{"id":123448,"date":"2022-03-20T01:36:39","date_gmt":"2022-03-20T00:36:39","guid":{"rendered":"https:\/\/radioljubuski.ba\/?p=123448"},"modified":"2022-03-20T01:36:40","modified_gmt":"2022-03-20T00:36:40","slug":"antonija-najbolja-interventna-policajka-u-hrvatskoj","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/radioljubuski.ba\/index.php\/2022\/03\/20\/antonija-najbolja-interventna-policajka-u-hrvatskoj\/","title":{"rendered":"Antonija, najbolja interventna policajka u Hrvatskoj"},"content":{"rendered":"\n

U \u0161koli je Antonija voljela kemiju. Glazbeno se obrazovala, u\u010dila je svirati saksofon. Ali na kraju je me\u0111u rijetkim djevojkama zavr\u0161ila u te\u0161kom i opasnom poslu. I tu je najbolja! Na prvi je pogled mo\u017eda plaha i nje\u017ena. No njezina snaga i upornost jednostavno zadivljuju. Ona ru\u0161i predrasude.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Ova dvadeset\u010detverogodi\u0161nja Imo\u0107anka \u017eeljela je biti profesorica biologije i kemije, a njezin je otac je htio da nakon \u0161to je zavr\u0161ila srednju glazbenu \u0161kolu “nastavi sa saksofonom”. Me\u0111utim, Antonija je odlu\u010dila druga\u010dije.

Prije 3 je godine zavr\u0161ila je policijsku akademiju. Tada je raspore\u0111ena u jedinicu interventne policije Zadar, sljednicu legendarnih \u201ePoskoka\u201c s Velebita. Kolegica nema puno, samo su dvije, ka\u017ee\u00a0Antonija Radelji\u0107<\/strong>.

– Kad sam bila mala, padalo mi je na pamet da budem vojnikinja ili policajka, jer u obitelji ima dosta vojnika. Ja sam \u0161to vi\u0161e pomagati ljudima i slu\u017eiti ovoj dr\u017eavi. To me potaklo, pri\u010da Antonija. Priznaje da su drugi skepti\u010dni kako tako “sitna cura mo\u017ee raditi ovaj posao”. Ima onih koji to podr\u017eavaju, a i onih koji smatraju da je to mu\u0161ki posao. Dodaje kako je pokazala da to jednako uspje\u0161no mogu raditi i \u017eene.

– Antonija je kratko u policiji ali je ostvarila vrhunske rezultate. Bila je najbolja pripadnica oru\u017eanih snaga, bila je najbolja pripadnica policije. U glavi je jaka i ja i cijela na\u0161a jedinica ponosna je na nju. Ostalima mo\u017ee poslu\u017eiti kao uzor, ka\u017ee Antonijin instruktor\u00a0Nikola Marketin<\/strong>.

\u00a0\u010cinjenica da je \u017eena ne daje joj nikakve povlastice\u00a0
<\/strong>
Zavr\u0161iti akademiju mo\u017eda je bilo lako, ali u\u0107i u interventnu policiju zahtjevalo je pro\u0107i mnogobrojne testove kojima se dokazuju psihofizi\u010dke i motori\u010dke sposobnosti. A Antonija ne samo da ih je pro\u0161la, ve\u0107 se i svakodnevno dokazuje. Ove je godine progla\u0161ena najboljom interventnom policajkom Hrvatske. \u010cinjenica da je \u017eena ne daje joj nikakve povlastice.

– Sve \u0161to sam napravila i ostvarila bio je samo moj vlastiti trud. Mu\u0161ki kolege nas gledaju ravnopravno kao i mu\u0161karce. Mi obavljamo iste zada\u0107e kao i oni, ka\u017ee Antonija. Za\u0161titna oprema interventnog policajca te\u0161ka je 13 kilograma i nosi se najmanje deset sati.

U rujnu je Antonija pobijedila u \u017eenskoj konkurenciji na Memorijalu \u201e\u0160imo \u0110ami\u0107\u201c. Ta vojno-policijska utrka tr\u010dala se 35 kilometara od Lovasa do Vukovara, s 10 kilograma tereta na le\u0111ima, a putem su se obavljale i slo\u017eene zada\u0107e i vje\u017ebe.

Antonija je ostala u Zadru, gradu u koji se zaljubila. Svaki trenutak slobodnog vremena koristi kako bi planinarila i boravila u prirodi. To je, ka\u017ee – hrani iznutra. Dr\u017ei se poslovice “\u0161to je te\u017ei uspon na brdo, to je bolji pogled s vrha”. I sunce, i magla i snijeg, sve ima svoje gu\u0161te, dodaje.\u00a0<\/p>\n\n\n\n