Strah kojeg skoro da nismo poznavali do prije godinu i pol dana u 2021. je vrlo aktualan \u2013 \u201ebojim se da nekomu ne prenesem virus\u201c.<\/p>\n\n\n\n
Ovaj strah na popis ispisuje prvo imena starijih \u010dlanova obitelji, onih naru\u0161enog zdravlja koje poznajemo, te se popis nastavlja s tendencijom produbljivanja te neugodne emocije.<\/p>\n\n\n\n
Nova, jo\u0161 dublja i devastiraju\u0107a dimenzija osje\u0107aj je krivnje ako je netko nakon zaraze zavr\u0161io u bolnici ili preminuo uslijed komplikacija, a ti si targetiran kao prenositelj<\/em>.<\/p>\n\n\n\n Razmislimo o toj rije\u010di \u2013 prenositelj<\/em>. Isklju\u010dimo op\u0107eprisutnu konotaciju koju rije\u010d ima trenuta\u010dno i razmislimo \u0161to je zna\u010dila prije pandemije.<\/p>\n\n\n\n Ne tako davno prenosili smo dobre vijesti, pozdrave, \u010destitke, \u017eelje, nadanja. \u0160utke smo zatomili ulogu sebe kao prenositelja navedenog i sveli se izri\u010dito na prenositelje koronavirusa<\/em>.<\/p>\n\n\n\n \u010covjek koji sebe gleda izri\u010dito kroz jednu ulogu, kroz jedan \u010din, dovodi se na tanak led samookrivljavanja, besciljnog propitivanja i sve do uvjerenja da je mogao i morao druga\u010dije. Idu\u0107i mu korak \u010desto bude poniranje u dubine tjeskobnih stanja iz kojih sunce ponad mora izgleda daleko.<\/p>\n\n\n\n Ne poznajem ljude koji su namjerno prenijeli virus drugoj osobi, pogotovo onoj koju vole. \u010cesto s onima koje volimo dijelimo \u017eivotni prostor, tra\u017eimo njihovu blizinu i \u017eelimo biti dio njihovog svijeta. Logi\u010dno je da u tom prijenosu emocija, misli i djela mi njima i oni nama mogu prenijeti i ono \u0161to na\u0161em oku nije vidljivo, a to jesu \u010destice poput virusa.<\/p>\n\n\n\n Nije logi\u010dno, ali nam je tako postalo normalno promi\u0161ljati o sebi kao prenositelju virusa, a ne kao o nositelju ljubavi, dobre volje, suosje\u0107anja i pomo\u0107i.<\/p>\n\n\n\n Gledaju\u0107i se isklju\u010divo kroz prizmu straha sami za sebe gasimo sve te svoje male, svakodnevne uloge glasnika radosti, po\u017ertvovnosti, nesebi\u010dnosti, zdravlje. Tko odlu\u010duje o trenutku u kalendarskoj godini kada \u0107emo prestati biti prenositelji koronavirusa<\/em> i vratiti u svoje stare prenositeljske<\/em> uloge?<\/p>\n\n\n\n Ne bi nam \u0161kodilo osmisliti sredi\u0161nji Dnevnik gledanih televizijskih postaja tako da se prikazuju statisti\u010dki podaci danas nahranjene gladne djece, odjevenih i ugrijanih ozeblih besku\u0107nika, iscijepanih ogrjeva ispred ku\u0107e onemo\u0107alih staraca, oslikanih radova u ustanovama za djecu bez roditeljskog staranja, ugrijanih srdaca ostavljenih ljudi.<\/p>\n\n\n\n Vjerujem da bi to djelovalo inspirativno za budu\u0107e volontere u tim poslovima, pomoglo bi rastere\u0107enju stanovni\u0161tva od sumornih Covid- 19 statistika, pru\u017eilo bi mogu\u0107nost za novu percepciju svijeta u kojem \u017eivimo. Potrudimo li se oko prijenosa interesa za bli\u017enjeg koliko se brinemo oko prijenosa virusa, svijet \u0107e sigurno postati bolje mjesto za \u017eivot. Imat \u0107emo novonormalni<\/em> svijet s manje nepravde.<\/p>\n\n\n\n Emocije kao aerosoli<\/strong><\/p>\n\n\n\n Dobri \u010dovje\u010de, iskreno i smjelo te pozivam da se danas kad stane\u0161 pred zrcalo poku\u0161a\u0161 gledati kao (pre)nositelja: dobrih ideja, radosti, ljubavi, zahvalnosti, optimizma, osmijeha, cvije\u0107a, balona, zagrljaja, auti\u0107a, lutkica, karamela. Sve si to barem jednom donio nekom koga voli\u0161, ali si zaboravio. Pozivam te da se ne definira\u0161 kao nositelj virusa<\/em>. Poku\u0161aj, ne\u0107e\u0161 biti sebi\u010dan niti manje odgovoran. Oni koji pate zbog gubitka najmilijih jer su im \u201eprenijeli\u201c virus u svojoj boli imaju mogu\u0107nost pogleda i kroz druga\u010diju prizmu – da ta osoba ima jo\u0161 mogu\u0107nost glasa na ovom svijetu siguran sam da te ne bi opisala kao prenositelja virusa, ve\u0107 po onom \u0161to si joj donio i donijela srcem.<\/p>\n\n\n\n Emocije su bez boja, mirisa, okusa, oblika i zvuka. Ne vidimo ih, ba\u0161 kao \u0161to ne vidimo virus. Mnoge na\u0111u mjesta u nama, prolaze razdoblje inkubacije i ra\u0111aju plodovima, ba\u0161 kao \u0161to mno\u0161tvo njih odnese vjetar \u017eivota i izgube se. Mi bojimo emocije, iznalazimo na\u010dine da ih izrazimo i tek tada postaju ljudskom oku vidljive, srcu tople ili mrzle, zvuk ugodan ili kakofonija, miris bo\u017eura ili pak neugodan.<\/p>\n\n\n\n Dobri \u010dovje\u010de, siguran sam da si u svom \u017eivotu ve\u0107 prenio i da \u0107e\u0161 prenijeti jo\u0161 tolika dobra ljudima oko sebe. Povjeruj u to.<\/p>\n\n\n\n Pi\u0161e: Mario Brki\u0107, psiholog<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Strah kojeg skoro da nismo poznavali do prije godinu i pol dana u 2021. je vrlo aktualan \u2013 \u201ebojim se da nekomu ne prenesem virus\u201c. Ovaj strah na popis ispisuje prvo imena starijih \u010dlanova obitelji, onih naru\u0161enog zdravlja koje poznajemo, te se popis nastavlja s tendencijom produbljivanja te neugodne emocije. Nova, jo\u0161 dublja i devastiraju\u0107a […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":15544,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"class_list":["post-15543","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-ljubuski"],"yoast_head":"\n