Post i odricanje oduvijek \u010dine va\u017ean dio vjerni\u010dkog \u017eivota i prate nas redovito kroz liturgijsku godinu. Petkom ne jedemo meso, u korizmi se ne\u010dega odreknemo i bar dva puta godi\u0161nje, na \u010cistu srijedu i Veliki petak, postimo. Poneko posti i \u010de\u0161\u0107e, neki srijedom i petkom svakog tjedna, ponajvi\u0161e nadahnuti Me\u0111ugorskim pozivom na post. No, op\u0107enito uzev\u0161i, puno manje se posti nego se to nekada \u010dinilo. Razlog tome mogao bi se ponajprije potra\u017eiti u gubitku smisla posta i odricanja. Ne znamo vi\u0161e za\u0161to postiti, za\u0161to se odricati, \u0161to je tome svrha? Tako\u0111er, post smo zamijenili dijetom, mo\u017eda tu mo\u017eemo potra\u017eiti odgovore na pitanje o gubitku smisla za post.<\/p>\n\n\n\n
Dru\u0161tvo obilja<\/p>\n\n\n\n
Svatko razuman \u0107e se slo\u017eiti da mi na Zapadu, za razliku od na\u0161ih djedova i baka koji su \u010desto znali biti gladni, \u017eivimo u dru\u0161tvu obilja i sitosti. Uvijek ima i uvijek \u0107e biti ljudi koji su siroma\u0161ni i gladni, no, ne mo\u017eemo re\u0107i da se to odnosi na ve\u0107inu, dapa\u010de, ve\u0107ina \u017eivi u obilju hrane, ako i\u010dega. Jedan od dokaza tog obilja je i sveprisutna pretilost. Ako \u010ditamo brojne statistike o te\u017eini ljudi u zapadnim dr\u017eavama, vidimo veliko pove\u0107anje i te\u017eine i visine, a debljina je postala u nekim dr\u017eavama kao \u0161to je Amerika, prava po\u0161ast. Upravo zato smo u medijima bombardirani raznim prijedlozima za dijetu, zdrav \u017eivot, sportske aktivnosti ne bismo li smanjili pretilost. Sve te aktivnosti podrazumijevaju odricanje, osobito dijeta koja je uzdr\u017eavanje od hrane i po toj praksi podsje\u0107a na post.<\/p>\n\n\n\n
Ta sli\u010dnost dijete i posta nam nekako zamagljuje sam smisao posta i odricanja jer ho\u0107e\u0161-ne\u0107e\u0161 po\u010dnemo razmi\u0161ljati o tome koliko \u0107emo kilograma izgubiti ako se odre\u010demo slatkoga ili si uskratimo ve\u010deru tijekom korizme.<\/p>\n\n\n\n
Odricanje radi odricanja<\/p>\n\n\n\n
Drugi razlog gubitka smisla posta i odricanja, le\u017ei u ne tako davnoj pro\u0161losti kada su se mnoga religijska pravila dr\u017eala ne razumijevaju\u0107i njihovo dublje zna\u010denje. Ljudi su jednostavno odr\u017eavali neke propise a da nisu znali za\u0161to to \u010dine. \u201eTako se to oduvijek radi, to je na\u0161a tradicija, tako su \u010dinili na\u0161i stari, odricanje u\u010di disciplini\u201c, i tako dalje. Odricanje zaista u\u010di disciplini i izgra\u0111uje karakter, ali to nije ni jedini, a jo\u0161 manje najva\u017eniji razlog za\u0161to bi se netko odricao i postio.<\/p>\n\n\n\n
Upravo kao otpor ovom odricanju radi odricanja pojavila se i tendencija da se, na primjer, odricanje od slatkog u korizmi ili od slu\u0161anja radija i gledanja televizije gleda s podsmijehom pa se onda sugerira da se namjesto takvih odricanja trebamo odre\u0107i grijeha i sli\u010dno. Naravno da se trebamo odre\u0107i grijeha, no to ne zna\u010di da se ne trebamo odricati i od gore navedenih stvari.<\/p>\n\n\n\n
Duh, du\u0161a, tijelo<\/p>\n\n\n\n
\u010covjek je duh, du\u0161a i tijelo, i ono \u0161to \u010dinimo u \u017eivotu, i u vjeri, uvijek je izri\u010daj i duha i du\u0161e i tijela, nema razlike ni u aktivnostima vezanima za post i odricanje. Kad se \u010dovjek odri\u010de hrane, pi\u0107a, cigareta, udobnosti\u2026 onda se odri\u010de ne\u010dega na tjelesnoj razini; kad se odri\u010de zabava, bu\u010dnih dru\u017eenja, televizije, radija\u2026 onda se odri\u010de na du\u0161evnoj razini, a kad se odri\u010de sentimentalne duhovnosti i tr\u010danja za lijepim propovijedima i zborovima koji na liturgiji sviraju pjesme koje nam miluju u\u0161i i molitava koje idu za time da nas uljuljaju u \u201eosje\u0107am se lijepo\u201c, onda se odri\u010de na duhovnoj razini. Valjani post i odricanje uvijek idu za tim da djeluju na sve tri razine. Nije, naime, slu\u010dajno da se od pamtivijeka ne \u010dine svadbe za vrijeme korizme i da se na korizmenim misama ne pjeva Slava i da je liturgijska muzika manje uhu ugodna jer to dolazi upravo iz tog razumijevanja da \u010dovjek nije samo tijelo ve\u0107 da je i du\u0161a i duh i da se, da bi odricanje i post imali neku dubinu, osoba mora dotaknuti sve tri razine.<\/p>\n\n\n\n
Isus Krist \u2013 smisao posta i odricanja<\/p>\n\n\n\n
\u0160to je, dakle, krajnji smisao posta i odricanja? Za\u0161to biti \u017eedan i gladan, za\u0161to si uskratiti bu\u010dno dru\u0161tvo i zabavu? Je li tu rije\u010d samo o disciplini, askezi koja \u0107e nam izgraditi karakter i u\u010diniti nas zahvalnima i osjetljivijima za one koji nemaju ono \u0161to mi imamo ili se ipak radi i o ne\u010dem puno dubljem od toga?<\/p>\n\n\n\n
Smisao svemu onome \u0161to kr\u0161\u0107anin i kr\u0161\u0107anka \u010dine daje Isus Krist. Ako Isus Krist nije zadnji smisao neke vjerske aktivnosti, onda ta aktivnost ima malu ili nikakvu vrijednost. Na koji onda na\u010din mo\u017ee Isus Krist dati smisao postu i odricanju? Pa, jednostavno, bivamo gladni i \u017eedni zato da si posvijestimo da nas dru\u0161tvo obilja: pun \u017eeludac, ugodnost, udobnost \u2013 uga\u0111anje tijelu, ne mogu u kona\u010dnici dovesti do sre\u0107e, smisla \u017eivota i spasenja. Mi smo na ovome svijetu na putu, propadljiva smo bi\u0107a i moramo umrijeti stoga je jako va\u017eno da kroz uskra\u0107ivanje onoga \u0161to tijelo tra\u017ei stvaramo glad i nedostatak, glad koja \u0107e postati glad za Isusom Kristom, glad za njegovim spasenjem koje \u0107emo ku\u0161ati u punini u Kraljevstvu Bo\u017ejem.<\/p>\n\n\n\n
Kad se odri\u010demo buke i zabave, ljudskog dru\u0161tva i kad se tako osamimo trebamo tu osamljenost usmjeriti prema \u010de\u017enji za dru\u017eenje s Kristom, da on bude na\u0161 prijatelj i na\u0161e veselje.<\/p>\n\n\n\n
Kad se odri\u010demo pjevanja Slave, slatkih molitava i onoga \u0161to uga\u0111a na\u0161emu duhu, poku\u0161avamo stvoriti duhovnu \u017ee\u0111 za Kristom, duhovnu prazninu koju nikakva sentimentalnost ve\u0107 jedino Bog mo\u017ee ispuniti, i tako se u\u010dimo \u017eivjeti u maleckoj no\u0107i du\u0161e koja na\u0161e srce otvara da mo\u017ee zahvatiti Boga.<\/p>\n\n\n\n
Sad, dakle, znamo da se treba odricati od grijeha, ali i da je potrebno i dobro odricati se i od tjelesnih i du\u0161evnih stvari koje nisu grijeh da bismo kroz glad tijela, du\u0161e i duha poja\u010dali \u017eelju za Isusom Kristom koji je na\u0161a jedina Nada.<\/p>\n\n\n\n
Izvor:bitno.net<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Post i odricanje oduvijek \u010dine va\u017ean dio vjerni\u010dkog \u017eivota i prate nas redovito kroz liturgijsku godinu. Petkom ne jedemo meso, u korizmi se ne\u010dega odreknemo i bar dva puta godi\u0161nje, na \u010cistu srijedu i Veliki petak, postimo. Poneko posti i \u010de\u0161\u0107e, neki srijedom i petkom svakog tjedna, ponajvi\u0161e nadahnuti Me\u0111ugorskim pozivom na post. No, op\u0107enito […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":117406,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"h5ap_radio_sources":[],"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-117405","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-bihiregija"],"yoast_head":"\n