Kultni ameri\u010dki knji\u017eevnik Charles Bukowski preminuo je na dana\u0161nji dan, 9. o\u017eujka 1994. godine u San Pedru. <\/p>\n\n\n\n
Henry Charles Bukowski Mla\u0111i ro\u0111en je 16. kolovoza 1920. u njema\u010dkom gradu Andernach, kao Heinrich Karl Bukowski. Roditelji su mu bili njema\u010dkog porijekla, ali slavni pisac je jo\u0161 kao dijete s roditeljima oti\u0161ao u Ameriku i \u010ditav je njegov \u017eivot vezan za ameri\u010dke gradove. <\/p>\n\n\n\n
Prije nego je postao jedan od najpoznatijih ameri\u010dkih pisaca, Charles Bukowski bio je obi\u010dni radnik koji je imao problema s alkoholom, ali i veliku \u017eelju da se pisanjem izvu\u010de iz osrednjosti. <\/p>\n\n\n\n
Bukowski je radio kao po\u0161tar, a prije toga bio je zaposlen u tvornici za preradu krastavaca. Oboje djeluje prili\u010dno monotono za jedan tako buntovni duh. <\/p>\n\n\n\n
Obi\u010dnim poslovima se izdr\u017eavao sve do 49. godine \u017eivota, a onda mu je izdava\u010d John Martin ponudio da \u0107e mu sve do smrti pla\u0107ati 100 dolara mjese\u010dno pod uvjetom da da otkaz i postane pisac. <\/p>\n\n\n\n
Bukowski je napisao: “Imam dva izbora, ostati u po\u0161ti i poludjeti ili se igrati pisca i umrijeti od gladi. Odlu\u010dio sam gladovati”. Nakon toga je objavio \u0161est romana i tisu\u0107e pjesama, a 17 godina kasnije, Martinu je napisao pismo o tome kako se osje\u0107ao kad je napustio posao. Njegovo se pismo \u010desto se \u0161iri dru\u0161tvenim mre\u017eama. <\/p>\n\n\n\n
Napisano je prije 35 godina, ali sve u njemu i dalje neodoljivo podsje\u0107a i na dana\u0161nji \u017eivot ljudi u modernom, industrijskom dru\u0161tvu. <\/p>\n\n\n\n
“8. prosinca 1986. <\/strong><\/p>\n\n\n\n Zdravo, Johne. Hvala ti na dobrom pismu. Nije lo\u0161e ponekad se prisjetiti kako je sve zapo\u010delo. Zna\u0161 odakle sam do\u0161ao. \u010cak i ljudi koji su o tome poku\u0161ali pisati ili snimati filmove, nisu to uspjeli prenijeti. Nazivaju to poslom ‘od 9 do 5’. Nikad nije od 9 do 5, nema besplatnih pauza za ru\u010dak na takvim mjestima. \u0160tovi\u0161e, na ve\u0107ini takvih mjesta izbjegava\u0161 pauze da bi zadr\u017eao posao. <\/p>\n\n\n\n A tu je i PREKOVREMENO i u knjigama im nikad ne polazi za rukom opisati prekovremeno i to da, po\u017eali\u0161 li se na to, uvijek postoji neki naivac koji \u0107e do\u0107i na tvoje mjesto. Zna\u0161 moju staru izreku: ‘Ropstvo nikad nije iskorijenjeno, samo se pro\u0161irilo na druge rase’. Ono \u0161to najvi\u0161e boli jer postepeno propadanje ljudskosti onih koji zadr\u017eavaju poslove koje ne \u017eele jer se boje da je alternativa puno gora. Ljudi se jednostavno isprazne. Postaju tijela u kojima se nalazi prepla\u0161eni i poslu\u0161ni um. Boja napusti oko. <\/p>\n\n\n\n Glas postaje ru\u017ean. I tijelo. I kosa. I nokti. Cipele. Sve postaje ru\u017eno. Kao mladi\u0107 nisam mogao vjerovati da bi ljudi mogli dati \u017eivote pod takvim okolnostima. Kao starac, jo\u0161 uvijek ne vjerujem. Za\u0161to to rade? Zbog seksa? TV-a? Automobila koji ispla\u0107uju u mjese\u010dnim ratama? <\/p>\n\n\n\n Zbog djece? Djece koja \u0107e raditi isto \u0161to i oni? Ranije, kad sam bio mlad i seljakao se s posla na posao, bio sam naivan i poku\u0161ao razgovarati s radnicima: ‘Hej, \u0161ef u svakom trenutku mo\u017ee u\u0107i i sve nas otpustiti. Samo tako. Nije li vam to jasno?’ Samo bi buljili u mene. Predstavljao sam ne\u0161to o \u010demu nisu \u017eeljeli razmi\u0161ljati. <\/p>\n\n\n\n U dana\u0161njoj industriji postoje masovna otpu\u0161tanja. Stotine gube poslove i njihova su lica u \u010dudu: ‘Dao sam 35 godina \u017eivota\u2026’ ‘To nije u redu\u2026’ ‘Ne znam \u0161to \u010diniti\u2026’ Nikada robove ne pla\u0107aju dovoljno da bi bili slobodni. Daju im samo toliko da ostanu na \u017eivotu i vrate se na posao. Ja sam to zapazio. Za\u0161to nisu i oni? Klupa u parku ili opijanje u barovima \u010dinilo mi se podjednako dobro. <\/p>\n\n\n\n Za\u0161to tamo ne oti\u0107i prije nego me oni tamo po\u0161alju? Za\u0161to \u010dekati? S ga\u0111enjem sam pisao protiv svega toga, bilo je ola\u0161anje izbaciti sve to sranje iz sebe. I sad kad sam tu, takozvani profesionalni pisac, nakon \u0161to sam potratio 50 godina \u017eivota, otkrio sam da postoje i druga ga\u0111enja. Sje\u0107am se kad sam radio u jednoj tvornici, jedan od suradnika rekao je: ‘Nikad ne\u0107e biti slobodan’. Jedan od \u0161efova upravo je prolazio pored nas (zvao se Morrie) i ispustio je slasni cerek, u\u017eivaju\u0107i u \u010dinjenici da je njegov kolega zarobljen do kraja \u017eivota. <\/p>\n\n\n\n Imao sam sre\u0107u da napustim jedno takvo mjesto, bez obzira na to koliko mi je trebalo, i to me je ispunilo takvom rado\u0161\u010du. Pi\u0161em to starog uma i starog tijela, iza mene su vremena kada bi ve\u0107ina mu\u0161karaca dopustila samima sebi da nastave s takvim stvarima, ali budu\u0107i da sam po\u010deo kasno, dugujem samom sebi da nastavim. <\/p>\n\n\n\n A kad rije\u010d po\u010dnu nestajati i kad \u0107e mi morati pomo\u0107i da uspem stepenicama i vi\u0161e ne bude u stanju razlikovati pticu od spajalice, i dalje osje\u0107aj da \u0107e ne\u0161to u meni pamtiti na koji sam na\u010din pro\u0161ao kroz ubojstvo, nered i muku i domogao se barem plemenitog na\u010dina da umrem. To \u0161to niste u potpunosti potratili \u017eivot \u010dini se kao vrijedno dostignu\u0107e, barem \u0161to se mene ti\u010de. tvoj de\u010dko Hank” Bukowski se potpisivao kao Hank, \u0161to je bio njegov nadimak kojeg je kao dje\u010dak dobio od vr\u0161njaka u djetinjstvu, nakon dolaska iz Njema\u010dke u SAD. – Pro\u010ditajte vi\u0161e na: https:\/\/www.bljesak.info\/kultura\/knjige\/nikada-robove-ne-placaju-dovoljno-da-bi-bili-slobodni\/341082<\/p>\n\n\n\n Siroma\u0161tvo <\/strong><\/p>\n\n\n\n \u010covjek kojeg nikad nisi vidio je onaj koji ti poma\u017ee da nastavi\u0161, onaj koji bi mogao jednom sti\u0107i. Nema ga na ulicama ili u zgradama ili na stadionima, ili ako je tamo ja sam ga nekako mimoi\u0161ao.<\/p>\n\n\n\n On nije jedan od na\u0161ih predsjednika ili dr\u017eavnika ili glumaca. <\/p>\n\n\n\n Pitam se postoji li uop\u0107e. <\/p>\n\n\n\n Hodam niz ulice uz ljekarne i bolnice i kazali\u0161ta i kavane i pitam se postoji li uop\u0107e. <\/p>\n\n\n\n Gledam ve\u0107 gotovo pola stolje\u0107a i nisam ga vidio. <\/p>\n\n\n\n \u017diva \u010dovjeka, istinski \u017eiva, recimo kad spu\u0161ta ruke nakon \u0161to je zapalio cigaretu. <\/p>\n\n\n\n Vidi\u0161 mu o\u010di kao o\u010di kakva tigra zagledana u vjetar. <\/p>\n\n\n\n Ali kad se ruke spuste tamo su uvijek druge o\u010di uvijek uvijek. <\/p>\n\n\n\n I uskoro \u0107e za me biti kasno i ja \u0107u pro\u017eivjeti \u017eivot s ljekarnama, ma\u010dkama, plahtama, slinom, novinama, \u017eenama, vratima i drugom robom, ali nigdje \u017eiva \u010dovjeka.<\/p>\n\n\n\n (Bukowski, Siroma\u0161tvo) <\/p>\n\n\n\n Izvor: Bljesak.info<\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Kultni ameri\u010dki knji\u017eevnik Charles Bukowski preminuo je na dana\u0161nji dan, 9. o\u017eujka 1994. godine u San Pedru. Henry Charles Bukowski Mla\u0111i ro\u0111en je 16. kolovoza 1920. u njema\u010dkom gradu Andernach, kao Heinrich Karl Bukowski. Roditelji su mu bili njema\u010dkog porijekla, ali slavni pisac je jo\u0161 kao dijete s roditeljima oti\u0161ao u Ameriku i \u010ditav je […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":2235,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-2234","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-bihiregija"],"yoast_head":"\n