Tragam za svojim ocem Matom Damjanovi\u0107em. Nestao je u srpnju 1992. godine pod poprili\u010dno nepoznatim okolnostima u mjestu Donji Svilaj u Bosni i Hercegovini.<\/p>\n\n\n\n
Posljednje sje\u0107anje na njega mi je da je do\u0161ao u stan i naslonio pu\u0161ku na zid, govorio je 2017. njegov sin Kre\u0161imir Damjanovi\u0107 (32). Kao dje\u010dak s nepunih \u0161est godina nije ni znao \u0161to se doga\u0111a i da je razoran rat u tijeku. Toga je postao svjestan tek kad mu je otac netragom nestao na prvoj crti bosansko-posavske boji\u0161nice.<\/p>\n\n\n\n
– Ne znam \u0161to mu se dogodilo. \u010cuo sam nekoliko pri\u010da. Prva je da je u mjestu Donji Svilaj bilo na prvoj fronti opsadno stanje te da su ih opkolili i da su svi zavr\u0161ili u crkvi koju su kasnije spalili.<\/p>\n\n\n\n
Druga pri\u010da je da su ih opkolili i negdje odveli. To je sve \u0161to znam – rekao je Kre\u0161imir.<\/p>\n\n\n\n
Ni jedna od verzija nikad nije potvr\u0111ena. Crkva je sravnjena sa zemljom, a posmrtne ostatke oca i suboraca nisu prona\u0161li. Otac Mato je rodom iz Ora\u0161ja i bio je \u010detvrti od osmero bra\u0107e i sestara. Danas su raseljeni po svijetu, a svima im je i danas jako te\u0161ko kad se sjete brata koji je u rat 1991. u\u0161ao kao dragovoljac. Bio je pripadnik 2. gardijske brigade HV-a Gromovi. U \u017eivotu se bavio sportom, odnosno branio je za klub Dinamo u Donjoj Mahali.<\/p>\n\n\n\n
Njegove fotografije iz mladih dana obitelj \u010duva kao zlato, kao i spomenicu iz Domovinskog rata te njegov portret koji je naslikao Kre\u0161imiru nepoznati slikar. Pri\u010da nam kako je otac prije rata u Zagrebu upisao teologiju i \u017eelio biti sve\u0107enik. No sumnje su se pojavile na prvoj godini fakulteta. Nedugo nakon toga upoznao je njegovu majku Milku, a zajedno su dobili tri sina. Kre\u0161imir, Zvonimir (31) i Tomislav (33) generacijski su blizu, a jedino je Kre\u0161imir ostao \u017eivjeti u Hrvatskoj, to\u010dnije u Zadru, u stanu koji mu je dr\u017eava darovala zbog \u017ertve koju je za nju podnio njegov otac. Tu se nakon Domovinskog rata preselio s bra\u0107om i majkom Milkom. Ona je preminula 2005. godine i njih trojica su ostali sami.<\/p>\n\n\n\n
– Moja majka je bila udovica s troje djece. Na\u017ealost, oboljela je od karcinoma i 2005. godine preminula u zadarskoj bolnici. Mislim da je gubitak supruga godinama utjecao na njezino psiholo\u0161ko stanje. Osje\u0107ala se na neki na\u010din usamljeno i zapostavljeno. Jako sam ponosan na majku jer smatram da je mene i bra\u0107u jako lijepo odgojila i da smo imali jako lijepo djetinjstvo. Naravno da mi je otac nedostajao, ali mislim da je moja majka tu prazninu vrlo uspje\u0161no nadomjestila. Ona je bila i otac i majka u mojem \u017eivotu – priznao nam je Kre\u0161imir preplavljen emocijama.<\/p>\n\n\n\n
\u010cesto je sanja, govori nam kako su to naj\u010de\u0161\u0107e lijepi snovi, ali oca ne, jer se djetinjstva s njim sje\u0107a tek u crtama. I te su crte tijekom godina izblijedile pa sad ostaju tek obrisi sje\u0107anja pomije\u0161ani s raznim pri\u010dama koje su mu govorili majka ili Matina bra\u0107a i sestre.<\/p>\n\n\n\n
– Sje\u0107am ga se kao vrlo inteligentnog i mudrog \u010dovjeka, te\u017eio je za nematerijalnim u \u010dovjeku. Imao je empatiju prema ljudima, a i sami smo odrasli u neima\u0161tini.<\/p>\n\n\n\n
Nisu to bila neka bajna vremena – prisje\u0107a se Kre\u0161imir.<\/p>\n\n\n\n
Na maj\u010dinu grobu, ka\u017ee, \u010desto razmi\u0161lja i o ocu. Boli ga \u0161to mu nema gdje zapaliti svije\u0107u.<\/p>\n\n\n\n
– \u0160to vam je davalo snage sve ove godine? – upitala sam Kre\u0161imira kojem je, kako je razgovor odmicao, bilo sve te\u017ee pri\u010dati.<\/p>\n\n\n\n
– Da ga ne iznevjerim! Njega i majku zato \u0161to smatram da imam du\u017enost prema njima da se poka\u017eem kao aktivan sudionik dru\u0161tvene zajednice u kojoj upravo i sudjelujem – rekao mi je s ponosom.<\/p>\n\n\n\n
Postoje dani kad njegov nestanak do\u017eivljava bolnije. S gor\u010dinom ka\u017ee kako je to onda kad u ne\u010dem uspije, a taj uspjeh ne mo\u017ee podijeliti s roditeljima. \u010cinjenicu da je pro\u0161lo gotovo 29 godina od njegova nestanka ne umanjuje nadu obitelji da \u0107e ga jednog dana i prona\u0107i.<\/p>\n\n\n\n
– Jako bi mi zna\u010dilo da prona\u0111em oca. Na neki na\u010din bih bio spokojniji. Jedan \u010dovjek prona\u0111en je 1998. Kad ga je moja majka vidjela, bila je uvjerena da je to moj otac.<\/p>\n\n\n\n
Na kraju se ispostavilo da je rije\u010d o potpuno drugom \u010dovjeku. Nakon toga nismo ni\u0161ta o njemu \u010duli – rekao je Kre\u0161imir.<\/p>\n\n\n\n
Dok im je majka bila \u017eiva, u suradnji s braniteljskim udrugama i Crvenim kri\u017eem, bilo je nekoliko inicijativa za Matinom potragom. Prije nekoliko godina saznali su da se istraga premje\u0161ta u Sarajevo. Nikad nije posjetio mjesto gdje mu je otac navodno nestao. I ne\u0107e to u\u010diniti jer bi ga to slomilo. No \u010desto svra\u0107a u o\u010devo rodno mjesto, a u kontaktu je s njegovim bra\u0107om i sestrama. Iako nema ni jednu zajedni\u010dku fotografiju, ima ne\u0161to vrednije. Njemu i bra\u0107i otac je ostavio bogat opus knjiga, ponajvi\u0161e Dostojevskog i zapise raznih filozofa, za koje ka\u017ee da su ih uvelike oblikovali i u\u010dinili ih boljim ljudima. Rado govori o lijepim uspomenama, ali ne voli govoriti o Domovinskom ratu. Nikad nije i\u0161ao na obilje\u017eavanje Dana pobjede.<\/p>\n\n\n\n
– Uvijek je lijepo \u010duti kad se netko bori za vlastitu zemlju, ali istodobno kad vidim u kojem smjeru dr\u017eava ide, osje\u0107aji su ipak malo podvojeni. Tata je volio Hrvatsku, \u017eelio ju je do\u017eivjeti slobodnu, ali na\u017ealost nije – rekao nam je sjetno Kre\u0161imir.<\/p>\n\n\n\n
Da zna da ga otac \u010duje, Kre\u0161imir bi mu ponosno poru\u010dio: \u201cTata, hvala ti\u201d.<\/p>\n\n\n\n
Izvor:24sata.hr<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Tragam za svojim ocem Matom Damjanovi\u0107em. Nestao je u srpnju 1992. godine pod poprili\u010dno nepoznatim okolnostima u mjestu Donji Svilaj u Bosni i Hercegovini. Posljednje sje\u0107anje na njega mi je da je do\u0161ao u stan i naslonio pu\u0161ku na zid, govorio je 2017. njegov sin Kre\u0161imir Damjanovi\u0107 (32). Kao dje\u010dak s nepunih \u0161est godina nije […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":16166,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-16165","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-bihiregija"],"yoast_head":"\n