Aj \u0107a, Boga ti \u0107a\u0107inog\u2026. \u0161ta si mi se doveza. Ne\u0107e sotona ni koraka nazad.<\/p>\n\n\n\n
Ja za kamen, on malo ulivo, udesno sve poskakuje. \u010cim se okrenem kesi zube i jurca na mene. Ne smi\u0161 mu le\u0111a okrenit. O\u0107e me se ma\u0161it.<\/p>\n\n\n\n
\u0110avlija je to be\u0161tija. Uvatijo me neki straj, ne mogu ti opisat taj osje\u0107aj. Sam u planini sa trideset krava i vu\u010dinom od brat bratu pedesetak kila. Nigdi nikoga.<\/p>\n\n\n\n
Popejo bi se ja na drvo, ali nemam na\u0161to. Sve mlada jasenovina i grabovina \u2013 jo\u0161 u strahu prepri\u010dava pastir Luka Biki\u0107 iz Zagvozda svoj bliski susret s biokovskom nemani u Turskim docima izme\u0111u Zagvozda i Imotskih Poljica gdje ga je, ka\u017ee na\u0161 sugovornik, napao vuk kakvog jo\u0161 u \u017eivotu nije vidio.<\/p>\n\n\n\n
Svi njegovi poku\u0161aji zatomljivanja strahota koje su ga sna\u0161le i one slike razvaljenih vu\u010djih ralja, ni sada, nekoliko dana nakon nemilog susreta, nikako mu ne izlaze iz glave.<\/p>\n\n\n\n
\u2013 Nije to lako zaboraviti. Zamislite situaciju u kojoj pred vama u pusto\u0161i bez igdje ikoga stoji ogromna vu\u010dina, gabarita koje u svojih pola stolje\u0107a \u010duvanja stoke po biokovskim vrletima, moje oko nije vidilo, a vidio sam sva\u0161ta. Svakakvih be\u0161tija, najvi\u0161e vukova. Ali tako \u0161ta \u2013 nikada.<\/p>\n\n\n\n
Zna\u0161 da su psi pobigli kada su ga vidili. Unda zna\u0161 sa kakvom sam \u017eivotinjom ima posla. Sam Bog me je spasio. Cilo to vrime, tih nekoliko minuta koje su trajale cilu vi\u010dnost, imao sam \u0161tap ispod ruke. Nije mi palo na pamet da sa njim u ruci jurnem prema njemu.<\/p>\n\n\n\n
Branio sam se kamenjem, jer njih hvala Bogu ima napretek. Vidim da od toga nema vajde. Sitim se \u0161tapine i po\u010dnem mahati. Ma jok, ni makac. Vidim ne obazire se toliko na krave koliko na mene. Bilo je slu\u010dajeva da vukovi napadaju ljude u za\u0161titi mladunaca, \u010dopora ili ne znam koga, ali nikad ovako.<\/p>\n\n\n\n
Sve mi je u tih par minuta pro\u0161lo kroz glavu, cili moj \u017eivot. Straj me obuzeo, noge se odsikle, svaka dlaka mi se naje\u017eurila, a ladni znoj probio na svaku poru.<\/p>\n\n\n\n
Skupio sam na kraju hrabrost i krenio tih par koraka naprijed prema njemu ma\u0161u\u0107i \u0161tapom. Na prvu se \u010dak nije ni pomaka, a onda se onako non\u0161alantno od\u0161etao prema Golom Brdu \u2013 jo\u0161 su svje\u017ea Biki\u0107eva sje\u0107anja na bliski susret \u010dovjeka i zvijeri o kojem bruji cijela Imotska krajina.<\/p>\n\n\n\n
Nije ovo prvi put da su vukovi napali 64-godi\u0161njeg \u010dobana s Biokova. Prije nekoliko godina sli\u010dna situacija se zbila ne\u0161to isto\u010dnije, u \u017dupi, gdje je na\u0161 sugovornik tada spas potra\u017eio na stablu. Znao je uzrok napada. Na njega je navodno nasrnula vu\u010dica zabrinuta za mladun\u010dad.<\/p>\n\n\n\n
Neko\u0107 su stanovnici Dalmatinske zagore doista imali razloga za strah od vu\u010dje zajednice, pogotovo zimi kada su se, prema narodnoj predaji, a danas u nizu konkretnih slu\u010dajeva, te zvijeri spu\u0161tale s planina i napadale ljude i stoku. No, \u010dovjek ih je nemilosrdno istrebljivao, pa su, prema toj istoj navadi, vukovi \u010dim bi namirisali \u010dovjeka pani\u010dno bje\u017eali u skrovite \u0161umske brloge.<\/p>\n\n\n\n
\u2013 Mo\u017ee biti da je tako. Ali vukova danas ima vi\u0161e nego ikada. Ja sam \u010detvrta generacija svoje obitelji koja se bavi \u010duvanjem blaga. To je radio moj pradid, did, \u0107a\u0107a i sada ja. Na pa\u0161i sam svaki dan ve\u0107 pedeset i vi\u0161e godina. Napi\u0161i, prije \u0161ezdeset, jer sam to radio i kao dite.<\/p>\n\n\n\n
Nikada nisam \u010dujo da su vukovi napali \u010dovika koliko u zadnji par godina. Istina, vi\u0111ali smo ih. Ja ne znam \u0161ta se doga\u0111a i radi \u010dega su prominili dosada\u0161nje navike, ali znan da dr\u017eava radi krivo. Osokolile su se be\u0161tije. Znaju i oni da ih dr\u017eava \u0161titi. Aj ti sada ubij vuka\u2026, Boge mi, ne gine ti tri miseca robije i \u010detrdeset ijada kuna kazne.<\/p>\n\n\n\n
Nu \u0161ta \u0107u ti jo\u0161 re\u0107. \u0160ta ne otmu vukovi, o\u0107e zmije poskoci. I njih, da Bog o\u010duva. Nakotilo se svakakve gamadi, samo je ljudi sve manje.<\/p>\n\n\n\n
Ja sam, velim ti, radi svih tih nemani unazad koju godinu smaka svoje stado burskih koza. Svaki misec jedna ili dvi manje i \u0161ta unda, ode ti cila godi\u0161nja zarada. Ovako radim za drugoga i najmirniji sam.<\/p>\n\n\n\n
U\u010duvaj Bo\u017ee \u0161ta se doga\u0111a. Stra me je Mladene sada i oti\u0107 u planinu. A jopet, zna\u0161 i sam, mora\u0161 \u017eivit \u2013 prome\u0107e Luka ispod sijedih brkova i duga\u010dke brade.<\/p>\n\n\n\n
Na \u017ealost brojnih sto\u010dara i pastira na\u0161a je dr\u017eava poslo\u017eila \u010dudna pravila igre zbog kojih se i s poticajima odustaje od sto\u010darstva. Za\u0161titila je vuka. Lovac koji je u bajci spasio Crvenkapicu danas bi imao ozbiljnih problema sa zakonom.<\/p>\n\n\n\n
To znaju i u \u0160ibensko-kninskoj \u017eupaniji gdje su napadi vukova na stoku, a u zadnje vrijeme i na ljude, postali svakodnevica. Vuk samo u toj \u017eupaniji mjese\u010dno usmrti vi\u0161e od stotinu grla stoke, a prije dva tjedna nasrnuli su i na Sa\u0161u \u0160trbca iz Kistanja.<\/p>\n\n\n\n
Dok je nekoliko njih napalo \u0160trbca, drugi dio \u010dopora intervenirao je u staji, ostaviv\u0161i pastira iz Bukovice bez tre\u0107ine koza. Nekoliko dana kasnije i koji kilometar dalje napali su staricu i njezine ovce. Ukupno \u0161est napada samo u Kistanjama.<\/p>\n\n\n\n
Lovci imaju obja\u0161njenje za ovakve doga\u0111aje. Predsjednik Lova\u010dke udruge “Svilaja” iz Vrlike Ivan \u017deravica tvrdi kako nikada nije zabilje\u017eeno, barem u novijoj lova\u010dkoj povijesti, da vuk napada ljude.<\/p>\n\n\n\n
Izvor:slobodnadalmacija.hr<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Aj \u0107a, Boga ti \u0107a\u0107inog\u2026. \u0161ta si mi se doveza. Ne\u0107e sotona ni koraka nazad. Ja za kamen, on malo ulivo, udesno sve poskakuje. \u010cim se okrenem kesi zube i jurca na mene. Ne smi\u0161 mu le\u0111a okrenit. O\u0107e me se ma\u0161it. \u0110avlija je to be\u0161tija. Uvatijo me neki straj, ne mogu ti opisat taj […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":167519,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"h5ap_radio_sources":[],"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-167518","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-bihiregija"],"yoast_head":"\n