Na Facebook stranici Centar \u017eenskih prava objavljena je bolna ispovijest jedne Zeni\u010danke koja je do\u017eivjela traumati\u010dno iskustvo u nedjelju, 3. srpnja kada je napastvovao nepoznati mu\u0161karac.<\/p>\n\n\n\n
Status prenosimo u cijelosti:<\/p>\n\n\n\n
SILOVATELJI \u0160ETAJU ZENICOM\u203c\ufe0f<\/p>\n\n\n\n
Prenosimo iskustvo na\u0161e kolegice\/prijateljice.. VA\u017dNO JE jer mo\u017ee se desiti bilo kome:<\/p>\n\n\n\n
03.07.2022. Nedjelja je, oko pono\u0107i.<\/p>\n\n\n\n
Vra\u0107ala sam se ku\u0107i kao i mnogo puta do tada. Upravo sam se pozdravila s prijateljima i nastavila sam hodati sama posljednji dio puta do ku\u0107e. Ljetna no\u0107, svuda sam sretala ljude, \u0161etali su, bicikliste, policiju, sve je djelovalo normalno, uobi\u010dajeno.<\/p>\n\n\n\n
Skoro sam stigla do ku\u0107e, penjala sam se uz stepenice koje vode do mojih vrata, bila sam na 3 minuta hoda udaljena kad sam \u010dula kako neko ka\u0161lje iza mene. Zapravo nije bio ka\u0161alj, vi\u0161e kao kratko pro\u010di\u0161\u0107avanje grla. Trznula sam se i okrenula jer nikog do tada nisam \u010dula iza sebe. Ugledala sam mu\u0161karca, u plavoj majici sa nekim logom, slikom, u\u010dinilo mi se da je bio znak supermena (kako ironi\u010dno), hla\u010de, ka\u010dket, bijele patike.<\/p>\n\n\n\n
Mislila sam da je neko od mje\u0161tana iako mi nije bio poznat a i nisam mogla dobro da vidim u mraku pa sam veselo rekla, u nadi da nekako opustim situaciju (odnosno sebe): \u201eUh, prepali ste me.\u201c Kada nije ni\u0161ta odgovorio, ponovila sam glasnije: \u201ePrepali ste me\u201c.<\/p>\n\n\n\n
Nalazio se na neka dva do tri metra iza mene na tim stepenicama.<\/p>\n\n\n\n
Kako mi nije ni\u0161ta odgovorio oba puta, neki se alarm upalio u meni i osjetila sam da ne\u0161to nije uredu. Okrenula sam se i po\u010dela tr\u010dati uz stepenice instinktivno jer sam bila tako blizu ku\u0107e, ve\u0107 sam je mogla vidjeti ali u tom trenutku svaka sumnja da je on obi\u010dni prolaznik me napustila. Po\u010dinje tr\u010dati za mnom i kad sam to vidjela iza sebe, odmah sam po\u010dela vikati upomo\u0107, u nadi da \u0107e me neko od kom\u0161ija \u010duti. Tr\u010dim uz stepenice, tr\u010di on za mnom, meni slike prolaze kroz glavu, silovanje, ubistvo, samo da me ne uhvati, nemogu\u0107e da se ovo de\u0161ava, osje\u0107am da mi je du\u0161a napustila tijelo, nemogu\u0107e da sam ovo ja, ovo se ne de\u0161ava, sanjam, kako ga nisam vidjela, \u010dula, treba nekog da nazovem, neko da mi pomogne…<\/p>\n\n\n\n
Sljede\u0107i momenat osje\u0107am kako mi je zgrabio glavu i sna\u017eno je udario u gelender
Stepenice strme, ja u sandalama, du\u017ea suknja, nakon par pre\u0111enih stepenica, sapli\u0107em se i padam. On ve\u0107 svakako nije bio daleko od mene, tad me ve\u0107 grabi s le\u0111a, stavlja mi lijevu ruku oko vilice, vrata, usta, ne znam vi\u0161e ni sama dok mu desna ruka dolazi na moje grudi.<\/p>\n\n\n\n
Ja vri\u0161tim, pla\u010dem, zapoma\u017eem, dozivam koliko mi grlo dozvoljava, borim se da mi usta ne zatvori. Osje\u0107am njegova usta na mom vratu, ne znam ima li odvratnijeg osje\u0107aja, kad ne\u0161to toliko ne \u017eeli\u0161 a de\u0161ava se, samo nek me ostavi. Sljede\u0107i momenat osje\u0107am kako mi je zgrabio glavu i sna\u017eno je udario u gelender, rukohvat koji se nalazi pored stepenica. Mislim da je ne\u0161to promrljao, neku psovku, nisam mogla da se sjetim ni neposredno nakon doga\u0111aja a ni danas. Pu\u0161ta me tu, ja ostajem na stepenicama i u momentu kad shvatam da njegove ruke nisu oko mene, di\u017eem se i po\u010dinjem tr\u010dati tih posljednjih par metara do ku\u0107e. Okrenula sam se i vidjela da i on tr\u010di ali u suprotnom pravcu, niz stepenice.<\/p>\n\n\n\n
Poslije sam shvatila da mi je telefon bio u ruci cijelo vrijeme, nije mi ga uzeo, nisam ga ispustila.<\/p>\n\n\n\n
Dolazim pred ku\u0107u, vidim susjeda kako stoji na balkonu. Ja zastajem, uplakana vi\u010dem u njegovom pravcu: \u201ePa zar me nisi vidio, nisi \u010duo, neko me upravo napao?!\u201c. Kom\u0161ija sasvim lagano, opu\u0161teno izgovara: \u201ePa ja ne znam ni tko si ti\u201c. Tko sam ja? \u201eNitko\u201c odgovaram. I osje\u0107ala sam se kao niko.<\/p>\n\n\n\n
Ulazim u ku\u0107u, ne znam \u0161ta da radim, jesam li sanjala, je li se stvarno desilo, mo\u017eda se moj um poigrava sa mnom, ali bol u glavi od udarca, krv koja se pojavila na koljenu, srce koje lu\u0111a\u010dki udara mi govori da se desilo.<\/p>\n\n\n\n
Zovem prijateljicu, ona nudi da do\u0111e kod mene, da do\u0111e po mene, ja je ubje\u0111ujem da sam dobro, da ne treba, kasno je, ne \u017eelim da se iko uznemirava dodatno, zatvaram sve prozore, gledam kroz zavjesu, mo\u017eda me pratio, mo\u017eda \u0107e sad do\u0107i, sama sam u ku\u0107i, \u0161ta da radim, samo da mi neko ka\u017ee \u0161ta da radim. Shvatam da se bojim da budem sama u ku\u0107i, grabim klju\u010deve od auta i kre\u0107em prema prijateljici, prema policiji, ni sama ne znam gdje idem, znam samo da ne mogu da ostanem u ku\u0107i.<\/p>\n\n\n\n
U autu sam, prvi put ikad se zaklju\u010davam iznutra, gledam u kontrolnu plo\u010du auta, vozim 100 km na sat a uop\u0161te ne osje\u0107am da mi je noga na gasu. U susret mi idu dva policijska auta, pomislim da \u0107e me zaustaviti jer ulicom kojom vozim ograni\u010denje je 50km\/h, gledam u retrovizor, sigurno \u0107e krenuti za mnom, me\u0111utim ni\u0161ta.<\/p>\n\n\n\n
Idem dalje, nailazim na policijsku patrolu, prelazim u drugu traku i zaustavljam se pored njih. Otvaram prozor i \u010dini mi se do\u017eivljavam pani\u010dni napad. Pla\u010dem, ne mogu da izgovorim rije\u010d jednu, glasno pla\u010dem, dr\u017eim ruku preko usta, poku\u0161avam da se saberem. Dva policajca, jedan mla\u0111i, drugi stariji samo gledaju u mene.<\/p>\n\n\n\n
Nekako skupim snage da iza\u0111em iz auta, na \u0161ta mi jedan od njih govori da pomjerim auto kako me neko ne bi udario. Pomislim da bi to bilo idealno u ovom momentu. Pomjerim auto, iza\u0111em iz auta, \u010dini mi se ovaj stariji policajac ve\u0107 gubi strpljenje, osje\u0107am to u njegovom: \u201eGospo\u0111o, smirite se\u201c. Neka im neko ka\u017ee da ne govore ljudima da se smire, mo\u017ee da proizvede kontraindikacije. Govorim im da me neko napao, podi\u017eem suknju do koljena, pokazujem im ranu na koljenu, oko no\u017enog zgloba, poku\u0161avam im objasniti \u0161ta se desilo, vra\u0107ala sam se ku\u0107i, do\u0161ao mi je iza le\u0111a, napao me nepoznat mu\u0161karac. Stariji policajac me pita: \u201eVra\u0107ali ste se ku\u0107i pje\u0161ke, a sad ste uzeli auto?\u201c. Ne vjerujem da me to pita. Sljede\u0107a stvar koju \u0107u uzeti je helikopter. Nisam sigurna jesam li to glasno rekla, voljela bih da jesam.<\/p>\n\n\n\n
Izgubila nadu da \u0107u dobiti neku pomo\u0107
Ali jasno vam je da sam tu izgubila nadu da \u0107u dobiti neku pomo\u0107. Opisivala sam im kako izgleda mu\u0161karac koji me napao, obja\u0161njavala gdje se desilo, u kojem pravcu je oti\u0161ao. Dalje se i ne sje\u0107am vi\u0161e razgovora, zapravo nije ga ni bilo. Oba policajca su nekoliko puta ponovila da se moram javiti u Policijsku stanicu Crkvice. Oti\u0161la bih ja u stanicu da sam mogla, da sam umjela, da sam znala kako, da sam imala snage, mislim da nisam mogla okrenuti auto u tom pravcu. Rekla sam im ako vidim tog mu\u0161karca sad dok vozim da \u0107u ga pregaziti.<\/p>\n\n\n\n
Sutradan sam saznala da su to javili u policijsku stanicu Crkvice. Neka djevojka je rekla da \u0107e nekog pregaziti autom. Rekli bi mo\u017eda i moje ime da su me pitali kako se zovem.<\/p>\n\n\n\n
Moj susret te ve\u010deri s policijom se zavr\u0161io tako \u0161to me mla\u0111i policajac vidno iznerviran pitao: \u201e\u0160ta o\u010dekujete od nas?\u201c. Ni\u0161ta. Ni od tebe, ni od kom\u0161ije. Ne o\u010dekujem ni\u0161ta. Sjela sam u auto i nastavila put do prijateljice.<\/p>\n\n\n\n
Jutro poslije te ve\u010deri sam oti\u0161la u Policijsku stanicu Crkvice i prijavila \u0161ta se desilo. Policajka koja je bila de\u017eurna je bila svjetlo u svom ovom ludilu. Ohrabrila me, razgovarala sa mnom. Rekla mi je da i ona ima k\u0107erku za koju se boji i da je grad pun psihopata koji vrebaju svoje \u017ertve. Uvijek sam se osje\u0107ala tako sigurno u svom gradu, nisam se bojala hodati u bilo koje doba no\u0107i, bilo kuda. Kako glupo, sine.<\/p>\n\n\n\n
Ako sam ne\u0161to nau\u010dila iz ovog svega je to da ako vas neko napadne, nemojte samo dozivati upomo\u0107. Poku\u0161avajte da govorite \u0161ta vam se de\u0161ava. Moje kom\u0161ije su mislile da me napao pas.<\/p>\n\n\n\n
Voljela bih da me napala najopasnija \u017eivotinja na svijetu i rastrgala samo ne mu\u0161karac.<\/p>\n\n\n\n
Izvor:avaz.ba<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Na Facebook stranici Centar \u017eenskih prava objavljena je bolna ispovijest jedne Zeni\u010danke koja je do\u017eivjela traumati\u010dno iskustvo u nedjelju, 3. srpnja kada je napastvovao nepoznati mu\u0161karac. Status prenosimo u cijelosti: SILOVATELJI \u0160ETAJU ZENICOM\u203c\ufe0f Prenosimo iskustvo na\u0161e kolegice\/prijateljice.. VA\u017dNO JE jer mo\u017ee se desiti bilo kome: 03.07.2022. Nedjelja je, oko pono\u0107i. Vra\u0107ala sam se ku\u0107i kao […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":159172,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"h5ap_radio_sources":[],"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-159171","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-bihiregija"],"yoast_head":"\n