Ulaznica za BiH goste (doma\u0107e) stoji deset konvertibilnih maraka (40 kuna), za ostale 20 KM. Karta za djecu je pet KM, osobe s invaliditetom ulaze besplatno ali oni u kolicima potom imaju problem s pristupnim putovima jer nema prilago\u0111enih rampi. U infrastrukturu definitivno treba jo\u0161 ulagati, pri tom ne mislimo na dogradnju (bo\u017eeprosti nasipanje) obale zbog pro\u0161irenja \u0161tekata, to se ve\u0107 obavilo, pa tako jedna strana obale jezera Kravica malko podsje\u0107a na brrrr! sindrom Vruja…<\/p>\n\n\n\n
No, vjerujte, ulazak u zonu Kravice nalik je ulasku u kakvo ulje na platnu, to je \u010daroban dragulj prirode koji podsje\u0107a na Plitvice u minijaturi! Na tapiserije kakve su – stariji \u010ditatelji \u0107e se sjetiti – krasile zidove u fotografskim radnjama u provinciji ali i gradovima, prizor je toliko lijep da djeluje ki\u010dasto, fali samo da jo\u0161 odnekud proviri plahi srnda\u0107 s vla\u017enom nju\u0161kicom. Umjesto toga, me\u0111u pliva\u010de povremeno doglavinja kakva olinjala patka, vjerojatno refleksno nau\u010dena da od ljudi dobije neki komad kruha kao labudovi u Skradinu. No, odoljeti (jo\u0161 uvijek legalnom) kupanju u zoni Kravice bio bi pravi peting, pogotovo u vrijeme toplinskog vala koji nas je zatekao, i jo\u0161 uz spoznaju da je voda na Kravici desetak stupnjeva svje\u017eija od one u moru… Ma, milina!<\/p>\n\n\n\n Status izleti\u0161ta\/kupali\u0161ta jo\u0161 nije sasvim definiran, je li ono nacionalni park ili park prirode naime, a u razgovoru s predstavnikom uprave nismo stekli dojam da u njemu postoji nekakav za\u0161ti\u0107eni ornitolo\u0161ki rezervat. “Ima tica, da\u0161ta, svih vrsta” i drugih \u017eivotinja “skupa i\u0111u vodena zmija, riba i patka” bili su otprilike odgovori na na\u0161a ekolo\u0161ki intonirana pitanja. No, posje\u0107enost je iznimna, vode navodno ima vi\u0161e nego ranijih ljeta, a slika mjesta mijenja se ovisno o mijenama prirode. Svi o tome znaju pone\u0161to, Kravica je rujni vinograd gdje bi svak’ rado \u010doknuo zrno. A gosti sti\u017eu preko zra\u010dne luke Dubrovnik, iz Me\u0111ugorja “i\u0111u” ture svaki dan, prihod je izvrstan i na dobrobit je lokalnoj zajednici; naime Kravica je pod ingerencijom grada Ljubu\u0161ki i javnog poduze\u0107a Parkovi. Ima samo sedmero zaposlenih, te dvadeset sezonskih radnika kao \u0161to su barkarijoli, spasioci, za\u0161titari, konobari u kafi\u0107ima i zalogajnicama koje u zimskim mjesecima – kad vodostaj nabuja – prekrije voda…<\/p>\n\n\n\n Ipak, napravljeni su neki ustupci prirodi. Zabranjen je i “krunicom” ogra\u0111en pristup slapovima zbog o\u010duvanja sedrene barijere, ali i da se ljudi ne bi zaigrali penjanjem na zelene, skliske stijene te skakali s njih. Nije dozvoljen ni ribolov niti lo\u017eenje vatre, a ono osnovno poput ne-bacanje otpada u Kravicu se podrazumijeva. U tom smislu nismo vidjeli za na\u0161eg posjeta nikakav eksces, a opu\u0161aka ima neusporedivo manje negoli na splitskim pla\u017eama. Bacanje “\u010diketa” u more (vodu) trebalo bi, ako mene pitate, odsijecanjem ruke ka\u017enjavati.<\/p>\n\n\n\n No, vratimo se divnoj, zelenoj Kravici, najposje\u0107enijem parku i BiH u kojemu povremeno posjetitelji – prespavaju, a Zdravko Mami\u0107<\/strong>, vlasnik velike (visokim zidom opasane) vikendice u blizini isto do\u0111e, ali manje na kupanje a vi\u0161e “na sa\u010d” (\u010ditaj: peku). Mjesto je to gdje se mo\u017ee vidjeti i bikini i burkini, dodu\u0161e tradicionalne islamske obitelji brojnije su u posezoni i predsezoni jer “golotinja” koje na Kravici ima za njih predstavlja neumjesan prizor. Tijekom na\u0161eg posjeta, samo je jedna \u017eena u pratnji (mla\u0111ahnog) supruga bila pokrivena do o\u010diju. No, o brojnosti rigidnih vjernika – muslimanskih, ali i kr\u0161\u0107anskih – svjedo\u010di nekoliko istaknutih natpisa koji na Kravici ne dozvoljavaju javno obavljanje vjerskih obreda. Ni klanjanje niti misu na otvorenom. Kravica je profano mjesto, destinacija za kupanje i zabavu u Hercegovini.<\/p>\n\n\n\n Ivan Vi\u0161tica<\/strong> je barkarijol na Kravici, simpati\u010dan momak iz ekipe sezonaca, lokalac iz mjesta Staje kod Ljubu\u0161kog. Sportskog je duha i gra\u0111e, \u010dlan Gorske slu\u017ebe spa\u0161avanja Ljubu\u0161ki i dio tima od 2017. godine. Prije no \u0161to je postao voditelj brodice na vesla, bio je spasilac. E, tu se naradio!<\/p>\n\n\n\n – Ovdje spasilac ima posla vi\u0161e neg’ na moru, bilo gdje! Oko 150 je intervencija u sezoni, sre\u0107om sve pro\u0111e uglavnom dobro; ljudi ne znaju plivat al’ se zalete, hodaju pa im odjednom propa’ne tlo pod nogama. Bude i ne\u0161to posjekotina, lomova, infarkta. Bude voda hladna pa im \u0161okira organizam… A radi se od Uskrsa do kraja listopada, kad vodostaj nije previsok. I lijep je poso, svega vidi\u0161, \u010duje\u0161. Bude ispod slapa poljubaca, prosidbi, zaruka… Najvi\u0161e selfija u zadnje vrijeme – smije se simpati\u010dni Ivan, koji brodicom mo\u017ee kud drugi ne smiju, pod sam slap. I ta vo\u017enjica stoji svega pet maraka (20 kuna).<\/p>\n\n\n\n More dosadi<\/strong><\/p>\n\n\n\n Bacamo bahati mamac, pitamo ga bi li radije vozio gondolu po Veneciji ili bar\u010dicu po Kravici. Ne dvoji Ivan ni mikrosekunde.<\/p>\n\n\n\n – Koja Venecija, ovo je bar duplo bolje! Pa vidi: tu ima\u0161 slap, tamo ga nema. Tamo more zaga\u0111eno, ovde se mo\u017ee\u0161 okupat kad \u017eeli\u0161. Po Veneciji mora\u0161 pjevat, ovde buk (slap) pjeva umjesto tebe. A mogu i ja zagangat bez problema – vragolasto \u0107e Vi\u0161tica.<\/p>\n\n\n\n Tri dame iz Argentine odmaraju se i to\u0107aju na gredi kojom se pre\u0161etava do kafi\u0107a MM. One su hodo\u010dasnice iz Me\u0111ugorja i ne pri\u010daju engleski, no me\u0111u njima je jedna porijeklom Talijanka i zna talijanski, zove se Carmen Beltramo<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n – To je zato \u0161to su moji izbjegli iz Italije u Argentinu u doba velikog vala migracija u Europi, za vrijeme Drugoga svjetskog rata, kad su i Hrvati masovno dolazili na daleki kontinent. Pa Talijani i Hrvati su susjedi. Moja je baka iz Veneta, djed iz Torina, ja sam ro\u0111ena u mjestu Rafaelle kod Santa Fea, ali nau\u010dili su me talijanski jezik – veli signora Carmen, komunikativna jer je i sama – umirovljena novinarka.<\/p>\n\n\n\n – Pisala sam za list Castellano iz Rafaelle, a ovdje u Me\u0111ugorju sam ve\u0107 \u010detrnaesti put, \u010detvrti na Kravici. Jako je lijepo! Zadnji put bila sam prije pet godina, odonda je puno pli\u0107e, prije je voda bila dublja i hladnija. Ovo mi vi\u0161e odgovara jer ne znam plivati, kao ni kolegice – povjerava Carmen uz odobravanje prijateljica i suputnica Marie Esner<\/strong> i Cristine Clivati<\/strong>, koja \u0107e odmor nastaviti jo\u0161 kratko u Me\u0111ugorju i Splitu, pa preko Ancone natrag ku\u0107i.<\/p>\n\n\n\n Zgodan mladi par, pak, u\u017eiva pod slapi\u0107em uz kafi\u0107 kao u jacuzziju. Njihov je dolazak veliki kompliment za Kravicu jer je mladi\u0107 s mora, Milo\u0161 Vujovi\u0107<\/strong>, rukometni reprezentativac Crne Gore i igra\u010d kluba Fuchse iz Berlina. Igrao je, veli, i s Hrvatima: Jakovom Gojunom<\/strong>, Markom Kopljarom<\/strong>, rukometni znalci \u0107e odmah znati koji je to format. Rodom je Milo\u0161 iz Cetinja, ali ima ku\u0107u u Budvi. Ma ke Budva, Kravica rulz!<\/p>\n\n\n\n – Mogu vam re\u0107i da je u Budvi lijepo, ali more i dosadi, a ovdje je krasno, osvje\u017eavaju\u0107e, jako mi se svi\u0111a. Nekako je egzoti\u010dno… Ve\u0107 sam bio prije dvije godine, hit je mjesto, sad sam evo doveo i \u0111evojku Dianu<\/strong>. Ona je iz Sirije, preziva se Halabi<\/strong>. Upoznali smo se u Moskvi, ona tamo studira sociologiju – veli simpati\u010dni Vujovi\u0107, dok se Diana slatko osmjehuje. Ipak, njezin mladi \u017eivot ve\u0107 je obilje\u017eio rat u rodnoj zemlji koji jo\u0161 traje, njeni su roditelji u Siriji, ali s one pravoslavne strane, gdje je mirnije. No, kad \u010dovjek do\u0111e na Kravicu, voda odnosi sve zlo i sekiranciju, ostaje samo ljepota i u\u017eivanje.<\/p>\n\n\n\n – Tu smo u kampu, mnogo nam je lijepo. Poslije \u0107emo za Split, tamo imamo prijatelje – najavljuju Milo\u0161 i Diana.<\/p>\n\n\n\n Jedan od onih koji imaju privilegiju stalno biti na Kravici – barem ljeti, dok mu kafi\u0107 na prekrije voda – je 57-godi\u0161nji Ante Vuk\u0161i\u0107<\/strong> zvani \u0110u\u0111a<\/strong>. Povratnik je iz Njema\u010dke, vratio ga je zov rodne grude jo\u0161 u doba rata, ostao je tu, u Ljubu\u0161kom, blizu Kravice.<\/p>\n\n\n\n – U \u0160tutgardu sam bijo, sad se vratijo; djeca mi imaju 27 i 28 godina, oni su ostali u Njema\u010dkoj, tamo se rodili. Ja se zimi bavim gra\u0111evinom, ljeti kafi\u0107em, mora\u0161 ostat vidjet kakav after bi\u010d parti radim, to je ludilo! A no\u0107no kupanje, ljudi znaju da je to poseban do\u017eivljaj, upale se svjetla, ma ko bajka bude – zaneseno \u0107e Vuk\u0161i\u0107.<\/p>\n\n\n\n Njemu je kupanje ve\u0107 pomalo dosadno, ali sretan je \u0161to u kafi\u0107u ima novu, autohtonu ponudu: Mostarsko pivo!<\/p>\n\n\n\n – Odavde je, na\u0161e, a odli\u010dno – hvali gazda, ujedno i radnik, jedinog konobara toga dana je pustio, dao mu slobodno.<\/p>\n\n\n\n – Sestra mu se udaje u subotu, pa je i\u0161o kupit odijelo. Mo\u017eda i u Split, neka ga – dobrodu\u0161no \u0107e empati\u010dni \u0161ef.<\/p>\n\n\n\n S obzirom da mu je Kravica kao drugi dom, zapa\u017ea sve njezine mijene.<\/p>\n\n\n\n – Ovde se radi samo dva mjeseca; onda poslije osmog, voda nabuja, sve pokrije. I uvijek se pla\u017ea mijenja; ljeti se sedra rasu\u0161i, zimi je voda preplavi pa nabuja, okrene se plo\u010da pa preusmjeri slap – iznosi svoja zapa\u017eanja.<\/p>\n\n\n\n Rado se prisje\u0107a i brojnih celebrity-gostiju, koji su mu va\u017eni kao i svi drugi dragi gosti u lokalu s vrlo povoljnim cijenama. Na primjer, veliko pivo stoji oko dvanaest kuna, manje od kave na bilo kojoj splitskoj pla\u017ei. Veliko pivo, hej, Mostarsko \u010dak!<\/p>\n\n\n\n![\"image\"\/](\"https:\/\/static.slobodnadalmacija.hr\/images\/slike\/2022\/07\/04\/22596928.jpg\")
<\/a><\/figure>\n\n\n\n<\/a><\/figure>\n\n\n\n<\/a><\/figure>\n\n\n\n<\/a><\/figure>\n\n\n\n<\/a><\/figure>\n\n\n\n