Fr. Liam je u Me\u0111ugorje do\u0161ao kao mlad sve\u0107enik. Na tom prvom putovanju bio je prisutan tijekom Gospinog ukazanja i do suza ga ganulo iskustvo. Fra Slavko Barbari\u0107 kasnije ga je pozvao da pjeva na ve\u010dernjoj misi u crkvi svetog Jakova. Po povratku iz Me\u0111ugorja, gdje je, ka\u017ee, stekao samopouzdanje kao glazbenik i pjeva\u010d, fr. Liam je prvi put po\u010deo pisati glazbu. Njegova glazba danas se \u010desto izvodi tijekom Festivala mladih u Me\u0111ugorju i diljem svijeta. U svom svjedo\u010denju za serijal Fruits of Medjugorje fr. Liam govori i o tome \u0161to je nau\u010dio u Me\u0111ugorju o suosje\u0107anju, poniznosti i zahvalnosti. Njegovo svjedo\u010danstvo prenosimo u cijelosti, a ostala svjedo\u010danstva pogledajte na YouTube kanalu Fruits of Medjugorje.<\/p>\n\n\n\n
Jednoga dana bio sam s tim parom\u2026 Blizanac sam, jednojaj\u010dani blizanac, pa su oni pomislili da se nalaze s mojim bratom dok nisu shvatili da se radi o meni. Tra\u017eili su me i onda pitali jesam li ikada \u010duo za mjesto Me\u0111ugorje.<\/p>\n\n\n\n
Bio sam upravo zare\u0111en i tada su mi rekli: Mi idemo tamo, i to automobilom, bi li nam se pridru\u017eio? Odgovorio sam, apsolutno. I jedne ve\u010deri do\u0161ao sam na Misu i u tom trenutku ukazanja su se premjestila iz crkve u fra Slavkovu sobu, i tamo su ve\u0107 bile stotine ljudi. Vidioci su stigli,<\/p>\n\n\n\n
Fra Slavko je potom si\u0161ao, osvrnuo se uokolo, pogledao me i iz nekog razloga pozvao me i rekao: Do\u0111i gore!<\/p>\n\n\n\n
Tako da sam se popeo u sobu i bio sam nazo\u010dan tijekom ukazanja i jedna stvar koje se sje\u0107am je da sam se pitao kako to da svi odjednom kleknu.<\/p>\n\n\n\n
Drugo, po\u010deo sam sna\u017eno plakati, nisam mogao prestati, samo sam plakao. Osje\u0107ao sam se glupo, ali nisam mogao prestati plakati, i kada je ukazanje zavr\u0161ilo, oti\u0161ao sam i tr\u010dao prema poljima jer tamo nije bilo ni\u010dega, da me nitko ne bi vidio.<\/p>\n\n\n\n
Tada sam za\u010duo glas koji me pitao: Jesi li dobro? Okrenuo sam se i tu se na\u0161ao jedan jako stari sve\u0107enik koji je po\u0161ao za mnom, nisam ni znao tko je. Rekao mi je: Ne poznaje\u0161 me, ali bio sam iza tebe na ukazanju, vidio sam te da pla\u010de\u0161 i samo sam htio provjeriti jesi li dobro. Nastavio je: Zna\u0161, imam 83 godine i ovo se doga\u0111a na kraju mog \u017eivota, ti ima\u0161 sre\u0107e jer se ovo zbiva na po\u010detku tvog \u017eivota.<\/p>\n\n\n\n
Sje\u0107am se povratka u crkvu razmi\u0161ljaju\u0107i bih li oti\u0161ao na. Misu ili ne. Bilo mi je jako neugodno, o\u010di su mi jo\u0161 uvijek bile ote\u010dene, lice crveno i osje\u0107ao sam se zbunjeno. Oti\u0161ao sam do sakristije i rekao: Ok, idem. Ali prostor oko oltara bio je pun sve\u0107enika i ostalo je samo jedno mjesto, iza kipa sv. Jakova gdje sam se smjestio i pomislio: Mislim da je ovo ostalo za mene kako bih se sakrio u kutu. Nisam znao \u0161to se doga\u0111a jer nisam razumio jezik.<\/p>\n\n\n\n
Sve je bilo puno doma\u0107ih ljudi, sje\u0107am se da je tada zbor stajao gore pored oltara i uo\u010di pri\u010desti fra Slavko je iza\u0161ao na oltar, pogledao po crkvi i, ne znam, nisam ga ba\u0161 pratio, odjednom je zastao, pogledao u mene i rekao: Da, ti, dolazi ovamo, ve\u010deras mora\u0161 pjevati za Gospu.<\/p>\n\n\n\n
Pitao sam: Stvarno?! On je odgovorio: Da!<\/p>\n\n\n\n
I tako sam zapjevao nakon pri\u010desti, a sve doma\u0107e \u017eene po\u010de\u0161e plakati. I pomislio sam: Nije ni \u010dudo \u0161to pla\u010du. Bio je to prvi puta da sam pjevao, a do tada nisam nikada ni\u0161ta napisao. Kada sam se vratio u Irsku, to mi je dalo pouzdanje i po\u010deo sam pisati glazbu. Ostalo je povijest.<\/p>\n\n\n\n
Me\u0111ugorje je donijelo promjenu tako \u0161to mi je dalo pouzdanje kao glazbeniku i pjeva\u010du. Potje\u010dem iz obitelji glazbenika, ali mislim da sam ovim putem shvatio da u crkvi ima mjesta i za talent, znate, i nastavljam ga koristiti. Bilo je i danas zanimljivo u Me\u0111ugorju \u010duti moju pjesmu tijekom Mise. Nitko ne zna da je moja, ali ja znam da je i sretan sam \u0161to je Gospa mo\u017ee \u010duti.<\/p>\n\n\n\n
Grupa s kojom sam sada, to je prva grupa koju sam mogao dovesti iz svoje \u017eupe. Nisu se na\u0161li ni s jednom vidiocem, \u0161to nije toliko ni va\u017eno, ve\u0107 da svaka osoba spozna da je dio Bo\u017ejeg sna i Bo\u017ejeg plana.<\/p>\n\n\n\n
Ljude koji dolaze i one koje sam ja doveo vodi\u010di i drugi suradnici su oni koji ih najvi\u0161e dotaknu jer su toliko autenti\u010dni i iskreni. I ne nose koprene, nemaju habite, obi\u010dan narod poput njih samih.<\/p>\n\n\n\n
I mislim da je to autenti\u010dnost Me\u0111ugorja. Ni ja vi\u0161e ne prepoznajem Me\u0111ugorje sa svim novim zgradama, ali poruka ostaje ista. Kao \u0161to sam jutros rekao, Me\u0111ugorje se promijenilo, a jesam se li ja i promijenio? Je li mene promijenilo? Mislim da postoje \u010detiri stvari kojima sam ovdje pou\u010den. Nau\u010dio sam kako biti vi\u0161e otvoren Bo\u017ejoj prisutnosti na mnogo razli\u010ditih na\u010dina.<\/p>\n\n\n\n
Nau\u010dio sam biti tolerantniji i suosje\u0107ajniji. Jednoga dana ovdje sam \u010duo ispovijed \u010dovjeka, bio je tako slomljen, a opet i tako hrabar nakon 44 godine otkako je zadnji puta bio na ispovijedi. A ja sam imao \u010dast biti taj i samo sam rekao: \u0160to bi u\u010dinio milosrdni Otac? Ni\u0161ta, zagrlio bi ga i do\u010dekao po povratku!<\/p>\n\n\n\n
Ne bi uporno upirao prstom i pitao gdje je bio i \u0161to je radio. Nau\u010dio sam tako\u0111er i o poniznosti. Jo\u0161 uvijek se tu u\u010dim, a radi se o tome da smo svi isti jer je u Bo\u017ejim o\u010dima potpuno nebitno koje titule ti stoje pored imena, mi smo svi jednaki. I zadnje, iako tu ima jo\u0161 puno toga, ono \u0161to sam zadnje nau\u010dio je biti zahvalan za male stvari i za sve \u0161to imam.<\/p>\n\n\n\n
Prije tri godine preminula mi je sestra, mlada djevojka, umrla je iznenada uslijed sr\u010danih komplikacija. Bili smo slomljeni, potpuno slomljeni, ona mi je jedina sestra, udata tek \u010detiri godine.<\/p>\n\n\n\n
A bila je dra\u017eesna, no\u0107 prije provela je s majkom pakiraju\u0107i stvari za izbjeglice iz Sirije. I kada su me nazvali to jutro i rekli \u0161to joj se dogodilo i da je umrla, ja u to nisam mogao povjerovati. Bilo je to stvarno, stvarno te\u0161ko i dan nakon sprovoda iza\u0161ao sam i uputio se prema groblju gdje je ukopana i samo sam plakao i plakao. Kona\u010dno, rekao sam joj, moja je sestra bila jako dobra prema meni i imali smo prisan odnos, nazivala bi me svake ve\u010deri.<\/p>\n\n\n\n
Pa sam rekao: Gle, mora\u0161 mi pomo\u0107i, sve\u0107enik sam, ali i ljudsko bi\u0107e i tvoj brat.<\/p>\n\n\n\n
I rekao sam joj: Ako mi po\u0161alje\u0161 samo mali znak da si dobro, da \u0107e\u0161 biti dobro i da \u0107e biti sve u redu\u2026.<\/p>\n\n\n\n
I samo \u0161to sam to rekao, zazvonio mi je mobitel i bio je to Ivan, vidioc, koji mi se nikada prije nije javio. Samo je rekao: Upravo sam \u010duo za tvoju sestru i jako mi je \u017eao.<\/p>\n\n\n\n
Rekao je: Zapamti, uvijek \u0107ete biti skupa kada molite, uvijek!<\/p>\n\n\n\n
Ima jedan redak u Evan\u0111elju gdje Isus ka\u017ee nekim svojim u\u010denicima: Do\u0111ite i vidite!<\/p>\n\n\n\n
I ja bih rekao svima: Do\u0111ite i vidite! I do\u0111ite otvorenog uma, to je sve \u0161to trebate i nadam se da \u0107e Gospa, ve\u0107 na neki svoj na\u010din, u\u010diniti ostalo!<\/p>\n\n\n\n