Uvijek je kroz povijest bilo raznih bolesti, evo spomenimo samo gubu. Sjetimo se kako je Crkva i u te dijelove svijeta i\u0161la i navije\u0161tala. Prisjetimo se Isusa koji je susretao gubavce. Sveti Damjan i\u0161ao je na otok Malokaj, nije ga Crkva slala tamo da umre, da se zarazi, nego ga je slala da izvr\u0161i poslanje koje nam je Isus zadao. I tako nekako, i u ovoj pustinji ili ku\u0161nji, usu\u0111ujem se re\u0107i da se mo\u017ee osjetiti glas i \u010duti, u ti\u0161ini: Ne bojte se, ja sam s vama! I zaista mislim i u ovome vremenu da nam Bog progovara i posebno poziva nas sve\u0107enike i Crkvu da, poput misionara, budemo spremni po\u0107i i svjedo\u010diti ljubav Bo\u017eju i donositi lijek, donositi mir ljudima.<\/p>\n\n\n\n
Novoimenovani kotorski biskup mons. Ivan \u0160tironja razgovarao je u utorak 6. travnja za Hrvatski katoli\u010dki radio (HKR) i Informativnu katoli\u010dku agenciju (IKA). Razgovor je vo\u0111en dan uo\u010di njegova biskupskog re\u0111enja u katedrali Marije Majke Crkve u Mostaru koje se odvilo danas, s po\u010detkom u 11 sati.<\/p>\n\n\n\n
Na pitanje kako se osje\u0107a uo\u010di va\u017enog \u010dina biskupskog re\u0111enja, mons. \u0160tironja odgovorio je: \u201cJednostavno \u0161to bih \u017eelio re\u0107i, na prvu, \u0161to mi pada napamet, jest pjesma \u201cO Bo\u017ee, zar si pozvao mene\u201d, ba\u0161 jedna divna pjesma koju je volio i sveti papa Ivan Pavao II. A onda i pitanje koje se name\u0107e: Jesam li ja dostojan, kao \u0107e to sve biti? No, s druge strane, nekako u srcu postoji mir i dobar osje\u0107aj, pa dragi Bog me i dosad vodio, \u010desto puta i nosio u \u017eivotu, posebno u trenucima bolesti. Poglavito kada sam kao misionar boravio u Africi. I upravo taj mir mi nekako ulijeva snagu i sigurnost, bit \u0107e dobro. Ne sumnjam. Prepu\u0161tam se Duhu Bo\u017ejem, neka on vodi i siguran sam \u2013 bit \u0107e dobro.\u201d<\/p>\n\n\n\n
Njegovo biskupsko re\u0111enje trebalo se izvorno odviti u Kotoru, no eskalacija pandemije onemogu\u0107ila je to. Kako novi biskup \u010dita znak vremena u kojem ga Papa \u0161alje u Crnu Goru?<\/p>\n\n\n\n
\u201cRekao bih da se osje\u0107am kao i svi drugi u ovome trenutku. Istina, moram priznati da nemam nekog posebnog straha. Osje\u0107am da je to svojevrsna ku\u0161nja kroz koju se zaista Bog o\u010dituje, \u017eeli nam ne\u0161to re\u0107i. \u0160to nam \u017eeli poru\u010diti: meni, mome narodu, mojim suvremenicima, mojoj Crkvi, svima nama. Tu treba tra\u017eiti odgovore. Sve je ovo svojevrsna pustinja, ali pustinja koja nije bez Bo\u017eje prisutnosti. Uvijek je kroz povijest bilo raznih bolesti, evo spomenimo samo gubu. Sjetimo se kako je Crkva i u te dijelove svijeta i\u0161la i navije\u0161tala. Prisjetimo se Isusa koji je susretao gubavce. Sveti Damjan i\u0161ao je na otok Malokaj, nije ga Crkva slala tamo da umre, da se zarazi, nego ga je slala da izvr\u0161i poslanje koje nam je Isus zadao. I tako nekako, i u ovoj pustinji ili ku\u0161nji, usu\u0111ujem se re\u0107i da se mo\u017ee osjetiti glas i \u010duti, u ti\u0161ini: Ne bojte se, ja sam s vama! I zaista mislim i u ovome vremenu da nam Bog progovara i posebno poziva nas sve\u0107enike i Crkvu da, poput misionara, budemo spremni po\u0107i i svjedo\u010diti ljubav Bo\u017eju i donositi lijek, donositi mir ljudima. Kona\u010dno, i ja sam svojedobno kao misionar bio spreman po\u0107i u te krajeve gdje vladaju razne bolesti i dobio sam malariju. Osjetio sam i pote\u0161ko\u0107e s COVID-19. Zna\u010di, i u ovom vremenu dobio sam taj virus, obolio. Ali i to je jedno iskustvo vi\u0161e, zato bih rekao, da unato\u010d i toj ku\u0161nji, unato\u010d toj pustinji, stavimo se u ruke Bo\u017eje. Iskoristimo ta iskustva, budimo otvoreni prema onima koji od nas o\u010dekuju shva\u0107anje. Mislim, kada \u010dovjek pro\u0111e kroz razne kri\u017eeve u \u017eivotu, da daleko bolje i lak\u0161e shva\u0107a svoga sugovornika i one kojima smo poslani.\u201d<\/p>\n\n\n\n
Za svoju biskupsku slu\u017ebu odabrao je geslo Bog je ljubav.<\/p>\n\n\n\n
\u201cTo mi je ponajprije najljep\u0161a definicija Boga. To je ujedno i veza s mojim mladomisni\u010dkim geslom koje glasi: O ljubavi tvojoj Gospodine, pjevat \u0107u dovijeka! Upravo te tri rije\u010di ozna\u010davaju i sredi\u0161te kr\u0161\u0107anske vjere, a ujedno su poziv svakom kr\u0161\u0107aninu: ljubiti poput Boga i biti milosrdan kao Bog. Dakle, svi smo pozvani na svetost. Ako zaista \u017eelimo biti kr\u0161\u0107ani i izvr\u0161iti svoje kr\u0161\u0107ansko poslanje, a pogotovo, ako idemo dalje, pa govorimo o sve\u0107eni\u010dkom i biskupskom poslanju, time jo\u0161 vi\u0161e. I sama pomisao da ima netko tko savr\u0161eno ljubi, a to zna\u010di da bezuvjetno prihva\u0107a i bezuvjetno pra\u0161ta, misao je zaista koja ulijeva nadu i daje nekako \u010dvr\u0161\u0107u vjeru. I onda nekako iz toga sadr\u017eaja, Bog je ljubav, kona\u010dno izvire i na\u0161 kr\u0161\u0107anski identitet. Ako \u017eelimo biti kr\u0161\u0107ani, ponajprije trebamo zaista svim silama, svim \u017earom, nastojati biti poput Boga, u onoj ljubavi koju je on dao. Dakako, nikad ne mo\u017eemo postati Bog, i ne\u0107emo. To i nije na\u0161 cilj, jer smo stvorenja. Ali kao stvorenja imamo pravo i du\u017enost te\u017eiti ne\u010dem ve\u0107em. Kona\u010dno, ako uzmemo ovo vrijeme i svijet u kojem \u017eivimo, koji se poziva na toleranciju, mi kr\u0161\u0107ani ne samo da \u017eelimo \u017eivjeti toleranciju, ve\u0107 \u017eelimo \u017eivjeti ljubav poput svoga Stvoritelja, temeljiti svoj \u017eivot, svoju sada\u0161njicu, oplemeniti svoje vrijeme evan\u0111eoskom ljubavlju, tj. misijskim \u017earom podijeliti to iskustvo Bo\u017eje ljubavi s drugima.\u201d<\/p>\n\n\n\n
Mons. \u0160tironja dio svog \u017eivota proveo je kao misionar u Tanzaniji te kao pastoralni skrbnik Hrvatima u iseljeni\u0161tvu. Sada odlazi u novo podru\u010dje te se, kako je rekao prilikom imenovanja, osje\u0107a poput \u201cAbrahama koji odlazi u nepoznat kraj\u201d. Koliko \u0107e mu iskustvo iz misija i svijeta pomo\u0107i u budu\u0107oj slu\u017ebi?<\/p>\n\n\n\n
\u201cBrojni na\u0161i iseljenici znaju dobro da nije lako napustiti rodni kraj. Zato sam upravo na dan objave i rekao, usporedio to s Abrahamom. I tu je zaista i sam Abraham osje\u0107ao tegobu odlaska iz svoga mjesta, gdje je ponikao, gdje je imao nekakvu sigurnost. No isto tako, kad promatramo Abrahama, moramo prepoznati da u njemu nije bila sumnja, on je osje\u0107ao vjeru u Bogu, i\u0161ao je tamo gdje ga Bog zove, imao je povjerenja u Boga. Bio je siguran da ga Bog ne\u0107e napustiti. Dakle, koliko god \u010dovjek osje\u0107a taj jedan abrahamovski osje\u0107aj, da tako ka\u017eem, osje\u0107a i onu sigurnost, Bog je sa mnom, prepu\u0161tam se u njegove ruke, neka me vodi Sveti Duh. Zato sam i u svoj grb stavio Duha Svetog, koji je prisutan kod stvaranja, kod ra\u0111anja Crkve, odnosno prisutan u na\u0161em \u017eivotu, osobito po darovima Duha Svetoga, koje primamo u sakramentu svete potvrde. Evo zato Duh Bo\u017eji neka vodi\u2026\u201d<\/p>\n\n\n\n
U Boki Kotorskoj na\u017ealost je sve manje katolika.<\/p>\n\n\n\n
\u201cTo jedno bolno pitanje koje se mo\u017ee primijeniti u cijeloj Europi, a posebno u na\u0161im krajevima, u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, sa sigurno\u0161\u0107u mo\u017eemo re\u0107i da nikome nije draga vijest da se ljudi iseljavanju, da odlaze. Isto tako treba biti svjesni da su se ljudi uvijek selili. \u010cini mi se da nije dobro da se takve \u010dinjenice samo konstatiraju. Mislim da je to glavni problem. Uz konstataciju, morala bi biti jo\u0161 nekakva pitanja, borba, pitati se za\u0161to se ljudi sele, za\u0161to odlaze. Bavi li se itko tim pitanjem. \u0160to u\u010diniti da ljudi ne odlaze, jesmo li do\u0161li do nekih zaklju\u010daka? Svi ljudi odlaze, ne samo katolici. Kao biskupu nije mi svejedno da je sve manje katolika u Boki, sve manji broj katoli\u010dkih crkava u mojoj biskupiji, u Crnoj Gori, gdje je vrlo zapa\u017eena duhovna ba\u0161tina s obzirom na broj bla\u017eenika, svetaca. Nadam se ipak da nas povijest ne\u0107e pamtiti po tome da smo bili \u201cposljednji mohikanci\u201d, kako se to ka\u017ee. I zato \u017eelio bih zaista \u0161iriti oko sebe nadu i vjerovati da se ipak mogu neke stvari promijeniti, odnosno da jednom zajedni\u010dkom snagom mo\u017eemo puno bolje obilje\u017eiti ovo vrijeme, ponajprije dobrotom, ljubavlju, odnosno ne\u010dim prosperitetnijim i boljim.\u201d<\/p>\n\n\n\n
Budu\u0107i kotorski biskup odgovorio je i na pitanje kako vidi svoju ulogu katoli\u010dkog prelata, ali i Hrvata u Crnoj Gori.<\/p>\n\n\n\n
\u201cBiskup, kao i sve\u0107enik, u svakoj biskupiji, u svakom djeli\u0107u svijeta, ima svoje mjesto i postavljen je da bude ponajprije navjestitelj, posvetitelj, dakako i voditelj, upravitelj. Ali ujedno, trebao bi biti i poput kralje\u017enice \u2013 oslonac i sigurnost. To je potrebno i Crkvi, ali i na\u0161em hrvatskom narodu, gdje god se nalazio. To je potrebno i u Hrvatskoj. \u017delim biti navjestitelj Bo\u017eje rije\u010di, \u017eivjeti vjeru i zra\u010diti tom istom vjerom. Dakako, mi kao sve\u0107enici, odnosno biskupi, trebamo biti i dobri upravitelji, dobri posvetitelji, oslonac i podr\u0161ka, odnosno onaj koji \u0107e prednja\u010diti, zajedno sa svojim sve\u0107enicima, suradnicima, u navje\u0161tanju Radosne vijesti, \u017eivljenju te iste Bo\u017eje rije\u010di, \u017eivjeti vjeruju\u0107i, nadaju\u0107i se i ljube\u0107i.\u201d<\/p>\n\n\n\n
Za datum ustoli\u010denja mons. \u0160tironja izabrao je 27. 4., blagdan bla\u017eene Ozane Kotorske.<\/p>\n\n\n\n
\u201cPote\u0161ko\u0107e koje je izazvala pandemija, zatvaranje op\u0107ina i prostora za smje\u0161taj u Crnoj Gori, utjecali su i prouzro\u010dili su promjenu plana. Naime, bilo je planirano, a to sam osobno na blagdan svetoga Tripuna u katedrali u Kotoru i rekao narodu, da \u0107e moje biskupsko re\u0111enje i ustoli\u010denje biti zajedno u Kotoru na uskrsnu srijedu 7. travnja. No do\u0161lo je do promjene zbog pandemije, tada je situacija u Bosni i Hercegovini bila puno povoljnija. Na\u017ealost, u me\u0111uvremenu je pandemija eskalirala i ovdje u Hercegovini i Mostaru. Odvojili smo ustoli\u010denje od re\u0111enja nadaju\u0107i se da \u0107e krajem travnja biti druga\u010dija, povoljnija situacija, a ustoli\u010denje smo vezali uz kraj travnja, kada se slavi blagdan bla\u017eene Ozane Kotorske 27. travnja. Molit \u0107emo Gospodina da, po zagovoru bla\u017eene Ozane bude povoljnija situacija s pandemijom, da se sa\u010duva svaki \u010dovjek od ovoga zla koji vlada svijetom.\u201d<\/p>\n\n\n\n
Mo\u017ee li i danas Zaljev svetaca iznjedriti svete ljude?<\/p>\n\n\n\n
\u201cSvako vrijeme, ne samo da mo\u017ee, nego bi trebalo iznjedriti svete ljude. Bog nas poziva na suradnju s Njim, u svako vrijeme. Nudi nam, svjetovnim rje\u010dnikom, sve resurse da u tome i uspijemo. Ne\u0107emo uspjeti ako \u017eivimo po nekim svojim na\u010delima, daleko od njegovih zakona. Ako se otvorimo Duhu Bo\u017ejim, ostvarimo suradnju s darovima Duha Svetoga, onim darovima koje smo primili krizmom, mislim da se puno toga mo\u017ee promijeniti u svijetu. Mi kr\u0161\u0107ani smo zaista pozvani da kao djeca Bo\u017eja budemo svjedoci Bo\u017eje ljubavi, koji je istinska prava Ljubav. Ako posvjestimo sebi, da bez Boga ne mo\u017eemo ni\u0161ta, da bez bez Isusa ne mo\u017eemo ni\u0161ta, onda mislim da \u0107e sve biti druk\u010dije. U na\u0161e vrijeme ba\u0161 treba do\u0107i do izra\u017eaja vjera, koliko god se nagla\u0161ava znanost, \u010dini mi se da se moramo otvoriti se mudrosti i razumu, suradnji duha mudrosti i duha razuma, i da se prihvatimo malo ozbiljnije i odgovornije istine o \u017eivotu, pogotovo kad je u pitanju obitelj, \u010dovjek u cjelini. Ako to u\u010dinimo, ako se izdignemo iznad svega \u0161to nam \u017eivot nudi, to je put da postanemo i svetiji i bolji \u2013 zaklju\u010dio je mons Ivan \u0160tironja.\u201d<\/p>\n\n\n\n
Novi kotorski biskup mons. Ivan \u0160tironja na kraju razgovora, zahvaliv\u0161i se na \u010destitkama i osobito na molitvama, pozvao je da molimo jedni za druge, jer to je siguran put da posvetimo svoje vrijeme, odnosno do\u0111emo u prigodu dati ono \u0161to bi vjernici kr\u0161\u0107ani trebali dati na ovome svijetu.<\/p>\n\n\n\n
Izvor:bitno.net<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Uvijek je kroz povijest bilo raznih bolesti, evo spomenimo samo gubu. Sjetimo se kako je Crkva i u te dijelove svijeta i\u0161la i navije\u0161tala. Prisjetimo se Isusa koji je susretao gubavce. Sveti Damjan i\u0161ao je na otok Malokaj, nije ga Crkva slala tamo da umre, da se zarazi, nego ga je slala da izvr\u0161i poslanje […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":10518,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"h5ap_radio_sources":[],"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-10517","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-bihiregija"],"yoast_head":"\n