Jedan je od najutjecajnijih intelektualaca XX. stolje\u0107a i dobitnik Nobelove nagrade za knji\u017eevnost 1950. za promicanje humanisti\u010dkih ideala u svojim djelima, napose Povijesti zapadne filozofije. <\/p>\n\n\n\n
Na dana\u0161nji dan prije 150 godina, 18. svibnja 1872., u Trellecku, Wales, ro\u0111en je veliki engleski filozof i matemati\u010dar Bertrand (Arthur William) Russell. Iz plemi\u0107ke je obitelji (od 1931. bio je earl i \u010dlan britanskog Doma lordova). Njegov djed s o\u010deve strane, John Russell, bio je sin Johna Russella, 6. vojvode od Bedforda, te je bio dva puta zamoljen od strane kraljice Viktorije da formira britansku vladu, slu\u017ee\u0107i, shodno s tim, kao premijer te zemlje dva puta. Russellovi su postali prominentna obitelj jo\u0161 puno prije lorda Johna, jo\u0161 za vrijeme dinastije Tudor.<\/p>\n\n\n\n
Stekli su status jedne od najva\u017enijih vigovskih obitelji, te su sudjelovali u svim va\u017enijim doga\u0111ajima od ukidanja samostana 1536. \u2013 1540., preko Slavne revolucije 1688., pa sve do Velikog reformnog zakona iz 1832. Russellova majka Katherine Louisa (1844. \u2013 1874.) bila je k\u0107i Edwarda Stanleyja, 2. baruna Stanleyja od Alderleyja i sestra Rosalind Howard, kontese Carlisle. <\/p>\n\n\n\n
Oba su Russellova roditelja bila poprili\u010dno radikalna za svoje doba. Russellov otac, vikont Alderley, bio je ateist i svjesno je pristao na aferu njegove supruge s biologom Douglasom Spaldingom, u\u010diteljem njihove djece. Oboje su bili o\u0161tri pobornici kontracepcije, iako je u to vrijeme bila iznimno skandalozna.<\/p>\n\n\n\n
Ateizam Johna Russella bio je evidentan kada je filozofa Johna Stuarta Milla pitao da bude Bertrandov sekularni kum.[10] Iako je Mill umro samo godinu dana nakon Bertrandovog ro\u0111enja, njegovi su spisi imali velik utjecaj na njegov \u017eivot. Bertrand Russell prou\u010davao je matematiku, filozofiju, moralne znanosti (etiku) i ekonomiju u Engleskoj i Njema\u010dkoj. <\/p>\n\n\n\n
Doktorirao je 1895. tezom “Esej o temeljima geometrije” na Trinity Collegeu, gdje je potom bio profesor (do 1916. i ponovno od 1944). Istaknuo se zagovaranjem pacifizma (zbog \u010dega je 1916. bio otpu\u0161ten), anga\u017emanom u borbi protiv nuklearnoga naoru\u017eanja, uspostavom Pugwashke konferencije o znanosti i svjetskim zbivanjima, borbom protiv zlouporabe znanosti u vojne svrhe, napadima na politiku SAD-a u Indokini i dr. Bio je me\u0111u osniva\u010dima Svjetske akademije umjetnosti i znanosti, te suosniva\u010d (s J.-P. Sartreom) neformalnoga Me\u0111unarodnog tribunala za ratne zlo\u010dine (1966). <\/p>\n\n\n\n
Njegovo je filozofsko djelovanje pro\u0161lo nekoliko faza. Isprva se vezao uz matemati\u010dki pristup filozofiji, prihvativ\u0161i sustav platonisti\u010dkoga realizma, po kojem se matemati\u010dki entiteti javljaju kao istinski temelj zbilje. Na osnovi toga i filozofiju je, kra\u0107e vrijeme, promatrao kao analiti\u010dku znanost djelomice neovisnu o iskustvu. Iz te je faze proiza\u0161lo trosve\u0161\u010dano izdanje Principia mathematica (1910\u201313), napisano s A. N. Whiteheadom, koje je uspostavilo logi\u010dki konstruktivizam kao novi smjer u filozofiji i matematici. Njime je nastojao objasniti da i zdravorazumska i teorijska spoznaja imaju jedinstven izvor u izravnom subjektivnom do\u017eivljaju. <\/p>\n\n\n\n
No ubrzo se, samokriti\u010dkim promatranjem vlastitoga djelovanja, okrenuo ideji logi\u010dkog atomizma, koja tvrdi da se svijet sastoji od nezavisnih osjetilnih podataka me\u0111usobno povezanih logi\u010dkim relacijama. Oni se promatraju kao objektivne vanjske konstrukcije korespondentne znanstvenoj svijesti. <\/p>\n\n\n\n
Osim filozofskoga, va\u017eno je i njegovo djelovanje kao logi\u010dara, napose formulacijom tzv. Russellova paradoksa (1901), kojim je pokazao nelogi\u010dnost petog aksioma logi\u010dke analize aritmetike G. Fregea. <\/p>\n\n\n\n
Na tim je temeljima razvijao vlastite pozicije te postao jedan od utemeljitelja suvremene matemati\u010dke logike. Jedan je od najutjecajnijih intelektualaca XX. stolje\u0107a i dobitnik Nobelove nagrade za knji\u017eevnost 1950. za promicanje humanisti\u010dkih ideala u svojim djelima, napose Povijesti zapadne filozofije (A History of Western Philosophy, 1945). Napisao je vi\u0161e od 50 knjiga iz podru\u010dja filozofije (napose povijesti filozofije, filozofije jezika, filozofije znanosti, logike, filozofije matematike, etike), religije, sociologije, povijesti i politike. Ostala zna\u010dajnija djela: Njema\u010dka socijaldemokracija (German Social Democracy, 1896), Principi matematike (The Principles of Mathematics, 1903), Na\u0161a spoznaja izvanjskoga svijeta (Our Knowledge of the External World, 1914), Uvod u matemati\u010dku filozofiju (Introduction to Mathematical Philosophy, 1919), Analiza uma (The Analysis of Mind, 1921), U \u0161to vjerujem (What I Believe, 1925), Za\u0161to nisam kr\u0161\u0107anin (Why I Am Not a Christian, 1927), Analiza tvari (The Analysis of Matter, 1927), Brak i moral (Marriage and Morals, 1929), Obrazovanje i dru\u0161tveni poredak (Education and Social Order, 1934), Pohvala dokonosti (In Praise of Idleness, 1935), Mo\u0107: nova dru\u0161tvena analiza (Power: A New Social Analysis, 1938), Istra\u017eivanje o zna\u010denju istine (An Inquiry into the Meaning of Truth, 1940), Ljudsko znanje: njegov obuhvat i ograni\u010denja (Human Knowledge: Its Scope and Limits, 1948), Moj filozofski razvoj (My Philosophical Development, 1959), Autobiografija (Autobiography, I\u2013III, 1967\u201369). Russell je umro 2. velja\u010de 1970., u svome domu Plas Penrhyn, u mjestu Penrhyndeudraeth, Merionethshire, Wales. Kao \u0161to je i naglasio u oporuci, na pogrebu mu nije bilo nikakvih vjerskih obilje\u017eja. <\/p>\n\n\n\n
Njegov pepeo je nakon godina dana prosut po vel\u0161kim planinama. <\/p>\n\n\n\n