Na po\u010detku Euharistijsko slavlja i liturgijskog uvo\u0111enja u slu\u017ebu nadbiskupa metropolita vrhbosanskog mons. Tome Vuk\u0161i\u0107a, 12. o\u017eujka 2022. u katedrali Srca Isusova u Sarajevu pozdravnu rije\u010d uputio je nadbiskup metropolit vrhbosanski u miru kardinal Vinko Pulji\u0107. Prije \u010dina primopredaje upravljanja Vrhbosanskom nadbiskupijom, kardinal Pulji\u0107 se obratio nazo\u010dnima sljede\u0107im rije\u010dima:<\/p>\n\n\n\n
Na po\u010detku ovog sve\u010danog \u010dina sve vas od srca pozdravljam i zahvaljujem na va\u0161oj prisutnosti i zajedni\u0161tvu u ovom Misnom slavlju.<\/p>\n\n\n\n
Vas, nadbiskupe, biskupe i delegate biskupa, otpravnika poslova Apostolske nuncijature, provincijalne poglavare i poglavarice, sve sve\u0107enike, redovnike i redovnice, bogoslove i sjemeni\u0161tarce, juniorke i novakinje, sve vjernike okupljene u ovoj katedrali Srca Isusova kao i sve ljude dobre volje, koji nas prate preko elektroni\u010dkih medija, iskreno pozdravljam.<\/p>\n\n\n\n
I kao sve\u0107enik i kao nadbiskup uvijek sam osobito tijekom Svete mise zahvaljivao Bogu za poziv da mu izbliza slu\u017eim kao i za tolike darove koje mi je dao i koje mi svakoga dana iznova daje. U ovom Euharistijskom slavlju na poseban na\u010din \u0107u zahvaljivati nebeskom Ocu po njegovu Sinu u Duhu Svetom za sve milosti koje sam primio svih ovih godina u kojima mi je povjereno vodstvo mjesne Crkve vrhbosanske. Za biskupa me posvetio sveti papa Ivan Pavao II. koji je gajio posebnu ljubav prema mom hrvatskom narodu i prema mojoj zemlji Bosni i Hercegovini i svim narodima i ljudima u njoj kao i prema meni osobno. I danas rado molim njegov zagovor. Ustoli\u010den sam za vrhbosanskog nadbiskupa u vrijeme dolaska krhke demokracije na ove prostore. Brojne dobre pastoralne inicijative zaustavio je krvavi rat ostavljaju\u0107i iza sebe materijalnu, a nerijetko i duhovnu pusto\u0161. Te\u0161ka ratna razaranja u Ukrajini vratila su u mislima i mene, kao i mnoge u ovoj zemlju, upravo u to vrijeme patnje i stradanja. U poratnim godinama uspjeli smo obnoviti brojne gra\u0111evine uz nemale napore i \u017ertvu. Me\u0111utim, u miru u kojem su politike nastavile te\u017eiti ostvarenju vlastitih ciljeva drugim sredstvima uz inertnost me\u0111unarodne zajednice, nije do\u0161lo do o\u010dekivanoga povratka prognanih i izbjeglih ljudi unato\u010d ogromnom trudu brojnih sve\u0107enika, redovnika, redovnica i tolikih ljudi dobre volje iz ove zemlje i iz brojnih zemalja \u0161irom svijeta. Imamo previ\u0161e politi\u010dara a malo dr\u017eavnika.<\/p>\n\n\n\n
Zahvaljujem svima vama koji ste mi davali podr\u0161ku i potporu: duhovnu, materijalnu i moralnu. Neka Bog dadne obilje blagoslova i milosti svima vama, na poseban na\u010din svim dobro\u010diniteljima koji su me razumjeli kada sam kucao na njihova srca, a i njihove d\u017eepove da bih mogao \u0161togod napraviti u ratu i poslije rata u ovoj Crkvi.<\/p>\n\n\n\n
Radujem se da ste danas tu da budemo potpora i podr\u0161ka nadbiskupu Tomi koji preuzima vodstvo ove mjesne Crkve. Pozivam cijeli vrhbosanski prezbiterij, dijecezanske i redovni\u010dke sve\u0107enike, kao i sve redovnice i sve strukture u ovoj mjesnoj Crkvi na zajedni\u0161tvo i svesrdnu suradnju sa sedmim nadbiskupom na \u010dasnoj stolici vrhbosanskoj.<\/p>\n\n\n\n
Zahvaljujem svim medijima koji \u0107e ovaj \u010din uprisutniti korektno u javnosti uz \u017eelju da bude poticaj svim gra\u0111anima ove zemlje na otvorenost i suradnju u izgradnju mira i me\u0111uljudskih i me\u0111uvjerskih odnosa.<\/p>\n\n\n\n
Tebi, dragi brate u biskupstvu Tomo, dragi moj nasljedni\u010de, predajem ovaj biskupski \u0161tap, simbol po kojem Ti predajem upravu ove mjesne Crkve kao mjesnom pastiru. Predajem ti i katedru u ovoj Prvostolnici s koje \u0107e\u0161 izvr\u0161avati svoju u\u010diteljsku slu\u017ebu. Predajem ti ovaj oltar u Prvostolnici odakle \u0107e\u0161 slave\u0107i Euharistiju posve\u0107ivati povjereni narod. Kao \u0161to sam druge pozvao da Ti budu potpora i podr\u0161ka, tako obe\u0107avam i svoju stara\u010dku raspolo\u017eivost. U svemu u \u010demu me zatreba\u0161, a ja mognem odgovoriti, tu sam. Stavljam Ti na srce da gradi\u0161 veliko pouzdanje u Dobrog Pastira du\u0161a te njegovim duhom i njegovom snagom izgra\u0111uje\u0161 \u010dvrsto zajedni\u0161tvo unato\u010d sve uzburkanosti radi poratnih zbivanja, politi\u010dkih igara, kao i svih turbulentnih doga\u0111anja. Neka Te ne pokoleba \u010dinjenica da sam bio veliki prosjak za ovu mjesnu Crkvu, kao i za krajevnu Crkvu u Bosni i Hercegovini. Nije mi bilo te\u0161ko moliti pomo\u0107, jer nisam molio za sebe nego za ovu Kristovu Crkvu.<\/p>\n\n\n\n
Svima preporu\u010dam u molitvu i moju malenkost da ovo vrijeme, koje mi Bog jo\u0161 daruje, pro\u017eivim ostvaruju\u0107i volju Bo\u017ejoj te se tako vjerni\u010dki spremim zakora\u010diti iz vremena u vje\u010dnost.<\/p>\n\n\n\n
Prigodnu propovijed pod naslovom \u201eBlagovjesnikom biti siromasima, proglasiti su\u017enjima oslobo\u0111enje\u201c, uputio je nadbiskup Vuk\u0161i\u0107, a prenosimo je u cijelosti:<\/p>\n\n\n\n
Blagovjesnik biti siromasima, proglasiti su\u017enjima oslobo\u0111enje<\/p>\n\n\n\n
Sredi\u0161te kr\u0161\u0107anskoga \u017eivota je radost zbog Bo\u017eje ljubavi prema ljudima i prema svim ostalim stvorenjima. Oli\u010denje te ljubavi je Isus Krist, najizvrsniji izraz Bo\u017eje blizine i svima uzor, primjer, u\u010ditelj i pravilo ljubavi prema svakom \u010dovjeku. Stoga kao vjernici neprestano zahvaljujemo Gospodinu Bogu za blagoslov i sre\u0107u kad smo vjerni pravilu kr\u0161\u0107anske ljubavi. A za sve to na osobit na\u010din zahvaljujemo svaki put kad se okupljamo na Euharistiju i slu\u0161anje Rije\u010di Bo\u017eje, po kojima je Bog stalno prisutan. Po njima smo svaki put iznova u neposrednoj Bo\u017ejoj blizini jer nama i radi nas opetovano dolazi u Euharistiji te nama i radi nas opet i opet govori, poziva, tje\u0161i, opominje pa i kori. I ne umara se dolaziti i govoriti jer Bo\u017eja je \u017eelja da se svi ljudi uzajamno po\u0161tuju i vole te da se svi, koji su se udaljili ili krenuli zlom stranputicom, na pravi put vrate. Stoga je u tom smislu vrlo prikladno u ovo Korizmeno vrijeme ponoviti Bo\u017eju poruku, napisanu jo\u0161 u Starom zavjetu, da svaki \u010dovjek, pristajanjem uz Bo\u017eja pravila i vr\u0161enjem zakona ljubavi, svoju vje\u010dnu sre\u0107u po\u010dinje graditi ve\u0107 u ovom \u017eivotu. Bo\u017eja je, dakle, \u017eelja da \u010dovjek \u017eivi zauvijek jer Gospodinu nije \u010dak ni \u201edo smrti bezbo\u017enikove, nego da se odvrati od zloga puta svojega i da \u017eivi\u201c (Ez 33,11).<\/p>\n\n\n\n
I.<\/p>\n\n\n\n
Isus je utjelovljena ljubav Bo\u017eja koja je neumorna i beskrajno strpljiva upravo zato \u0161to je Bo\u017eja. Ili, kao \u0161to je pisao apostol Pavao zajednici kr\u0161\u0107ana u Korintu: \u201eLjubav je velikodu\u0161na, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; nije nepristojna, ne tra\u017ei svoje, nije razdra\u017eljiva, ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Ljubav nikad ne prestaje\u201c (1 Kor 13,4-8).<\/p>\n\n\n\n
Svjedok i poslanik Bo\u017eje ljubavi, Isus Krist, na poseban na\u010din opisan je u odlomku iz Lukina evan\u0111elja (Lk 4,14-21), koje nam je upravo navije\u0161teno i koje neka nas vodi u nastavku ovoga razmatranja. Taj odlomak ustvari izvje\u0161\u0107uje o Isusovoj nastupnoj propovijedi u njegovu gradu Nazaretu. Doga\u0111aj se zbio jedne subote, jer su se \u017eidovi upravo subotom okupljali na zajedni\u010dku molitvu i tuma\u010denje Svetoga Pisma. \u010cinili su to u svojim sinagogama, kako su nazivali svoje molitvene prostore po mjestima u kojima su \u017eivjeli.<\/p>\n\n\n\n
Ka\u017ee evan\u0111elist Luka za Isusa: \u201eI do\u0111e u Nazaret, gdje bija\u0161e othranjen. I u\u0111e po svom obi\u010daju na dan subotnji u sinagogu te ustane \u010ditati. Pru\u017ee mu Knjigu proroka Izaije. On razvije knjigu i na\u0111e mjesto gdje stoji napisano: ‘Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti su\u017enjima oslobo\u0111enje, vid slijepima, na slobodu pustiti potla\u010dene, proglasiti godinu milosti Gospodnje.’\u201c (Lk 4,16-19).<\/p>\n\n\n\n
Te subote Isus je, dakle, razvijao knjigu, zato \u0161to je bila u obliku svitka, i tra\u017eio upravo ovaj odlomak u knjizi proroka Izaije. Naime: \u201eI na\u0111e mjesto gdje stoji napisano\u201c, ka\u017ee sveti tekst. To je poglavlje \u0161ezdeset i prvo, napisano vi\u0161e stolje\u0107a prije Krista, u kojemu se nalazi proro\u0161tvo o budu\u0107em Mesiji, koji je punina Duha Bo\u017ejega, o Pomazaniku Bo\u017ejemu koji \u0107e spasiti svoj narod. Taj je odlomak hranio nadu i vjeru Izabranoga naroda i pomagao mu s optimizmom prolaziti kroz ku\u0161nje. Vrlo \u010desto je i zbog toga bio \u010ditan na njihovim pobo\u017enim okupljanjima i potom tuma\u010den rije\u010dima u\u010ditelja i proroka. A u tom dugom vi\u0161estoljetnom nizu \u010ditanja, slu\u0161anja i tuma\u010denja poznatog odlomka vjerojatno su slu\u0161atelji i one subote u Nazaretu o\u010dekivali sli\u010dan nastup mladog proroka Isusa. No, naspram tomu, nakon \u0161to je pro\u010ditao re\u010deni odlomak, savio smotak knjige, vratio ga poslu\u017eitelju i sjeo te su o\u010di svoju u sinagogi bile uprte u njega, Isus im je toj svojoj nastupnoj propovijedi sve\u010danom priop\u0107io: \u201eDanas se ispunilo ovo Pismo \u0161to vam jo\u0161 odzvanja u u\u0161ima\u201c (Lk 4,21).<\/p>\n\n\n\n
Tim rije\u010dima Isus je sve\u010dano obznanio svoje dostojanstvo. Time je vrijeme o\u010dekivanja zavr\u0161ilo jer je je on ispunjenje njihove nade.<\/p>\n\n\n\n
II.<\/p>\n\n\n\n
U svom nastupu u nazaretskoj sinagogi Isus je obznanio i svoje poslanje da ljudima navije\u0161ta vrijeme milosti Bo\u017eje: blagovjesnik biti siromasima, proglasiti vid slijepima, na slobodu izvesti su\u017enjeve i potla\u010dene.<\/p>\n\n\n\n
Prema nauku, kojega Isus nudi, osnovno poslanje poslanika i svjedoka Bo\u017ejega je navije\u0161tati radosnu vijest spasenja. U Isusovu govoru i kasnijem njegovu djelovanju na prvomu mjestu su siromasi. To su naravno i oni koji \u017eive i materijalnoj oskudici pa trebaju pomo\u0107. Trebaju na\u0161u solidarnost i na\u0161a djela konkretne ljubavi. No ne samo oni. Jer jo\u0161 je ve\u0107e siroma\u0161tvo nepoznavanje Boga. A najve\u0107a duhovna oskudica sastoji se u bogatstvu grijeha. I pogotovo ovakvima Isus navije\u0161ta potrebu obra\u0107enja.<\/p>\n\n\n\n
Znademo da je Isus \u010dinio \u010duda te je i ponekom slijepcu vratio fizi\u010dki vid. No Njegova je \u017eelja vratiti vid moralnim slijepcima. Onima koji su duboko pali i kojima treba pomo\u0107 da bi se ponovno uspravili jer ne mogu vi\u0161e sami. I osobito \u017eeli pomo\u0107i da progledaju oni koje je zahvatila takva sljepo\u0107a duha da vi\u0161e ni ne vide koliko su se svojim pona\u0161anjem, razmi\u0161ljanjem i izborima udaljili od zakona kr\u0161\u0107anske ljubavi, od po\u0161tivanja tu\u0111ega \u017eivota, dostojanstva i dobroga glasa.<\/p>\n\n\n\n
U ovom svijetu, na\u017ealost, mnogo je potla\u010denih, a samim time nije mali broj ni njihovih tla\u010ditelja. Razni su oblici nasilja nad \u010dovjekom: stra\u0161ni ratovi i drugi oblici sli\u010dnoga nasilja, prijetnje oru\u017ejem, \u0161irenje straha, trgovina ljudima, uskra\u0107ivanje zaslu\u017eene pla\u0107e, nijekanje radni\u010dkih prava, ra\u0161irena korupcija, razli\u010diti oblici nepotizma i jo\u0161 mnogi drugi na\u010dini. Pri tomu uvijek postoje progonitelji i progonjeni. Svi progonjeni su na neki na\u010din su\u017enjevi svojih progonitelja, \u0161to je sramotno, a njihovi progonitelji su uvijek te\u0161ki zarobljenici svojih mana, vlastite moralne sljepo\u0107e i svojih lo\u0161ih sklonosti. Tako i jedni i drugi, iako na razli\u010dite na\u010dine, \u017eive u su\u017eanjstvu i oboji trebaju pomo\u0107. Odnosno, Isus \u017eeli da se svi, koji su su\u017enjevi svojih slabosti, oslobode svojih mana i da prestanu \u010diniti nasilje nad Bo\u017ejim stvorenjima te da tako svi potla\u010deni iza\u0111u na slobodu.<\/p>\n\n\n\n
III.<\/p>\n\n\n\n
Navje\u0161taj i svjedo\u010denje stvarnoga i moralnog oslobo\u0111enja \u010dovjeka osnovno je poslanje tako\u0111er svakoga poslanika i svjedoka Bo\u017ejega. Me\u0111u njima to se na prvom mjestu odnosi na biskupe, nasljednike apostola. No to je poslanje tako\u0111er svakoga kr\u0161\u0107anskog vjernika ali, u skladu s prirodnim zakonom i osnovnim pravilima zdrave etike, jednako i poslanje svakoga \u010dovjeka.<\/p>\n\n\n\n
Dok razmi\u0161ljamo kako rasti u ljubavi, kako svjedo\u010diti dobrotu i kako nasljedovati Isusa Krista u razli\u010ditosti slu\u017eba i sposobnosti, vrlo je draga istina da tko god doprinosi zaista onoliko koliko mo\u017ee, taj daje svoj maksimum. To jest, sve \u0161to mo\u017ee i koliko mo\u017ee. A najvi\u0161e \u0161to se mo\u017ee darovati jest dati sebe kao sredstvo dobrote. To je za Isusa dosta. I zato je svaki na\u0161 doprinos u dobroti dokaz Bo\u017eje prisutnosti me\u0111u ljudima i djelo je za porast Bo\u017ejega kraljevstva na zemlji. Svaki \u010dovjek, a osobito svaki kr\u0161\u0107anin, pozvan je upravo to biti: u\u010diniti sebe sredstvom ljubavi i sloge.<\/p>\n\n\n\n
U tom smislu bit \u0107e korisno podsjetiti tako\u0111er na pouku apostola Pavla, koju nalazimo u njegovu pismu \u0161to ga je uputio kr\u0161\u0107anima Efeza, o razli\u010ditim slu\u017ebama i doprinosima u Crkvi i u svijetu. Iako su slu\u017ebe razli\u010dite, svima je ista svrha: da se \u201eopremi svete za djelo slu\u017eenja, za izgra\u0111ivanje Tijela Kristova, dok svi ne prispijemo do jedinstva vjere i spoznaje Sina Bo\u017ejega, do \u010dovjeka savr\u0161ena, do mjere uzrasta punine Kristove\u201c (Ef 4,11-16).<\/p>\n\n\n\n
Svatko, dakle, na svoj na\u010din i svatko u svom zvanju, na radnomu mjestu, u obitelji i dru\u0161tvu, prema svojim mogu\u0107nostima i talentima pozvan je dati svoj doprinos da tako uzraste \u201edo \u010dovjeka savr\u0161ena, do mjere uzrasta punine Kristove\u201c.<\/p>\n\n\n\n
Neka tako bude, po Kristu Gospodinu na\u0161emu! <\/p>\n\n\n\n
Izvor:KTA<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Na po\u010detku Euharistijsko slavlja i liturgijskog uvo\u0111enja u slu\u017ebu nadbiskupa metropolita vrhbosanskog mons. Tome Vuk\u0161i\u0107a, 12. o\u017eujka 2022. u katedrali Srca Isusova u Sarajevu pozdravnu rije\u010d uputio je nadbiskup metropolit vrhbosanski u miru kardinal Vinko Pulji\u0107. Prije \u010dina primopredaje upravljanja Vrhbosanskom nadbiskupijom, kardinal Pulji\u0107 se obratio nazo\u010dnima sljede\u0107im rije\u010dima: Na po\u010detku ovog sve\u010danog \u010dina sve […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":120785,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"h5ap_radio_sources":[],"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-120784","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-bihiregija"],"yoast_head":"\n