Nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomo Vuk\u0161i\u0107 da je intervju za Glas Koncila, koji prenosimo u cijelosti<\/p>\n\n\n\n
Na dan kada je predvodio misu u sklopu Tjedna solidarnosti s Crkvom i ljudima u BiH u Bugojnu, a dva dana prije nego \u0161to je izabran za predsjednika Biskupske konferencije, nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomo Vuk\u0161i\u0107 u intervjuu za Glas Koncila govorio je o posjetu tajnika Svete Stolice za odnose s dr\u017eavama nadbiskupa Paula Richarda Gallaghera, ali i drugim izazovima i pitanjima s kojima se susre\u0107e Crkva i dr\u017eava u BiH.<\/p>\n\n\n\n
Bosnu i Hercegovinu posjetio je ovih dana tajnik Svete Stolice za odnose s dr\u017eavama nadbiskup Paul Richard Gallagher. Uvijek se takav pohod promatra kao izraz ohrabrenja za lokalnu katoli\u010dku zajednicu. \u0160to je bila poruka vatikanskoga diplomata crkvenim i civilnim predstavnicima?<\/p>\n\n\n\n
Uo\u010di dolaska mons. Gallaghera u BiH, pozivaju\u0107i sve\u0107enike i ostale Kristove vjernike da se osobnim sudjelovanjem i molitvom pridru\u017ee euharistijskim slavljima s njim, rekao sam da je njegov posjet, na dru\u0161tvenoj razini, nastavak zauzimanja pap\u0203 i Svete Stolice kao takve za mir i pravdu u ovom dijelu svijeta te da se u tom nastojanju za dijalog, slogu i razumijevanje me\u0111u ljudima s velikom zahvalno\u0161\u0107u sje\u0107amo zasluga posebice sv. Ivana Pavla II. koji je, vi\u0161e negoli itko drugi, dizao glas protiv zla rata u BiH, ubijanja ljudi i razaranja plodova \u010dovjekova rada.<\/p>\n\n\n\n
Na crkvenoj pak razini svaki dolazak predstavnika Svete Stolice u neki dio svijeta, pa tako i mons. Gallaghera, izraz je i dokaz brige sada\u0161njega pape za dio Crkve Bo\u017eje koju posje\u0107uje. Upravo zato je mons. Gallagher posjetio Sarajevo, Banju Luku i Mostar, tri sjedi\u0161ta biskupa, i u katedralama, zajedno s biskupima i okupljenim narodom Bo\u017ejim, slavio mise s nakanama za mir, pomirenje i napredak u svakom smislu. Sveta je Stolica s BiH uspostavila diplomatske odnose 18. kolovoza 1992. pa je, kako je rekao mons. Gallagher, u sklopu skore 30. godi\u0161njice uspostavljanja diplomatskih odnosa izra\u017eeno obostrano prihva\u0107anje pozitivnih bilateralnih odnosa i doprinosa mjesne Crkve bosanskohercegova\u010dkomu dru\u0161tvu. U tom kontekstu razgovaralo se i o provedbi Temeljnoga ugovora potpisanoga 19. travnja 2006. te naknadnoga Dodatnoga protokola o povratu nacionalizirane imovine, kao i Ugovora o vjerskoj pomo\u0107i katoli\u010dkim vjernicima, pripadnicima Oru\u017eanih snaga, koji je potpisan 8. travnja 2010., te o situaciji u katoli\u010dkoj zajednici. Nadbiskup je tako\u0111er rekao da je razmatrana i unutra\u0161nja stvarnost zemlje te je ponovljena potreba promicanja dru\u0161tvene i pravne jednakosti svih gra\u0111ana koji pripadaju svakomu konstitutivnomu narodu, kao i va\u017enost dijaloga za prevladavanje sada\u0161nje institucionalne krize, pri \u010demu treba u\u010diti iz ne tako daleke pro\u0161losti. Rekao je da su dotaknuta i brojna regionalna pitanja, uklju\u010duju\u0107i situaciju u zemljama zapadnoga Balkana, regionalnu suradnju, pro\u0161irenje Europske unije, rat u Ukrajini, kao i polo\u017eaj migranata i izbjeglica. Naposljetku, potvr\u0111ena je potpora Svete Stolice na putu BiH prema punomu jedinstvu obitelji europskih naroda. Mons. Gallagher posjetio je svu trojicu dijecezanskih biskupa u njihovim sjedi\u0161tima i od svakoga od njih imao priliku \u010duti o stanju u biskupiji. U svim katedralama je molio. Susreo se tako\u0111er sa svim biskupima zajedno i informirao se o stanju na podru\u010dju Biskupske konferencije. U ime biskupa na\u0161e konferencije, i u dogovoru s njima, predana je mons. Gallagheru jedna promemorija o sada\u0161njem stanju Katoli\u010dke Crkve i hrvatskoga naroda u BiH. Da ju ima kao podsjetnik.<\/p>\n\n\n\n
U novogodi\u0161njem je obra\u0107anju diplomatskomu zboru akreditiranu pri Svetoj Stolici papa Franjo spomenuo BiH u kontekstu podru\u010dja u kojima se trajni mir ne uspijeva uspostaviti, rekav\u0161i da je nu\u017eno \u00bbizbjegavanje novih kriza u BiH\u00ab. Kako dva mjeseca od te poruke \u017eivi BiH na podru\u010dju uspostave mira? Je li opravdana ta zabrinutost pape Franje?<\/p>\n\n\n\n
Unutra\u0161nji mir bilo kojega dru\u0161tva uspostavlja se i traje tamo gdje se po\u0161tuju ljudska pojedina\u010dna prava, a u slo\u017eenim dru\u0161tvima i kolektivna prava skupina koje \u010dine to dru\u0161tvo, i tamo gdje je osigurana pravedna raspodjela i dostupnost dru\u0161tvenih dobara, kao \u0161to je nau\u010davao jo\u0161 sv. Augustin u svojim raspravama o dr\u017eavi. Uz napomenu da pojam \u00bbdru\u0161tvena dobra\u00ab treba shvatiti u naj\u0161irem mogu\u0107em smislu i da on obuhva\u0107a pravo \u010dovjeka na radno mjesto, pravednu pla\u0107u, dostojan smje\u0161taj, osiguranja, pravnu i gospodarsku sigurnost, slobodu, kulturu i jezik i jo\u0161 mnogo drugoga. O\u010dito je da je BiH u ovom \u010dasu daleko od spomenutoga, ali i na tolikim drugim stranama u svijetu to je san mnogih. Uza sve to, u BiH postoji velik broj nerije\u0161enih pitanja bez \u010dijega pravednoga rje\u0161enja nije lako graditi skladno dru\u0161tvo. Ili da ostanemo kod Papina rje\u010dnika, BiH ima dosta svojih kriza i zaista se moraju izbjegavati nove. I ako Papa tako ka\u017ee, sigurno ima razloge i informacije na osnovi kojih tako govori. I vjerojatno je to bio jedan od razloga za\u0161to je poslao svoga \u00bbministra vanjskih poslova\u00ab.<\/p>\n\n\n\n
U fokus hrvatske javnosti BiH dolazi \u010desto zbog najavljenih izbora ove jeseni. Koliko je za Crkvu problem \u0161to Hrvati kao konstitutivni narod ne mogu izabrati svojega predstavnika? \u0160to Crkva tu mo\u017ee u\u010diniti osim upozoravati na taj problem? Mo\u017ee li i treba li ponuditi neka konkretnija rje\u0161enja?<\/p>\n\n\n\n
Volio bih da se ve\u0107 jednom shvati da hrvatski narod nije vjerska zajednica da bi Crkva trebala rje\u0161avati politi\u010dka pitanja ili nuditi konkretna rje\u0161enja na tom planu. To je jednostavno pogrje\u0161no stajali\u0161te i neopravdano o\u010dekivanje od Crkve, koje je vrlo opasno. Crkva ima svoje evangelizacijsko poslanje i moralni autoritet koji proizlazi iz na\u010dela \u0161to ih ba\u0161tini iz bo\u017eanske objave, tuma\u010di djelovanjem crkvenoga u\u010diteljstva te svjedo\u010di i propovijeda. Ali, naravno, jer su katolici u BiH gotovo pa svi Hrvati, Crkva mora biti vrlo osjetljiva i za polo\u017eaj svoga naroda i njegovih ljudi koji su njezini \u010dlanovi i vjernici. Mora paziti jednako na prava i dostojanstvo svih drugih ljudi. No to ne zna\u010di da je Crkva pozvana nuditi ili donositi politi\u010dka ili dr\u017eavna rje\u0161enja. Mi crkvene osobe u tom smislu nemamo nikakav legitimitet jer nismo sudjelovali ni na kakvim izborima na kojima bi nas bira\u010dko tijelo izabralo i ovlastilo za takvo djelovanje.<\/p>\n\n\n\n
Mi smo vjerski slu\u017ebenici i u ime Crkve trebamo propovijedati svima i nastojati evangelizirati sve: ljude, kulturu, politiku, znanost, vojsku, \u0161kolstvo, obrazovanje, zdravstvo, zakonodavce, sudce, \u0161porta\u0161e, radnike i tako redom. I svima pomo\u0107i, koliko je do nas i koliko nam je objektivno mogu\u0107e, da velika na\u010dela pravde zaista za\u017eive me\u0111u ljudima, u dru\u0161tvu i dr\u017eavi.<\/p>\n\n\n\n
Crkva sebe definira kao narod Bo\u017eji, to jest kao zajednicu Isusovih vjernika koji su konkretni ljudi, koji govore konkretnim jezikom, pripadaju konkretnomu narodu i kulturi. I u tom stanju ostvaruju i \u017eive vlastitu ljudsku slobodu, svoja prava i svoje dostojanstvo. A kad se tako stvari postave, jasno je da nema slobodne Crkve bez slobodnih ljudi i slobodnoga naroda jer Crkva su ljudi i narod. Crkva je onakva kakvi su ljudi i Crkvi je onako kako je ljudima, njezinim \u010dlanovima koji su Kristovi vjernici. Va\u017eno je svagdje da svatko sebi bira svoje predstavnike. To je prije svega eti\u010dko pitanje. A dodatno je to va\u017eno u slo\u017eenim dru\u0161tvima. Va\u017eno je to i u svakom obi\u010dnom lova\u010dkom dru\u0161tvu u bilo kojem zabitu selu, koje ne \u0107e odobriti da mu netko drugi postavlja ili bira predstavnike, a kamoli kad se radi o kolektivnim pravima nekoga naroda. Va\u017eno je to i za Bo\u0161njake i za Srbe i za Hrvate i nije dobro da se to zlorabi na bilo kojoj razini predstavni\u010dke vlasti i od bilo kojega naroda u odnosu na neki drugi narod.<\/p>\n\n\n\n
Posebno je va\u017eno naglasiti da bosanskohercegova\u010dko dru\u0161tvo ostaje bez svoga najve\u0107ega bogatstva, bez ljudi, jer se mnogi, i to svih nacija i vjera, sele budu\u0107i da nemaju siguran posao ni dostojnu i pravednu pla\u0107u, a ozbiljni ljudi upozoravaju tako\u0111er na vrlo visok stupanj korupcije i politi\u010dkoga nepotizma kod zapo\u0161ljavanja. To su veliki \u017eivotni problemi. Sele se, me\u0111utim, ljudi i iz Hrvatske i brojnih drugih zemalja!<\/p>\n\n\n\n
Postoji sna\u017ean dojam da BiH te\u0161ko napreduje, da se demokratski napredak doga\u0111a pu\u017eevim korakom i da nema promjena unutar nedovoljno organizirane dr\u017eave. \u010cija je to odgovornost \u2013 doma\u0107ih politi\u010dara, me\u0111unarodne zajednice, nekoga tre\u0107ega? Komu odgovara sada\u0161nji \u00bbstatus quo\u00ab?<\/p>\n\n\n\n
Ma ne samo da demokratski napredak ide pu\u017eevim korakom, nego, to je o\u010dito, ni gospodarski razvitak ne prati o\u010dekivanja i potrebe ljudi. Prema nekim izra\u010dunima, u BiH je \u010dak oko 19 posto ljudi koji \u017eive ispod granice siroma\u0161tva prema suvremenim standardima, a vi\u0161e od 17 tisu\u0107a ljudi, prema istim podatcima, hrani se u javnim kuhinjama. To su problemi i muke koje mu\u010de ljude prije svih drugih, a o njima se rijetko govori i sporo ih se rje\u0161ava. A zajedno s nerije\u0161enim pitanjima, koje smo spominjali, \u010dine stanje jo\u0161 slo\u017eenijim.<\/p>\n\n\n\n
A tko je odgovoran? Za\u0161to me to pitate? Svi znaju: odgovorni su oni koji su izabrani ili imenovani da rje\u0161avaju ova i sva ostala pitanja. Biv\u0161i, sada\u0161nji i oni koji \u0107e tek biti izabrani i imenovani. Doma\u0107i i me\u0111unarodni. Kriv je i pravni sustav koji je nedore\u010den i \u010desto nepravedan. BiH je, naime, ve\u0107 desetlje\u0107ima u stanju \u00bbnedovr\u0161ene dr\u017eave\u00ab prije svega u svom postoje\u0107em pravnom sustavu, ali zbog primjene nepravednih i nedore\u010denih zakona problemati\u010dna je i u eti\u010dkom smislu. U takvim situacijama lo\u0161ih zakona jasno je da zakon, u mjeri u kojoj je lo\u0161, ne \u0161titi pravdu pa neki, po zakonu, gaze etiku i pravdu. Pritom po\u0161tenu \u010dovjeku nije nimalo lako, a sada\u0161nje gospodarsko stanje mislim da ne odgovara nikomu.<\/p>\n\n\n\n
Kako gledate na one koji vide perspektivu BiH u europskoj zajednici dr\u017eava i naroda? Je li iz vjerni\u010dke vizure dobro svu energiju usmjeravati samo prema jednomu cilju? Mo\u017ee li Europska unija biti \u00bbspasiteljica\u00ab Bosne i Hercegovine?<\/p>\n\n\n\n
\u00bbIdite po svem svijetu, propovijedajte evan\u0111elje svemu stvorenju\u00ab, naredio je Isus svojim u\u010denicima (Mk 16, 5). To je Bo\u017eji govor i zapovijed. A budu\u0107i da Bog \u017eivi i govori u vje\u010dnom prezentu, u svom trajnom \u00bbsada\u00ab, to je govor svakoj generaciji te je obveza i \u010dast svake generacije kr\u0161\u0107ana, pa i na\u0161e, biti u slu\u017ebi toga navije\u0161tanja. Tako ono \u00bbidite po svemu svijetu\u00ab zna\u010di da za kr\u0161\u0107ane nema zemlje, ni dr\u017eave, ni sustava, ni ljudi, ni drugih stvorenja kojima ne bi bili poslani navije\u0161tati. Tako treba Crkva kao zajednica i kr\u0161\u0107ani pojedina\u010dno shvatiti i \u010dlanstvo u europskoj zajednici dr\u017eava i naroda, kao i \u010dlanstvo u bilo kojoj drugoj zajednici na svijetu. Kao Isusovi u\u010denici i tamo smo poslani i tamo tako\u0111er \u017eelimo biti i navije\u0161tati evan\u0111elje.<\/p>\n\n\n\n
Na podru\u010dju Europske unije gotovo 80 godina nije bilo rata. To je velik Bo\u017eji blagoslov i zasluga ljudi koji su kroz to razdoblje vodili zemlje \u010dlanice. U tom razdoblju ostvarena je visoka fizi\u010dka i pravna sigurnost ljudi i postignut vrlo velik gospodarski napredak. A to su sve vrjednote koje su dr\u017eavi BiH i njezinim ljudima \u017eurno potrebne i zbog tih razloga vjerujem da svaki razborit \u010dovjek podupire ubrzanje procesa pristupanja BiH Europskoj uniji. Potrebni su nam takvi standardi da se za\u0161titi svaki \u010dovjek, narodi, njihova prava, dostojanstvo i dru\u0161tveni mir. Bila bi to vrlo velika korist.<\/p>\n\n\n\n
Jasno je da u Europskoj uniji postoje tako\u0111er neki programi i nastojanja \u2013 ideolo\u0161ka, politi\u010dka, vrijednosna, eti\u010dka itd. \u2013 koja nisu u skladu s Isusovim naukom. A gdje nema takvih pojava? Postoji li ijedna dr\u017eava na svijetu koja ne bi bila podlo\u017ena takvim pojavama? I, naravno, Crkva i kr\u0161\u0107ani pozvani su po\u0107i u svaku uniju i zemlju i tamo biti, pa i u europsku. No ne zato da bi se poistovjetili s vrijednosnim sustavima koji su dvojbeni ili \u010dak suprotstavljeni Isusovu nauku, nego da bi tamo svjedo\u010dili i navije\u0161tali Isusovo evan\u0111elje jer u tom smislu na podru\u010djima dru\u0161tvenoga \u017eivota i kulture Europa, u kojoj mnogi ljudi \u017eive samodostatno i pona\u0161aju se kao da Boga nema, treba reevangelizaciju, odnosno novu evangelizaciju, kako se to obi\u010dno ka\u017ee. Ili mo\u017eda jo\u0161 ispravnije re\u010deno, cijela Europa u mnogo\u010demu treba ponovnu evangelizaciju.<\/p>\n\n\n\n
Dakle, mislim da Europska unija ne mo\u017ee nikoga \u00bbspasiti\u00ab, ali usvajanje njezinih standarda dr\u017eavnoga ure\u0111enja mo\u017ee mnogo pomo\u0107i svakoj dr\u017eavi, pa tako i BiH. A s druge strane svako pove\u0107anje broja evangelizatora i Isusovih svjedoka, pa i u obliku malih grupa, mo\u017ee mnogo pomo\u0107i Europi, njezinim sustavima i ljudima da ponovno otkriju ljepotu Isusova nauka i usvoje ga kao svoj.<\/p>\n\n\n\n
Mnogi govore o realnoj opasnosti prelijevanja sukoba na ovo podru\u010dje zbog utjecajnosti ruskih snaga u Republici Srpskoj. Kao ekumenski teolog kako gledate na tu \u00bbsimbiozu\u00ab pravoslavnoga politi\u010dkoga utjecaja u BiH?<\/p>\n\n\n\n
Prema mi\u0161ljenjima koja se mogu \u010duti od ozbiljnih i upu\u0107enih ljudi na djelu su procesi novoga preslagivanja svijeta i uspostave razli\u010ditih interesnih podru\u010dja u njemu. Pritom, zbog razli\u010ditih razloga, mnogi vjerojatno imaju interes za ovo podru\u010dje. Ako je tako, to uop\u0107e ne bi bila novost jer su se takvi interesi na ovom podru\u010dju prelamali i u pro\u0161losti. U tom smislu vjerojatno postoje razli\u010dite \u00bbsimbioze\u00ab. S druge strane, i naspram takvim mogu\u0107im nastojanjima, katoli\u010dki je nauk da dva djelokruga, politi\u010dki i vjerski, trebaju biti slobodni, ali samostalni i odvojeni, i svaki odgovoran za svoje podru\u010dje. Pritom Katoli\u010dka Crkva promi\u010de dogovoran i suradni\u010dki odnos, a ne \u00bbsimbiozu\u00ab izme\u0111u tih dvaju podru\u010dja, izme\u0111u njihovih ustanova i predstavnika. Nau\u010dava tako\u0111er da je to\u010dka susreta izme\u0111u njih uvijek konkretan \u010dovjek i njegove potrebe. Jer konkretnomu \u010dovjeku, njegovu dostojanstvu i pravima treba slu\u017eiti i dr\u017eavna i vjerska zajednica. Svaka na svoj na\u010din! Dr\u017eavna ponajprije za njegove vremenite potrebe, a vjerska ponajvi\u0161e za duhovne radi \u010dovjekova vje\u010dnoga spasenja i \u017eivota koji zapo\u010dinje sretnim i blagoslovljenim \u017eivljenjem na ovom svijetu. I slu\u017ee\u0107i \u010dovjeku, dr\u017eava i Crkva, bez \u00bbsimbioze\u00ab ili poistovje\u0107ivanja, trebaju se susretati, dogovarati se, sura\u0111ivati radi op\u0107ega dobra, na zdrav na\u010din \u0161tititi i promicati ljudska prava i obveze te dijalogom i suradnjom na pravednim zakonima izgra\u0111ivati dru\u0161tvenu slogu.<\/p>\n\n\n\n
\u0160to prisutnost Svete Stolice preko mons. Gallaghera zna\u010di za budu\u0107nost Bosne i Hercegovine?<\/p>\n\n\n\n
Te\u0161ko je govoriti o tome \u0161to njegov dolazak mo\u017ee konkretno zna\u010diti. Znam da je do\u0161ao s plemenitim nakanama i da je time vo\u0111en boravio, susretao se i razgovarao sa svima. Na tu je nakanu i mise slavio. Znam da tako uvijek \u010dine crkveni predstavnici. Znam i da su mnogi drugi predstavnici me\u0111unarodne zajednice i pojedinih dr\u017eava dolazili sa sli\u010dnim nakanama, ali pravedno dru\u0161tvo na ovim stranama vrlo te\u0161ko za\u017eivi jer postoje mnogi otpori. Naime, poruke evan\u0111elja, djelovanje crkvenih osoba u skladu s tim na\u010delima i crkveni socijalni nauk imaju samo snagu moralnoga autoriteta. Evan\u0111elje, katoli\u010dka na\u010dela i socijalni nauk mnogi ne prihva\u0107aju iz razli\u010ditih razloga. Ne samo u BiH, nego i u drugim zemljama, \u010dak i europskim.<\/p>\n\n\n\n
Sredinom o\u017eujka u Hrvatskoj se odr\u017eavao Tjedan solidarnosti s Crkvom i ljudima u BiH. Je li potpora iz Hrvatske dovoljna ili ona ostaje tek na simboli\u010dkoj razini? O\u010dekujete li ve\u0107u potporu iz Hrvatske?<\/p>\n\n\n\n
Hrvatska dr\u017eava i Katoli\u010dka Crkva u Republici Hrvatskoj poma\u017eu Hrvatima u drugim zemljama koliko im je mogu\u0107e. I kad govorimo o tome, uvijek treba voditi ra\u010duna da i sami imaju mnogo izazova. Naime, i tamo je ne tako davno bjesnio rat i dogodila su se brojna razaranja pa je trebalo puno toga obnoviti. U novije vrijeme te\u0161ki su potresi prouzro\u010dili nova razaranja u Hrvatskoj i ostavili velik broj ljudi bez krova nad glavom, a neke \u010dak i bez posla. Usprkos tomu materijalna pomo\u0107 Hrvatima u BiH je kontinuirana, a dr\u017eavna vlast podupire i neke crkvene projekte. Hrvatska biskupska konferencija ve\u0107 godinama organizira Tjedan solidarnosti s Katoli\u010dkom Crkvom i ljudima u BiH, a znam da pojedine biskupije i \u017eupe, uz to, dodatno poma\u017eu koliko mogu. Velika im hvala za to. A biskupije iz BiH, sve\u0107enici i vjernici organizirano su djelovali neposredno nakon potresa u Hrvatskoj, prikupili pomo\u0107 i dostavili je nadle\u017enim karitativnim ustanovama kao pomo\u0107 ugro\u017eenim ljudima. Ta uzajamna materijalna pomo\u0107, jasno, vrlo je va\u017ena. Me\u0111utim, jo\u0161 je va\u017enija poruka koja se oda\u0161ilje takvim vezama i zajedni\u010dkim nastojanjima. Va\u017ena je tako\u0111er diplomatska i politi\u010dka potpora koju Hrvatska pru\u017ea na putu prema integraciji BiH u Europsku uniju i u procesu potrebnih reforma unutar BiH. Va\u017ena je radi te integracije, radi ja\u010danja pravne dr\u017eave, radi za\u0161tite prava i dostojanstva svakoga \u010dovjeka i kolektivnih prava hrvatskoga i svih drugih naroda, radi izgradnje dru\u0161tvene sloge i usvajanja suvremenih standarda za ure\u0111enje dr\u017eavnoga sustava.<\/p>\n\n\n\n
Nedavno ste se vratili iz Firence gdje ste sudjelovali na konferenciji biskupa Mediterana s koje je poslana poruka o va\u017enosti dijaloga i susreta me\u0111u kulturama i religijama. No upozorili ste ve\u0107 uo\u010di odlaska da to mo\u017ee ostati tek \u017eelja na papiru. Kako graditi taj dijalog iz baze? Ima li Katoli\u010dka Crkva sugovornika za uspostavu i njegovanje toga dijaloga?<\/p>\n\n\n\n
Okupljeni katoli\u010dki biskupi i gradona\u010delnici iz Firence poslali su va\u017enu poruku o potrebi mira i suradnje i op\u0107enito o dijalogu, koji po svojoj naravi uklju\u010duje dijalog izme\u0111u kultura i religija. Korisna je to poruka i vrlo je va\u017ena tema prijateljstva i otvorenosti, \u0161to je sr\u017e te poruke. Istina je, me\u0111utim, da po naravi svojih slu\u017eba biskupi govore u ime evan\u0111elja, \u010diji moralni autoritet neki prihva\u0107aju, a drugi ne, dok gradona\u010delnici, opet po naravi svojih slu\u017eba, imaju vrlo ograni\u010den dru\u0161tveni domet. S druge strane, teolog mora zapaziti da je spomenuta izjava po svom rje\u010dniku nagla\u0161eno horizontalna i time nedovoljno \u00bbbiskupska\u00ab. Jer biskupski je govor glas u ime vertikale, to jest u ime Boga i vje\u010dnosti, i uvijek je u slu\u017ebi horizontale, to jest \u010dovjeka i njegova vremena. Na tu oznaku Izjave upozoravao sam ve\u0107 za vrijeme rasprava u Firenci. Na primjer, ta lijepa i korisna izjava bila bi mi jo\u0161 dra\u017ea da se u njoj spominje Bog.<\/p>\n\n\n\n
Za dijalog je potrebna velika hrabrost, razboritost, strpljenje, pou\u010dljivost, iskrenost, spremnost i sprema: ljudska, psiholo\u0161ka, teolo\u0161ka, kulturna i jo\u0161 puno toga. Jer dijalog ima mnogo razina. I sve su potrebne i korisne. No teolo\u0161ki je dijalog daleko najva\u017eniji iako nije naj\u010de\u0161\u0107i. A i sugovornika ima. Istina, nema ih uvijek ili ih nema uvijek jednako. Kao \u0161to ni uvjeti i okolnosti nisu uvijek povoljne jer na spremnost za dijalog, kao i na proces dijaloga, kad se on doga\u0111a, utje\u010du trenuta\u010dne prilike. I zato se za dijalog mo\u017ee re\u0107i da je vrlo nje\u017ena biljka koju treba za\u0161tititi i dobro paziti, posebice u razdobljima nepovoljnih vjetrova.<\/p>\n\n\n\n
Koliko jo\u0161 uvijek nepovjerenje i ratne traume prije\u010de stvarni napredak dru\u0161tva u BiH?<\/p>\n\n\n\n
Rat je prouzro\u010dio velike traume, te\u0161ka sje\u0107anja, brojne smrti, siro\u010dad, udovice, suze i velika razaranja, zaustavio je gospodarski razvitak i unazadio demokratske procese. A kad se ima takvo stanje, nije nimalo lako organizirati dru\u0161tvo. I pogotovo kad je to dru\u0161tvo vi\u0161estruko slo\u017eeno poput BiH, i u javnom prostoru i raspravama \u010desto je optere\u0107eno \u00bbvi\u0161kom historije\u00ab. No iako osjetljivo, pitanje posljedica rata vrlo je va\u017eno rje\u0161avati. Zato se s velikom odgovorno\u0161\u0107u treba uporno izgra\u0111ivati proces uspostave povjerenja me\u0111u razli\u010ditim sastavnicama dru\u0161tva, pojedincima i narodima, i rje\u0161avati pitanja gospodarskoga razvitka. Tomu mo\u017ee mnogo pridonijeti put pomirenja, oprosta, oslobo\u0111enja od zlopam\u0107enja, iskazivanje osobnoga i javnoga iskrenoga suosje\u0107anja sa svim \u017ertvama i karitativna skrb za potrebite. To je kr\u0161\u0107anski ideal i socijalni nauk Crkve, koji se trudimo svjedo\u010diti i propovijedati i tako dati svoj doprinos duhovnomu ozdravljenju ljudi i napretku cijeloga dru\u0161tva.<\/p>\n\n\n\n
Izvor:glas koncila<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomo Vuk\u0161i\u0107 da je intervju za Glas Koncila, koji prenosimo u cijelosti Na dan kada je predvodio misu u sklopu Tjedna solidarnosti s Crkvom i ljudima u BiH u Bugojnu, a dva dana prije nego \u0161to je izabran za predsjednika Biskupske konferencije, nadbiskup metropolit […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":128058,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"h5ap_radio_sources":[],"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-128057","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-bihiregija"],"yoast_head":"\n