Povodom stote obljetnice smrti fra Didaka Bunti\u0107a, hercegova\u010dkog franjevca koji je cijeli svoj \u017eivot posvetio slu\u017eenju Bogu i svome hercegova\u010dkom puku, cijelu velja\u010du posvetili smo ovom poniznom velikanu. Nakon emisija o njegovu, djetinjstvu i \u0161kolovanju, gospodarskom i politi\u010dkom djelovanju, akciji opismenjavanja puka, u posljednjoj \u010detvrtoj emisiji, s na\u0161im gostom dr. sc. fra Robertom Joli\u0107em, govorili smo o poznatoj akciji spa\u0161avanja gladne djece u Prvom svjetskom ratu, fra Didakovoj smrti koja ga je u 51. godini \u017eivota zadesila u \u010citluku, i prijenosu njegovih kostiju koje su prvo po\u010divale u \u010citluku, potom u Mostaru, a na kraju u crkvi koju je sam izgradio na \u0160irokom Brijegu.<\/p>\n\n\n\n
Akcija spa\u0161avanja djece od gladi<\/p>\n\n\n\n
\u201cRekao bih da to je mo\u017eda bilo najte\u017ee vrijeme u povijesti Hercegovine, ta 1917. god., kada je dio Hercegovine, bio na rubu umiranja. Neki su dapa\u010de i umirali, i s druge strane, vidimo ba\u0161 veli\u010dinu fra Didaka Bunti\u0107a, ali ja ovdje uvijek moram re\u0107i, njegovo ime se stavlja u prvi plan i na prvo mjesto, i to je u redu, me\u0111utim, ni on to ne bi mogao napraviti bez velike potpore i onda\u0161njega biskupa fra Alojzija Mi\u0161i\u0107a, i onda\u0161njega provincijala fra Davida Nevisti\u0107a, i bez suradnje svoje bra\u0107e sve\u0107enika i franjevaca i dijecezanskih sve\u0107enika, ali i dr\u017eavnih vlasti. Ne smijemo to zaboraviti! Dakle, fra Didak nikada ne bi dobio vlak, koji je \u010detiri puta vozio, djecu iz Hercegovine u Slavoniju i Srijem, da to nisu organizirale dr\u017eavne vlasti, Zemaljska vlada u Sarajevu. Me\u0111utim, njega ipak moramo staviti na prvo mjesto, zato \u0161to je on bio glavni organizator svega toga. On je sam toliko psihi\u010dki patio, gledaju\u0107i taj bijedni narod, gledaju\u0107i tu djecu, koja su doslovno umirala od gladi, gledaju\u0107i te ljude koji su gulili koru s drva i pasli travu, da bi nekako pre\u017eivjeli. Negdje sam pro\u010ditao, mislim u tekstovima koji su ostali sa\u010duvani iz tog vremena, kako majke, jer su o\u010devi uglavnom bili na rati\u0161tima, poku\u0161avaju prehraniti tu svoju djecu, ali nemaju \u010dime prehraniti, i onda se gulila kora, pa se mlila, pa se kuhala itd\u2026 onda kada bi ta djeca to pojela, nakon pola sata bi imala tako stra\u0161ne bolove, da su vriskala od bolova, bolio ih je stomak od toga idt\u2026 Fra Didak je vidio da je najbolje rje\u0161enje, da se barem spase djeca, jer odrasli su ipak malo \u010dvr\u0161\u0107i, odrasli \u0107e se ipak nekako bolje sna\u0107i, i onda je on, ponavljam, preko i u suradnji s austro-ugarskim vlastima, osobito s generalom Sarkoti\u0107em, kojega se mora ovdje u pozitivnom smislu istaknuti, koji je bio poglavar Zemaljske vlade u Sarajevu, organizirao \u010detiri vlaka, koja su prevezla tisu\u0107e i tisu\u0107e djece iz Hercegovine. Koji je to\u010dan broj, mi danas sa sigurno\u0161\u0107u ne mo\u017eemo re\u0107i, jer je djece odlazilo i mimo tih organiziranih odlazaka vlakova, neki ka\u017eu 14.000, mislim da je to najbli\u017ea brojka, neki ka\u017eu \u010dak 17.000. I tu je fra Didak tako\u0111er vodio i muslimansku i srpsku djecu, dakle on nije birao, jer glad i bijeda ne bira, tu vi\u0161e nije va\u017eno tko je koje nacije, tko je koje vjere, i druga vrlo va\u017ena instanca koja je pomogla fra Didaku, je bio taj odbor za zbrinjavanje djece u Prvom svjetskom ratu, koji je djelovao u Hrvatskoj. I fra Didak je zapravo ugurao, hajmo to tako re\u0107i, ovu djecu iz Hercegovine, dijelom i iz Bosne, u tu pri\u010du o djeci u Hrvatskoj, primjerice iz Istre, dalmatinskog primorja, iz siroma\u0161nih krajeva dalmatinskog zale\u0111a, koji su siroma\u0161ni kao i Hercegovina, i organizirao tako\u0111er i sve\u0107enike gore, i vlasti gore u Slavoniji i u Srijemu, koje su organizirale te bogatije ljude da bi oni primili tu izgladnjelu djecu, u svoje ku\u0107e, u svoje domove. Vrlo je zanimljivo navesti da su postojala i pravila kad netko \u017eeli primiti dijete, kako se on mora pona\u0161ati prema toj djeci. Dakle omogu\u0107iti im hranu, omogu\u0107iti im \u0161kolovanje \u0161to je vrlo va\u017eno, omogu\u0107iti im vjersku obuku, odlazak u crkve, obu\u0107i ih\u2026 Dakle, doista je ve\u0107ina tih ljudi tako sr\u010dano prihvatila tu izgladnjelu djecu, vrlo je zanimljivo kasnije kada je pro\u0161lo to najte\u017ee vrijeme, kada je pro\u0161ao rat 1918.\/1919., kada su se djeca trebala vratiti, da se puno djeca uop\u0107e nije \u017eeljelo vratiti u Hercegovinu. Jer znate kada vi do\u0111ete iz mjesta gdje ste jeli koru i travu, u sela ili obitelji, gdje ste skoro svaki dan mogli jesti meso i \u017eivjeti sasvim normalno, bez ikakve gladi i mogu\u0107nosti za bilo kakvu glad, onda se te\u0161ko vra\u0107ate na stara mjesta. I doista, ja bih rekao i ovom prigodom i uvijek, Hercegovina pa i Dalmacija i drugi siroma\u0161niji krajevi, nikada ne mogu dovoljno zahvaliti tim dobrim ljudima u Slavoniji i u Srijemu, koji su primili tu djecu u svoje obitelji, koji su ih hranili, koji su se tako lijepo i dobro prema njima odnosili da su ih neki smatrali svojim drugim roditeljima.\u201d<\/p>\n\n\n\n
Fra Didakova smrt i prijenos kostiju<\/p>\n\n\n\n
\u201cDakle fra Didak je obolijevao ve\u0107 prije. Imamo jedan dopis da je on, ne znam koliko to\u010dno godina prije smrti, mo\u017eda 4 ili 5, nisam siguran, da je on bio na lije\u010denju mjesec dana, \u010dini mi se u Be\u010du. Dakle on je ve\u0107 prije imao zdravstvenih pote\u0161ko\u0107a, me\u0111utim, o\u010dito je da je on najmanje vremena imao za to, jer je imao puno va\u017enijih stvari. On je do\u0161ao na sv. Bla\u017ea u \u010citluk, jer tada je u me\u0111uvremenu bila dokinuta \u017eupa Gradni\u0107i, pa ponovno uspostavljena, ali to je sada pri\u010da za sebe, tako da je sv. Bla\u017e postao patron nove \u017eupe \u010citluka, i sveta misa je bila na groblju Podadvor jer crkve dakako nije ni ti bilo. I tu prigodu fra Didak je iskoristio da bi oti\u0161ao u \u010citlu\u010dko polje, mjeriti ono \u0161to je trebalo za eventualnu melioraciju \u010citlu\u010dkoga polja, koja usput re\u010deno do danas nije odra\u0111ena, iako je bilo poku\u0161aja, koji nisu do kraja uspjeli. I tu je imao bolove, bilo je jo\u0161 ljudi s njim. Odveli su ga u \u017eupnu ku\u0107u, to je dana\u0161nja stara \u017eupna ku\u0107ica, pokojni fra Kornelije ju je obnavljao. To je kraj obiteljskog centra Ivan Pavao II. Donesen je na kolima u tu ku\u0107u, i tu mu je tada\u0161nji \u017eupnik fra Pa\u0161ko Martinac podijelio posljednje pomazanje i dao mu odrje\u0161enje, i on je tu preminuo. Dakle gotovo u svome rodnome mjestu, dakle ro\u0111en je u bro\u0107anskom kraju, u selu Pao\u010da, umro je u \u010citluku, u 51 godini \u017eivota. I ovo valja spomenuti, on je tolika djela napravio u tako kratko vrijeme, 51 godina to je danas, mo\u017ee se re\u0107i vrlo mlad \u010dovjek. Nakon toga je on bio pokopan tu na groblju Podadvor, iako su ve\u0107 tada \u0160irokobrije\u017eani tra\u017eili da se on pokopa na \u0160iroki Brijeg, jer je tu proveo ve\u0107inu svoga \u017eivota. On je naime 19 godina bio profesor na \u0161irokobrije\u0161koj gimnaziji, i mislim 8 godina od toga i ravnatelj gimnazije, a tako\u0111er i u Mostar su tra\u017eili jer je on umro kao aktualni provincijal Hercegova\u010dke franjeva\u010dke provincije. Me\u0111utim doma\u0107i svijet nije htio ni ti \u010duti za to. On je pokopan tu, vrlo jednostavno, u najobi\u010dnijem drvenom sanduku, bez ikakvih posebnih obilje\u017eja, bio je samo jedan drveni kri\u017e. Sjajni govori su ve\u0107 tada izre\u010deni na njegovom sprovodu, i ne samo vezano za sve\u0107enike, biskupe, zamjenika provincijala i tome sl., nego \u010dak i jedan muslimanski efendija, koji je tako\u0111er bio u politici Balji\u0107, je tako divan govor o njemu odr\u017eao, to su muslimani koji su sebe smatrali Hrvatima po nacionalnosti, i brojni drugi smrtni govori su napisani u tako divnim tonovima o njemu, pa \u010dak i onaj Sarkoti\u0107 kojega je fra Didak tako \u010desto znao kritizirati, i tra\u017eio je od njega da u\u010dini puno vi\u0161e za taj narod, nego \u0161to su vlasti \u010dinile. I to fra Didakovo tijelo je po\u010divalo tu sve do 1938. god., tada je preneseno, bilo je pola godine u Mostaru, a onda je preneseno u crkvu na \u0160irokom Brijegu, gdje je pokopano i gdje po\u010diva do dana\u0161njega dana. Vrlo je zanimljivo, \u010desto se zna re\u0107i, \u010duo sam i ja na svoje u\u0161i, za\u0161to tako kratki natpis?! Tu pi\u0161e samo fra Didak Bunti\u0107, ro\u0111en tada, umro tada, otprilike tako. Dakle on je \u017eivio vrlo ponizno, on nije tra\u017eio nikakvih posebnih hvala, ni ti je on \u017eelio da se na njegovu grobu pi\u0161u bilo kakvi dugi natpisi, i ta jednostavnost je sa\u010duvana na njegovom grobu. Rekao bih da je u to vrijeme bila planirana izgradnja mauzoleja, jo\u0161 u vrijeme dok je on bio pokopan u \u010citluku. Bile su pokrenute i akcije, na\u017ealost od toga na kraju nije bilo ni\u0161ta. Bilo je planirano ve\u0107 tada da se ta spomen crkva u \u010citluku, tada nije bilo crkve, radi u spomen fra Didaku Bunti\u0107u i brojni ljudi sa strane su se javili da bi tome pomogli, i pogotovo na\u0161i fratri sa strane koji su bili u Americi. Na\u017ealost ni od toga nije bilo ni\u0161ta, ja danas ne mogu znati razloge, gdje je to zapelo i za\u0161to je zapelo. \u010cak ni spomenika nikakva nije imao, osim na staroj crkvi, gdje je on kr\u0161ten u Gradni\u0107ima, ali to je samo jedan natpis, i evo ponavljam sve dok nije fra Marinko \u0160akota, tada\u0161nji \u017eupnik u Gradni\u0107ima, pokrenuo tu akciju za izgradnju njegovog spomenika, zapravo i nije bilo spomenika njegova u Hercegovini, i postoji jo\u0161 jedan spomenik, veliki, na \u0160irokom Brijegu, \u0161to je i logi\u010dno, jer ponavljam ve\u0107inu svoga \u017eivota proveo je na \u0160irokom Brijegu, i najdu\u017ee je bio vezan za \u0160iroki Brijeg.\u201d<\/p>\n\n\n\n
Ostav\u0161tina fra Didaka Bunti\u0107a<\/p>\n\n\n\n
\u201cPonajprije ja bih rekao \u0161to smo \u017eivi. Tamo imate jednu vrlo zanimljivu re\u010denicu napisanu, netko od te djece koja su i\u0161la u Slavoniju, koje je Didak vodio, reklo je: \u201cMi smo \u017eivi\u201d! Dakle to je ono \u0161to je fra Didak u\u010dinio! I da nije te djece, brojni bi umrli, ne bi bilo ni brojnih ljudi danas, koji \u017eive u Hercegovini, zna\u010di \u010disto u ovome najbanalnijem zna\u010denju, ako mo\u017eemo tako re\u0107i, rije\u010di. Ali dakako i u svemu onome \u0161to je on poku\u0161avao uraditi, napraviti Hercegovinu boljim i ljep\u0161im mjestom za \u017eivot. On je oduvijek tvrdio da je Hercegovina Misir, da je ona najbolja zemlja na svijetu, i oduvijek je tvrdio samo da ima prave uprave koja bi znala odraditi sve ono za boljitak toga naroda, to bi bilo neusporedivo ljep\u0161e za \u017eivot, nego \u0161to je bilo tada, nego \u0161to je na\u017ealost i danas. I ja bih rekao da svi oni koji \u017eele dobro Hercegovini, i hrvatskom narodu i u Bosni i u Hercegovini, da se uvijek mogu pozivati na fra Didaka. I ako bismo bi ulo\u017eili i djeli\u0107 svoje energije u odnosu na ono \u0161to je on radio, pa sigurno je da bi i danas stanje bilo puno bolje.\u201d<\/p>\n\n\n\n
Izvor:radio postaja mir me\u0111ugorje<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Povodom stote obljetnice smrti fra Didaka Bunti\u0107a, hercegova\u010dkog franjevca koji je cijeli svoj \u017eivot posvetio slu\u017eenju Bogu i svome hercegova\u010dkom puku, cijelu velja\u010du posvetili smo ovom poniznom velikanu. Nakon emisija o njegovu, djetinjstvu i \u0161kolovanju, gospodarskom i politi\u010dkom djelovanju, akciji opismenjavanja puka, u posljednjoj \u010detvrtoj emisiji, s na\u0161im gostom dr. sc. fra Robertom Joli\u0107em, govorili […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":116186,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"h5ap_radio_sources":[],"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-116185","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-bihiregija"],"yoast_head":"\n