Intervju s gospodinom akademikom Dragom \u0160tambukom objavljen na na\u0161oj mre\u017enoj stranici izazvao je brojne reakcije. Donosimo reakciju gospodina Marita Mihovila Letice objavljenu u Hrvatskom tjedniku 21. srpnja 2022.:<\/p>\n\n\n\n
\u201cNakon \u0161to u nevjerici dvaput pro\u010ditah razgovor naslovljen Akademik \u0160tambuk za Narod.hr: Vjerujem da mnogi koji su potpisivali Deklaraciju o tzv. zajedni\u010dkom jeziku nisu bili svjesni velikosrpskih namjera <\/em>(26. lipnja 2022.), bio sam osupnut, ali ipak dostatno pribran da se prisjetim Horacijeve izreke \u201eI dobri Homer katkada zadrijema\u201c (\u201eQuandoque bonus dormitat Homerus\u201c<\/em>), te stihova \u201eStog savjetujem Va\u0161 dragi um, \/ Najprije Collegium logicum\u201c, koje u Goetheovu Faustu <\/em>izgovara Mefistofel kao naputak budu\u0107emu studentu (i svima koji namjeravaju \u0161togod argumentirati i obrazlagati).<\/p>\n\n\n\n Valja navesti \u0161to je novinar Naroda.hr<\/em> napisao o subesjedniku: \u201eKnji\u017eevnik, lije\u010dnik i dugogodi\u0161nji diplomat akademik Drago \u0160tambuk, trenutno je izvanredni i opunomo\u0107eni veleposlanik Republike Hrvatske u Islamskoj Republici Iran. \/ Bio je vrhunski lije\u010dnik u najboljim londonskim bolnicama, autor je golemog pjesni\u010dkog opusa s vi\u0161e od 70 objavljenih knjiga, a ve\u0107 godinama je jedan od najuglednijih hrvatskih diplomata. Autor je i cjelo\u017eivotni promicatelj Zlatne formule hrvatskoga jezika \u010da-kaj-\u0161to.\u201c<\/p>\n\n\n\n Sa svime se sla\u017eem i \u0161tovi\u0161e dome\u0107em da Drago \u0160tambuk pripada vrhu suvremenoga hrvatskog pjesni\u0161tva. K tome je gorljivi hrvatski domoljub kakvih je malo i premalo. Kada se potkraj 1980-ih bio domogao teksta Memoranduma SANU<\/em>, naslutio je rat, njegovu neizbje\u017enost, o \u010demu uz ostalo svjedo\u010di \u0160tambukova pjesma U spomen mojih mrtvih<\/em> (London, sije\u010dnja 1988.), autenti\u010dne i duboke ekspresivnosti, kojoj je mjesto, uvjeren sam, me\u0111u deset-petnaest najizvrsnijih hrvatskih pjesama u prozi 20. stolje\u0107a. Citiram fragment: \u201eNa rukama tvojim po\u010diva sav moj svijet, bra\u010dko \u017eilje i spljetska krv, korotno oto\u010dje i hrvatske olovne suze. Svugdje crni prah i u njem zgoren otisak domaje.\u201c<\/p>\n\n\n\n Nije se doktor \u0160tambuk prepu\u0161tao malodu\u0161ju i bezna\u0111u, nego se upinjao utjecajnim Britancima objasniti opasne velikosrpske namjere. Tako je dospio do premijerke Margaret Thatcher, s njome se sprijateljio, upoznao ju s politi\u010dkom situacijom u onda\u0161njoj Jugoslaviji te je Iron Lady<\/em> po\u010dela zdu\u0161no zastupati hrvatske nacionalne i dr\u017eavotvorne interese, za \u0161to \u0107e barunicu Thatcher godine 1998. predsjednik Franjo Tu\u0111man odlikovati Veleredom kralja Dmitra Zvonimira s lentom i Danicom.<\/p>\n\n\n\n Mislim da je u svjetlu svega napisanog jasnije za\u0161to me toliko osupnu \u0160tambukovo neobja\u0161njivo relativiziranje odgovornosti potpisnik\u00e2 i promicatelj\u00e2 otvoreno protuhrvatske Deklaracije o zajedni\u010dkom jeziku<\/em>, poznate i kao \u201eSarajevska deklaracija\u201c iz 2017. godine. Dobro znam koliko je dr. Dragi \u0160tambuku stalo do hrvatske domovine i jezika hrvatskoga. Jer dugogodi\u0161nji smo prijatelji. Stoga mogu posvjedo\u010diti da je rije\u010d o vrlo plemenitu \u010dovjeku, koji mnogima, znanim i neznanim, suosje\u0107ajno izlazi u susret i nesebi\u010dno poma\u017ee.<\/p>\n\n\n\n Pa za\u0161to onda \u2013 s pravom se pitaju na\u0161i dragi \u010ditatelji \u2013 ovo ne raspravimo prijateljski, daleko od o\u010diju javnosti? Je li prijateljski kritizirati u novinama dobroga prijatelja? U ovome slu\u010daju jama\u010dno jest prijateljski i potrebno. Jer nije posrijedi ne\u0161to privatno, nego tema od nacionalnoga zna\u010denja, pri \u010demu se popustljiva i fluidna stajali\u0161ta takvoga pametnog \u010dovjeka i osvjedo\u010denog Hrvata kakav je Drago \u0160tambuk iskazuju indikativnim i to ve\u0107ma zabrinjavaju\u0107im.<\/p>\n\n\n\n Poglavito u pogledu najnovijih velikosrpskih presizanja na hrvatski jezik \u2013 dana 19. lipnja 2022. srpski su lingvisti u Tr\u0161i\u0107u, rodnome mjestu Vuka Stefanovi\u0107a Karad\u017ei\u0107a, jednoglasno usvojili Deklaraciju o granicama srpskog jezika<\/em>, gdje se me\u0111u inim isti\u010de kako hrvatski jezik nije samosvojan, nego da je varijanta srpskoga, \u0161to za sobom povla\u010di daljnje svojatanje starih pisaca hrvatskih, ponajprije dubrova\u010dkih. To poziva na budnost i spremnost. Ufam se da \u0107e po\u0161tovani akademik \u0160tambuk upravo u tome svjetlu do\u017eivjeti ovo moje prijateljsko pisanje, koje nije polemika jer tu ni u tragovima nema bitke ili sukoba (gr\u010d. polemik\u00f3s<\/em>: ratni\u010dki, borben).<\/p>\n\n\n\n Nakon ovoga uvodnog kontekstualiziranja problemske situacije, potrebno se vratiti na problemati\u010dnu, najbla\u017ee re\u010deno, \u0160tambukovu izjavu da \u201emnogi koji su potpisivali Deklaraciju o tzv. zajedni\u010dkom jeziku nisu bili svjesni velikosrpskih namjera\u201c. Ne zanimaju nas potpisnici iz susjednih zemalja ni razli\u010diti usputnici i bezveznjaci koji uz Deklaraciju<\/em> prionu\u0161e iz jugonostalgi\u010darske<\/em> dezorijentiranosti i bratstvo-jedinstvuju\u0107e<\/em> \u010damotinje \u2013 nego se osvr\u0107emo na ovda\u0161nje uglednike \u010diju bi odgovornost akademik \u0160tambuk hotio umanjiti.<\/p>\n\n\n\n Oni su ne samo znali \u0161to<\/em> potpisuju nego i kada <\/em>potpisuju. Prisjetimo se da je slavna Deklaracija o nazivu i polo\u017eaju hrvatskog knji\u017eevnog jezika<\/em>, koju je iznjedrila Matica hrvatska, prvi put bila objelodanjena 17. o\u017eujka 1967. u Telegramu<\/em>, a ba\u0161 u vrijeme sve\u010dano obilje\u017eavane 50. obljetnice toga doga\u0111aja, u o\u017eujku 2017., donesena je u Sarajevu unitaristi\u010dka Deklaracija o zajedni\u010dkom jeziku<\/em>, kao nedvosmisleno kontriranje velikoj obljetnici hrvatske Deklaracije<\/em>. Svatko ima pravo misliti da je vremenska podudarnost slu\u010dajna, ali i ja zadr\u017eavam pravo primijetiti da se takva mi\u0161ljenja iskazuju naivno\u0161\u0107u i tupavo\u0161\u0107u.<\/p>\n\n\n\n Tegobno i mu\u010dno bija\u0161e \u010ditati kako ugledni pjesnik, diplomat i akademik nesuvislim razlozima i nedoku\u010divim motivima brani izvanrednu profesoricu Ma\u0161u Kolanovi\u0107 s Odsjeka za kroatistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, potpisnicu Deklaracije o zajedni\u010dkom jeziku<\/em>, odnedavno \u010dlanicu suradnicu HAZU. A isti HAZU je 2017. tu deklaraciju jasno osudio izjaviv\u0161i: \u201eApsurdne su, uzaludne i besmislene svake inicijative koje bi dovodile u pitanje pravo hrvatskog naroda na svoj vlastiti jezik s njegovim nacionalnim imenom.\u201c I onda, nakon pet godina, HAZU u svoje redove prima jasno o\u010ditovanu pobornicu te apsurdne i besmislene, ali i protuhrvatske i protuustavne inicijative, ne razabiru\u0107i u svojoj (Akademijinoj) odluci ni\u0161ta apsurdno i besmisleno.<\/p>\n\n\n\n Akademik je \u0160tambuk u razgovoru za Narod.hr <\/em>rekao i ovo: \u201eKnjige Ma\u0161e Kolanovi\u0107 govore vi\u0161e i glasnije od njena potpisa, one su dio hrvatske knji\u017eevnosti i hrvatskoga jezika; nemilosno je i nemilosrdno i\u0107i protiv njene ljudske i kreativne osobnosti. Tko bezgrje\u0161an jest neka se prvi baci kamenom!\u201c Iz tih re\u010denica vri\u0161ti nepodno\u0161ljiva lako\u0107a minimiziranja i relativiziranja prijestupa, a blagonaklonik \u0160tambuk to \u010dini \u0161irenjem konteksta.<\/p>\n\n\n\n Istina, svi mi grije\u0161imo i dobar katolik na tjednoj osnovi ima \u201ematerijala\u201c za ispovijed, ali ovdje je rije\u010d o posve odre\u0111enome grijehu razmjerno maloga broja ljudi \u2013 ovjerovljenomu<\/em> nevjerstvu<\/em> prema materinskom jeziku<\/em>. Pri tome akademik \u0160tambuk knji\u017eevnost i jezik Ma\u0161e Kolanovi\u0107 smatra hrvatskima, svrstavaju\u0107i ju tamo gdje ona ne \u017eeli, jer joj je u jezi\u010dnome i knji\u017eevnome hrvatstvu neugodno i tijesno. O tome se o\u010ditovala potpisom (i drugim izjavama), ali dr. \u0160tambuk dr\u017ei da zna bolje od nje same pa dobrohotno krivotvori izbor proistekao iz damina prava na samoodre\u0111enje.<\/p>\n\n\n\n Zatim treba re\u0107i da nitko ne baca kamen na \u201eljudsku i kreativnu osobnost\u201c gospo\u0111e Kolanovi\u0107, nego stanoviti dio javnosti opravdano kritizira posve odre\u0111eni njezin postupak \u2013 bacanje kamena na osobitost i samosvojnost hrvatskoga jezika. To je grijeh njezin i svih ovda\u0161njih potpisnika unitaristi\u010dke Deklaracije o zajedni\u010dkom jeziku<\/em>.<\/p>\n\n\n\n Nije \u201enemilosno i nemilosrdno\u201c kritizirati Ma\u0161u Kolanovi\u0107 zbog toga grijeha \u2013 nego upravo suprotno. Moj prijatelj Drago \u0160tambuk proizvoljno i olako pose\u017ee za vjerskim pojmovljem koje, kako se \u010dini, znatnim dijelom ne poznaje. Podsje\u0107am da uza sedam tjelesnih djela milosr\u0111a, imamo i sedam duhovnih, od kojih su prva tri: Dvoumna svjetovati. Neuka pou\u010diti. Grje\u0161nika ukoriti. <\/em>Umjesto da ukori grje\u0161nike odnosno konkretnu grje\u0161nicu, Drago \u0160tambuk \u2013 usuprot u\u010denju svete matere Crkve \u2013 ukorava one koji ukoravaju grje\u0161nike. I pri tome naziva jedno od duhovnih djela milosr\u0111a \u2013 \u201enemilosnim i nemilosrdnim\u201c (?!). Za potpisnike ili ovda\u0161nje jezi\u010dne jugo-unitariste nalazi razumijevanje \u2013 a za one koji ih kritiziraju ne nalazi ni jednom rije\u010dju, nego ih u odre\u0111enome smislu \u010dak one\u010dovje\u010duje, dehumanizira, jer navodno postupaju nemilosrdno<\/em> (doti\u010dni prilog nosi konotacije bezosje\u0107ajno<\/em>, bezdu\u0161no<\/em>, okrutno<\/em> i sl.).<\/p>\n\n\n\n Uz to dr. \u0160tambuk upada u tipi\u010dnu logi\u010dku pogre\u0161ku poznatu ve\u0107 gimnazijalcima kao argument za milosr\u0111e<\/em> (argumentum ad misericordiam<\/em>). Rije\u010d je o jednoj od pogre\u0161aka irelevantnosti<\/em>, koja se doga\u0111a kada tkogod skre\u0107e s b\u00eeti rasprave nastoje\u0107i pobuditi milosr\u0111e kod sugovornika ili javnosti. Potrebno je slikovito re\u0107i da biti pretjerano milosrdan prema vukovima \u010desto zna\u010di nemilosr\u0111e prema janjadi. Ne \u0107e biti zgorega opetovano se podsjetiti da su velikosrpski lingvisti\u010dki vukovi nedavno u Vukovu rodnome Tr\u0161i\u0107u usvojili Deklaraciju o granicama srpskog jezika<\/em>. Biti nekriti\u010dki milosrdan prema onima koji negiraju samobitnost hrvatskoga jezika \u2013 zna\u010di odbaciti pravdu i istinu te biti nemilosrdan prema hrvatskomu jeziku, biti nemaran prema njegovoj budu\u0107nosti. A to je zadnje \u2013 kojeg li paradoksa! \u2013 \u0161to bi moj prijatelj Drago \u0160tambuk htio. On cijeli \u017eivot \u010dini suprotno: marno nastoji afirmirati hrvatski jezik te ga istrgnuti iz bilo kakve zajedni\u010dkosti<\/em> s drugim ju\u017enoslavenskim jezicima.<\/p>\n\n\n\n U svojemu htijenju da obrani neobranjivo, po\u010dinio je moj prijatelj Drago najmanje \u0161est logi\u010dkih pogre\u0161aka. Osvrnut \u0107emo se na samo jo\u0161 jednu. Naime, dr. \u0160tambuk re\u010de da je HAZU sastavljen od \u201esna\u017enih, kreativnih osobnosti; uniformnost mu nije credo<\/em>, jer \u017eivi od pluralnosti, te razli\u010ditih mi\u0161ljenja i stajali\u0161ta. Kao svako pojedina\u010dno ljudsko tijelo tako i HAZU ima svoju metafori\u010dku desnu i lijevu ruku \u2013 bez obje ne bi bio u stanju funkcionirati.\u201c Nakon ove neprikladne antropomorfizacije HAZU dospijevamo pred pitanje: Je li ruka koja je potpisala Deklaraciju o zajedni\u010dkom jeziku<\/em> to u\u010dinila kao lijeva <\/em>ruka? Ne, nije. Premda su ve\u0107ina njezinih potpisnika ljevi\u010dari (a ve\u0107ina od te ve\u0107ine po dominantnoj ruci de\u0161njaci), oni to potpisa\u0161e ne zato \u0161to su ljevi\u010dari, nego \u0161to su jugoslavenski jezi\u010dni (a mnogi i politi\u010dki) unitaristi.<\/p>\n\n\n\n Ne treba posebno obja\u0161njavati da je me\u0111u sastavlja\u010dima i potpisnicima Deklaracije o nazivu i polo\u017eaju hrvatskog knji\u017eevnog jezika<\/em> iz 1967. \u2013 koja se samosvjesno suprotstavila jugoslavenskomu jezi\u010dnom unitarizmu \u2013 bio znatan dio hrvatskih ljevi\u010dara, pa i \u010dlanova Saveza komunista Hrvatske. Me\u0111u njima i Miroslav Krle\u017ea. Ni\u0161ta \u010dudno.<\/p>\n\n\n\n Mo\u017eemo li primjerice zamisliti da norve\u0161ki ljevi\u010dari negiraju vlastiti jezik zala\u017eu\u0107i se za nekakav \u201eskandinavski \u0161vedsko-dansko-norve\u0161ki\u201c? Drago \u0160tambuk tu je uletio (vjerojatno nesvjesno) u logi\u010dku pogre\u0161ku poznatu kao la\u017ena meta<\/em>, gdje se izobli\u010duje prava tema rasprave, pretjeruje u iskazu i premje\u0161ta diskurs na drugo podru\u010dje. Naime, ne znam da je itko osporio pravo znanstvenicima i umjetnicima lijeve politi\u010dke orijentacije da budu \u010dlanovi HAZU. Njihovo je \u010dlanstvo samorazumljivo i nesporno, i to u svim Akademijinim razredima.<\/p>\n\n\n\n Ali Drago \u0160tambuk umjesto mjerodavnih polova hrvatsko \u2013 protuhrvatsko<\/em> uvodi u diskurs polove desno \u2013 lijevo<\/em> koji su ovdje sasvim izvan teme. Jo\u0161 je rekao da ono \u0161to dr\u017ei \u201eposebice va\u017enim i prioritetnijim za HAZU jest orijentacija gore \u2013 dolje, a nikako desno \u2013 lijevo\u201c. Ta orijentacija prema gore (za\u0161to onda ne dolje \u2013 gore<\/em>, kao smjer rasta i uzleta, umjesto \u201egore \u2013 dolje\u201c, \u0161to sugerira pad i sunovrat?), koja se tobo\u017ee ima uzdignuti iznad desno \u2013 lijevo<\/em> i pomiriti suprotstavljene politi\u010dko-svjetonazorske tabore, ne samo da se iskazuje besadr\u017eajnom floskulom nego je i izraz \u201eprioritetniji\u201c bezazleni pleonazam (jer nije mogu\u0107e biti \u201eprviji\u201c od prvoga). Ali pjesnicima su stilski pleonazmi dopu\u0161teni.<\/p>\n\n\n\n Zatim je potrebno svrnuti analiti\u010dku pozornost na (ve\u0107 citiranu u ovome \u010dlanku) izjavu akademika \u0160tambuka gdje nekriti\u010dki kolegijalno i umnogome autoreferencijalno ustvr\u0111uje kako je HAZU sastavljen od \u201esna\u017enih, kreativnih osobnosti\u201c i da \u201e\u017eivi od pluralnosti, te razli\u010ditih mi\u0161ljenja i stajali\u0161ta\u201c. Premda to moj prijatelj Drago nije izri\u010dito rekao, dade se iz surje\u010dja iliti konteksta razabrati da potpisivanje Deklaracije o zajedni\u010dkom jeziku<\/em> \u2013 kojom se negira samosvojnost hrvatskoga jezika, jedne od najva\u017enijih identitetskih odrednica hrvatskoga naroda, \u010dime se uz ostalo kr\u0161i ustavna propisanost i za\u0161tita jezika hrvatskoga \u2013 mo\u017ee, prema \u0160tambukovu mi\u0161ljenju, biti benevolentno shva\u0107eno kao posljedica vrijednosnog izbora nekih \u201esna\u017enih, kreativnih osobnosti\u201c i \u201epluralnosti\u201c u njihovim mi\u0161ljenjima i stajali\u0161tima.<\/p>\n\n\n\n Tako se Drago \u0160tambuk zapleo u neprohodnu \u0161ikaru nesuvislosti i apsurdnih konzekvencija, posve nenamjeravanih i ne\u017eeljenih, ali svakako opasnih: destruktivnost<\/em> po\u010dinjenu nad samosvojno\u0161\u0107u hrvatskoga jezika poku\u0161ao je prikazati kao kreativnost<\/em>, a jezi\u010dnu unitarnost<\/em>, koja te\u017ei jednomu (post)jugoslavenskome jeziku, proglasio je plodom pluralnosti <\/em>mi\u0161ljenja (?!). Crno je prikazao bijelim, a bijelo crnim; minus<\/em> je preina\u010dio u plus<\/em>, a plus <\/em>u minus<\/em>. Posrijedi je te\u0161ko shvatljivo izokretanje stvarnosti, vi\u0161e puta po\u010dinjeni salto mortale<\/em>, a sve da bi umanjio i relativizirao krivnju Ma\u0161e Kolanovi\u0107, ali (jer je govorio u pluralu) i drugih potpisnika unitaristi\u010dke i protuhrvatske Deklaracije o zajedni\u010dkom jeziku<\/em>. Sve to te\u0161ko mi je razaznatljivo i shvatljivo, nespojivo s mojim prijateljem Dragom \u0160tambukom. Ne razumijem, ali \u0161to se tu mo\u017ee\u2026<\/p>\n\n\n\n Ma\u0161a Kolanovi\u0107 je Deklaraciju o zajedni\u010dkom jeziku<\/em> potpisala razmjerno kasno, pod rednim brojem 8349, za razliku od profesora Tomislava Bogdana, koji ju je potpisao me\u0111u \u201eprvoborcima\u201c, kao redni broj 27. Ne samo da je nepojmljivo nego je i skandalozno da Tomislav Bogdan \u2013 zaposlen na Katedri za stariju hrvatsku knji\u017eevnost Odsjeka za kroatistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu \u2013 potpisuje pamflet kojim se negira samosvojnost hrvatskoga jezika. Ako itko, onda profesor Bogdan zna za zapise \u201eu versih harvacki slo\u017eena\u201c Marka Maruli\u0107a, \u201ez latinske odi\u0107e svuk\u0161i u na\u0161u harvacku [\u2026] priobukal\u201c (odi\u0107a<\/em> je tu metafora za jezik) Hanibala Luci\u0107a, \u201eAh nepomnjo i nehaju jazika harvackoga!\u201c Petra Zorani\u0107a i tako dalje. Profesor Bogdan dobro znade da nigdar ne bija\u0161e nekakve \u201estarije jugoslavenske knji\u017eevnosti\u201c, nego samo hrvatske u okrilju europske.<\/p>\n\n\n\n Nije mogu\u0107e izbje\u0107i pitanja: Koji<\/em> jezik i na njemu sazdanu knji\u017eevnost predaju svojim studentima profesori Ma\u0161a Kolanovi\u0107 i Tomislav Bogdan? Na kojemu<\/em> jeziku dr\u017ee predavanja i razgovaraju sa studentima i kolegama nastavnicima?<\/p>\n\n\n\n Znaju li da je u \u010dlanku 12. Ustava RH<\/em> odre\u0111eno: \u201eU Republici Hrvatskoj u slu\u017ebenoj je uporabi hrvatski jezik i latini\u010dno pismo\u201c? Znaju li da je slu\u017ebenim dopisom od 17. lipnja 2008. Me\u0111unarodno tijelo za norme ISO 639-2 Registration Authority<\/em> u Washingtonu potvrdilo prihva\u0107anje zajedni\u010dkoga zahtjeva dviju nacionalnih knji\u017enica i nadle\u017enih dr\u017eavnih zavoda za norme, pa su dva odvojena samosvojna jezika, hrvatski i srpski, stekli sva prava i mogu\u0107nosti nesmetane uporabe; i to ne samo u bibliotekarstvu, gdje su dobili nove oznake hrv <\/em>i srp<\/em>, nego op\u0107enito u izdava\u0161tvu i vi\u0161efunkcionalnoj javnoj komunikaciji koja me\u0111u inim obuhva\u0107a knji\u017eevnost i publicistiku, sveu\u010dili\u0161ne studije i znanost, pravo i politiku?<\/p>\n\n\n\n Doista, jesu li Ma\u0161a Kolanovi\u0107 i Tomislav Bogdan zbilja znali \u0161to potpisuju ili su me\u0111u onima koji, kako re\u010de Drago \u0160tambuk, \u201enisu bili svjesni velikosrpskih presizaju\u0107ih namjera na kojima se temeljila, te su tako zloupotrebljeni\u201c? Ovdje se nadaje silogizam, logi\u010dka dilema<\/em>, koju su stari gr\u010dki logi\u010dari dr\u017eali posebnom poslasticom me\u0111u deduktivnim zaklju\u010dcima. Sadr\u017eava dvostruki prijedlog s mogu\u0107nostima ili-ili<\/em> nazvanima \u201erogovi dileme\u201c. Dakle: Ma\u0161a Kolanovi\u0107 i Tomislav Bogdan ili su znali \u0161to potpisuju ili nisu znali. Tertium non datur<\/em>. Ako su znali \u2013 onda su zlonamjerni prema hrvatskomu jeziku te samovoljni i prezirni u odnosu prema Ustavu RH<\/em> i odlukama nadle\u017enih me\u0111unarodnih tijela. Ako pak nisu znali \u0161to potpisuju te su zlouporabljeni kao kakva nesamosvjesna sredstva \u2013 kako im zbog oskudnih rasudnih snaga mo\u017ee biti mjesto na katedrama Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, a gospo\u0111i Kolanovi\u0107 i u HAZU?<\/p>\n\n\n\n Nadam se da \u0107e se moj prijatelj Drago \u0160tambuk trgnuti iz homerovskoga drijeme\u017ea i uvidjeti kako zanemarivanje krivnje i zazivanje milosr\u0111a za ustavokr\u0161itelje upregnute u slu\u017ebu, bilo svjesno ili nesvjesno, velikosrpskih jezi\u010dnih i geopoliti\u010dkih vu\u010djih \u010dopora \u2013 zna\u010di biti nemilosrdan prema hrvatskoj janjadi i \u010duvarima stada (\u010dovjek ili govornik jezika biva \u201epastir bitka\u201c \u010duvaju\u0107i jezik, \u201eku\u0107u bitka\u201c, kako govora\u0161e Martin Heidegger).<\/p>\n\n\n\n Prije nego mi tkogod spo\u010ditne da kritiziram uglednog akademika, podsje\u0107am da bi taj prigovor bio banalna logi\u010dka pogre\u0161ka argument strahopo\u0161tovanja prema autoritetima<\/em> (argumentum ad verecundiam<\/em>). O svojemu sam prijatelju Dragi \u0160tambuku \u2013 kao sebedarnu Hrvatu, zaslu\u017enu diplomatu, priznatu pjesniku i plemenitu \u010dovjeku (a to su podru\u010dja gdje je pravi autoritet) \u2013 govorio samo afirmativno, biranim rije\u010dima pro\u017eetima po\u0161tovanjem. Svi moji argumenti bijahu ad rem<\/em>, nipo\u0161to ad hominem<\/em>. A strog sam bio samo gdje je trebalo, gdjeno je posrijedi samosvojnost i svetost jazika nam harvackoga<\/em>. Dakako.\u201d<\/p>\n\n\n\n Drago nam je da je intervju koji smo objavili izazvao reakciju u kojoj se pokazuje sva pogubnost objavljivanja tzv. Deklaracije (nevjerojatno je da \u010dak i u nazivu ima istu rije\u010d kao i Deklaracija o nazivu i polo\u017eaju hrvatskoga knji\u017eevnog jezika iz 1967.) Nema nikakve slu\u010dajnosti ni zabune u vezi s tim da je isklju\u010diva namjera bila da na mjesto jedne Deklaracije do\u0111e druga.<\/p>\n\n\n\n Pozivamo potpisnike tzv. Deklaracije o zajedni\u010dkom jeziku iz 2017., a koji su zaposlenici Odsjeka za hrvatski jezik i knji\u017eevnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a potpisnica dr. sc. Ma\u0161a Kolanovi\u0107 odnedavno je i \u010dlanica HAZU-a, da ako su, kako blagonaklono izjavljuje akademik Drago \u0160tambuk, bili zavedeni, tj. nesvjesni onoga \u0161to potpisuju, svoj potpis s tzv. Deklaracije povuku. U suprotnom \u0107e vrlo jasno pokazati da su i dalje u slu\u017ebi velikosrpske jezi\u010dne politike koja svakodnevno, i bez namjere odustajanja, negira postojanje hrvatskoga i drugih ju\u017enoslavenskih jezika, a koja je svim ju\u017enoslavenskim narodima donijela nebrojene patnje.<\/p>\n\n\n\n Ne smijemo zaboraviti hrvatske domoljube koji su svojim \u017eivotom platili borbu za hrvatski jezik. U novije doba osobito dr. Ivana \u0160retera, borca za hrvatski jezik i hrvatsku samostalnost, \u010diji posmrtni ostatci jo\u0161 nisu prona\u0111eni unato\u010d tome \u0161to su \u017eivi svjedoci njegove stravi\u010dne smrti. A jedan je od njih osoba od povjerenja aktualnoga srbijanskog predsjednika kojega kao prvog i onoga koji u vezi s tim vjerojatno donosi odluke, srbijanski predsjednik obavje\u0161tava da \u0107e posjetiti Hrvatsku.<\/p>\n\n\n\n Izvor: narod.hr\/hrvatski tjednik<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Intervju s gospodinom akademikom Dragom \u0160tambukom objavljen na na\u0161oj mre\u017enoj stranici izazvao je brojne reakcije. Donosimo reakciju gospodina Marita Mihovila Letice objavljenu u Hrvatskom tjedniku 21. srpnja 2022.: \u201cNakon \u0161to u nevjerici dvaput pro\u010ditah razgovor naslovljen Akademik \u0160tambuk za Narod.hr: Vjerujem da mnogi koji su potpisivali Deklaraciju o tzv. zajedni\u010dkom jeziku nisu bili svjesni velikosrpskih […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":164485,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-164484","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-bihiregija"],"yoast_head":"\nO \u0160tambuku<\/strong><\/h3>\n\n\n\n
Prijateljski komentar, a ne polemika<\/h3>\n\n\n\n
Kontriranje hrvatskoj Deklaraciji <\/em>iz 1967.<\/h3>\n\n\n\n
Akademijino zaplitanje u apsurd i besmisao<\/h3>\n\n\n\n
Nitko ne baca kamen<\/strong><\/h3>\n\n\n\n
U magli izme\u0111u nemilosr\u0111a i milosr\u0111a <\/h3>\n\n\n\n
\u201eLijeva ruka HAZU\u201c kao la\u017ena meta<\/em><\/h3>\n\n\n\n
La\u017ena meta<\/strong><\/h3>\n\n\n\n
Ne razumijem, ali \u0161to se tu mo\u017ee\u2026<\/strong><\/h3>\n\n\n\n
Koji jezik predaju Ma\u0161a Kolanovi\u0107 i Tomislav Bogdan?<\/h3>\n\n\n\n
Jesu li znali \u0161to potpisuju?<\/strong><\/h3>\n\n\n\n
Pjesnik \u0160tambuk i homerovski drijeme\u017e<\/h3>\n\n\n\n
Poziv na povla\u010denje potpisa<\/strong><\/h3>\n\n\n\n