U javnosti je malo poznata historiografija prve Jugoslavije, dr\u017eave stvorene po mjeri Srba, kralja i vojske u Beogradu. To je dijelom zbog 45 godina komunisti\u010dke demago\u0161ke jugoslavenske historiografije koja je ovaj problem ignorirala ili pod utjecajem velikosrpskih komunista \u010dak iskrivljavala protiv Hrvata.<\/p>\n\n\n\n
Hrvati su u prvoj Jugoslaviji bili u vrlo te\u0161kom polo\u017eaju, a Srbi su se pona\u0161ali kao gospodari Hrvatske. Na stvaranje Banovine Hrvatske kao dio Jugoslavije 1939., dvije godine prije NDH, reagirali su pozivima na pobunu, oru\u017eje i njeno ru\u0161enje pokli\u010dima: \u201cSrpstvo je u opasnosti! Srbi na okup!\u201d.<\/p>\n\n\n\n
U srpnju 1922. godine organizacija ORJUNA-e (Organizacija jugoslavenskih nacionalista) je osnovana u Osijeku, \u010diji su \u010dlanovi bili opskrbljeni oru\u017ejem i pod za\u0161titom vlasti, zapo\u010deli sukobima protiv politi\u010dkih protivnika iz hrvatskih redova, me\u0111u kojima su bili i pojedinci iz \u00d0akova. To je zao\u0161trilo srpsko-hrvatske odnose te je u rujnu 1922. godine u Osijeku osnovana Hrvatska nacionalna omladina (HANAO).<\/p>\n\n\n\n
Sukobi izme\u0111u ORJUNA-e i HANAO-a \u0107e se intenzivirati tijekom 1923. i 1924. godine, te \u0107e dovesti do ubojstva hrvatskog domoljuba i vo\u0111e HANAO iz Osijeka Stjepana Veseli\u0107a.<\/p>\n\n\n\n
\u010cetni\u010dka organizacija se u Kraljevini SHS\/Jugoslaviji od osnivanja 1919. godine pod nazivom \u201cUdru\u017eenje \u010detnika za \u010dast i slobodu otad\u017ebine\u201d, uglavnom pod patronatom Demokratske stranke, po programskim gledi\u0161tima i po politi\u010dkim akcijama iskazala kao jedan od oslonaca vladaju\u0107eg re\u017eima. Bila je to poluvojna organizacija, \u010diji su \u010dlanovi polagali prisegu, nosili odore sa \u0161ubarama i na njima kokarde, na prsima \u010detni\u010dku zna\u010dku, te bili uglavnom naoru\u017eani. Nakon reorganizacije 1922. godine u svoje redove, uz stare do 1918. godine aktivne \u010detnike (iz Balkanskih ratova i I. svjetskog rata op.), prima i nove \u010detnike. Prema pravilima udru\u017eenja to su svi oni \u201cispravni gra\u0111ani na\u0161e narodnosti\u201d s podru\u010dja dr\u017eave, posebice mladi, koji su pomagali i poma\u017eu \u201cborbu i ideju na\u0161eg oslobo\u0111enja i jedinstva\u201d.<\/p>\n\n\n\n
U Beogradu je 1924. godine bilo osnovano Udru\u017eenje srpskih \u010detnika \u201cPetar Mrkonji\u0107\u201d za Kralja i Otad\u017ebinu, pod patronatom Narodne radikalne stranke. Cilj je bio uklju\u010denje ve\u0107ine Hrvatske, a cijele Slavonije, u sastav velikosrpske dr\u017eave. Stvaranjem ovih \u010detni\u010dkih udru\u017eenja omogu\u0107eno je osnivanje njihovih odbora i na podru\u010dju Hrvatske, posebice u krajevima nastanjenim srpskim \u017eiteljima gdje nije bilo \u201cstarih \u010detnika\u201d (iz Balkanskih ratova i I. svjetskog rata op.), ali i u mnogim hrvatskim gradovima i gradi\u0107ima u kojima je bio mali broj Srba, npr. Zagrebu, Splitu, Osijeku, Bjelovaru, pa i \u00d0akovu. Taj se proces intenzivira od 1927. do 1929. godine protiv Radi\u0107evog HSS-a i Pribi\u0107evi\u0107evog SDS-a, objedinjenih tada u Selja\u010dko-demokratskoj koaliciji (SDK), najja\u010doj oporbenoj politi\u010dkoj skupini u zemlji (Pribi\u0107evi\u0107 je tada ve\u0107 napravio otklon od Beograda op.).<\/p>\n\n\n\n
Re\u017eimu je bilo stalo da u \u00d0akovu, kao duhovnom sredi\u0161tu Slavonije, osnuje \u010detni\u010dku organizaciju uz one u Osijeku i Brodu, a zbog njegovog polo\u017eaja, nacionalnog sastava te politi\u010dkih odnosa, gdje su nosioci unitaristi\u010dko-centralisti\u010dke politike s kraljem na \u010delu (u osnovi velikosrpske), obna\u0161ali vlast, i smatrali da je \u00d0akov\u0161tina dio \u201cVelike Srbije\u201d te je to srbizacijom trebala postati.<\/p>\n\n\n\n
Na inicijativu vo\u0111a radikala preko Glavnoga odbora udru\u017eenja srpskih \u010detnika \u201cPetar Mrkonji\u0107\u201d iz Beograda (kojemu je predsjednik bio Dragoljub V. Proti\u0107, a 1927.-1928. godine Puni\u0161a Ra\u010di\u0107, ubojica Stjepana Radi\u0107a op.) nakon dvomjese\u010dnih priprema u kolovozu 1924. godine u Osijeku je osnovano Udru\u017eenja srpskih \u010detnika za Osje\u010dku oblast i Baranju. Po\u010delo se s okupljanjem istomi\u0161ljenika i s osnivanjem \u010detni\u010dkih udru\u017eenja. Uslijedilo je tijekom 1924.\/25. godine osnivanje \u010detni\u010dkih pododbora na podru\u010dju Osje\u010dke oblasti od Osijeka i \u00d0akova, Broda do Bjelovara, ali i fizi\u010dkih obra\u010duna za obranu \u201cNj. v. Kralja i Otad\u017ebine\u201d protiv \u201cRadi\u0107evaca\u201d i \u201cHanaovaca\u201d, te komunista i drugih protivnika pri kojima se upotrebljava i oru\u017eje.<\/p>\n\n\n\n
U tim doga\u0111ajima sudjeluje i ORJUNA.<\/p>\n\n\n\n
Kako je, prema tvrdnji uredni\u0161tva lista (\u201eGlas srpskih \u010detnika\u201c op.), Osijek jedno od glavnih legla tih \u201cneprijatelja\u201d, nagla\u0161avaju\u0107i tu Radi\u0107evce, zato je i izabran za mjesto tiskanja glavnog \u010detni\u010dkog glasila.<\/p>\n\n\n\n
Pripadnici ORJUNA-e u Osijeku, nakon skup\u0161tine u rujnu 1924. godine kojoj je nazo\u010dio vojvoda Ilija Trifunovi\u0107 \u2013 Bir\u010danin (kasnije 1941. zapovjednik \u010detni\u010dkih odreda za cijelu Dalmaciju sa sjedi\u0161tem u Splitu op.) , predsjednik Narodne obrane, a od 1929. do 1932. godine predsjednik \u010detni\u010dkog udru\u017eenja, ubili su 5. listopada 1924. Stjepana Veseli\u0107a, vo\u0111u HANAO-a, \u010diji se sprovod, kojem je nazo\u010dilo vi\u0161e od 2.000 ljudi, me\u0111u kojima i oni iz \u00d0akova, pretvorio u politi\u010dku manifestaciju protiv re\u017eima, tako da je vlast izvela vojsku na osje\u010dke ulice kojima je povorka prolazila.<\/p>\n\n\n\n
\u010cetni\u010dki vojvoda Ilija Trifunovi\u0107 Bir\u010danin sa sjedi\u0161tem u Splitu \u2013 \u0161to je privuklo Hrvate-Jugoslavene u ovaj zlo\u010dina\u010dki pokret?<\/p>\n\n\n\n
Orjuna\u0161i i \u010detnici nastavili su s napadima i incidentima, te rastjerivanjem zborova HRSS-a opravdavaju\u0107i svoje postupke terorom Radi\u0107evaca i HANAO-a te da brane kralja i dr\u017eavu, dok su ih vlasti progla\u0161avale \u201csporadi\u010dnim i slu\u010dajnim\u201d.<\/p>\n\n\n\n
Na veliku krizu u zemlji kralj Aleksandar odgovorio je vode\u0107i se krilaticom \u201cjedan kralj, jedan narod i jedna dr\u017eava\u201d 6. I. 1929. godine dr\u017eavnim udarom, ukidanjem Ustava, raspu\u0161tanjem Narodne skup\u0161tine i uvo\u0111enjem osobne diktature, \u010dime je osigurao neograni\u010denu izvr\u0161nu, zakonodavnu i vojnu vlast, a za \u0161to nikome nije odgovarao. To se iskazivalo kroz naziv dr\u017eave koja je nazvana Kraljevina Jugoslavija i bila podijeljena na 9 banovina od kojih je u 6 umjetnim krojenjem granica osigurana srpska ve\u0107ina, \u010dime je hrvatski etni\u010dki i povijesni teritorij bio raskomadan. \u00d0akova\u010dki kotar bio je uklju\u010den u Savsku banovinu sa sjedi\u0161tem u Zagrebu. Kroz integralno jugoslavenstvo tj. nametnutu umjetnu jugoslavensku nacionalnost, koji su, prema tvrdnji samih Srba, \u201c\u2026 bili kamuflirano velikosrpstvo klike i koterije u Beogradu koji su htjeli da vje\u010dno zadre povla\u0161ten polo\u017eaj u zajedni\u010dkoj Jugoslaviji\u201d.<\/p>\n\n\n\n
To oslikava i unitaristi\u010dka uzre\u010dica: \u201cStvorili smo Jugoslaviju, stvorimo Jugoslavene\u201d, \u010dije se o\u017eivotvorenje jugoslavenstva, uz poku\u0161aj brisanja nacionalnih identiteta, nastojalo ostvariti najgrubljom represijom.<\/p>\n\n\n\n
Raspu\u0161tene su sve organizacije politi\u010dkih stranaka te zabranjena svaka politi\u010dka djelatnost koja je po ocjeni organa re\u017eima bila uperena protiv dr\u017eavnog poretka, pa tako i na \u0111akova\u010dkom podru\u010dju. Bilo je zabranjeno spominjanje narodnoga imena, isticanje zastava i drugog znakovlja, raspu\u0161tena su brojna hrvatska dru\u0161tva i udru\u017eenja, ograni\u010dena sloboda govora, uvedena cenzura, a poo\u0161treni su i zakoni prema svim gra\u0111anima Jugoslavije, koji navedene zabrane ne bi provodili ili se na bilo koji na\u010din protivili diktaturi.<\/p>\n\n\n\n
Na niz nasilja i ubojstava Hrvata koje su u to vrijeme izveli \u010detnici u obra\u010dunu s politi\u010dkim protivnicima, od kojih nekolicinu i na podru\u010dju Slavonije, uklju\u010duju\u0107i i \u0111akova\u010dko, reagirao je i dr. Ma\u010dek, predsjednik HSS-a.<\/p>\n\n\n\n
I dr. Sava Kosanovi\u0107, jedan od prvaka SDS-a, povodom brojnih sukoba koje su izazvali \u010detnici i \u017eandari, u kojima je samo 1935. godine u Hrvatskoj palo 96 \u017ertava, ne vidi opravdanost organiziranja \u010detnika i njihove akcije, jer izazivaju \u0161irenje mr\u017enje prema Hrvatima i drugim nesrbima.<\/p>\n\n\n\n
Novi predsjednik vlade Dragi\u0161a Cvetkovi\u0107, uva\u017eavaju\u0107i okolnosti u zemlji i svijetu, zapo\u010dinje pregovore s dr. Ma\u010dekom za rje\u0161avanje hrvatskog pitanja, a \u0161to je rezultiralo me\u0111usobnim sporazumom i stvaranjem Banovine Hrvatske 26. VIII. 1939. godine, nekoliko dana pred po\u010detak Drugoga svjetskoga rata. Dok su ostale banovine i dalje bile podvrgnute tijelima sredi\u0161nje vlasti, Banovina Hrvatska dobila je uz bana i bansku upravu, i svoj Sabor, te zakonodavnu, upravnu i sudsku autonomiju, koja joj se, dopunom 1941. godine, nije mogla oduzeti ni smanjiti.<\/p>\n\n\n\n
Uspostava Banovine Hrvatske nai\u0161la je na \u017eestok otpor gotovo svih srpskih krugova, a poglavito nacionalisti\u010dkih. Njezinoj uspostavi odlu\u010dno su suprotstavile srpske stranke (izuzev SDS-a), nacionalisti\u010dke i velikosrpske organizacije i udru\u017eenja, zatim vojska i Srpska pravoslavna crkva, smatraju\u0107i je opasno\u0161\u0107u za srpstvo i opstanak dr\u017eave. Ta se pojava nazirala u pokretanju \u201csrpskog pitanja\u201d u Jugoslaviji i posebice u Banovini Hrvatskoj kroz novopokrenute listove i \u010dasopise kao npr. \u201cSrpsko ognji\u0161te\u201d, \u201cSrpski glas\u201d, \u201cSrbijanstvo\u201d, koji pod sloganom \u201cSrbi u opasnosti\u201d i \u0161ire\u0107i mr\u017enju i neistine protiv svega \u0161to je hrvatsko i katoli\u010dko pozivaju sve Srbe u \u0161iroki velikosrpski pokret \u201cSrbi na okup\u201d radi ujedinjenja svih \u201csrpskih zemalja\u201d i stvaranja \u201cvelike Srbije\u201d.<\/p>\n\n\n\n
Stvorena Banovina Hrvatska \u2013 reakcija velikog dijela Srba bio je \u0161ovinisti\u010dki poklik \u2018Srbi na okup!\u2019<\/p>\n\n\n\n
Osnivanju se razni odbori s ciljem \u201cobrane i za\u0161tite\u201d srpskog stanovni\u0161tva, te aktiviraju pojedine organizacije i udruge velikosrpskog usmjerenja. Kako je jedan od glavnih promicatelja te aktivnosti Srpski kulturni klub (SKK, kojega su rukovode\u0107i ljudi bili i dr. Stevan Moljevi\u0107 i dr. Dragi\u0161a Vasi\u0107, koji postaju glavni ideolozi \u010detni\u0161tva), a \u010diji pododbor je osnovan u Vinkovcima 12. X. 1939. godine, od tada tamo\u0161nji list \u201cSlavonija\u201d pod sloganom \u201cgdje god je Srba tu je Srbija\u201d postaje glavni promotor te velikosrpske politike, uklju\u010duju\u0107i tu promid\u017ebu me\u0111u Srbima i u susjednom \u0111akova\u010dkom podru\u010dju, u Vukovaru, ali i dalje prema zapadu i u Podravskoj Slatini.<\/p>\n\n\n\n
Nakon \u0161to je projekt \u201cKrajina\u201d propao, na naj\u0161iroj osnovi stvara se novi velikosrpski pokret \u201cSrbi na okup\u201d, s nizom skupova i aktivnosti. Srpski nacionalisti\u010dki krugovi odlu\u010dno su zahtijevali ukidanje Banovine Hrvatske, a ako to ne bi uspjelo isticali su da \u0107e zahtijevati stvaranje dr\u017eavne zajednice pod nazivom \u201cSrpske zemlje\u201d (podru\u010dje isto\u010dno od crte Virovitica-Bjelovar-\u010cazma-Sisak-Glina-Ogulin-Senj).<\/p>\n\n\n\n
Taj pokret nije mimoi\u0161ao Slavoniju, posebice njezin isto\u010dni dio, gdje \u010dlanovi pokreta \u201cSrbi na okup\u201d i suradnici (prija\u0161nji \u010dlanovi Radikalne stranke, JNS-a i JRZ-a, \u010detni\u010dkih i drugih sli\u010dnih udru\u017eenja i svi drugi velikosrbi), uglavnom koordinirano rade pod sloganom \u201cSVI SRBI NA OKUP! SRPSTVO JE U OPASNOSTI!\u201d kako bi se dijelovi Banovine Hrvatske, me\u0111u kojima dio ili cijelo \u0111akova\u010dko podru\u010dje, odcijjepili i pripojili Dunavskoj banovini.<\/p>\n\n\n\n
U travanjskom ratu 1941. godine mnogi \u010detni\u010dki odredi raspali su se, \u010dlanovi \u010detni\u010dkih udru\u017eenja pali su u njema\u010dko i talijansko zarobljeni\u0161tvo, a \u010detni\u010dki vojvoda Kosta Pe\u0107anac se zajedno s \u010detnicima u Srbiji stavio u slu\u017ebu njema\u010dke okupatorske vojske. Pripadnici \u010detni\u010dkih udru\u017eenja, samostalno ili u sastavu jugoslavenske kraljevske vojske, po\u010dinili su prije kapitulacije na vi\u0161e mjesta zlo\u010dine nad Hrvatima, a to \u0107e doprinijeti radikalizaciji situacije, poglavito nakon uspostavljanja NDH. Tada su u \u00d0akovu i okolici bili uhi\u0107eni pojedini pripadnici \u010detni\u010dkih udru\u017eenja i dru\u0161tava.<\/p>\n\n\n\n
Tako je me\u0111uratno razdoblje bilo samo uvod u tragi\u010dne doga\u0111aje tijekom Drugoga svjetskoga rata.<\/p>\n\n\n\n
Iz znanstvenog rada: Osnivanje i djelatnost \u010detni\u010dkih udru\u017eenja na podru\u010dju \u0111akova\u010dkog kotara u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca\/Jugoslaviji 1918. \u2013 1941. godine, Zdravko Dizdar, Hrvatski institut za povijest<\/p>\n\n\n\n