Svjetski dan kazali\u0161ta obilje\u017eava se od 1962. godine 27. o\u017eujka, a taj datum odabrala je svjetska udruga za kazali\u0161nu umjetnost \u2013 ITI (International Theatre Institute). Obi\u010daj je da se \u0161irom svijeta prije po\u010detka predstava \u010ditaju poruke na sam Dan kazali\u0161ta.<\/p>\n\n\n\n
Hrvatsku poruku za Svjetski dan kazali\u0161ta, 27. o\u017eujka 2022.g napisao je knji\u017eevnik Dubravko Jela\u010di\u0107 Bu\u017eimski.<\/p>\n\n\n\n
Veliki kazali\u0161ni mag, Peter Brook, jednom je napisao da se \u201e bilo koji prazan prostor mo\u017ee nazvati otvorenom scenom. Jo\u0161 ako se netko kre\u0107e u tom prostoru dok ga netko drugi promatra, to je sve \u0161to treba da se stvori teatar.\u201c<\/p>\n\n\n\n
I doista, tu divnu tvrdnju o kazali\u0161tu, trebalo bi prihvatiti kao neugasivu mogu\u0107nost da se izdvoji scenski prostor za posve\u0107enu igru ma\u0161te i snova. Ne\u0161to poput za\u010darane kutije u kojoj je prednja strana otvorena da igru svi vide, ali je ne mogu dodirnuti pokvarenosti, prljav\u0161tine i la\u017ei realnog svijeta. U tom prostoru eksteritorijalne \u010disto\u0107e, jo\u0161 je dopu\u0161teno uvjerenje i nada da je kazali\u0161te sa\u010duvalo snagu umjetni\u010dkog stvarala\u0161tva u stvarima koje pomi\u010du na\u0161 \u017eivot u dobrom smjeru. A kakav je svijet koji nas okru\u017euje?<\/p>\n\n\n\n
Premda je dosegnuo visoku civilizacijsku razinu, jo\u0161 uvijek nije, na\u017ealost, li\u0161en nepravde, patnje, gluposti, mr\u017enje i zlo\u010dina, bolesti, gladi zlostavljanja i suza. S jedne strane mo\u0107nici svjetskog novca, velike banke, kompanije i njihova nomenklatura s verbalnim dekorom slobode koji zapravo tla\u010di ljude u njihovim elementarnim pravima. S druge strane rigidne diktature, s pomahnitalim vo\u0111ama, \u010dije barbarsko pona\u0161anje vidi ljude samo kao brojeve u redovima smrti. Perfidno lijepe etikete zla drugima kako bi opravdali svoje, ni\u010dim izazvane, postupke razaranja i ubijanja nemo\u0107nih i nevinih.<\/p>\n\n\n\n
A upravo oni su megalomanski nasilnici koji prijete kataklizmom uni\u0161tenja, iako su u kolektivnoj memoriji jo\u0161 nezalije\u0107ena sje\u0107anja na tragediju Drugog svjetskog rata. Kako se onda s glumcima, tom ranjivom djecom umjetnosti, koji izlaze na prazan scenski prostor suprostaviti tako ru\u017enoj i opasnoj slici svijeta? Jer jedino \u0161to posjeduju to je ono \u0161to nam Shakespeare kroz usta Prospera poru\u010duje da smo tek tvar od koje gra\u0111eni su snovi i snovima se na\u0161 kratki \u017eivot okru\u017euje<\/em>. Ali u tom i jeste ljekovita mo\u0107 kazali\u0161ta. Ljepota snova.<\/p>\n\n\n\n Izgubiti taj osje\u0107aj bilo bi isto \u0161to i ostati bez nade. Zna\u010dilo bi prezreti posao kojim su stolje\u0107ima zanesenjaci igre na kazali\u0161nim daskama ostavili dragocjen zalog za sva budu\u0107a pokoljenja. Ta ostav\u0161tina talenta, truda i volje ostavila je neizbrisiv trag u \u017eivotu u \u010dije vrijednosti ne smijemo nikad posumnjati. Usprkos silama zla koje nam stalno prijete. Zato nam treba kazali\u0161te Hrabrosti. Treba nam kazali\u0161te Plemenitih osje\u0107aja. Napokon, trebamo kazali\u0161te Istine s jedinom \u017eeljom da ustrajemo. Ustrajemo u uvjerenju da ono \u0161to nam netko iz praznog i krhkog, ali snovima i poezijom ispunjenog prostora govori, ispunjava smisao na\u0161eg postojanja. To \u010dini na\u0161 \u017eivot ljep\u0161im, a sve nas boljim osobama.<\/p>\n\n\n\n SLAVA KAZALI\u0160TU!<\/p>\n\n\n\n