Za po\u010detak, kako je nastala ljubav prema triatlonu?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Za triatlon sam prvi put \u010duo gledaju\u0107i prijenos Olimpijskih igara u Sydney-u. Tada je triatlon po prvi put bio u programu igara. Izgledao mi je kao zanimljiv sport, ali kako nije bio medijski zastupljen brzo sam ga smetnuo s uma. Pet godina kasnije tipi\u010dni studentski \u017eivot mi je malo dosadio i po\u010deo sam tra\u017eiti neki sport kojim bi se mogao baviti. Krenuo sam s tr\u010danjem, pa sam tra\u017ee\u0107i informacije o tr\u010danju nai\u0161ao na triatlon i ponovno se javila \u017eelja da zavr\u0161im jednu takvu utrku. U to vrijeme sam studirao u Zagrebu u kojem je djelovalo nekoliko klubova pa sam se javio u jedan, te od njih i krenuo. U\u017eivao sam u treninzima i brzo shvatio da sam proma\u0161io profesiju :).<\/p>\n\n\n\n Kako bi opisali ovaj sport i \u0161to je to\u010dno potrebno za uspjeh?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Triatlon je sport koji kombinira tri bazi\u010dna sporta, plivanje, biciklizam i tr\u010danje. Postoji vi\u0161e triatlonskih disciplina koje se razlikuju po udaljenostima. Dvije najpoznatije su Ironman u kojem se pliva 3,8 km, vozi bicikl 180 km i tr\u010di 42,2 km, te olimpijski triatlon u kojem se pliva 1,5 km, vozi 40 km i tr\u010di 10 km. Uz to postoji jo\u0161 dosta disciplina kao recimo polu-Ironman ili kra\u0107e discipline tipa sprint (pola udaljenosti olimpijskog), super-sprint\u2026 Tako da bi se moglo re\u0107i da za svakoga ima pone\u0161to.<\/p>\n\n\n\n Uspjeh je individualna stvar. Svatko ima svoj Everest. Nekome je to samo zavr\u0161iti utrku, a nekome osvojiti zlato na Olimpijskim igrama ili pobijediti Ironman na Havajima. Bilo da ste u prvoj ili drugoj grupi ili negdje izme\u0111u, do uspjeha u ovom sportu ne\u0107ete do\u0107i bez upornosti.<\/p>\n\n\n\n Postoji li trenutak kada je ve\u0107 kasno baviti se triatlonom?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Nedavno sam nai\u0161ao na vijest da je jedan 87-godi\u0161nji Japanac zavr\u0161io Ironman, tako da bi se moglo re\u0107i da nikad nije kasno. Dodu\u0161e treba napraviti razliku izme\u0111u profesionalnog i rekreativnog sporta. Za vrhunski rezultat postoje vremenska ograni\u010denja. Me\u0111utim triatlon, a pogotovo njegove du\u017ee discipline, omogu\u0107uje vrhunske rezultate i u malo zrelijoj dobi. Smatra se da su idealne godine za Ironman izme\u0111u 35 i 40, a postoje i malo ekstremniji izuzetci kao na primjer Novozelan\u0111anin Cameron Brown koji se natje\u010de u profesionalnoj kategoriji i u svojoj 48-oj godini \u017eivota.<\/p>\n\n\n\n Ve\u0107inu natjecatelja, \u010dak i na Ironman utrkama koje izgledaju ekstremno, \u010dine rekreativci. Ljudi s poslom i obiteljima koji treniraju u svoje slobodno vrijeme. Jednom kad krene\u0161 vrlo brzo ono \u0161to ti se \u010dinilo kao nesavladiva zapreka postane sve vi\u0161e i vi\u0161e dohvatljivo.<\/p>\n\n\n\n Jeste li ikad prije trenirali neki drugi sport?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Trenirao sam nogomet i tenis u osnovnoj i po\u010detkom srednje \u0161kole, ali ne pretjerano ozbiljno. Tako da sam u triatlon u\u0161ao bez zna\u010dajnije sportske pozadine. To mi je bio dosta velik hendikep, pogotovo kad je rije\u010d o plivanju koje je tehni\u010dki sport, a tehnika se najbolje usvaja u mla\u0111oj dobi.<\/p>\n\n\n\n Koliko tjedno, ili mo\u017eda bolje re\u0107i dnevno, puta trenirate i dajete li si odmora vikendima?<\/strong><\/p>\n\n\n\n U normalnom periodu priprema treniram 2-3 puta dnevno izuzev nedjelje kad odradim jedan trening ujutro i ostavim ostatak dana za obitelj. Na tjednoj bazi u prosjeku otplivam 25 kilometara, pre\u0111em biciklom 500 km i otr\u010dim 80 km.<\/p>\n\n\n\n Koja vam od triatlonskih disciplina odgovara najvi\u0161e, a koja najmanje?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Plivanje mi je uvijek najte\u017ee i\u0161lo jer se tehniku najbolje savladava u djetinjstvu, a ja sam po\u010deo trenirati u 22-oj godini. Ali ne dam se, trudim se i dalje. Nedavno sam po\u010deo raditi s novim pliva\u010dkim trenerom pa se nadam da \u0107e ta suradnja uroditi plodom. Jako je frustriraju\u0107e kad puno energije i volje ula\u017ee\u0161 u ne\u0161to, a rezultati izostanu ili nisu onakvi kakve si o\u010dekivao. Ali isto tako jo\u0161 je ve\u0107e zadovoljstvo kad savlada\u0161 jednu takvu prepreku. S druge strane biciklizam i tr\u010danje mi puno bolje le\u017ee i rekao bi da sam otprilike jednako dobar i u jednom i u drugom.<\/p>\n\n\n\n Birali ste izme\u0111u posla i sporta. Nedostaje li vam standardni, uredski posao?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Ima dana kada je te\u0161ko biti profesionalni sporta\u0161. Na dru\u0161tvenim mre\u017eama se generalno dijele samo pozitivne stvari, ali na\u0111e se tu i dosta te\u0161kih trenutaka. Ne sija svaki dan sunce, ima dosta dana kad se treba boriti s vremenskim uvjetima. Zatim, treba ostati mentalno jak. Napredak uglavnom ne ide linearno nego u stepenicama. Nekad ula\u017ee\u0161 puno truda i \u010dini se da ne ide\u0161 naprijed, pa treba ostati fokusiran i nastaviti raditi da presko\u010di\u0161 jo\u0161 jednu stepenicu. Me\u0111utim, ima puno vi\u0161e pozitivnih stvari nego negativnih tako da nikad nisam za\u017ealio \u0161to sam napustio ured.<\/p>\n\n\n\n Koliko vam je zapravo pobjeda na Europskom prvenstvu 2013. godine otvorila vrata profesionalnog sporta?<\/strong><\/p>\n\n\n\n To je bila jedna velika prekretnica. U to vrijeme sam ve\u0107 7 godina kombinirao uredski posao s 2 \u2013 3 treninga dnevno. Sve ostale aspekte \u017eivota sam morao ostaviti po strani. Nije to nikad trebalo biti trajno rje\u0161enje, ali bilo je nu\u017eno u mom naumu da od hobija napravim posao. Te godine sam napunio 30 godina, a napredak se usporio i mislim da su mi u tom trenutku rezultati stagnirali skoro 2 godine. Po\u010deo sam razmi\u0161ljati da li je vrijeme da barem stavim neki rok na to moje \u201cganjanje snova\u201d. Da mi ne pro\u0111e \u017eivot u borbi s vjetrenja\u010dama. I onda se dogodi to Europsko prvenstvo na kojem se sve poklopilo i gdje su godine te\u0161kog rada do\u0161le na naplatu. To je bila jedina utrka na Ironman distanci nakon koje me ni\u0161ta nije boljelo. Obi\u010dno je jako te\u0161ko silaziti niz stepenice nakon utrke, ali ja sam valjda od navale adrenalina tr\u010dao po stepenicama i nisam spavao idu\u0107e 2 no\u0107i. Ono o \u010demu sam ma\u0161tao prethodnih 7 godina se pretvorilo u stvarnost. Nakon toga sam dobio ponudu od jednog triatlonskog tima koju sam objeru\u010dke prihvatio i odlu\u010dio napustiti posao.<\/p>\n\n\n\n Vi ste sam svoj trener. Koje su prednosti, a koje mane takvog na\u010dina treniranja?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Procijenio sam da imam dovoljno iskustva da mogu sam sebe trenirati. Prednost je ve\u0107a fleksibilnost, ali s druge strane te\u0161ko je biti objektivan sam sa sobom. Savjete koje daje\u0161 drugima iz nekog razloga je te\u017ee primijeniti u vlastitom treningu.<\/p>\n\n\n\n U me\u0111uvremenu, postali ste trener i drugima koji su zavoljeli ovaj sport. Postoji li mogu\u0107nost da netko drugi u budu\u0107nosti postigne rezultate poput vas?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Naravno da postoji. Bio bi razo\u010daran da na kraju trenerske karijere ne pomognem nekom sporta\u0161u da barem do\u0111e na moju trenutnu razinu. Trenerski posao volim i mislim da je to prirodan i logi\u010dan nastavak ovoga \u0161to sad radim. U zadnjih par godina sam se vi\u0161e aktivirao na trenerskom planu, tako da mi tranzicija na \u201cnovi posao\u201d bude lak\u0161a nakon \u0161to se prestanem utrkivati.<\/p>\n\n\n\n Koja je razlika izme\u0111u Olimpijskog triatlona i Ironman-a?<\/strong><\/p>\n\n\n\n To su dvije najpopularnije triatlonske discipline. Razlika je u prvom redu u du\u017einama. Olimpijski triatlon je sastavljen od 1500 m plivanja, 40 km bicikla i 10 km tr\u010danja, dok je kod Ironmana to 3800 m, 180 km i 42,2 km. Jo\u0161 jedna bitna razlika je da je u olimpijskom triatlonu dopu\u0161tena vo\u017enja u zavjetrini na biciklisti\u010dkom segmentu, dok je u Ironmanu to zabranjeno. Zbog toga na du\u017eim utrkama snaga na biciklu vi\u0161e dolazi do izra\u017eaja, dok je na olimpijskoj distanci ve\u0107i fokus na plivanje i tr\u010danje.<\/p>\n\n\n\n Nada umire zadnja, tako da sam se uvijek nadao, ali bio sam svjestan da mi \u0161anse da postanem profesionalni sporta\u0161 nisu visoke. Po\u010deo sam trenirati tek s 22 godine \u0161to nije normalan sportski put, ali nau\u010dio sam da se s voljom i trudom mo\u017ee savladati skoro svaku prepreku.<\/p>\n\n\n\n U va\u0161em rodnom gradu Ljubu\u0161kom se uskoro odr\u017eava Ljubu\u0161ki Outdoor Festival. Ho\u0107ete li sudjelovati na ovoj manifestaciji?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Da, planiram nastupiti na polumaratonu. Drago mi je da su se i u Ljubu\u0161kom tr\u010danje i biciklizam dosta popularizirali i nadam se da \u0107e se pozitivan trend nastaviti. Ljudi su dizajnirani za kretanje, a u dana\u0161njem na\u010dinu \u017eivota kretanja ima sve manje. Zato mislim da je bitno da se i \u0161to vi\u0161e odraslih rekreativno po\u010dne baviti nekim sportom.<\/p>\n\n\n\n Tko vam je bio najve\u0107a podr\u0161ka od samog po\u010detka, tko je vjerovao u vas i va\u0161 uspjeh?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Najve\u0107a potpora mi je uvijek obitelj. Iako na samim po\u010detcima nitko nije vjerovao u to u \u0161to sam se upustio. Zavr\u0161io sam fakultet, zaposlio se i umjesto da se jo\u0161 o\u017eenim, ja sam po\u010deo ganjati neki cilj koji je realno bio jako te\u0161ko uhvatljiv. Nisam imao glavu u oblacima, bio sam svjestan koliko sam daleko od toga \u0161to sam zacrtao, me\u0111utim smatrao sam da je neuspjeh jedino ne poku\u0161ati. Ako dam sve od sebe i ne uspijem svejedno bi bio zadovoljan. Vremenom je podr\u0161ka rasla, a u kona\u010dnici mi je dosta ljudi reklo kako je super da \u017eivim od ne\u010dega \u0161to volim, te da bi oni voljeli ostvariti isto samo jo\u0161 ne znaju \u0161to toliko vole raditi.<\/p>\n\n\n\n I za kraj, recite nam, \u0161to biste poru\u010dili onima koji tek ulaze u svijet triatlona, na \u0161to se trebaju pripremiti i \u0161to mogu o\u010dekivati.<\/strong><\/p>\n\n\n\n Ja sam u po\u010detku imao viziju da se triatlonom bave samo profesionalci i oklijevao sam jer sam se bojao da \u0107u se osramotiti. Brzo sam shvatio da je taj strah bio neutemeljen. Ima u triatlonu natjecatelja \u010dije performanse izgledaju vanzemaljski, ali i puno vi\u0161e obi\u010dnih ljudi s poslom i obiteljima kojima je sport ispu\u0161ni ventil i prilika za dru\u017eenje. A na utrkama \u010desto oni koji zavr\u0161e zadnji dobiju ve\u0107u podr\u0161ku od pobjednika. Zna\u010di, jedini savjet bi bio da se ne bojite poku\u0161ati.<\/p>\n\n\n\n Izvor: Vrisak.info<\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Upornost Hercegovaca nikad nije bila upitna, pa se tako i upornost jednog Ljubu\u0161aka isplatila. Rije\u010d je o Andreju Vi\u0161tici, kralju triatlona, koji se kao student zaljubio u ovaj sport. Triatlon je sport koji kombinira tri bazi\u010dna sporta, plivanje, biciklizam i tr\u010danje. Postoji vi\u0161e triatlonskih disciplina koje se razlikuju po udaljenostima. Od svojih po\u010detaka, triatlon ima […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":22988,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"h5ap_radio_sources":[],"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"class_list":["post-22987","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-ljubuski"],"yoast_head":"\n![\"\"](\"https:\/\/www.vrisak.info\/wp-content\/uploads\/2021\/05\/322C1D73-7A9C-4CEF-99FA-55A3EE9289B3.jpeg\")
\u010cesto vas nazivaju \u201cLjubu\u0161akom koji jede kilometre\u201d. Kad ste krenuli s ovim sportom, jeste se nadali ovakvom uspjehu?<\/strong><\/p>\n\n\n\n