Korejka u Hrvatskoj, prva koja se doselila u na\u0161u zemlju, slikarica Ji Suk Baek, u svom atelijeru, okru\u017eena slikama s motivima breza, proljetnih tre\u0161anja, zimskih pejza\u017ea sa Sljemena i magi\u010dnih boja vode Plitvi\u010dkih jezera, za Nedjeljni Ve\u010dernji ispri\u010dala nam je svoju \u017eivotnu pri\u010du. Ljubavnu pri\u010du kakvu jo\u0161 niste \u010duli… \u2013 Ni ja za Hrvatsku kao mlada nisam \u010dula. Nisam, priznajem, ali sam ipak do\u0161la ovdje iako o ovoj zemlji nisam ni\u0161ta znala. Jedino sam znala da ovdje \u017eivi \u2013 Anto. Nepoznati \u010dovjek za kojeg bih se odlu\u010dila udati… \u2013 na te\u010dnom hrvatskom jeziku zapo\u010dinje svoju \u017eivotnu pri\u010du Jessy.<\/p>\n\n\n\n
Kada ste iz Ju\u017ene Koreje do\u0161li prvi puta u Zagreb?<\/p>\n\n\n\n
\u2013 U doba Domovinskog rata, 1992. godine. Do\u0161la sam u Maksimir zbog njega… U to doba susjedi su za mene govorili \u201cona \u017eena iz Koreje\u201d. Moje ime Ji Suk Baek nitko nije mogao pravilno izgovoriti. Zvali su me Isuk, a ja sam D\u017ei Suk. I s time je bilo komplikacija, no lako za ime, ali nije bilo lako s poslom zbog onih koji su htjeli kupiti moje slike. I tako sam si sama dala ime \u2013 Jessy Baek. Prevedeno na hrvatski, moje bi ime glasilo \u010cista Bijela Orhideja. Ji je orhideja, Suk zna\u010di \u010dist, a Baek bijel. No tko se u Hrvatskoj zove \u010cista Bijela Orhideja! \u2013 veselo pri\u010da Ji Suk Baek, odnosno Jessy Baek.<\/p>\n\n\n\n
Ro\u0111eni ste na jugu Ju\u017ene Koreje, u gradu Chung Cheong, kako je izgledalo va\u0161e djetinjstvo?<\/p>\n\n\n\n
\u2013 Kad sam bila djevoj\u010dica, uvijek sam bila vesela i aktivna, mo\u017eda i malo preozbiljna za svoje godine. Kao devetnaestogodi\u0161njakinja, vidjela sam da se ljudi u Ju\u017enoj Koreji u svemu \u0161to rade jako trude. No tra\u017eila sam neku vrijednost u svemu tome, pitala sam se zbog \u010dega, \u0161to od svega toga na kraju ostane. Dugo me to mu\u010dilo i onda sam zaklju\u010dila da ja ne \u017eelim da ono \u0161to radim samo tako nestane, \u017eeljela sam ne\u0161to iza sebe ostaviti, ne\u0161to \u0161to \u0107e zna\u010diti i obitelji i dru\u0161tvu. \u017divjela sam u Bucheonu, gradu veli\u010dine Zagreba. Moja majka Wan Sun i otac Chung Hyun su se tome \u010dudili, bila sam najstarija od petero djece i tra\u017eili su od mene da ne idem na fakultet, ve\u0107 da ostanem raditi i pomagati obitelji. Odnosno, ako ve\u0107 idem na fakultet, da to nikako ne bude umjetni\u010dki.<\/p>\n\n\n\n
Bili ste siroma\u0161ni?<\/p>\n\n\n\n
\u2013 Novac mi nije bio bitan. Nije me bilo briga u to doba kako \u0107u se prehranjivati od slikarstva. Bilo mi je va\u017eno kako \u0107u \u017eivjeti ako ne slikam. Kad sam magistrirala u Zagrebu na Akademiji likovnih umjetnosti, jedan me student pitao kako \u017eivjeti od slikarstva, a ja sam mu odgovorila: \u201cAko se brine\u0161 ho\u0107e\u0161 li ostati gladan, onda ti je bolje da i ne slika\u0161\u201d. Na kraju, na studiju u Ju\u017enoj Koreji bila sam razo\u010darana jer sam toliko ve\u0107 sama nau\u010dila o slikanju, toliko sam u tome bila fanati\u010dna da na fakultetu i nije vi\u0161e bilo mnogo toga \u0161to sam jo\u0161 mogla nau\u010diti.<\/p>\n\n\n\n
Koja su vas pitanja jo\u0161 mu\u010dila?<\/p>\n\n\n\n
\u2013 \u0160to je cilj? Tra\u017eila sam odgovore na pitanja zbog \u010dega \u017eivimo, \u0161to nam je \u017eivotni cilj. Kao vjernica, razmi\u0161ljala sam i o tome \u0161to nakon smrti. Dakako, odgovora nije bilo. I odustala sam od tra\u017eenja. Odlu\u010dila sam \u017eivjeti rade\u0107i ne\u0161to dobro. Svuda sam volontirala, radila i pomagala gdje god se to moglo. I tu po\u010dinje moja pri\u010da o dolasku u Zagreb…<\/p>\n\n\n\n
O obitelji niste razmi\u0161ljali?<\/p>\n\n\n\n
\u2013 Nikada nisam mislila da \u0107u imati obitelj. Htjela sam biti slikarica, a za to vam treba vremena. A kako sam vrlo samokriti\u010dna, nisam htjela raditi ne\u0161to lo\u0161e… Mislila sam o tome kako \u0107u slikati ako se trebam posvetiti obitelji.<\/p>\n\n\n\n
I \u0161to se dogodilo?<\/p>\n\n\n\n
\u2013 U to sam doba volontirala u Federaciji obitelji za mir u svijetu. I tamo vidjela ne\u0161to vrlo neobi\u010dno. U\u010dila sam \u010dlanove te organizacije korejski jezik. I vidjela sam ne\u0161to vrlo \u010dudesno. Vjen\u010dane parove koji su mi bili neobi\u010dni. Bijelce i crnce, Japance i Korejce, Francuze i Nijemce, katolkinju i \u017eidova… Parove razli\u010ditih rasa, nacionalnosti i religija. Koji se nisu upoznali sami, ve\u0107 ih je spojila ista osoba. Vele\u010dasni Sun Myung Moon, koji je spojio tisu\u0107e ljudi u cijelom svijetu s idejom da se vjen\u010danjima parova razli\u010ditih rasa, nacionalnosti i religija \u010dovje\u010danstvo ujedinjuje jer je to najbr\u017ei i najbolji na\u010din da se u svijetu uspostavi idealan mir. Evo primjera Japanaca i Korejaca, koji su godinama bili na suprotnim stranama. Njegova je ideja bila da \u0107e se upravo tako nekada\u0161nji suparnici br\u017ee ujediniti te \u0107e se time i br\u017ee posti\u0107i toliko \u017eeljeni mir.<\/p>\n\n\n\n
Bilo je to ono \u0161to ste cijelu mladost tra\u017eili?<\/p>\n\n\n\n
\u2013 Bila sam \u0161okirana. Prvi put u \u017eivotu osje\u0107ala sam da \u0107e moj \u017eivot, uz slikarstvo, imati neki zna\u010daj. Toliko sam puta kroz Isusa \u010dula vjerska ili filozofska u\u010denja \u201cvoli svog neprijatelja\u201d. A to je rijetko tko konkretno prakticirao. Vidjela sam da su ti ljudi, koje sam kao volonterka u\u010dila korejski jezik, zaista ozbiljni u tome. Federacija obitelji za mir u svijetu je me\u0111unarodno dru\u0161tvo koje se trudi utjeloviti ideal istine ljubavi i stvoriti svijet ujedinjenih ljudi bez obzira na rase i religije. Vele\u010dasni Sun Myung Moon otvorio mi je o\u010di. Zdrava obitelj i vrijednosti kojima se promi\u010de mir u svijetu bile su ono \u0161to sam zaista i ja \u017eeljela. Prona\u0161la sam jednostavan odgovor, kako ostatak \u017eivota provesti s \u010dovjekom kojeg ne poznajem, kojeg \u010dak nisam ni sama izabrala, a opet u tome vidim nadu za svijet. Zaklju\u010dila sam da, ako mogu biti dio rje\u0161enja za neki mali, minimalni pomak za svijet, idemo voljeti jedno drugoga bez obzira na sve. I to postaje sjajno! Odlu\u010dila sam se udati za Antu. \u017divotne partnere, u pravilu, ljudi ponajvi\u0161e biraju zbog izgleda, zbog \u201ckemije\u201d koja \u0107e na kraju nestati, zbog financija… I zbog tih stvari na kraju se mnogi i rastanu. A meni je za brak trebao \u010dastan razlog. A spomenuti razlog to je i bio.<\/p>\n\n\n\n
Spojio vas je Sun Myung Moon?<\/p>\n\n\n\n
\u2013 Nije li to \u010dudesno?<\/p>\n\n\n\n
Kako su reagirali va\u0161i roditelji, prvo ste kao mlada tvrdoglavo u\u0161li u svijet umjetnosti, a zatim ste se odlu\u010dili oti\u0107i i na drugi kraj planeta?<\/p>\n\n\n\n
\u2013 Majci sam rekla da imam nekoga i da se \u017eelim udati. Bila je \u0161okirana kad je \u010dula da \u0107u se udati za Hrvata. A kad je Anto i\u0161ao na upoznavanje u Koreju, \u010dak mi je rekla: \u2018Dovedi ga po no\u0107i, da nitko od susjeda ne vidi da nam u ku\u0107u sti\u017ee stranac\u2019.<\/p>\n\n\n\n
Na kraju je majka ipak prihvatila zeta?<\/p>\n\n\n\n
\u2013 Vjen\u010dali smo se u Bu Cheonu, majci za ljubav, a ne u Zagrebu kako smo nas dvoje planirali. I danas je majka jako zadovoljna, bila je u Hrvatskoj, ima nas ukupno petero bra\u0107e i sestara, \u010detvero nas je vjen\u010dano i imamo petero djece. Zna da u Zagrebu \u017eivim vrlo dobro. I moja najmla\u0111a sestra Ji Min bila je u Zagrebu nekoliko puta.<\/p>\n\n\n\n
Rastaju li se ljudi i u Koreji?<\/p>\n\n\n\n
\u2013 Naravno, sve je to sli\u010dno kao i ovdje.<\/p>\n\n\n\n
Kao studentica ste se bunili u Ju\u017enoj Koreji protiv vlasti. Kako ste pro\u0161li?<\/p>\n\n\n\n
\u2013 Bila sam i uhi\u0107ena. Trebate znati da je 1980. godine bio vrhunac prijelaza iz vojne vlasti u demokraciju. Puno je studenata demonstriralo u cijeloj Ju\u017enoj Koreji, najvi\u0161e u Seulu, dakako, gdje sam i ja studirala na elitnom fakultetu Sookmyung, ina\u010de jedno od prvih \u017eenskih sveu\u010dili\u0161ta. Puno je studenata tada diglo svoj glas za demokraciju, neki su bili mu\u010deni, neki \u010dak i ubijeni. I mi studenti smo se borili. Protestirali smo. Mnogi od nas zavr\u0161ili su u zatvoru. Ljudi su riskirali \u017eivot za tu borbu, \u0161trajkali su gla\u0111u, prijetili su im da \u0107e ih izbaciti s fakulteta…<\/p>\n\n\n\n
I vi ste zavr\u0161ili iza re\u0161etaka?<\/p>\n\n\n\n
\u2013 Jesam.<\/p>\n\n\n\n
Za\u0161to?<\/p>\n\n\n\n
\u2013 Bila sam u jednoj od organizacija studentskog pokreta otpora. Nije bilo lako u\u0107i, trebalo je pro\u0107i kontrole, ali i izdr\u017eati pritiske tada\u0161nje policije i njihovih slu\u017ebi… Moj je zadatak bio praviti bro\u0161ure, kao mlada intelektualka obrazovati ljude o tome \u0161to demokracija donosi. \u017deljeli smo pobolj\u0161ati \u017eivot radnika, obi\u010dnih ljudi. Uhi\u0107ena sam na demonstracijama blizu grada Incheona na obali \u017dutog mora, to\u010dno na svoj ro\u0111endan!<\/p>\n\n\n\n
Kako ste pro\u0161li na su\u0111enju?<\/p>\n\n\n\n
\u2013 Pu\u0161teni smo nakon \u0161est dana, a na\u0161i vo\u0111e, dvojica tada najboljih studenata Sveu\u010dili\u0161ta u Seulu, preuzeli su odgovornost za sve nas. Osu\u0111eni su na dvije-tri godine zatvora. I moj otac Chung Hyun, tada jedan od voditelja proizvodnje u tvornici automobila Daewoo, imao je problema. K\u0107i mu se borila za prava radnika i zamalo je i on ostao bez posla. Nismo mi imali veze s politikom, a meni je kao studentici umjetnosti ipak kasnije bilo dra\u017ee radom dati svoj prilog nego demonstriranjem ili pozivanjem da se ne\u0161to u gradu zapali ili sli\u010dno. Vi\u0161e sam vjerovala da se mirno di\u017ee glas nego nekim drugim na\u010dinima iskazuje nezadovoljstvo.<\/p>\n\n\n\n
Ho\u0107e li se problemi izme\u0111u Sjeverne i Ju\u017ene Koreje rije\u0161iti? Ho\u0107e li za stotinu godina dvije Koreje biti ujedinjene?<\/p>\n\n\n\n
\u2013 Vjerujem da \u0107e se to dogoditi puno prije, odnosno jako brzo. Osim \u0161to sam slikarica, bavim se i ozbiljnim stvarima, no o tome rijetko govorim. Ve\u0107 20 godina volontiram u organizaciji UPF. Rije\u010d je o pokretu za izgradnju mira, sjedi\u0161te mu je u Seulu, ali kao i UN, ima sredi\u0161ta na svakom kontinentu. Rije\u010d je o mirovnoj organizaciji, me\u0111ureligijskoj mre\u017ei pojedinaca koja uklju\u010duje predstavnike religija, vlada, civilnog dru\u0161tva i privatnog sektora a posve\u0107ena je postizanju svjetskog mira. Na svjetski summit u Koreju sa mnom je i\u0161ao i biv\u0161i predsjednik Stjepan Mesi\u0107, lani nam se trebao priklju\u010diti i Ivo Josipovi\u0107, no zbog pandemije nismo i\u0161li. Dolaze brojni svjetski lideri, biv\u0161i predsjednici, premijeri… Cilj je svjetskim summitima povezati utjecajne ljude, vjerske vo\u0111e, politi\u010dare, znanstvenike, akademike… da se problemi zajedni\u010dki rje\u0161avaju.<\/p>\n\n\n\n
A ujedinjenje Koreja?<\/p>\n\n\n\n
\u2013 Cilj je da u godinama koje slijede stvorimo uvjete za ujedinjenje Sjeverne i Ju\u017ene Koreje. Svaki se dan borimo za to, na razne na\u010dine. Ujedinjenje Koreja je najaktualniji projekt koji intenzivno vodi Dr. Hak Ja Man Moon, koja je pozvana od sada\u0161njeg vo\u0111e Sjeverne Koreje, kako bi ostvarili napokon mirno ujedinjenje. Problem traje ve\u0107 vi\u0161e od 70 godina, jo\u0161 od doba na\u0161ih djedova i baka. I ja kao Korejka, ali i kao gra\u0111anka svijeta, mislim da bi ujedinjenje za sve nas puno vi\u0161e zna\u010dilo nego da svaki narod \u017eivi zasebno. Koreje bi trebale ujedinjenjem biti primjer svima ostalima u svijetu koji je ionako jako podijeljen. Va\u017eno je da Koreja na neki na\u010din bude primjer u stvaranju mira u svijetu. Jer mi to mo\u017eemo. Volje ima, ovisi samo o generacijama, te\u0161ko je generalizirati, ali mi zaista osje\u0107amo potrebu i va\u017enost da se to dogodi.<\/p>\n\n\n\n
Kako se danas \u017eivi u va\u0161em gradu? \u2013 Sve \u0161to je novo, toga ima i u Koreji. Tehnolo\u0161ki razvoj je nevjerojatan, ali i svaki drugi. Od autoindustrije, medicine, brodogradnje… Svi znaju za automobile Kia i Hyundai, elektroni\u010dne ure\u0111aje Samsung, LG…<\/p>\n\n\n\n
Kakav televizor vi imate, korejski? \u2013 Naravno, LG. No, htjela sam re\u0107i da su ljudi u Ju\u017enoj Koreji vrlo obrazovani, gotovo svi zavr\u0161e fakultet, nema onoga tko ne ide na studij. Ako su dobro obrazovani, kao mladi, na po\u010detku karijere, zara\u0111uju tri-\u010detiri tisu\u0107e eura mjese\u010dno. A to je tek po\u010detak…<\/p>\n\n\n\n
A cijene? \u2013 Kao i hrvatske cijene, meso i vo\u0107e su prili\u010dno skupi, ali nisu ako se gleda u odnosu prema visini pla\u0107e. Obrazovanje je najskuplje, kao i u SAD-u, privatni fakulteti stoje i po 10.000 dolara za godinu.<\/p>\n\n\n\n
A kakvi su Korejci kao ljudi? \u2013 Va\u017ena im je pravda. Ako neka javna osoba, bilo politi\u010dar ili kakav celebrity, radi ne\u0161to krivo, on ne mo\u017ee opstati. Ljudi \u0107e mu okrenuti le\u0111a. Kad su velike krize, bilo ekonomske ili ratne, Korejci \u0107e za zemlju dati \u017eivot. Evo, nedavno je nedostajalo medicinskih maski za pandemiju. Javila se tvrtka koja je rekla da ima strojeve, ali nema ljude koji bi radili maske. I \u010dim je ta vijest objavljena, stotine ljudi krenule su prema toj tvornici. Volontirati, raditi maske cijeli dan i no\u0107, bez pla\u0107e. Imali smo i havariju broda koji je prevozio naftu uz zapadnu obalu. Toliko se nafte izlilo u more da su rekli da \u0107e trebati 20 godina da se pro\u010disti. I ljudi su iz svih krajeva Koreje do\u0161li na obalu pa \u010dak i s obi\u010dnim krpama, tko je \u0161to imao, brisali kamen po kamen. Tisu\u0107e ljudi je svaki dan brisalo i \u010distilo krpama kamenje. Volontiralo je 1.23 milijuna ljudi i potpuno su sve o\u010distili. Nitko nije to organizirao, ljudi su sami po\u010deli dolaziti, mladi i stari, bake i djedovi, njihova djeca i unuci. I napravili su posao. U Koreji se ne \u010deka da netko drugi ne\u0161to napravi, ve\u0107 svaki \u010dovjek sam po\u010dinje raditi ono \u0161to misli da je dobro za zajednicu.<\/p>\n\n\n\n
Koliko ljudi iz Ju\u017ene Koreje \u017eivi u Hrvatskoj? \u2013 Osim slu\u017ebenika i diplomata, desetak obitelji. I tako\u0111er su iz Koreje do\u0161li ovdje zbog ljubavi ili zbog posla. Nema nas mnogo. Vratimo se umjetnosti.<\/p>\n\n\n\n
Kakva imena dajete slikama? \u2013 Prolje\u0107e, Jesen, Zadnji snijeg, Prvi snijeg, Sljeme, Zrinjevac, Trenutak, Razgovor… Gdje ste prodali prvu sliku? \u2013 U Zagrebu, u galeriji Likum, motiv je bio Strossmayerovo \u0161etali\u0161te. Crna stabla i crveni ki\u0161obran, akril na platnu. Ne znam gdje je zavr\u0161ila, ali mnogo je mojih slika u Londonu, Madridu, Frankfurtu, New Yorku… Izlo\u017ebe sam imala u Rijeci, Osijeku, Karlovcu, Bjelovaru, Puntu, u desetak galerija u Zagrebu, ali i u Muzeju Mimara. Izlagala sam i u Njema\u010dkoj, Madridu, Barceloni… Kad je izlo\u017eba, mjesec dana prije otvaranja samo slikam, jedem i spavam. Moje k\u0107eri, 23-godi\u0161nja Sara i 21-godi\u0161nja Lea odmalena su u atelijeru. Sara studira animirani film na Akademiji, a Lea menad\u017ement i komunikacije. Portreti djece Vukovaraca Motivi iz prirode su vam najdra\u017ei. \u2013 Volontiraju\u0107i puno radim s ljudima, a slikanje mi je odmor. Priroda je \u010dudesna, \u010desto znam pro\u0161etati Sljemenom ili dok suprug Anto vozi, ja fotografiram, pamtim motiv. Ne kopiram egzaktno, ve\u0107 su to impresije. Izvla\u010dim likovne elemente poput boja, tekstura, proporcija… Igram se.<\/p>\n\n\n\n
Prva va\u0161a izlo\u017eba bila je vezana za djecu izbjeglu iz Vukovara? \u2013 Bilo je to 1996. u vrti\u0107u \u010crnomerec, u kojem su bili mali Vukovarci. Razmi\u0161ljala sam kako im mogu pomo\u0107i, bila su to djeca od dvije-tri godine. Neki su u Zagrebu i ro\u0111eni, imali su toliko poklona, igra\u010daka… No, ja sam gledala njihova lica. I zaklju\u010dila kako bi za njih, ali i za njihove roditelje koji su pro\u0161li strahote, bilo najljep\u0161e da napravim njihove portrete. I sad ti klinci vjerojatno ve\u0107 imaju svoje obitelji, svoju djecu. Bila je to moja prva humanitarna akcija. Koji vam je hrvatski slikar najdra\u017ei? \u2013 Edo Murti\u0107.<\/p>\n\n\n\n
\u010cetvrt stolje\u0107a ste u Zagrebu, \u0161to nam treba da sustignemo Seul? \u2013 Najvi\u0161e bi me veselilo kad bi Hrvatska rije\u0161ila nepotrebnu papirologiju. To traje mjesecima. Koreja je jedna od najbr\u017eih zemalja, od interneta do ljudi, sve je tamo brzo. U Hrvatskoj se \u010desto \u010duje: \u201cPomalo, rije\u0161it \u0107emo\u201d, a znate li \u0161to mi ka\u017eemo? \u0160to? \u2013 Pali, pali! Brzo, brzo… Mi ne volimo \u010dekati. I u Hrvatskoj bi se ljudi trebali malo ubrzati. Pa \u017eivot \u0107e nam pro\u0107i!<\/p>\n\n\n\n
Izvor:vecernji.ba<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Korejka u Hrvatskoj, prva koja se doselila u na\u0161u zemlju, slikarica Ji Suk Baek, u svom atelijeru, okru\u017eena slikama s motivima breza, proljetnih tre\u0161anja, zimskih pejza\u017ea sa Sljemena i magi\u010dnih boja vode Plitvi\u010dkih jezera, za Nedjeljni Ve\u010dernji ispri\u010dala nam je svoju \u017eivotnu pri\u010du. Ljubavnu pri\u010du kakvu jo\u0161 niste \u010duli… \u2013 Ni ja za Hrvatsku kao […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":16229,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"h5ap_radio_sources":[],"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-16228","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-bihiregija"],"yoast_head":"\n