Sino\u0107 je u Knji\u017enici Ljubu\u0161ki otvorena samostalna izlo\u017eba slika “Simfonija rasko\u0161i” akademskog slikara Ante Ljubi\u010di\u0107a Cara. O izlo\u017eenim djelima govorio je akademski slikar Jure Paponja, autor Ante Ljubi\u010di\u0107 Car i ravnatelj Knji\u017enice Ivica Vizentaner.<\/p>\n\n\n\n
Paponja je naglasio da se Ante Ljubi\u010di\u0107 Car kroz svoje stvarala\u0161tvo profilirao kao jedan izvrsni pejza\u017eni slikar koji s velikom lako\u0107om, koriste\u0107i ekspresivne poteze, plohe i mrlje vrlo jednostavno hvata karakter jednoga podneblja, jednoga krajolika, koji je naj\u010de\u0161\u0107e Imotska krajina ili Hercegovina, te da je malo neobi\u010dno da se Ante u ovom jednom \u017eivotnom razdoblju prebacio na apstrakciju.<\/p>\n\n\n\n
\u201eOva apstrakcija uglavnom vu\u010de korijene iz njegove likovne prakse koju je razvijao zadnjih 40 godina, kada je zavr\u0161io likovnu akademiju u Sarajevu. On se u ovom slu\u010daju kao apstraktni slikar naslanja na svoju dosada\u0161nju likovnu praksu. Dok je radio pejza\u017ee inspiraciju je uglavnom crpio iz odre\u0111enih krajolika, odre\u0111enih detalja unutar tih krajolika, mrtvih priroda i sli\u010dno. Ovdje nije taj slu\u010daj. Ovdje slikar ne prikazuje ni\u0161ta vezano za realni svijet nego su svi radovi nastajali bazirani na skici, koja bi nastajala na jednom manjem papiru, tu skicu bi kasnije prenosio na ve\u0107e platno i onda bi na osnovu te skice eksperimentirao i improvizirao.<\/p>\n\n\n\n
Ne mo\u017ee se re\u0107i da je nastanak ovih radova vezan samo za njegovu prethodnu likovnu praksu. On se tako\u0111er spretno nadovezuje na cijelu povijest likovne umjetnosti, specifi\u010dno za apstraktno slikarstvo 20. stolje\u0107a, po\u010dev\u0161i od Kandinskog, pa onda do apstraktnog ekspresionizma sredine 20. stolje\u0107a \u0161to je bila i tema njegovog diplomskog rada na Sarajevskoj likovnoj akademiji. Tako\u0111er, ovdje je prisutan i utjecaj Ede Murti\u0107a, istaknutog hrvatskog apstraktnog slikara. Me\u0111utim, bitno je naglasiti da Ante ne kopira navedene umjetnike, niti navedene pravce. On ostaje i dalje prepoznatljivo svoj. Iako ovdje nema prepoznatljivih motiva, i dalje je prepoznatljiv njegov potez, prepoznatljiv je njegov kolorit, prepoznatljive su njegove mrlje i ta njegova ekspresivnost. Kao student diplomirao je na apstrakciji i sada nakon 40 godina ovo je jedna vrsta povratka na to studensko vrijeme ali u jednoj puno, puno, zrelijoj formi gdje se kao zreliji autor vra\u0107a na svoje po\u010detke, eksperimentira i izmi\u010de sebi tlo pod nogama. Zbog toga mu upu\u0107ujem sve pohvale. Zbog toga \u0161to kao jedan zreliji umjetnik odlu\u010duje eksperimentirati, \u0161to \u010desto nije slu\u010daj, ljudi se \u010desto dr\u017ee jedne te iste prakse kada u\u0111u u jednu kolote\u010dinu. Ovo nije prvi put da je Ante u na\u0161oj Gradskoj knji\u017enici, on je jedan od onih koji je u godinama poslije rata ovdje prvi izlagao i radio samostalne izlo\u017ebe, tako da suradnja ove ustanove s Antom traje ve\u0107 godinama. Tako\u0111er, je \u010dest i vrlo ra\u0111en gost na\u0161e likovne kolonije, njegove slike krase prostorije na\u0161e knji\u017enice i meni je velika \u010dast i zadovoljstvo da smo ovdje s njim ve\u010deras\u201c, kazao je, me\u0111u ostalim, Paponja.<\/p>\n\n\n\n