Neki ljudi su toliko nalik jedan drugome da ni posebni programi za prepoznavanje lica imaju problema s razlikovanjem osoba kao da su jednojaj\u010dani blizanci. Znanstvenici smatraju da imaju odgovor na pitanje za\u0161to su neki ljudi toliko sli\u010dni, ali i vjeruju da svatko od nas negdje u svijetu ima svog dvojnika s kojim ni na koji drugi na\u010din nije povezan.<\/p>\n\n\n\n
Ljudi koji nalikuju jedan drugome, a nisu obiteljski i krvno povezani, ipak imaju neke genetske sli\u010dnosti, pokazala je nova studija.<\/p>\n\n\n\n
Ljudi koji imaju genetskih sli\u010dnosti tako\u0111er su sli\u010dne visine i te\u017eine, imaju sli\u010dne \u017eivotne sklonosti i sli\u010dno pona\u0161anje kao \u0161to je primjerice sklonost pu\u0161enju ili razina obrazovanja.<\/p>\n\n\n\n
To zna\u010di da genetski materijal vezan uz fizi\u010dke osobine podjednako utje\u010de i na pona\u0161anje i navike.<\/p>\n\n\n\n
Znanstvenici su se desetlje\u0107ima pitali kako se dogodi slu\u010daj dvojnika. Radi li se o prirodi, tj. genetici ili o odgoju, tj. dru\u0161tvenom utjecaju? Tim znanstvenika iz \u0160panjolske poku\u0161ao je prona\u0107i odgovor na to pitanje, a studija je objavljena u \u010dasopisu Cell Reports, prenosi CNN.<\/p>\n\n\n\n
Istra\u017eivali su ljude koji su neobi\u010dno nalik jedan drugome, a provjereno nemaju obiteljskih veza unazad sto godina. Sudjelovala su 32 para kojima su prvo napravili DNK testove. Osim toga, ispunjavali su upitnike o tome kako \u017eive, a stru\u010dnjaci su njihove fotografije provukli kroz tri razli\u010dita programa za prepoznavanje lica.<\/p>\n\n\n\n
Od parova koji su sudjelovali, njih 16 je imalo rezultate vrlo sli\u010dne onima kakve imaju jednojaj\u010dani blizanci. Drugih 16 parova je mo\u017eda na prvi pogled izgledalo sli\u010dno, no algoritam jednog od progrfama za prepoznavanje lica nije se slo\u017eio s tim.<\/p>\n\n\n\n
Potom su uspore\u0111ivali DNK i otkrili da je kod parova koje je i program prepoznao kao blizance, punov ve\u0107i broj zajedni\u010dkih gena, nego kod ostalih 16 parova.<\/p>\n\n\n\n
\u201cOtkrili smo da osobe koje su nalik jedna drugoj, u stvari dijele i dio zajedni\u010dkog genetskog materijala. Taj dio genetskog materijala odnosi se na oblik nosa, o\u010diju, usta, pa \u010dak i na strukturu kostiju. Zbog toga smo mogli zaklju\u010diti da ih povezuje genetika\u201d, napisao je jedan od autora studije.<\/p>\n\n\n\n
Radi se o sli\u010dnim genetskim kodovima, a s pojavom interneta puno je lak\u0161e na\u0107i dvojnike.<\/p>\n\n\n\n
Prou\u010davaju\u0107i detaljnije otkrili su neke razli\u010dite faktore zbog kojih dvojnici ipak nisu posve identi\u010dni.<\/p>\n\n\n\n
Tako\u0111er, ispituju\u0107i mikrobiom kod svake osobe prona\u0111ene su odre\u0111ene razlike. Mikrobiom obuhva\u0107a mikroorganizme (viruse, bakterije, gljivice i ostalo \u0161to ljudskom oku nije vidljivo) koji \u017eive u ljudskom tijelu. Ti su rezultati pokazali da i okolina mo\u017ee odrediti neke zajedni\u010dke karakteristike.<\/p>\n\n\n\n