Misionarka s. Vedrana Ljubi\u0107 (61), koja je 23. prosinca nave\u010der napadnuta u Soroti u Ugandi, uspje\u0161no se oporavlja i dobro je, potvrdila je to u razgovoru za Hrvatski katoli\u010dki radio<\/p>\n\n\n\n
Sada je \u010deka razdoblje mirovanja. \u201eBogu sam zahvalna da sam ostala na \u017eivotu, da mogu ispri\u010dati \u0161to se dogodilo i zahvaliti svima koji mole za mene. Nije bilo jednostavno. Bog je sa mnom. \u010cujem da Hrvatska i BiH moli. Svima hvala!\u201c, poru\u010dila je misionarka.<\/p>\n\n\n\n
Napad se dogodio uo\u010di njezinog odlaska na spavanje, kad u samostanu nije bilo \u010duvara, tek jedna sestra juniorka uz nju. Napada\u010d je upao u sobu s ma\u010detom u ruci i dva put je rekao da tra\u017ei novac.<\/p>\n\n\n\n
\u201e\u0160pekulacije da nisam dala novac su krive. Krivo je bilo objavljeno da sam odbila dati novac. Nisam niti pomislila tra\u017eiti novac, sledila sam se od straha. Sve je to trajalo oko pet minuta. Nisam se smjela pomaknuti. Samo sam vikala i zapomagala, a kad je napada\u010d vidio da bi mi netko mogao do\u0107i u pomo\u0107, po\u010deo me ma\u010detom udarati po glavi i le\u0111ima i onda je pobjegao\u201c, rekla je.<\/p>\n\n\n\n
S. Vedrana objasnila je da je jako vikanje u opasnosti znak za pomo\u0107, jer lokalno stanovni\u0161tvo, kad im je, primjerice, doma\u0107e blago u opasnosti, jako vi\u010de, te tako prvi tko \u010duje, do\u0111e. Ra\u010dunala je da \u0107e se napada\u010d upla\u0161iti zbog te vike i mogu\u0107eg dolaska pomo\u0107i i da bi mogao pobje\u0107i. Nakon bijega napada\u010da, s. Vedrana je pomislila na s. Vastinu u samostanu koja je u to vrijeme bila u kupaonici. \u017deljela je sprije\u010diti njezin ulazak u sobu koja je bila puna krvi. Tijekom napada s. Vedrana je dobila \u010detiri te\u0161ke ozljede ma\u010detom, a zbog uznemiruju\u0107eg sadr\u017eaja fotografije ozljeda ne\u0107emo objaviti. Rekla je kako je trenutak napada bio doslovno osje\u0107aj da slijedi rezanje glave ma\u010detom.<\/p>\n\n\n\n
Ubrzo je uslijedio slu\u010dajan poziv radnika koji je toga dana bio slobodan i javio se da je stigao ku\u0107i. Kad mu je s. Vedrana ispri\u010dala \u0161to se dogodilo, on je mobilizirao ljude koji \u0107e pomo\u0107i i odvesti je u bolnicu. Me\u0111u njima je jedan voza\u010d koji sestrama nabavlja materijal za gradnju. Prvo su do\u0161li do policije i ondje ni\u0161ta nisu mogli u\u010diniti, pa su oti\u0161li u bolnicu. A tada je uslijedio novi \u0161ok. Osim \u0161to nema mjesta za pacijente, bolnica nema nikakvih lijekova, \u010dak niti medicinskih rukavica za lije\u010dnike. Nakon saniranja rana, vratila se ku\u0107i i sljede\u0107eg dana ponovno je do\u0161la u bolnicu po injekciju protiv tetanusa i antibiotike, a zbog nedostatka osnovne pomo\u0107i, medicinski materijal i lijekove kupila je sama.<\/p>\n\n\n\n
Ova redovnica Dru\u017ebe K\u0107eri Bo\u017eje ljubavi porijeklom je iz Prozora, u misije je oti\u0161la 1998. i u Ugandi djeluje 23 godine. Samostan u kojemu \u017eivi nalazi se na sjeveru zemlje u vrlo siroma\u0161nom podru\u010dju. Sestrama su poznate mjere opreza kojih se treba dr\u017eati kako bi mogle u miru raditi. Zbog toga je njihov samostan ogra\u0111en \u017eicom, a imaju i pse koji u no\u0107i napada nisu lajali, pa se zbog toga pojavila sumnja da su dvojica napada\u010da poznati ljudi koji su se udoma\u0107ili kod sestara. Naime, kako sestre grade svoju novu misiju, anga\u017eirale su ljude iz Kampale i neke od lokalnih stanovnika za radove. Time su im na odre\u0111eno vrijeme osigurale i egzistenciju. No, dokazi upu\u0107uju da su napada\u010di upravo dvojica radnika koji su, kao osumnji\u010denici, u srijedu 29. prosinca odvedeni u policiju na ispitivanje.<\/p>\n\n\n\n
Misionari su kroz povijest puno puta bili \u017ertve razli\u010ditih napada. A trenuta\u010dnu situaciju u Ugandi za HKR je opisao don Gabrijel Juki\u0107 koji kao misionar \u010detiri godine djeluje u toj zemlji: \u201eOvdje u Ugandi situacija je te\u0161ka. Zato se i dogodio ovaj napad na s. Vedranu. Posebno je sjever Ugande kriti\u010dan. Mnogo je razbojni\u010dkih grupa, ubojstava vojnika i policije, a zamalo i ubojstvo na\u0161e misionarke. Treba se dr\u017eati odre\u0111enih pravila i razborito postupati, opreza nikad dosta. U kona\u010dnici, sve trebamo staviti u Bo\u017eje ruke, pa \u0161to Bog da\u201c. Don Gabrijel j izrazio nadu da \u0107e pandemija i njezine posljedice na egzistenciju ljudi \u0161to prije zavr\u0161iti, kako bi se moglo \u017eivjeti od vlastitog rada i kako ljudi ne bi posezali za ovakvim \u010dinima \u2013 od plja\u010dki do razbojstava. A misionari su tu da im pomognu prebroditi najte\u017ee \u017eivotne trenutke. \u201eMi to i radimo i poku\u0161avamo. Nije lako, nikad se ne zna \u0161to \u0107e se dogoditi. \u010culi ste da je prije nekoliko godina ubijena s. Lukrecija u Burundiju\u201c, rekao je don Gabrijel.<\/p>\n\n\n\n
Don Gabrijel Juki\u0107 (47), sve\u0107enik Vrhbosanske nadbiskupije porijeklom iz \u017dep\u010da, misionar je od 2016. godine, a prva misionarska iskustva ve\u017eu ga uz Afriku koju opisuje kao \u201enajnapa\u0107eniji i najsiroma\u0161niji naseljeni kontinent\u201c, \u201ekontinent na kojemu ima mnogo mjesta koje dana\u0161nja civilizacija nije zahvatila\u201c i koja \u010deznu za misionarima. \u201eNadamo se, uz Bo\u017eju pomo\u0107 i va\u0161e molitve, da \u0107e Afrika napredovati i da \u0107e ljudi shvatiti zna\u010denje misionara i da \u0107e u mnogo\u010demu prepoznati njihovo djelovanje i prepoznati ih da im budu u\u010ditelji\u201c, istaknuo je don Gabrijel.<\/p>\n\n\n\n
Misionarski poziv u don Gabrijelu se probudio kad je \u010duo za pogibiju fra Vjeke \u0106uri\u0107a u Ruandi 1998. godine. No, don Gabrijel se poticaju u sve\u0107eni\u0161tvo odazvao tek kasnije, pa je za sve\u0107enika zare\u0111en 2014. Tada je rekao: \u201eMislim da sam na\u0161ao potpuni smisao sve\u0107eni\u010dkog puta tek kada sam sebe vidio kao misionara\u201c. Na \u0161to su sve misionari spremni? Don Gabrijel je podijelio sa slu\u0161ateljima HKR-a u audio poruci: \u201eNapada i \u017ertava \u0107e biti. Misionari su tu kako bi se \u017ertvovali. Svaki od nas koji je ovdje do\u0161ao odmah u po\u010detku je znao da \u0107e \u017ertvovati svoje zdravlje, vrijeme, \u017eivce, tijelo i sve \u0161to treba da bi ovim ljudima pomogao. Uostalom, to je sastavni dio misionarskoga rada\u201c. I don Gabrijel i s. Vedrana misionare i misionarke povjeravaju molitvi svih vjernika, jer u Bo\u017ejoj za\u0161titi njihova je najve\u0107a snaga.<\/p>\n\n\n\n
Izvor:KTA<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Misionarka s. Vedrana Ljubi\u0107 (61), koja je 23. prosinca nave\u010der napadnuta u Soroti u Ugandi, uspje\u0161no se oporavlja i dobro je, potvrdila je to u razgovoru za Hrvatski katoli\u010dki radio Sada je \u010deka razdoblje mirovanja. \u201eBogu sam zahvalna da sam ostala na \u017eivotu, da mogu ispri\u010dati \u0161to se dogodilo i zahvaliti svima koji mole za […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":103899,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"h5ap_radio_sources":[],"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-103898","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-bihiregija"],"yoast_head":"\n