Nedavno, to\u010dnije 13. svibnja 2022., navr\u0161ilo se \u010detrdeset godina od smrti Dragutina \u0160o\u0161tarka, neko\u0107 poznatoga opernoga pjeva\u010da, hrvatskoga domoljuba i izgnanika; iznad svega dobra i velikodu\u0161na \u010dovjeka. Hrvati koji su \u017eivjeli u Americi 1950-ih i 1960-ih godina, posebice u Chicagu, s rado\u0161\u0107u su se sje\u0107ali njegova imena i milozvu\u010dna sna\u017ena glasa. Danas smo rijetki koji ga jo\u0161 pamtimo.<\/p>\n\n\n\n
Dragutin \u0160o\u0161tarko (1907. \u2013 1982.)
operni pjeva\u010d<\/p>\n\n\n\n
U njegovoj i na\u0161oj domovini Hrvatskoj bio je do 1990. zabranjen, a potom nezanimljiv, kao i ve\u0107ina drugih poznatih imena u dijaspori. Istina, o njemu se mo\u017ee na\u0107i kratak \u017eivotopis na portalu opera.hr, ali \u0161iroj je publici ostao nepoznat. Ovih nekoliko redaka neka bude u \u010dast ovomu plemenitomu sinu Hrvatskoga zagorja.<\/p>\n\n\n\n
\u0160o\u0161tarko je ro\u0111en 26. o\u017eujka 1907. u Klanjcu. Njegov put do operne zvijezde bio je zanimljiv, ali i te\u017eak. Naime, u mladim je godinama do\u0161ao u Zagreb u\u010diti bravarski zanat. Sve pote\u0161ko\u0107e koje su susretale mlade ljude nakon dolaska u \u201ebeli Zagreb grad\u201d Dragutin je ubla\u017eivao pjevanjem. Sre\u0107om, njegovu pjeva\u010dku nadarenost zapazili su mnogi, a i on je s vremenom postao ne samo svjestan dara koji mu je Bog udijelio nego i da treba svoj talent usavr\u0161avati.<\/p>\n\n\n\n
Da bi postigao \u017eeljeni cilj, odmah nakon u mornarici odslu\u017eena vojnoga roka, pridru\u017eio se poznatomu zagreba\u010dkomu pjeva\u010dkomu \u0106irilo-Metodovu koru. Vrsni zborovo\u0111a prof. Boris Komarevski odmah je prepoznao vrijednost \u0160o\u0161tarkova talenta te po\u010deo i privatno s njim raditi da bi mladi\u0107 \u0161to bolje i br\u017ee u pjevanju napredovao. (Komarevski, njegov zamjenik, glazbenik Mirko Kolari\u0107, duhovnik Kora, kao i mnogi drugi, bili su \u201eoslobo\u0111eni\u201d \u017eivota odmah nakon dolaska partizana u Zagreb, bez suda i presude!) \u0160o\u0161tarko je ubrzo postao glavni solist u \u0106irilo-Metodovu koru. Nastupao je diljem Hrvatske i \u0161ire, uklju\u010duju\u0107i i gostovanje kod pape Pija XI. u ljetnikovcu u Castel Gandolfu. Pjevao je tako\u0111er u katedralnom zboru pod vodstvom poznatoga \u010cedomila Dugana.<\/p>\n\n\n\n
\u0160o\u0161tarko je potom poha\u0111ao Glazbenu akademiju u Zagrebu. Me\u0111u vrsnim profesorima podu\u010davali su ga i Milan Reizer, Lav Vrbani\u0107 i Rudolf Matz. Odmah nakon prve audicije u HNK-u, dirigent Kre\u0161imir Baranovi\u0107 anga\u017eirao ga je za baritonske uloge. Prvu opernu ulogu pjevao je u Faustu u HNK-u u o\u017eujku 1938. godine. Svojim sna\u017enim baritonom osvajao je slu\u0161atelje i dobio pohvalne kritike. Da bi \u0161to bolje usavr\u0161io svoje nastupe, i\u0161ao je na dodatno do\u0161kolovanje glasa k slavnomu Riccardu Stracciariju u Italiju i studirao glumu u Zagrebu. Pjevao je, me\u0111u ostalim, u operama Faust, Boris Godunov, Carmen, Pikova dama, Pagliacci, Krabuljni ples, Traviata, La boh\u00e8me, Trubadur, Rajnino zlato, Figarov pir i Nikola \u0160ubi\u0107 Zrinski. Osim u Hrvatskoj, pjevao je na pozornicama Be\u010da, Berlina, Bratislave, Rima, Firence, Venecije, Sofije… Nemilosrdni ratni cunami prelomio se preko bezbroj ljudskih \u017eivota, zvanja, talenata i perspektivnih karijera, pa je tako i \u017eivot Dragutina \u0160o\u0161tarka krenuo pravcem koji nije predvi\u0111ao ni \u017eelio. Postao je izbjeglica, kao i na tisu\u0107e drugih Hrvata.<\/p>\n\n\n\n
Uskoro po dolasku u Italiju, \u0160o\u0161tarka je pozvao slavni talijanski operni pjeva\u010d Beniamino Gigli da mu se pridru\u017ei na turneji po \u0160panjolskoj. Tako je i bilo. S Giglijem je nastupao na vi\u0161e \u0161panjolskih pozornica. Na kraju turneje, sa zahvalno\u0161\u0107u je odbio Giglijevu ponudu da se vrati s njim u Italiju. Sam je otputovao u Ju\u017enu Ameriku. Nastupao je solo ili s drugim pjeva\u010dima u Argentini, \u010cileu, Peruu, Ekvadoru i Venezueli. Premda je postizao dobre uspjehe, odlu\u010dio je preseliti se u Sjevernu Ameriku i godine 1951. do\u0161ao je u Chicago.<\/p>\n\n\n\n
\u0160o\u0161tarkovi anga\u017emani u Americi mogu se svrstati u tri kategorije: opere, koncerti i prigodni nastupi. Prigodom proslave 25. obljetnice utemeljenja American Opera Company u Chicagu (1954.) pjevao je ulogu Conte de Luna u operi Il trovatore (Trubadur) i zaslu\u017eno pobrao ovacije slu\u0161atelja. Nastavio je suradnju s AOC-om i nastupao u raznim operama, uklju\u010duju\u0107i ulogu Amonasra, kralja Etiopije, u Aidi, oca u La traviata… Me\u0111u ostalim nastupima, natjecao se i na Me\u0111unarodnom glazbenom festivalu (1956.) u izleti\u0161tu International Friendship Gardens u Michigan Cityju, Indiana. Nadalje, \u0160o\u0161tarko je odr\u017eavao samostalne koncerte, sudjelovao u koncertima koje bi organiziralo Ameri\u010dko operno dru\u0161tvo i nastupao s poznatim hrvatskim pjeva\u010dkim zborom \u201eZora\u201d u Chicagu. Bio je omiljeni gost i kod chica\u0161koga slovenskoga pjeva\u010dkoga dru\u0161tva \u201ePre\u0161eren\u201d.<\/p>\n\n\n\n
Kao \u017earki domoljub uvijek je bio spreman svojim pjevanjem uveli\u010dati va\u017enija hrvatska okupljanja u vi\u0161e hrvatskih naseobina (Chicago, Gary, Cleveland, New York…). Posebno je bio zapa\u017een njegov nastup prigodom dvaju velikih hrvatskih okupljanja na kojima je bio velik broj cijenjenih Amerikanaca. Naime, u sije\u010dnju 1953. u Chicagu je odr\u017eana Sve\u010dana akademija u \u010dast kardinala Stepinca na kojoj su sudjelovali visoki gosti iz gradskoga kulturnoga, politi\u010dkoga i vjerskoga \u017eivota, uklju\u010duju\u0107i i kardinala Stritcha. Drugo, 8. prosinca 1957. bila je sve\u010dana komemoracija 100. obljetnice smrti sve\u0107enika Josipa Kundeka, hrvatskoga misionara, pjesnika, velikoga organizatora…, u mjestu Jasper, Indiana. (Dr\u017eava Indiana taj je dan proglasila \u201eDanom Oca Kundeka\u201c.) Dragutin \u0160o\u0161tarko svojim je izvedbama uveli\u010dao ta slavlja i uzdigao ih na jednu vi\u0161u umjetni\u010dku razinu.<\/p>\n\n\n\n
\u0160o\u0161tarko je svojim izvedbama, od opernih arija do tradicionalnih domoljubnih pjesama, uvelike pridonosio hrvatskim dru\u0161tvima, \u017eupama, \u0161kolama, dobrotvornim ustanovama, pjeva\u010dkim zborovima i radijskim programima u njihovu radu i djelovanju. Pored toga, tijekom poduljega boravaka u Chicagu prof. Rudolfa i pijanistice Margite Matz, nekolicina vode\u0107ih Hrvata zajedno s njima i \u0160o\u0161tarkom utemeljila je u Chicagu (1956.) Hrvatsku glazbenu akademiju u Americi. Premda se pokazalo da je to bio prevelik pothvat za tada\u0161nje mogu\u0107nosti hrvatske zajednice, ipak to ukazuje da su vrsni hrvatski glazbenici i u tu\u0111ini nesebi\u010dno mislili na odgoj i kulturno uzdizanje hrvatske djece.<\/p>\n\n\n\n
Kao znak priznanja za \u0160o\u0161tarkove umjetni\u010dke uspjehe i u zahvalu za njegovu veliku nesebi\u010dnost u kulturnom, domoljubnom i karitativnom radu njegovi su prijatelji uprili\u010dili sve\u010dano slavlje prigodom 20. obljetnice \u0160o\u0161tarkova prvoga nastupa u Hrvatskom narodnom kazali\u0161tu. Proslava i jubilarni koncert odr\u017eani su u nedjelju 23. o\u017eujka 1958. u \u201eAmerican Hall\u201d u Chicagu. Hrvati su s ljubavlju i od srca na kraju te sve\u010danosti Dragutinu otpjevali svima nam poznatu pjesmu na\u0161ega drugoga Dragutina \u201eFala\u201d.<\/p>\n\n\n\n
Krajem 1960-ih \u0160o\u0161tarko se preselio u lijepi gradi\u0107 Sarasota na Floridi i ondje umro 13. svibnja 1982. Kao i mnogi drugi, slobodnu je Hrvatsku sanjao i \u017earko \u017eelio, ali nije do\u017eivio.<\/p>\n\n\n\n
dr. A<\/strong>nte \u010c<\/strong>uvalo<\/p>\n\n\n\n izvor:hkv.hr<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Nedavno, to\u010dnije 13. svibnja 2022., navr\u0161ilo se \u010detrdeset godina od smrti Dragutina \u0160o\u0161tarka, neko\u0107 poznatoga opernoga pjeva\u010da, hrvatskoga domoljuba i izgnanika; iznad svega dobra i velikodu\u0161na \u010dovjeka. Hrvati koji su \u017eivjeli u Americi 1950-ih i 1960-ih godina, posebice u Chicagu, s rado\u0161\u0107u su se sje\u0107ali njegova imena i milozvu\u010dna sna\u017ena glasa. Danas smo rijetki koji […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":155923,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"h5ap_radio_sources":[],"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-155922","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-bihiregija"],"yoast_head":"\n