n\n
![\"Vladimir](\"https:\/\/www.hkv.hr\/images\/stories\/Davor-Slike\/21\/Vladimir_Pavelic.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n