Za mene lijep konj nikada nije skup, ka\u017ee vitalni 85-godi\u0161nji Mato \u0106uri\u0107 iz Sibinja koji trenuta\u010dno brine za njih \u0161est.<\/p>\n\n\n\n
“Konji su moj veliki ponos, oni su mi sve Otkad postojim nikada ujutro nisam spavao do 5 sati. Ni nedjeljom, ni za Bo\u017ei\u0107, ni Uskrs. Svako jutro oni u 4 sata dobiju hranu i vodu. Bilo ljeto ili zima. Uljep\u0161ali su mi \u017eivot. Za mene lijep konj nikada nije skup”, govori za agroklub.ba vitalni 85-godi\u0161nji Mato \u0106uri\u0107 iz Sibinja (Hrvatska), veliki zaljubljenik u ove \u017eivotinje kojima se bavi ve\u0107 67 godina.<\/p>\n\n\n\n
I sada Mato u svojoj staji brine o njih \u0161est, poma\u017ee unuku Toniju, koji je ljubav prema ovim \u017eivotinjama naslijedio od djeda, ali kao mlad i poslovan \u010dovjek nema toliko vremena za njih.<\/p>\n\n\n\n
“Otkad znam za sebe, znam i za njih. Kada sam bio mali uvijek sam ih jahao s didom. Nisam puno radio u \u0161tali, to djed Mate nije dozvolio”, ka\u017ee 23-godi\u0161nji Toni \u0106uri\u0107, voditelj prodaje u renomiranoj obiteljskoj kompaniji Agromens iz Bartolovaca kod Slavonskog Broda koja se me\u0111u ostalim bavi uvozom, prodajom i servisiranjem poljoprivrednih strojeva poznatih europskih proizvo\u0111a\u010da.<\/p>\n\n\n\n
Toni je kao vlasnik OPG-a pro\u0161ao na natje\u010daju za mjeru 4.1.1. Programa ruralnog razvoja za mlade poljoprivrednike i dio novca od bespovratnih 50 tisu\u0107a eura ulo\u017eio u kupnju hrvatskih hladnokrvnjaka o kojima sada brine njegov vitalni djed Mato.<\/p>\n\n\n\n
“On je veliki zaljubljenik u te \u010detverono\u017ene ljepotane. Vitalnije osobe u tim godinama, u devetom desetlje\u0107u, jo\u0161 nisam upoznao. Vrlo je vrijedan i sposoban, on konje pozna u du\u0161u i ne mo\u017ee zamisliti \u017eivot bez njih”, ka\u017ee Toni.<\/p>\n\n\n\n
“Imam 85 godina i jo\u0161 se dobro osje\u0107am. Svaki dan ru\u010dnom kosom kosim zelenu travu i njome hranim konje”, napominje Mato dodaju\u0107i da je ljubav prema njima po\u010dela daleke 1957. godine. Tada je, ka\u017ee, po\u010deo raditi u \u0161umi i uvijek ih imao dosta. Dr\u017eao je i lipicanere, ali nema boljeg od posavca, isti\u010de. <\/p>\n\n\n\n
“Ove godine prodao sam dva posavca stara po 2,5 godine za 8 tisu\u0107a eura. A za ova dva, Sokola i Rubina, dobivam 9 tisu\u0107a eura, ali ne dam ih za te novce. Jedan je star dvije, jedan tri godine, malo \u0107e\u0161 vidjeti takvih lijepih konja”, pokazuje svoje miljenike u \u0161tali s kojima se rado dru\u017ei i brine oko njih.<\/p>\n\n\n\n
\u010citav \u017eivot radi s konjima, nekada je imao veliku \u0161talu i u njoj njih petnaestak.<\/p>\n\n\n\n
“Sam ih napajam, hranim i brinem o njima. Za sada me zdravlje slu\u017ei, mogu jo\u0161 raditi s voljom, nisam nikad bio kod lije\u010dnika, nemam po \u0161to i\u0107i kod njega. Ne bole me ni noge ni drugo, boli me samo glava zbog konja, to mo\u017ee dr\u017eati samo lud \u010dovjek”, \u0161ali se Mato, a ne mo\u017ee bez njih.<\/p>\n\n\n\n
Ka\u017ee dok bude mogao dr\u017eat \u0107e ih. Na pitanje \u0161to mu zna\u010de lijepi konji u \u0161tali koji sada ni\u0161ta ne rade, odgovara:<\/p>\n\n\n\n
“Ono \u0161to strastvenom pijancu zna\u010di rakija, a pu\u0161a\u010du cigareta, to meni zna\u010de moje \u017eivotinje”. I njegova pokojna supruga Ljubice koja je umrla prije sedam godina bila je tako\u0111er velika zaljubljenica u konje. A od 1960. godine, kada se o\u017eenio njome koja je iz Podvinja, svake godine na blagdan svetog Ante Padovanskog kojemu se zavjetovao pje\u0161ice odlazi u to petnaest kilometara udaljeno mjesto, a tako se i vra\u0107a ku\u0107i. I sada kada ima 85 godina…<\/p>\n\n\n\n
Ina\u010de, Mato se napje\u0161a\u010dio i sa svojim konjima koje je kupovao u raznim mjestima biv\u0161e dr\u017eave. Pje\u0161ice je dovodio iz Ivani\u0107-grada, Siska, Travnika, Banja Luke, Uljanika, Gaja\u2026 Nema odakle nije. A prodavao je svoje u mnoga mjesta Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Srbije, Makedonije, Slovenije\u2026. \u010cesto je obilazio sajmove i druga doga\u0111anja na kojima je, ka\u017ee, u\u017eivao u ljepoti ovih \u017eivotinja koje su nekada bili veliki \u010dovjekovi pomaga\u010di u poljoprivredi, \u0161umarstvu i u drugom poslovima.<\/p>\n\n\n\n
“Sada na\u0161i ni\u0161ta ne rade, ali volimo ih imati. S njima sam puno postigao u \u017eivotu. Uvijek sam imao dobra grla, puno radio s njima, dobro se zara\u0111ivalo, s njima sam do\u017eivio jedno veliko zadovoljstvo. Oni su moj veliki ponos, oni su mi sve, uljep\u0161ali su mi \u017eivot”, s puno strasti o tim plemenitim \u017eivotinjama i sada pri\u010da vitalni 85-godi\u0161nji konjogojac Mato \u0106uri\u0107.<\/p>\n\n\n\n
Izvor:pogled.ba<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Za mene lijep konj nikada nije skup, ka\u017ee vitalni 85-godi\u0161nji Mato \u0106uri\u0107 iz Sibinja koji trenuta\u010dno brine za njih \u0161est. “Konji su moj veliki ponos, oni su mi sve Otkad postojim nikada ujutro nisam spavao do 5 sati. Ni nedjeljom, ni za Bo\u017ei\u0107, ni Uskrs. Svako jutro oni u 4 sata dobiju hranu i vodu. Bilo […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":176064,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"h5ap_radio_sources":[],"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-176063","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-bihiregija"],"yoast_head":"\n