Prigodom tridesete obljetnice razaranja Gospinog sveti\u0161ta u Vo\u0107inu i ubojstva njegovih stanovnika te hodo\u010da\u0161\u0107a hrvatskih branitelja, vojske i policije, po\u017ee\u0161ki biskup Antun \u0160kvor\u010devi\u0107 predvodio je 13. prosinca 2021. euharistijsko slavlje u Vo\u0107inu i uputio homiliju koju IKA donosi u cijelosti.<\/p>\n\n\n\n
\u201cDraga bra\u0107o i sestre,<\/p>\n\n\n\n
po\u0161tovani hrvatski branitelji,<\/p>\n\n\n\n
cijenjeni predstavnici javnih du\u017enosnika!<\/p>\n\n\n\n
Jo\u0161 nije preboljela rana, otvorena na dana\u0161nji dan prije 30 godina u srcu Hrvatske, u Vo\u0107inu. \u201eDan je bio maglovit, siv i hladan, pakleno hladan\u201c, pi\u0161e novinar o\u010devidac. Pakleno hladan ne samo klimatski, nego i zbog prizora koji je zatekao u Vo\u0107inu, te on nastavlja: \u201eZauvijek \u0107e u mojoj memoriji ostati stravi\u010dne slike otjelovljenog zla: masakrirana tijela staraca razbacana po cijelom mjestu, ubijeni na najsvirepiji mogu\u0107i na\u010din. (\u2026) Jo\u0161 na samom prilazu selu \u010cetekovac, u kojem je u mjesecu rujnu izvr\u0161en stravi\u010dan pokolj, po\u010dinje uvod u pakao. Neka vrsta demonske predigre, za sliku strave koja \u0107e uslijediti u Vo\u0107inu\u201c, zaklju\u010duje novinar (Zoran Filipovi\u0107, Dnevnik smrti 1991., str. 181). Poznato je da su 4. rujna 1991. u \u010cetekovcu, \u010cojlugu i Balincima, obli\u017enjim selima s malobrojnim stanovnicima, ubijena 24 nedu\u017ena civila, a 13. prosinca 43-troje nemo\u0107nih ljudi u Vo\u0107inu i okolnim mjestima, kojima treba dodati jo\u0161 \u010detvero, ukupno 71 \u017ertva. Zemljopisno mali prostor, na koji se u kratkom vremenu sru\u010dila ogromna koli\u010dina ubojitog zla!
<\/p>\n\n\n\n
Bra\u0107o i sestre! Svakog 13. u mjesecu prosincu okupljamo se u Vo\u0107inu i poku\u0161avamo ponovno ispri\u010dati povijest po\u010dinjenog zlo\u010dina, s nelagodnim osje\u0107ajem da jo\u0161 uvijek ne\u0161to nismo rekli. Kod mnogih, napose onih kojima su ubijeni najbli\u017ei, to podsje\u0107anje i danas budi te\u0161ke misli i gor\u010dinu, me\u0111u ostalim i zbog toga \u0161to po\u010dinitelji zlodjela jo\u0161 nisu ka\u017enjeni. Postoji, naime, uvjerenja da bi zakonska pravda bila barem nekakva zadovolj\u0161tina za naneseno zlo. No, bilo bi to ipak premalo, jer i nakon sudske presude ostali bismo u krugu zlo\u010dina i kazne a pitanje zla koje je ovdje svom silinom provalilo i dalje bi oduzimalo dostojanstvo \u017ertvi i zlo\u010dincu. Ne bi li mo\u017eda trebalo tra\u017eiti mogu\u0107nost i na\u010din da zlo kaznimo a ne zlo\u010dinca po kojem je ono progovorilo? Gdje li se zlo skriva, do kamo se\u017eu njegovi korijeni da ga dosegnemo i s obzirom na njega ne\u0161to poduzmemo?<\/p>\n\n\n\n
Otkrivamo da se zlo nastanilo negdje u dubini ljudskog bitka, od njegova iskona, neprotuma\u010divo, neuhvatljivo, neshvatljivo \u2013 ali stvarno, iskustveno provjereno i dokazano i u zlo\u010dina\u010dkom \u010dinu u Vo\u0107inu. Ono je provrelo iz nekih nedoku\u010divih prostora ljudskog duha, zavedena tamom, koja la\u017enom i prijevarnom racionalno\u0161\u0107u tuma\u010di kako je zlo\u010din prihvatljiv, jer o\u010dituje premo\u0107 nad drugim, strovaljuju\u0107i po\u010dinitelja u bezdan gdje sve pro\u017edire besmisao. Paradoksalno je da \u017ertva u toj mra\u010dnoj igri zla po smrti koja joj je dodijeljena posti\u017ee svoje oslobo\u0111enje. Kako u tom ne prepoznati Zloga na djelu, za kojeg Pismo veli da je la\u017eac i \u010dovjekov neprijatelj od po\u010detka. Tko je u kolopletu po\u010dinjenog zlo\u010dina u Vo\u0107inu i na drugim mjestima hrvatskih stradanja kona\u010dno \u017ertva a tko pobjednik? To pitanje nije tek o\u010ditovanje nemo\u0107i na\u0161ega razuma pred stvarno\u0161\u0107u zla koja ga nadilazi, nego poku\u0161aj traganja za svjetlom u tami. U te\u017eini navedenog stanja ne poma\u017ee teoretski, akademski odgovor, nego \u017eivotno konkretan. \u2013 Postoji li?<\/p>\n\n\n\n
Dragi hrvatski branitelji! Poznato mi je s kolikom zauzeto\u0161\u0107u i pote\u0161ko\u0107ama jo\u0161 uvijek nastojite lije\u010diti tjelesne rane zadobivene u ratu. Ali mnoge nezacijeljene rane otvorene zlo\u010dinom dublje su od tjelesnih, uzrokuju bol u na\u0161em duhu. Onaj Zloduh koji se poslu\u017eio odre\u0111enim ljudima da izvr\u0161e zlo\u010din ubojstva nad nedu\u017enim civilima u Vo\u0107inu i drugdje, \u017eeli da u du\u0161i i dalje krvarimo, dokraja, uvjeravaju\u0107i na\u0161u slobodu kako su osveta i mr\u017enja put njezina ozdravljenja. Prihvatiti taj izazov zna\u010dilo bi jo\u0161 jedanput biti prevaren i zaveden, potamniti i povrijediti veli\u010dinu nedu\u017ene \u017ertve.<\/p>\n\n\n\n
Dragocjeno je stoga \u0161to smo i o 30. obljetnici vo\u0107inskih stradanja do\u0161li na hodo\u010da\u0161\u0107e u Vo\u0107in, gdje nas je i danas do\u010dekala bri\u017ena i vjerna Isusova Majka. Ona nas uvjerava kako na\u0161a istinska povijest koju trebamo prepri\u010davati jedni drugima i u nju se uklju\u010divati nisu po\u010dinjeni zlo\u010dini, nego povijest mo\u0107ne Bo\u017eje ljubavi koja svojom pobjedni\u010dkom snagom lije\u010di svaku nepravdu i zlo, patnju i suze, stradanje i smrt, nemo\u0107 i trpljenje, tugu i bezna\u0111e, daju\u0107i svojim pra\u0161tanjem i milosr\u0111em bo\u017eansku mjeru \u010disto\u0107e i zdravlja \u017ertvi i njezinoj nedu\u017enosti kao i samom zlo\u010dinu i zlo\u010dincu kad se kaje za svoje zlodjelo.<\/p>\n\n\n\n
Bio bi stoga velik proma\u0161aj danas u Vo\u0107inu promatrati zlo samo s ograni\u010denog stanovi\u0161ta zlo\u010dina i kazne, nego je osobito va\u017eno uzdi\u0107i ga na razinu vjere kojom prostore na\u0161ega ranjenog duha otvaramo Bogu, jedino mo\u0107nom oduzeti zlu onu snagu koja truje i ubija. Istom snagom i uporno\u0161\u0107u kojom je Bog na usta Izaije proroka, kako smo \u010duli u dana\u0161njem prvom \u010ditanju, uvjeravao \u017didove pri kraju babilonskog su\u017eanjstva da su zlu otvorili vrata onda kad su njega zaboravili, oduzeli mu mjesto koje mu u njihovim \u017eivotima pripada, bili mu nevjerni, Bog poru\u010duje i nama: \u201eJa sam Gospodin i nema drugoga. Nisam li ja Gospodin? Nema drugoga boga do mene. Ja tvorim svjetlost i stvaram tamu. Ja stvaram sre\u0107u i dovodim nesre\u0107u, ja, Gospodin, \u010dinim sve to. Ja, Gospodin, stvaram sve!\u201c Kako omogu\u0107iti Bogu Stvoritelju i Gospodaru na\u0161ih \u017eivota da pobijedi Zloga u nama i lije\u010di na\u0161 duh od ranjenosti zlom? Apostol Ivan odgovara: \u201eZato se pojavi Sin Bo\u017eji: da razori djela \u0111avolska\u201c (1 Iv 3,8), Stoga sa sv. Pavlom zahvalna srca i danas u Vo\u0107inu ispovijedamo: \u201eA hvala Bogu koji nam daje pobjedu po Gospodinu na\u0161em Isusu Kristu\u201c (1 Kor 15, 57).<\/p>\n\n\n\n
Bra\u0107o i sestre! \u017delio bih Isusovoj Majci, Gospi na\u0161oj Vo\u0107inskoj zajedno sa svima vama, napose s hrvatskim braniteljima zahvaliti za maj\u010dinsko slu\u017eenje kojim nas trajno upozorava na ono \u0161to njezin Sin Isus Krist, uskrsli pobjednik nad zlom i smr\u0107u mo\u017ee u nama ostvariti. Ona nas podsje\u0107a \u0161to je njegova ljubav za nas na kri\u017eu; \u0161to je krv kojom nas je otkupio; \u0161to je voda kojom nas je u kr\u0161tenju oprao; tko je Duh Sveti kojim nas je posvetio; \u0161to je milosr\u0111e kojim nas od smrtnih spona odrje\u0161uje i sa sobom pomiruje; \u0161to je tijelo njegovo za nas predano kojim nas u svetoj euharistiji hrani; \u0161to je dostojanstvo koje nam je na taj na\u010din u Crkvi udijelio.
<\/p>\n\n\n\n
Ona nam i danas postavlja pitanje kakvo smo zna\u010denje svemu tome dali u na\u0161oj svakodnevici. Naime, pored tereta koji nam je ostavio rat, umno\u017eile su se u Hrvatskoj i druge nevolje. Ve\u0107 du\u017ee vremena svakodnevno se govori o opasnosti zaraze i bolesti COVIDA-19 te nu\u017enosti da je obuzdamo cijepljenjem. Gotovo i ne primje\u0107ujemo kako istovremeno kod nas me\u0111u ostalim hara bolest zla u me\u0111usobnim odnosima, razaraju\u0107i na\u0161e nacionalno bi\u0107e vi\u0161e od samog COVIDA-19. Je li se Isus Krist mo\u017eda zagubio u Hrvatskoj te ne mo\u017ee dovoljno sna\u017eno o\u010ditovati svoju mo\u0107 u nama jer smo ga pretvorili u ideologiju za neke vlastite potrebe? U\u010dinimo odva\u017ean korak: Obnovljenom vjerom prihvatimo Isusa Krista kao \u017eivu osobu, pobjednika nad smr\u0107u. Usudimo se rje\u0161avati s njime na\u0161a osobna, obiteljska i dru\u0161tvena pitanja, sna\u017enije ga uklju\u010dimo u na\u0161 zdravstveni sustav i iskreno razgovarajmo o njegovim mogu\u0107nostima lije\u010denja na\u0161e hrvatske du\u0161e. Odva\u017eno s njime poduzmimo sve ono na \u0161to nas on poti\u010de, uvijek u uvjerenju da pri\u010da o zlu ne poma\u017ee, jo\u0161 manje mr\u017enja i osveta, nego \u2013 kako nas podsje\u0107a sveti pisac \u2013 \u201eTko ku\u0161a taj tek pravo zna, \u0161to zna\u010di ljubav Gospodnja\u201c.<\/p>\n\n\n\n
Od osobite je va\u017enosti da usvojimo Isusov postupak prema zlu, zlo\u010dinu i zlo\u010dincu, kao jedino mjerodavan za pona\u0161anje onih koji mu vjerom i kr\u0161tenjem pripadaju. \u010culi ste u dana\u0161njem Evan\u0111elju: U trenutku kad zlo\u010din nad Isusom sti\u017ee svome vrhuncu, dodjeljuju\u0107i mu okrutnu smrt na kri\u017eu, on ne razmi\u0161lja kako \u0107e osuditi i kazniti zlo\u010dince, nego kako ih osloboditi od zla i oduzeti u njima njegovu mo\u0107. Nastupa s ljubavlju i pra\u0161tanjem kao najve\u0107om bo\u017eanskom mo\u0107i koja je iznad zla i Zloga: \u201eO\u010de, oprosti im, ne znaju \u0161to \u010dine!\u201c (Lk 23,34). Istovremeno raskajanom razbojniku obe\u0107ava: \u201eZaista ti ka\u017eem: danas \u0107e\u0161 biti sa mnom u raju!\u201c (Lk 23,43).<\/p>\n\n\n\n
Takvome Isusu Kristu trebamo otvoriti sve prostore na\u0161ega ranjenog duha kako bi on snagom svoga Duha, slomio u nama okove nemo\u0107i i zarobljenosti zlom te nas osposobio da budemo ljudi njegova formata. Zacijelo smo svi iskusili kakav \u017eivotni preokret ostvaruje ljubav posvjedo\u010dena rije\u010dju \u201eoprosti\u201c i \u201eopra\u0161tam\u201c kad je u stanju ranjenosti i me\u0111usobne daljine izreknu bra\u010dni drugovi, zava\u0111eni prijatelji ili susjedi. Nastaje novi \u017eivot! Kakvog li doga\u0111aja kad Isus Krist bo\u017eanski mo\u0107nom ljubavlju u\u0111e u na\u0161e ranjenosti svojim milosr\u0111em i pra\u0161tanjem. Otvara se vje\u010dnost! Stoga je silno razlo\u017eno zajedni\u010dki s njime uznastojati u Hrvatskoj sna\u017enije promicati kulturu pomirenja i pra\u0161tanja, oduzimati prostor mr\u017enji i osveti, napose na najte\u017eim postajama na\u0161e borbe za slobodu, kako nam se ne bi dogodilo da imamo izvanjski slobodnu dr\u017eavu, a u nama vlada zarobljenost zlom.<\/p>\n\n\n\n
Nije mali broj onih koji su takvu pobjedu slobode iskusili i ovdje u Vo\u0107inu. Nakon te\u0161kih osobnih i obiteljskih stradanja dolazili su na hodo\u010da\u0161\u0107e te na ru\u0161evinama crkve otvarali svoj ranjeni duh i srce Isusovoj Majci, koja ih je svojim zagovorom povjeravala Isusovoj ljubavi s kri\u017ea, privodila ih u ispovjedaonicu da iskuse snagu Bo\u017ejeg milosr\u0111a ve\u0107eg od svakog na\u0161eg duhovnog posrtaja te se pomire s njime i bli\u017enjima, da se u pri\u010desti osna\u017ee Isusovom pobjedni\u010dkom ljubavlju, i ozdravljeni u duhu postignu dragocjenu slobodu od mr\u017enje i osvete.<\/p>\n\n\n\n
Ona nas tako o\u010di\u0161\u0107enim pogledom \u017eeli i danas pribli\u017eiti \u017ertvama vo\u0107inskog zlo\u010dina, da ih promatramo u svjetlu Bo\u017eje pobjede, pamtimo oslobo\u0111ene od mraka u koji ih je zlo smjestilo. Pomo\u0107i nam da prepoznamo kako su sve nedu\u017ene vo\u0107inske i druge \u017ertve pridru\u017eene onima za koje sveti vidjelac u Knjizi otkrivenja ka\u017ee: \u201eOni do\u0111o\u0161e iz nevolje velike i opra\u0161e haljine svoje i ubijeli\u0161e ih u krvi Jaganj\u010devoj\u201c (Otk 7,14). To ne vide o\u010di bezbo\u017eni\u010dke, nego o\u010di vjerni\u010dke. Neka nam ih Marija podari, da i najte\u017ee stvarnosti na\u0161eg postojanja promatramo u Bo\u017ejem svjetlu.\u201d<\/p>\n\n\n\n
Izvor: narod.hr<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Prigodom tridesete obljetnice razaranja Gospinog sveti\u0161ta u Vo\u0107inu i ubojstva njegovih stanovnika te hodo\u010da\u0161\u0107a hrvatskih branitelja, vojske i policije, po\u017ee\u0161ki biskup Antun \u0160kvor\u010devi\u0107 predvodio je 13. prosinca 2021. euharistijsko slavlje u Vo\u0107inu i uputio homiliju koju IKA donosi u cijelosti. \u201cDraga bra\u0107o i sestre, po\u0161tovani hrvatski branitelji, cijenjeni predstavnici javnih du\u017enosnika! Jo\u0161 nije preboljela rana, […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":101607,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"h5ap_radio_sources":[],"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-101606","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-bihiregija"],"yoast_head":"\n