Sagnjila zima u mom rodnom kraju. \u0106ikovi dimnjaka na krovovima iskrpljenih ku\u0107a dime u havu. Ogoljene grane drve\u0107a i sitnog rastinja \u010dekaju vjetar, trpe mraz i sanjaju o toplim bundama snijega koji se u sivim oblacima \u010ditav dan misli bi li, ili ne bi pao.Protruhli plotovi, polomljene vratnice, od velikih ki\u0161a raznesen put. Prostirka od li\u0161\u0107a \u0161u\u0161ka i kvrcka pod koracima. Magla se lijeno podi\u017ee ka brdima i otkriva crno-bijeli svijet.<\/p>\n\n\n\n
Samo Neretva ispod sela i dalje te\u010de u boji.<\/p>\n\n\n\n
Iznad polja, moja ku\u0107a, pred ku\u0107om moja nena, na njenom licu osamdeset godina pam\u0107enja. Du\u0161om i tijelom gotovo srasla za ku\u0107ni prag, pogleda uvijek uprta u zapad. Tamo je cesta kojom je oti\u0161ao njen evlad, tamo je cesta kojom se s vremena na vrijeme pomalja da je obi\u0111e.<\/p>\n\n\n\n
Tako je to, misli ona. U mladosti je \u010dovjek okrenut istoku, \u010deka sunce, novi dan, podstarost sunce, evo, izlazi sa zapada, iz auta i autobusa, kroz lica sad odraslih sinova i k\u0107eri, kovrd\u017eavih kosa i crnih trepavica njene unu\u010dadi i praunu\u010dadi.<\/p>\n\n\n\n
Za\u010dudan je njoj taj \u017eivot u koji joj porod zami\u010de. Ti gradovi bez njiva i ograda, bez \u0161tala i hajvana, gdje se po mlijeko za doru\u010dak ide u prodavnicu, a ne u \u0161talu, gdje jede\u0161 krompir koji sadio nisi, vo\u0107ku koju ubrao nisi i meso koje njen Ahmet s Bismillom iz svog tora zaklao nije. Gdje mladi skoro golih guzica hodaju i pred starijim ne ustaju.<\/p>\n\n\n\n
Zna ona, bila je ona. Nudili je sinovi da po|e s njima, da ne \u017eivi sama. Predeverala jednu zimu, prolje\u0107e i ljeto u tom gradu. Predeverala jedva i s prvim prolje\u0107em se vratila u svoju toplinu, \u0161irinu i mirise\u2026<\/p>\n\n\n\n
Potkuplja ote\u017eali nabor na dimijama i ulazi u ku\u0107u. U smi\u0107enim dimijama fri\u0161ko istucani orasi. Rezge ima svakoj snahi za baklave.<\/p>\n\n\n\n
\u2013 Nek im nije do nane, a ho\u0107e l\u2019 do\u0107, ba\u0161 kako im drago!<\/p>\n\n\n\n
Govori tiho, pomalo resko, ali bez zlobe i ljutnje. Gleda kroz prozor, kroz ba\u0161\u010du, polje, preko Neretve, kroz planinu, tamo daleko u Zijemlje, svoju rodnu \u0160aricu, svoje mladala\u010dke godine izvla\u010di iz jo\u0161 neotan\u010dalog sje\u0107anja u kojem njene mlade ruke sti\u0161\u0107u ljusku oraha mehki\u0161a.<\/p>\n\n\n\n
Nigdje nema tako dobrih i mehkih oraha kao pod ku\u0107om njenog brata \u0160erifa. Donosio je njen rahmetli Ahmet sadnice i ovamo, al\u2019 se ne htjedo\u0161e primiti. Nije drvo insan da svikne. A, eto, ona i jo\u0161 pet cura iz njenog sela do\u0161le i primile se. Tu u \u017dupi.<\/p>\n\n\n\n
Iako vrijeme uporno glo\u0111e \u010dovjeku misao, i od nje ostaje kostur, blijeda uspomena bez pravog sadr\u017eaja, ne\u0161to od svega toga sazri u srcu i kao sunce \u0161to grije izvana ono grije iznutra.
Od od\u0161krinutih vrata studen je \u0161tipa za reumu u le\u0111ima. Zatvara ih. Otvara \u0161poret i ubaci bilju suhe hrastovine. Gladan plamen toplo zapucketa nad novim zalogajem. Njen pogled opet skrenu ka zapadu, ka crnoj krivudavoj cesti. Ote se uzdah i jedva \u010dujne rije\u010di:
\u2013 Samo nek su mi \u017eivi i zdravi!<\/p>\n\n\n\n
* * *
Danas na krovu na\u0161e seoske ku\u0107e uga\u0161en \u0107ik. Dima nema. Pusto\u0161 u hladnim sobama. Rijetko dirane vratnice \u0161kripe, a na seoskom mezarju u dnu sela jedan ba\u0161luk vi\u0161e. Na njemu nenino ime. Hiljade rije\u010di malo je da je se na pravi na\u010din prisjetim. Jer nena, rije\u010d je koja u svakom od nas porodit \u0107e razli\u010dit, a opet isti svijet, svijet neprestano nasmijanih o\u010diju, svijet tepanja, milovanja i ljudske topline koja nadomje\u0161ta sve ono gdje ti kao sinu, bratu, sestri mo\u017ee usfaliti.<\/p>\n\n\n\n
Nenino krilo prostrto u hiljadu cvjetova oslikanim dimijama bit \u0107e uvijek mjesto vra\u0107anja mojih \u017eelja za sigurno\u0161\u0107u, mjesto gdje su zavr\u0161avali strahovi, a po\u010dinjao mir, nije ni \u010dudo kad neko D\u017eennet spomene, \u0161to moje misli u njeno krilo polete.<\/p>\n\n\n\n
Neka ti Uzvi\u0161eni Allah podari lijepi D\u017eennet, spoji te s onima koje si voljela i s tobom one koji te vole!<\/p>\n\n\n\n
***<\/p>\n\n\n\n
NENA EMINA
Ostalo lice zapam\u0107eno kao mjesec u sjaju punom
Ra\u0161ireno krilo i cvjetni dezen dimija
Toplina sje\u0107anja
Naborana jaka bluze
I osmijeh d\u017eenetske hurije.<\/p>\n\n\n\n
Glas \u0161to pred spavanje
\u0160ap\u0107e iz svakog jastuka
Tu\u017ene o\u010di
Sretan pogled \u0161to navikom iskustva
kao pepeo na ognji\u0161tu
\u0107usegijom odgoja
spre\u0107e kahare du\u0161e
Zategnuta ko\u017ea na rukama
zeleni poto\u010di\u0107i vena posko\u010dili pod njom
limena \u0161olje tanke kafe i uzre\u010dica \u201ckenj\u010de jedan\u201c<\/p>\n\n\n\n
Najlon kesa puna krema za i\u0161ijas
Reumu, uboj i pam\u0107enje koji joj je sin koju kupio
Za du\u0161u<\/p>\n\n\n\n
\u201cOvu mi je Ibro iz Iraka donio Bo\u017ee mu zdravlje
Ovo Mujo iz Saraj\u2019va Allah mu se smilovao
A ovu ti je rahmetli babo, Allah mu D\u017eennet podario
naru\u010dio od Mehe Alina kad je ono i\u0161\u2019o za Tursku
Ovaj mehlem mi je od Ai\u0161e, Bog joj svaku sre\u0107u dao
A ovu mi doktor dao kad me nedavno obilazio
Ne valja ni\u0161ta
\u2014-\/\/\/\u2014-
U ranom mi dje\u010dijem sje\u0107anju
\u010cupkaju janjci travke popaska
Obijesno tr\u010dkaraju zabacaju\u0107i glavu
Moj pogled snen
Tijelo strukom omotano
\u010cekam nenino dozivanje od kolibe
\u201cPu\u0161\u0107i janjce pomuzli smo ovce!\u201c
Janje\u0107i trk
Bleka
Miris vune i tek pomu\u017eena mlijeka
Crno bakreni koto
Vatra na ognji\u0161tu
I hurdenjaci na policam u dimu<\/p>\n\n\n\n
\u2013 Neno Kad odrastem
Kupi\u0107u ti kat haljina
\u2013 Ho\u0107e\u0161 ja\u0161ta \u0107e\u0161!
\u010cim odraste\u0161 Zaboravi\u2019\u0107e\u0161 nenu K\u2019o i svi ostali.<\/p>\n\n\n\n
\u2013 Neno kad odrastem
Kupi\u2019\u0107u auto i vozit te tvojima u \u0160aricu.
\u2013 Neno kad odrastem\u2026<\/p>\n\n\n\n
\u2013 De, de, ne naprduj vie\u0161e
Dodaj mi tu \u0161\u0107emliju trebam ovu joltu oprat
ti hajde dok ne budem vakat ovcam\u2019 poigraj se s djecom
Samo se ne kre\u0107\u2019te k\u2019o ju\u010der
fino se udarajte\u2026<\/p>\n\n\n\n
Nevina obe\u0107anja na verigama djetinjstva
i \u017eal na podla\u010dku starosti\u2026<\/p>\n\n\n\n
Neno, kad odrastem
Napisa\u0107u ti pjesmu
Pjesmu o tebi neno!
Da te se moja djeca sje\u0107aju
Rahmet nazivaju
Dovu \u010dine
Zajedno sa mnom Suzu puste\u2026<\/p>\n\n\n\n
(Bajic Esad) F.B.<\/p>\n\n\n\n
Preuzeto sa ljubusaci.com\/bez uredni\u010dkih intervencija<\/p>\n\n\n\n
Radio Ljubu\u0161ki<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Sagnjila zima u mom rodnom kraju. \u0106ikovi dimnjaka na krovovima iskrpljenih ku\u0107a dime u havu. Ogoljene grane drve\u0107a i sitnog rastinja \u010dekaju vjetar, trpe mraz i sanjaju o toplim bundama snijega koji se u sivim oblacima \u010ditav dan misli bi li, ili ne bi pao.Protruhli plotovi, polomljene vratnice, od velikih ki\u0161a raznesen put. Prostirka od […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":20549,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"h5ap_radio_sources":[],"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-20548","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-bihiregija"],"yoast_head":"\n