{"id":128470,"date":"2022-04-03T18:53:44","date_gmt":"2022-04-03T17:53:44","guid":{"rendered":"https:\/\/radioljubuski.ba\/?p=128470"},"modified":"2022-04-03T18:53:45","modified_gmt":"2022-04-03T17:53:45","slug":"osvrt-darka-juke-trideset-godina-od-mostarske-cisterne","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/radioljubuski.ba\/index.php\/2022\/04\/03\/osvrt-darka-juke-trideset-godina-od-mostarske-cisterne\/","title":{"rendered":"Osvrt Darka Juke: Trideset godina od \u2018Mostarske cisterne\u2019"},"content":{"rendered":"\n

Tekst \u201d<\/strong>\ud835\udc0c\ud835\udc28\ud835\udc2c\ud835\udc2d\ud835\udc1a\ud835\udc2b\ud835\udc2c\ud835\udc24\ud835\udc1a<\/strong> <\/strong>\ud835\udc1c\ud835\udc22\ud835\udc2c\ud835\udc2d\ud835\udc1e\ud835\udc2b\ud835\udc27\ud835\udc1a<\/strong> <\/strong>\ud835\udc22<\/strong> <\/strong>\ud835\udc2d\ud835\udc2b\ud835\udc1a\ud835\udc2f\ud835\udc1a\ud835\udc27\ud835\udc23<\/strong> \u2018<\/strong>\ud835\udfd7\ud835\udfd0<\/strong>.\u201d izvorno je objavljen u travnju 2017. godine, u povodu 25. obljetnice ovoga zna\u010dajnog doga\u0111aja iz suvremene mostarske povijesti, a danas je dijelom  knjige \u201d<\/strong>\ud835\udc09\ud835\udc2e\ud835\udc24\ud835\udc22\ud835\udc27\ud835\udc1e<\/strong> <\/strong>\ud835\udc1c\ud835\udc2b\ud835\udc2d\ud835\udc22\ud835\udc1c\ud835\udc1e<\/strong>\u201d (Matica hrvatska, Mostar, 2020., str. 268.).<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Danas je, kako autor pi\u0161e na svom Facebook profilu, 30. obljetnica, velika, okrugla, a opet \u201dnedopustivo tiha\u201d pa ga ponavlja, u cijelosti:<\/p>\n\n\n\n

Pi\u0161e: Darko Juka<\/em><\/a><\/strong><\/p>\n\n\n\n

Nedopustivo tiho \u201do\u010de\u0161ala\u201d se o nas 25. obljetnica jednoga doga\u0111aja koji je obilje\u017eio noviju mostarsku povijest i, svakomu tko mu je svjedo\u010dio, zauvijek ostao urezan u njegovo sje\u0107anje. \u010cetvrt je stolje\u0107a pro\u0161lo od eksplozije cisterne, parkirane pokraj zida stare mostarske vojarne na sjevernomu izlazu iz grada, poznate pod imenom Sjeverni logor. \u017destok udar razlegnuo se gradom, stresav\u0161i mu temelje zdanja, a nakon prvotnoga \u0161oka uslijedila je panika\u2026<\/p>\n\n\n\n

Bio je petak, 3. travnja 1992. godine\u2026 Bio sam desetogodi\u0161njak\u2026 Otkucao je 20. minut nakon 17 sati\u2026 Puknulo je\u2026 Gromovito je odjeknulo\u2026<\/p>\n\n\n\n

Sve da ho\u0107u, ne bih mogao zaboraviti lice majke koja se pojavila na prozoru na\u0161ega stana i, \u010dim me ugledala skamenjenog me\u0111u skupinom djece u dvori\u0161tu na\u0161e zgrade, viknula: \u201dDario\u2026 Gdje je Dario? Gdje ti je brat?\u201d Bogu hvala, bio je blizini, \u017eiv i zdrav!<\/p>\n\n\n\n

Stariji su slutili, ja nisam znao, ali bili su to posljednji dani \u017eivoga i zdravoga Mostara\u2026<\/p>\n\n\n\n

Cisterna je, jedni ka\u017eu, bila puna goriva, minirana i ostavljena s postavljenim tajmerom. Drugi tvrde kako je bila napunjena eksplozivom i granatama i kako je eksploziv aktiviran daljinskim upravlja\u010dem. Tre\u0107i, pak, kako je pod nju ba\u010den dinamit iz vozila u pokretu. U krajnjemu, nebitno je. Ono \u0161to je bitno jest da je sledila krv u \u017eilama mojemu rodnom gradu i najavila razoran srpsko-crnogorski napad na gotovo u cijelosti okru\u017eeni grad, sa stotinama mrtvih civila i branitelja grada.<\/p>\n\n\n\n

Dva i pol desetlje\u0107a poslije, nekolicina medija objavila je hladnu agencijsku vijest\u2026 Krenuo sam pretra\u017eivati pismohranu pa se zapitao kako to da je taj bitan doga\u0111aj tako brzo maknut iz kolektivnoga sje\u0107anja. Postavio sam si upit kako to da se nitko ne sje\u0107a imena tada poginulih na\u0161ih sugra\u0111ana, iza kojih ostado\u0161e obitelji, supruge i djeca, kojima su, na pravdi Boga, iz \u017eivota istrgnuti mu\u017eevi, o\u010devi\u2026 Kako do da u agencijskoj vijesti stoji da su smrtno stradali jedan vojnik i tri civila, bez daljnjih poja\u0161njenja? Kako nikoga ne zanima tko su bili ti ljudi, koja su im imena majke i o\u010devi dali kada su ih ljuljali nad kolijevkama?!<\/p>\n\n\n\n

Pokraj Sjevernoga logora, u crvenoj su \u0161kodi prolazili Mate Rai\u010d i Milenko Mari\u0107. Stra\u0161an ih je usud naveo pokraj cisterne to\u010dno u 17:20. Nastali su prasak, vatra, dim\u2026 Pao je ogroman zid vojarne, popadali su balkoni \u010ditave jedne vertikale obli\u017enjega nebodera, letjeli su unaokolo kamenje i komadi betona i \u017eeljeza, a u okolnim ku\u0107ama i zgradama ni okviri vrata i prozora nisu ostali na svojim mjestima. Raskomadana \u0161koda zabijena je u rasvjetni stup, a silovita detonacija u cijelosti je uni\u0161tila dva krhka ljudska tijela, nemo\u0107na pred silom takova udara! Milenkove ostatke poslije su prona\u0161li, od Mate nije ostalo ni traga, obitelj ga nije mogla niti pokopati\u2026 Tre\u0107i je civil bio Ivan Ko\u017eul kojega su krhotine pogodile u glavu dok je tuda prolazio s obitelji, u zastavi 128, o \u010demu je izvijestila i beogradska \u201dPolitika\u201d.<\/p>\n\n\n\n

Do danas je ostalo neodgovoreno na upite tko, kako i za\u0161to\u2026 Odgovornost nije preuzeta\u2026<\/p>\n\n\n\n

Beogradska je \u201dPolitika\u201d ve\u0107 sutradan, 4. travnja, imala opse\u017eno izvje\u0161\u0107e o \u201ddiverzantsko-teroristi\u010dkoj akciji\u201d u mostarskomu Zaliku i napadu na \u201dgradsku kasarnu JNA Mostarski bataljon\u201d.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Na rejonskoj stanici za gradski saobra\u0107aj, uz magistralni put Mostar \u2013 Sarajevo, odmah preko puta duge i masivne vojne zgrade, izgleda da je nakratko bila zaustavljena cisterna koja je ubrzo, uz nezabele\u017eenu detonaciju i veliku razornu mo\u0107 napravila pravu pusto\u0161 u \u0161irokom prostoru u pre\u010dniku od nekoliko stotina metara. Vi\u0161espratna zgrada kasarne potpuno je razru\u0161ena u sredi\u0161njem delu. U trenutku eksplozije, sre\u0107om, u spavaonicama za vojnike nije bilo mnogo ljudi. Tokom no\u0107a\u0161nje akcije ra\u0161\u010di\u0161\u0107avanja ru\u0161evina, uz pomo\u0107 te\u0161kih gra\u0111evinskih ma\u0161ina, iz ru\u0161evina su izvu\u010deni povre\u0111eni vojnici i odmah podvrgnuti lekarskoj nezi dok, do podnevnih sati, spasila\u010dke ekipe nisu uspele da do\u0111u do jo\u0161 dvojice zatrpanih vojnika. Sa te\u0161kim povredama, u toku no\u0107i, na VMA u Beograd upu\u0107eni su Jovica Be\u0161lin iz Zrenjanina i Milan (Marka) Vasilijevi\u0107 i Zdravko (Bo\u017ee) Nikoli\u0107, obojica iz Gacka. Na le\u010denju u mostarskoj bolnici zadr\u017eani su Milorad (Todora) Popovi\u0107 i Rajko Pudar, obojica iz Mostara, dok su sa lak\u0161im povredama pro\u0161li Stevan (Bo\u017ee) Zoveti\u0107 iz Sremske Mitrovice i Igor (Milorada) Su\u0161i\u0107 iz Konjica. \u2013 pisala je \u201dPolitika\u201d, nastavljaju\u0107i kako je zapovjednik vojarne, pukovnik Milojko Panteli\u0107 izvijestio Vije\u0107e za narodnu obranu Op\u0107ine Mostar (\u201dSavet za narodnu odbranu Op\u0161tine Mostar\u201d) o cisterni koja je napunjena dijelom gorivom, a vjerojatno dijelom i granatama kalibra 82 i 105 mm.<\/p>\n\n\n\n

Panteli\u0107 je dodao kako je na to jutro Ramazanskoga bajrama (4. travnja), u Staromu gradu kod Tepe (presko\u010dio je kazati kod Doma JNA), ubijen Albanac Halid Cahane, stalno nastanjen u Mostaru, \u0161to je samo poja\u010dalo strahove i nemir u gradu.<\/p>\n\n\n\n

U slu\u017ebenomu izvje\u0161\u0107u koje je napravila Slu\u017eba za izvje\u0161\u0107ivanje (\u201dSlu\u017eba za informisanje\u201d) JNA, 11. travnja 1992., navedeno je kako je u eksploziji cisterne poginuo vodnik Pero Kisi\u0107, a kako je ranjeno ukupno sedam vojnika.<\/p>\n\n\n\n

Premda se eksplozija cisterne medijski znade provu\u0107i kao trenutak po\u010detka rata u Mostaru, Mostarci koji su iskusili drugu polovicu 1991. na to ne mogu smireno reagirati. Ve\u0107 su 7. svibnja 1991. Hrvati zaustavili tenkove JNA u Pologu i u Mostaru, a srpska je agresija krenula 18. rujna te godine, nakon \u201dKrvavoga Uskrsa\u201d u Hrvatskoj, kada su rezervisti iz \u201dnik\u0161i\u0107ke oblasti\u201d pre\u0161li republi\u010dku granicu i ve\u0107 sutradan u\u0161li u Mostar, gdje im se isprije\u010dio pri\u010duvni sastav mostarske policije (premda je 2000 nik\u0161i\u0107kih specijalaca boravilo na Heliodromu i u Zra\u010dnoj luci Mostar jo\u0161 od srpnja te godine).<\/p>\n\n\n\n

Postrojba Zbora narodne garde na visoravni Bile 20. je rujna 1991. sprije\u010dila srpski desant, \u010dime se zapravo u Mostaru u\u0161lo u otvoreni rat s JNA i njihovim pripadnicima pri\u010duvnih postrojbi iz Srbije, tzv. rezervistima. Sprje\u010davanjem toga desanta, \u0161to se danas premalo spominje, onemogu\u0107eno je potpuno srpsko okru\u017eivanje grada, \u0161to je bilo klju\u010dem njegove kasnije obrane.<\/p>\n\n\n\n

JNA je zaposjela crte \u010capljina \u2013 Dretelj i Slip\u010di\u0107i \u2013 Krivodol \u2013 Galac \u2013 Hum \u2013 isto\u010dna obala Mostara \u2013 Bijelo polje \u2013 Borci \u2013 Konjic. Armija u listopadu \u010dini prvi pokolj u BiH, pobiv\u0161i \u017eitelje hrvatskoga sela Ravno, a Kru\u0161evljani su imali prvi vatreni okr\u0161aj s rezervistima 26. listopada 1991., kada sprje\u010davaju zauzimanje njihova sela. Uz osnivanje HZ Herceg Bosne, 18. studenoga te godine, ustrojene su i mostarske bojne, dok je prosinac 1991. obilje\u017een nizom srpskih oru\u017eanih provokacija (Varda, Miljkovi\u0107i, Bijelo polje, Orlovac, Hum). Dana 17. sije\u010dnja 1992. godine, pogiba Davor Daka Stojki\u0107, nose\u0107i maskirnu odoru s hrvatskim obilje\u017ejima i postav\u0161i prvi poginuli branitelj Mostara, na\u017ealost prvi od stotine njih koji po\u010divaju pod znanim i neznanim humcima.<\/p>\n\n\n\n

Uslijedio je povijesni referendum (29. velja\u010de i 1. o\u017eujka), nakon kojega pobunjeni Srbi podi\u017eu barikade po cijeloj BiH pa i u Mostaru, u kojemu \u010dak progla\u0161avaju Srpsku op\u0107inu Mostar (\u201dSrpsku op\u0161tinu Mostar\u201d) i osnivaju srpske policijske postaje u Brankovcu i na Buni, ulaze\u0107i u sukob s regularnim policijskim snagama BiH.<\/p>\n\n\n\n

Sve ovo, i jo\u0161 puno onoga \u0161to je nemogu\u0107e zbiti u jedne Crtice, uvertirom je u cisternu, ma tko da ju je tamo dovezao i podigao u zrak. I \u0161to je gotovo sudbinski bitno \u2013 uo\u010di cisterne, krajem o\u017eujka, srpski je \u017eivalj preko no\u0107i masovno napustio Mostar. Nisu se pozdravili sa susjedima, prijateljima, kolegama\u2026 Nisu se pojavili na svojim radnim mjestima, djeca srpskih prezimena nisu bila u \u0161kolskim klupama\u2026 Rezervisti su divljali po gradskim ulicama, pijani prepadali civile, demolirali kafi\u0107e i naganjali se s mjesnim policijskim snagama. Snajperisti su se ugnijezdili u napu\u0161tenim stanovima, uglavnom u tzv. vojnim zgradama, siju\u0107i smrt i jezu iz kukavi\u010dke sjene\u2026<\/p>\n\n\n\n

Nakon 3. travnja, na sami Bajram, Srbi zatvaraju ulaz u Mostar od Sutine i Ra\u0161tana, gdje zaposjedaju hidroelektranu i o\u0161te\u0107uju \u017eeljezni\u010dku prugu, da bi postavili punktove u Kutima, Li\u0161anima i Salakovcu. Dobro naoru\u017eani, dr\u017eali su upori\u0161ne to\u010dke na Mazoljicama, u svojim rukama imali Forticu, Sjeverni logor, Ra\u0161tane, Vranjevi\u0107e, Kute, Dubravu, Bo\u0161njake, Ljeskovce i \u017delju\u0161u. Uslijedio je napad na Gnojnice, a 6. travnja, na dan me\u0111unarodnoga priznanja neovisnosti BiH, bjesomu\u010dno topovima tuku po Slip\u010di\u0107ima, \u010culama i Kru\u0161evu. Svanuo je i taj 7. travnja, kada su krenuli topovski udari po Cesti spasa brda Planinice, prema Gorancima (onaj koji je ostao otvorenim zaustavljanjem desanta sedam mjeseci ranije), na kojem su ga\u0111ali vozila kojima su, lo\u0161om i krivudavom cestom, na ciljniku srpskih bitnica, branitelji nastojali izvu\u0107i svoje obitelji iz grada nad kojega se krenuo sru\u010diti pakao krvavoga rata.<\/p>\n\n\n\n

Na Bijelomu brijegu, ispred na\u0161e ukopane gara\u017ee u koju smo se sklonili, a na \u010dija je limena vrata tata navukao desetke vre\u0107a s pijeskom ne bi li zaustavio krhotine sija\u010da smrti, promatrao sam gljive koje su se podizale na mjestima udara po tako si\u0107u\u0161noj, a tako neslomljivoj Planinici, koja mi je ostala znamenom prkosa. Za\u0161to? Jer je trpjela udare, udare iskonskoga bijesa, kao jedina koja nije pala i koja je postala cjev\u010dicom spasa za napadnuti Mostar.<\/p>\n\n\n\n

Hrvatsko je vije\u0107e obrane, kao regularna vojna sila hrvatskoga naroda, sa svrhom obrane BiH, slu\u017ebeno ustrojeno 8. travnja 1992. godine, a sljede\u0107ega je dana Skup\u0161tina op\u0107ine Mostar proglasila neposrednu ratnu opasnost za Op\u0107inu Mostar i te no\u0107i Srbi iz Sjevernoga logora topni\u010dki napadaju Vihovi\u0107e, a iz Mazoljica tuku Balinovac. Rodo\u010d, Orlac, Cim i Ili\u0107i doslovce gore, JNA ih granatira nasumice, jer je rije\u010d o naseljima s gotovo potpuno hrvatskim \u017eivljem, a toga 9. travnja iz Sjevernoga je logora pu\u0161\u010danim zrnom pogo\u0111ena trudnica koju je prevozila hitna pomo\u0107. Sutradan je u Jasenici snajperskim hicem usmr\u0107ena djevoj\u010dica Marija Buhovac, nakon \u010dega je uslijedio masovni hrvatski zbjeg iz toga okru\u017eenog prostora. Dana 15. travnja dvije granate padaju i na mostarsku katedralu, prve od mnogih koje \u0107e uslijediti.<\/p>\n\n\n\n

Da sve bude do kraja jasno, \u010delni\u0161tvo JNA kanilo je toga prolje\u0107a 1992. \u201dblitzkriegom\u201d u tri dana okupirati cjelokupno podru\u010dje Hercegovine, a nakon \u0161to im se u potpunosti izjalovio taj tzv. Plan RAM, skrojen jo\u0161 1991. godine, smijenjen je general Milan Torbica i krenulo se s izvla\u010denjem srpskih civila iz Mostara, kojima je obe\u0107an brz povratak doma. No, vojska preko Neretve ipak nije mogla, a bijes novoga vrhovnoga zapovjednika napada na Mostar, generala \u010dije je ime znamenom duboke mr\u017enje u srcu svakoga Mostarca koji je do\u017eivio mostarsko ljeto 1992. \u2013 Mom\u010dila Peri\u0161i\u0107a, sru\u010dio se na gradske ulice, bez trunke milosti i razuma.<\/p>\n\n\n\n

Taj je ludi Milo\u0161evi\u0107ev vojni vrhovnik nazvao Hrvatsku radiopostaju Mostar, a njezin glavni urednik Veselko \u010cerkez pustio ga je u eter. Imali su tri razgovora koja su u\u0161la u povijest:<\/p>\n\n\n\n

PERI\u0160I\u0106:<\/strong> \u2013 Ako se ne prestane s provokacijama, koje ugro\u017eavaju mir i bezbednost, ja \u0107u granatirati Mostar, deo po deo\u2026<\/p>\n\n\n\n

\u010cERKEZ:<\/strong> \u2013 Ali, generale, ne mogu vjerovati, o \u010demu govorite?! Kakve provokacije?<\/p>\n\n\n\n

PERI\u0160I\u0106:<\/strong> \u2013 U 10:10 granatiram Cim, u 10:20 Ili\u0107e, u 10:30 Beli breg!<\/p>\n\n\n\n

Kako je najavio, tako je i ispo\u0161tovao, a dok je bio u programu, jedna je granata pogodila i zgradu Mostarke, dom mostarske radijske postaje, na \u0161to mu je \u010cerkez kazao: \u201dNe, generale, mi se tu ne nalazimo, mi smo u podrumu. A vi ste pogodili zgradu u kojoj su nedu\u017eni ljudi, izbjeglice iz isto\u010dne Bosne koje su va\u0161i protjerali.\u201d<\/p>\n\n\n\n

Bijesni general tada je potpuno izgubio nadzor nad svojim pona\u0161anjem i (bio je 19. travanj) najavio potpuno razaranje grada. Radiopostaja Mostar radila je na jednoj \u017eici, s lo\u0161om kakvo\u0107om zvuka koji je jedva dopirao do granica gradskoga podru\u010dja, ali ta je re\u010denica uspjela odjeknuti svijetom, premda nije doprla do u\u0161iju zlosretnih ha\u0161kih \u201dpravednika\u201d koji su Peri\u0161i\u0107a ostavili slobodnoga od odgovornosti za mostarsku nesre\u0107u neopisivih razmjera. Doprla je, ipak, do u\u0161iju Vrhovnoga zapovjedni\u0161tva JNA koje je svojemu pulenu dodijelilo orden za \u201diskazanu vojni\u010dku hrabrost i ume\u0107e ratovanja\u201d, valjda jer je od njegovih granata poginulo vi\u0161e civila negoli branitelja Mostara u maskirnim odorama.<\/p>\n\n\n\n

Dana 24. travnja otpo\u010deo je sveop\u0107i srpsko-crnogorski napad na Mostar, a 29. toga mjeseca Krizni sto\u017eer Op\u0107ine Mostar donio je Odluku kojom je JNA, zajedno sa srpskim paravojnim postrojbama, progla\u0161ena neprijateljskom, da bi istoga dana Krizni sto\u017eer Op\u0107ine Mostar donio Odluku koju je potpisalo njegovih devet \u010dlanova (me\u0111u njima i \u010detiri Muslimana), a kojom su za\u0161tita i obrana Mostara povjereni Hrvatskomu vije\u0107u obrane i MUP-u Mostara.<\/p>\n\n\n\n

\u010cak i pod ki\u0161om granata, ostala je nekolicina uvjerenih sljedbenika uru\u0161enoga sustava, koji ni sjede\u0107i u mostarskim podrumima nisu vjerovali kako ih granatira Jugoslavenska narodna armija. Razuvjerilo ih je otvoreno pismo umirovljenoga pukovnika JNA Jove Lon\u010dara, sudionika bitki na Neretvi i Sutjesci i nositelja dvanaest jugoslavenskih odlikovanja, koje je uputio Peri\u0161i\u0107u, a koje je i\u0161\u010ditano u programu Hrvatske radiopostaje Mostar: \u201dGospodine Generale, znate li \u0161ta radite? To je zlo\u010din protiv naroda za koji \u0107ete na kraju morati odgovarati i bez vojnog suda. Pitam Vas tko Vas je ovlastio da \u010dinite ovakve zlo\u010dine?\u201d<\/p>\n\n\n\n

Mostar je oslobo\u0111en od velikosrpske okupacije hrvatskom vojno-redarstvenom akcijom \u201dLipanjske zore\u201d (\u201d\u010cagalj\u201d), u lipnju 1992. godine, a u samo dva mjeseca Srbi su iza sebe ostavili pusto\u0161, s razorenim, spaljenim ili o\u0161te\u0107enim svim vitalnim zdanjima gospodarstva, znanosti, kulture, vjere, \u0161porta pa i ve\u0107ine stambenih zdanja. Sru\u0161ili su sve mostarske mostove osim Staroga, a njega nisu samo zato jer je ubijen vojnik D. Piljevi\u0107 iz Maloga polja kojemu je zapovje\u0111eno aktiviranje postavljenih mina. Ubijeni su Mostarci sa zapadne strane grada pokapani u Liska parku, a oni koje agresor nije pobio snajperima i granatama, nego svojom rukom, no\u017eevima i zrnima iz pi\u0161tolja, njih 114, nabacano je u jame Uborka i Sutine, \u0161to su prve otkrivene masovne grobnice u BiH, prona\u0111ene u kolovozu 1992. godine, kada su svijet podsjetile na \u010dinjenicu da zlo holokausta ipak nije umrlo 1945. godine. Ni za to nitko nikada nije odgovarao!<\/p>\n\n\n\n

Mostar je ostao zaboravljen i trajno nezadovoljene pravde\u2026<\/p>\n\n\n\n

Navodno je Peri\u0161i\u0107, nadgledaju\u0107i povla\u010denje svojih snaga s Huma u sami cik Lipanjskih zora, bacio opu\u0161ak ispu\u0161ene cigarete prema Staromu mostu, kazav\u0161i naglas: \u201dEto vam ovog invalida, nek\u2019 vas podsje\u0107a da ste nekad bili Grad\u201d. Umjesto mojega, neka mu odgovorom bude izjava tadanjega mostarskog biskupa don Pavla \u017dani\u0107a, objavljena u \u201dHercegova\u010dkomu tjedniku\u201d 13. lipnja 1992. godine, kao poruka hercegova\u010dkomu puku: \u201dIz ljubavi prema svom narodu i Bogu, sve \u0107emo ponovno obnoviti i izgraditi.\u201d<\/p>\n\n\n\n

Da je \u017eiv, pokojni bi se biskup vjerojatno \u010dudio jer na potpunu obnovu jo\u0161 uvijek \u010dekamo. No, ne bi me bilo danas toliko strah da je materijalnu barem pretekla duhovna obnova. Na ulici, u medijima, sve mi podgrijava uvjerenje kako imam razloga strepiti za vrijeme koje je pred nama\u2026<\/p>\n\n\n\n