{"id":123409,"date":"2022-03-20T01:13:07","date_gmt":"2022-03-20T00:13:07","guid":{"rendered":"https:\/\/radioljubuski.ba\/?p=123409"},"modified":"2022-03-20T01:13:08","modified_gmt":"2022-03-20T00:13:08","slug":"krize-kao-da-traju-oduvijek-kako-se-nositi-s-njima-i-ima-li-kraja","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/radioljubuski.ba\/index.php\/2022\/03\/20\/krize-kao-da-traju-oduvijek-kako-se-nositi-s-njima-i-ima-li-kraja\/","title":{"rendered":"Krize kao da traju oduvijek. Kako se nositi s njima i ima li kraja?"},"content":{"rendered":"\n

Svakodnevno svjedo\u010dimo neizmjernoj patnji ljudi u Ukrajini. Njihovo stradanje otvorilo nam je stare rane, probudilo sje\u0107anja na na\u0161 rat. I sve to nakon dvije te\u0161ke godine pandemije i potresa. Onima koji dulje pamte \u010dini se da ona traje oduvijek i ne da nam da predahnemo. Je li \u017eivot na ovim prostorima kontinuirana kriza? Kako se nositi s tim pitali smo pisca i novinara Ivicu Ivani\u0161evi\u0107a, povjesni\u010dara Tvrtka Jakovinu i psihijatricu Petranu Bre\u010di\u0107. <\/strong><\/p>\n\n\n\n

“Ako netko pripada mojoj generaciji a i dalje je optimista ja mu zavidim ali nisam siguran da je potpuno du\u0161evno zdrav. Radi se o elementarnoj matematici. Naprosto u jednom trenutku shvati\u0161 da cijeli svoj \u017eivot mo\u017ee\u0161 definirati kao puku sumu kriza, ve\u0107ih, manjih, nacionalnih , globalnih. I kad podvu\u010de\u0161 crtu onda se osje\u0107a\u0161 malo deprimirano”.

Ivica Ivani\u0161evi\u0107<\/strong>, novinar i knji\u017eevnik ne govori ovo iz poslovi\u010dne splitske sklonosti jadikovanju. Ro\u0111en je za socijalizma u Splitu i time predodre\u0111en da mu \u017eivot ve\u0107 u ranim godinama obilje\u017ee ve\u0107e ili manje krize.

– Prva kriza koju sam zaista osjetio, prisje\u0107a se Ivani\u0161evi\u0107 – dogodila se u mojim kasno tinejd\u017eerskim godinama. To je bila prva ekonomska kriza mog \u017eivota koja se tako nije zvala nego se u onom ezopovskom jeziku socijalizma zvala stabilizacija. Jedno jutro zaspali smo normalno, a sljede\u0107e jutro se probudili sa svije\u0161\u0107u da smo du\u017eni nevjerojatno puno novaca. I kad je svega nestalo, od banana, kava do benzina. Ta se kriza vukla i kulminirala 80-tih s onim histeri\u010dnim inflacijama, ka\u017ee.<\/p>\n\n\n\n

\"Ivica
Ivica Ivani\u0161evi\u0107
Foto:\u00a0Puls\u00a0\/\u00a0HRT<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Nesta\u0161ice benzina, vo\u017enja na par-nepar, redovi za kupnju kave, deterd\u017eenta, banana, umjesto \u010dokolade \u0161e\u0107erne table, nesta\u0161ice struje, ve\u010deri uz petrolejke. Nije bilo lako ali kraj te ere donio je novu zastra\u0161uju\u0107u krizu.

Rat, pora\u0107e, privatizacija, propast poduze\u0107a, nepravde\u2026<\/strong>

– Po\u010deo je rat, svaki je rat grozan po svojoj definiciji, ovaj na\u0161 je bio savr\u0161eno sukladan svakoj definiciji rata. Onda nam se dogodilo pora\u0107e koje je u nekim elementima bilo mo\u017eda i gore od rata. Kad ti je \u017eivot jadan u mirnodopskim uvjetima, kad shva\u0107a\u0161 da \u017eivi\u0161 u disfunkcionalnoj dr\u017eavi koja je demokracija samo na papiru onda se osje\u0107a\u0161 jo\u0161 depresivnije jer nema\u0161 nikakvog racionalnog alibija za takvo stanje, ka\u017ee Ivani\u0161evi\u0107.

Rat, pora\u0107e, privatizacija, propast poduze\u0107a, nepravde\u2026 I tako do velike ekonomske krize 2008. Kod nas se odu\u017eila pa nismo ba\u0161 predahnuli do novog kriznog niza. Pandemija, potresi. I onda kad smo se ponadali da \u0107emo malo \u017eivnuti novi u\u017eas. Rat u Ukrajini. Brutalna invazija Vladimira Putina vratila nas je 30 godina, podsjetila i otvorila stare rane.\u00a0

– Mi smo ranjeni i oni koji jesmo pro\u017eivjeli rat i oni koji nisu pro\u017eivjeli rat ali su pro\u017eivjeli kroz svoje obiteljske pri\u010de, kroz u\u010denja, kroz transgeneracijski prijenos emocija i nama je to zaista te\u0161ko. Ne postoji jedna trauma, to je vi\u0161e trauma, smatra prof. Petrana Bre\u010di\u0107, psihijatrica i ravnateljica Klinike za psihijatriju Vrap\u010de.

Kako ostati zdrav u glavi\u00a0

<\/strong>Kad u dvije godine pro\u017eivimo i potrese i pandemiju, inflaciju, a onda rat na tlu Europe i strah od Tre\u0107eg svjetskog rata ili nuklearnog rata, kamo bismo se uputili nego u Vrap\u010de. Psihijatrici i ravnateljici Klinike za psihijatriju\u00a0dr. Petrane Bre\u010di\u0107<\/strong>. Po savjet kako ostati zdrav u glavi.

– Budimo dobri prema sebi ali i prema drugima i poku\u0161ajmo razumjeti da je to dio prilagodbe i da je normalno da budemo ljuti, i projektivni i tu\u017eni i \u017eiv\u010dani, nervozni, zna\u010di to je sve u okviru prilagodbe na jednu ne\u017eeljenu, nesvakodnevnu situaciju. (…) Moramo vidjeti da nas sve mu\u010di stra\u0161na neizvjesnost. Neizvjesnost je osje\u0107aj koji nitko ne \u017eeli. Nama je \u010dak i lo\u0161a izvjesnost bolja od neizvjesnosti. Jer neizvjesnost je nepoznanica i stavlja nas na nesiguran teren gdje ne znamo kako \u0107emo se mo\u0107i adaptirati. Poku\u0161ajmo to prepoznati i vidjeti \u0161to nama mo\u017ee smanjiti tu nesigurnost, savjetuje Bre\u010di\u0107.\u00a0<\/p>\n\n\n\n

\"Petrana
Petrana Bre\u010di\u0107
Foto:\u00a0Puls\u00a0\/\u00a0HRT<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Sve vi\u0161e ljudi osje\u0107a tjeskobu, depresiju, razdra\u017eljivost, napetost, iscrpljenost, nesanicu. Prazni smo iznutra, nemamo kapaciteta za jo\u0161 jednu krizu.

‘Budimo dobri prema sebi, nemojmo se pretjerano izlagati’ 

<\/strong>– Mnogi ljudi \u0107e sjediti pred televizijom 24 sata, slu\u0161ati vijesti biti potpuno u toj situaciji s ratom. Neki znaju da ih to silno uznemiruje i ne\u0107e to raditi. Vrlo je va\u017eno da samo mi znamo \u0161to je ono \u0161to nama smeta i \u0161to nas uznemiruje iznutra i \u0161to ne. I budimo dobri prema sebi, nemojmo se pretjerano izlagati do one mjere kad vidimo da smo preplavljeni. Na\u0107i srednji put je umije\u0107e \u017eivota, nije to lako, dodaje Bre\u010di\u0107.

No je li na\u0161 osje\u0107aj da smo u povelikoj opasnosti i da svijet pro\u017eivljava najve\u0107u krizu od 2. svjetskog rata realan? Povjesni\u010dar s Filozofskog fakulteta u Zagrebu Tvrtko Jakovina<\/strong> misli da nije. Podsje\u0107a na kubansku krizu 1962. kada je svijet bio najbli\u017ee nuklearnom ratu.

‘Puno kriti\u010dnija bila je kubanska kriza’<\/strong>

– To je sasvim poznata, jasna pri\u010da gdje je svijet zaista bio suo\u010den gdje ste sli\u010dno kao i danas razgovarali izme\u0111u Zapada i Sovjetskog saveza bez da se puno govorilo o Kubi. Danas je na\u017ealost tako, otprilike – bez da je Ukrajina na \u010dijem se teritoriju sve doga\u0111a glavni igra\u010d. Glavni igra\u010di su negdje drugdje. Ali je \u010dinjenica da je Fidel Castro 62. bio spreman pa i po cijenu atomskog sukoba – braniti svoj otok. To je bilo puno kriti\u010dnije. Situacija u svijetu je bila puno bli\u017ee toj to\u010dki vrenja no \u0161to je danas s ruskom prijetnjom atomskim oru\u017ejem, ka\u017ee Jakovina. 

‘Pi\u0161em da bih utekao od bijede kojom sam okru\u017een’<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Ivica Ivani\u0161evi\u0107 dodaje kako se njegov recept za pre\u017eivljavanje i snala\u017eenje ne mo\u017ee nikome podvaliti kao savjet. On, ka\u017ee – pi\u0161e prozu da bi utekao od stvarnosti \u010dak i kad mu je “proza situirana u grad i zemlju i kad izgleda da je realisti\u010dna”, a da je on “dru\u0161tveno kriti\u010dni raspolo\u017een”. Taj njegov Split jo\u0161 uvijek je bolji od stvarnog Splita i stvarne Hrvatske, ka\u017ee Ivani\u0161evi\u0107 i dodaje: “Ja pi\u0161em da bih utekao od bijede kojom sam okru\u017een”.\u00a0<\/p>\n\n\n\n

\"Tvrtko
Tvrtko Jakovina
Foto:\u00a0Puls\u00a0\/\u00a0HTV<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

– Mislim da ukupno sve generacije koje su ro\u0111ene od 60-tih godina naovamo, svugdje na svijetu – \u017eive sretnije nego \u0161to su \u017eivjeli njihovi prethodnici.Osim onih koji su izgubili ogromna bogatstva ranije. Ali na\u010delno smo svi bolje obrazovani, svi imamo bolji pristup zdravstvenoj za\u0161titi, svi imamo puno vi\u0161e hrane nego \u0161to smo imali, svi lak\u0161e i vi\u0161e putujemo, svi se mo\u017eemo bolje i vi\u0161e obrazovati i tom smislu mislim da je \u010dovje\u010danstvo puno sretnije sada nego \u0161to je bilo ranije, smatra Tvrtko Jakovina.<\/strong>

Petrana Bre\u010di\u0107\u00a0<\/strong>smatra kako “nismo nau\u010dili \u017eivjeti jedni s drugima, nego \u017eivimo sami i jedni protiv drugih”. Pandemija kao i rat u Ukrajini su nam, smatra Bre\u010di\u0107 – pokazali da ne mo\u017eemo \u017eivjeti bez drugih ljudi, da to \u0161to nam je susjed gladan i bolestan, a mi siti i zdrvi – ne zna\u010di ni\u0161ta. To ne mo\u017ee biti izvor sigurnosti, sre\u0107e ni blagostanja. To je ne\u0161to \u0161to \u0107e ova civilizacija morati preispitati, dodaje.\u00a0

Nema dobra bez zla<\/strong>

– Ja sam pesimist, korijenski, totalni, neizlje\u010divi. Ja mislim da su optimisti opasni ljudi. Evo ovu invaziju na Ukrajinu mo\u017ee zamisliti samo optimist. \u010covjek koji vjeruje da mo\u017ee uni\u0161titi zemlju od 40 milijuna ljudi je poveo ovakvu invaziju. Da je Vladimir Putin bio pesimist do ovog rata ne bi do\u0161lo. Tako da mene nemoj pitati ho\u0107e li biti dobro, uvijek \u0107e biti gore, govori\u00a0Ivica Ivani\u0161evi\u0107<\/strong>.

– Da, \u010dovjek se ponekad osje\u0107a posebno kad gledate iz svoje osobne perspektive. \u010cini vam se da je dio \u017eivota oti\u0161ao u takvim te\u0161kim traumama, ali onda kao psihijatar se vratim korak natrag i ka\u017eem to su onda bili i poticaji za oboga\u0107ivanje vlastitih li\u010dnosti, za \u0161irenje svog emocionalnog svijeta. Za bolje razumijevanje svega \u0161to se doga\u0111a, jer na\u017ealost ta povijest nam je pokazala da nema dobroga bez zla. Na\u017ealost je tako, ka\u017ee psihijatrica Bre\u010di\u0107.\u00a0<\/p>\n\n\n\n