Hida Pljaki\u0107a iz sela Vrap\u010de kod Tutina \u017eivot nije mazio, ali ovaj hrabar \u010dovjek ponosno se iz svih neda\u0107a izdigao kao pobjednik i najbolji je primjer pobjede nad samim sobom i svojim hendikepom.<\/p>\n\n\n\n
\u2013 Bila je to zima 1982. kad sam imao \u0161esnaest godina. Krenuo sam u \u0161kolu po smetovima i snijegu, u daljini sam vidio krov \u0161kole, ali do nje nikako nisam stizao. To mi je bio prvi put da zakasnim u \u0161kolu. Osetio sam neku toplinu kroz \u010ditavo tijelo i zaspao u snijegu. Tako su me prona\u0161li u\u010denici u snje\u017enim nanosima, ni sam ne znam koliko vremena sam tu proveo, ali su stigli spasiti me\u2013 zapo\u010dinje pri\u010du Hido za RINU.<\/p>\n\n\n\n
Nakon toga na nogama su mu se otvarati rane, a poslije je uslijedila amputacija jedne, pa i druge noge. Izme\u0111u dvije operacije o\u017eenio se Bajramkom i dobio k\u0107erku, a nakon nekoliko godina i drugu. Tada se po prvi put prepao svoga hendikepa.<\/p>\n\n\n\n
\u2013 Bio sam u strahu kako \u0107u prehraniti obitelj, nisam znao \u0161to da radim. Ali, nisam imao vremena o\u010dajavati, morao sam prehraniti obitelj. Supruzi sam jedno jutro rekao da mi pripremi sve\u010dano odijelo i ko\u0161ulju, na\u0161alio sam se da mi pripremi i cipele kako bih oti\u0161ao na razgovor za posao. Od tada kao da sam dobio neku nevjerojatnu snagu i ustao. Sljede\u0107e jutro sam na rukama oti\u0161ao do susjednog sela i radio. Nabrao sam dve pune kante gljiva i tako zaradio prvi novac. Nakon toga sam redovito i\u0161ao u berbu gljiva, ljekovitog bilja, cijepao drva i obarao stabla. Sve sam to radio samo s dvije ruke, jer noge nemam. Ljudi prvo nisu vjerovali da \u0107u uspjeti, ali kasnije su svi to prihvatili – ka\u017ee ovaj \u010dovjek heroj.<\/p>\n\n\n\n
Zahvaljuju\u0107i velikom humanitarcu iz Novog Pazara Hidu Muratovi\u0107u i novinaru Miru Ni\u0107iforovi\u0107u uz pomo\u0107 mnogih humanih ljudi ovom velikom borcu napravljena je ku\u0107a bli\u017ee magistralnom putu, jer toliko novca ipak nikada ne bi mogao zaraditi da to osigura. Kada su k\u0107eri narasle i zasnovale svoje obitelji, Hido i Bajramka su se preselili u stan u Novom Pazaru opet zahvaljuju\u0107i velikim i humanim ljudima, za koji je ostalo samo jo\u0161 malo da se isplati do kraja. Moja Bajramka je isto invalid, ali je veliki borac i lavica. Kad vam \u017eivot dadne tako veliko isku\u0161enje ostaje vam samo da se borite za svoju djecu. Ja hodam na rukama, a ona uz pomo\u0107 hodalice. Bilo je te\u0161ko i za mnoge nezamislivo, ali uspjeli smo. Bajramka bi uskoro trebala i\u0107i u Beograd na operaciju kako bi mogla kona\u010dno smaostalno hodati. Tro\u0161kovi prijevoza su ogromni, pa se nadamo da \u0107emo i to uspjeti rije\u0161iti da mo\u017eemo oti\u0107i \u2013 ka\u017ee Hido, prenosi Srpskainfo.<\/p>\n\n\n\n
Najve\u0107a njihova sre\u0107a su dvije k\u0107eri i pet unu\u010dadi. Kako ka\u017eu, njih kada vide ni\u0161ta im nije te\u0161ko uraditi, pa \u010dak i ono nemogu\u0107e. Ovaj junak iz Tutina upravo je to i u\u010dinio \u2013 hodao na rukama kako bi prehranio obitelj. <\/p>\n\n\n\n
Izvor:pogled.ba<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Hida Pljaki\u0107a iz sela Vrap\u010de kod Tutina \u017eivot nije mazio, ali ovaj hrabar \u010dovjek ponosno se iz svih neda\u0107a izdigao kao pobjednik i najbolji je primjer pobjede nad samim sobom i svojim hendikepom. \u2013 Bila je to zima 1982. kad sam imao \u0161esnaest godina. Krenuo sam u \u0161kolu po smetovima i snijegu, u daljini sam […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":177357,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"h5ap_radio_sources":[],"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-177356","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-bihiregija"],"yoast_head":"\n