U Franjeva\u010dkom samostanu i sveti\u0161tu sv. Ante na Humcu, u Domu sv. Ante na Humcu u utorak 4. kolovoza s po\u010detkom u 20:00 sati bit \u0107e odr\u017eana Ve\u010der sje\u0107anja, zahvalnosti i predstavljanje knjige \u2018Sin \u2013 Pri\u010da o Toniju\u2019, u organizaciji Grada Ljubu\u0161kog.<\/p>\n\n\n\n
Programu prethodi sveta misa zadu\u0161nica za pokojnog Tonija u 19 sati.<\/p>\n\n\n\n
U programu \u0107e sudjelovati fra Iko Skoko, gradona\u010delnik Ljubu\u0161kog Vedran Markoti\u0107, prof. dr. Davorka Topi\u0107 Stipi\u0107, prof. dr. sc. Darko Mar\u010dinko, prof. dr. sc. Bo\u017eo Skoko, prof. \u017darko Ivkovi\u0107 te autor knjige i Tonijev otac, dr. sc. Zdenko Herceg.<\/p>\n\n\n\n
To je slu\u017ebena najava doga\u0111aja.<\/p>\n\n\n\n
Me\u0111utim, svaka dobra knjiga nosi i pri\u010du koja nadilazi korice. Ova je jedna od njih.<\/p>\n\n\n\n
Za\u0161to bi predstavljanje ove knjige trebalo zanimati Ljubu\u0161ki?<\/p>\n\n\n\n
Za\u0161to bi se ve\u010deras isplatilo oti\u0107i na Humac?<\/p>\n\n\n\n
Ne samo zbog knjige niti samo zbog tragi\u010dne \u017eivotne pri\u010de koja ju je iznjedrila. Prije svega zato \u0161to govori o ljudima koje poznajemo, o kraju iz kojega smo potekli i o tome kako se, bez obzira dokle nas \u017eivot odvede, korijeni nikada ne zaboravljaju.<\/p>\n\n\n\n
Sve to autor ne pripovijeda samo kao autobiografiju. On kroz pri\u010du o vlastitom \u017eivotu zapravo razgovara sa svojim sinom. Toni je nit koja povezuje svaku uspomenu, svaki obiteljski doga\u0111aj i svako vra\u0107anje u Hercegovinu. Zato ova knjiga nije samo pri\u010da o ocu ili o zavi\u010daju, nego ponajprije o ljubavi oca prema sinu.<\/p>\n\n\n\n
Kakve veze Zdenko i Toni Herceg imaju s Ljubu\u0161kim?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Ako danas od ChatGPT-a zatra\u017eite nekoliko re\u010denica o Zdenku Hercegu, dobit \u0107ete gotovo enciklopedijski odgovor. Hrvatsko-francuski znanstvenik, jedan od vode\u0107ih svjetskih stru\u010dnjaka za molekularnu biologiju i istra\u017eivanje raka, voditelj Odjela za epigenomiku pri Me\u0111unarodnoj agenciji za istra\u017eivanje raka (IARC\/WHO) u Lyonu, autor vi\u0161e od tristo znanstvenih radova.<\/p>\n\n\n\n Sve je to to\u010dno, ali nije dovoljno. Naime, iza tih impresivnih titula ne vidi se dje\u010dak iz \u0160ipova\u010de. <\/p>\n\n\n\n Nije dovoljno da vidimo koliko je Zdenko Herceg vezan za \u0160ipova\u010du, Ljubu\u0161ki i Hercegovinu.<\/p>\n\n\n\n Zdenko je ro\u0111en i odrastao u \u0160ipova\u010di, odnosno u Ljubu\u0161kom, kako tko voli re\u0107i. Kao i mnogi dje\u010daci njegove generacije sa sela, nije poha\u0111ao vrti\u0107 jer ga tada nije poha\u0111ao nitko sa sela. Odrastao je u obitelji, u vrijednostima rada, zajedni\u0161tva i odgovornosti.<\/p>\n\n\n\n Prva \u010detiri razreda osnovne \u0161kole zavr\u0161io je u podru\u010dnoj \u0161koli u \u0160ipova\u010di, od petog do osmog razreda poha\u0111ao je Osnovnu \u0161kolu u Vitini, a potom je zavr\u0161io Gimnaziju u Ljubu\u0161kom. Njegov put nije se razlikovao od puta ve\u0107ine njegovih vr\u0161njaka \u2013 jedina je razlika bila u tome \u0161to su neki nakon osnovne \u0161kole odabrali strukovno obrazovanje.<\/p>\n\n\n\n Nakon mature upisao je Veterinarski fakultet u Sarajevu. Bio je to sasvim prirodan nastavak njegova \u017eivotnog puta, ba\u0161 kao i za mnoge njegove prijatelje i kolege, koji su studij nastavili u razli\u010ditim gradovima i na razli\u010ditim fakultetima.<\/p>\n\n\n\n Za vrijeme studiranja redovito se vra\u0107ao ku\u0107i, kad god su mu to studentske obveze dopu\u0161tale. Ljetne raspuste nije provodio odmaraju\u0107i se. U \u0160ipova\u010di je uzgajao povr\u0107e koje je potom vozio i prodavao u Ramu, Sarajevo, Zenicu i druge bosanskohercegova\u010dke gradove. Nije to radio zato \u0161to je morao ispri\u010dati lijepu \u017eivotnu pri\u010du, nego zato \u0161to je to bio na\u010din \u017eivota jedne generacije.<\/p>\n\n\n\n Zato Zdenko Herceg nije samo svjetski priznati znanstvenik. On je jedan od nas.<\/p>\n\n\n\n Upravo zato je va\u017eno razumjeti da u ovoj knjizi autor ne gradi vlastiti \u017eivotopis. Sve ono \u0161to govori o sebi govori zato da bi nam ispri\u010dao odakle dolaze on i dio Tonija, kakvi su ljudi oblikovali njihove \u017eivote i koje su vrijednosti ostale njihovo najve\u0107e naslje\u0111e.<\/p>\n\n\n\n Zdenkova \u017eivotna pri\u010da ne po\u010dinje u laboratorijima Lyona niti u znanstvenim \u010dasopisima. Po\u010dinje na hercegova\u010dkoj zemlji, u obitelji koja ga je odgojila, u \u0161kolama koje su oblikovale njegov karakter i me\u0111u ljudima koji su ga nau\u010dili da se uspjeh ne dobiva na dar, nego se stje\u010de radom. Njegova \u017eivotna pri\u010da sigurno je duboko dodirnula i Tonija i ostavila svijetao trag u njegovom mladom \u017eivotu i preranoj smrti.<\/p>\n\n\n\n \u0160to me je potaknulo da napi\u0161em ovaj osvrt?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Da napi\u0161em ovaj osvrt potaknuo me Zdenko, s kojim sam 12 godina i\u0161ao u isti razred, prvo u osnovnu \u0161kolu u \u0160ipova\u010di, zatim u Vitinu i nakon toga u Gimnaziju u Ljubu\u0161ki. Nakon toga smo obojica studij nastavili u Sarajevu, on na Veterinarskom ja na Poljoprivrednom fakultetu, istina, ja s puno manje uspjeha.<\/p>\n\n\n\n Koliko su njegove veze s djetinjstvom, odrastanjem i rodnim krajem duboke, najbolje govori jedan naizgled mali, ali znakovit detalj. Neposredno pred gostovanje na Radiju Ljubu\u0161ki, nakon \u0161to smo se pozdravili rekao mi je kako u mobitelu \u010duva fotografiju na\u0161ega razreda iz drugog ili tre\u0107eg razreda osnovne \u0161kole te da na njoj prepoznaje sve \u0161kolske kolege, iako je od tada pro\u0161lo vi\u0161e od pedeset godina. Takvo sje\u0107anje mo\u017ee sa\u010duvati samo \u010dovjek koji svoj zavi\u010daj nosi duboko u sebi. Primjerice, ja, iako dr\u017eim da nema \u010dovjeka dublje vezana za svoj kraj od mene, nisam prepoznao troje ili \u010detvero tada\u0161njih \u0161kolskih kolega. On ih zna sve.<\/p>\n\n\n\n Prigodom gostovanja u programu Radija Ljubu\u0161ki uru\u010dio mi je primjerak knjige s toplom posvetom i zamolio me da mu, nakon \u0161to je pro\u010ditam, iskreno ka\u017eem svoje mi\u0161ljenje.<\/p>\n\n\n\n Bilo je to ju\u010der, prionuo sam \u010ditanju, pro\u010ditao 77 od ukupno 197 stranica knjige i zapitao se mogu li dati svoje mi\u0161ljenje o knjizi koju nisam do kraja pro\u010ditao. Ostatak knjige sam samo na brzinu prelistao s namjerom da ga pro\u010ditam idu\u0107ih dana. Zaklju\u010dio sam da ne mogu napisati cjelovit osvrt, ali mogu iznijeti svoje dojmove o onome \u0161to sam dosad pro\u010ditao, jer je ve\u0107 taj dio ostavio sna\u017ean dojam.<\/p>\n\n\n\n Kada je rije\u010d o naslovu knjige \u201eSin \u2013 Pri\u010da o Toniju\u201c,<\/strong> smatram da je iznimno dobro odabran. Ipak, bez pretjerivanja moglo bi mu se dodati i podnaslov \u201eNovija povijest Hercegovine\u201c,<\/strong> ali samo zato \u0161to je upravo kroz Tonijevu pri\u010du autor ispri\u010dao mnogo vi\u0161e od osobne tragedije. Toni nije tek osoba o kojoj knjiga govori. On je razlog zbog kojeg autor otvara obiteljsku povijest, vra\u0107a se svojim precima, opisuje odrastanje u Hercegovini, govori o vjeri, radu, iseljavanju, ratu, obitelji i identitetu. Sve te pri\u010de na kraju vode jednom cilju \u2013 da sa\u010duvaju uspomenu na sina.<\/p>\n\n\n\n On pripovijeda i o sudbinama brojnih hercegova\u010dkih obitelji, o njihovim isku\u0161enjima, vrijednostima i \u017eivotnim putovima.<\/p>\n\n\n\n Meni je posebno zanimljiva pri\u010da o dolasku autorove obitelji iz Peku\u0161e, danas u Republici Hrvatskoj, u \u0160ipova\u010du u Bosni i Hercegovini. Premda je rije\u010d o svega tristotinjak metara zra\u010dne udaljenosti, ta kratka seoba zapravo simbolizira svu slo\u017eenost povijesti ovoga kraja, u kojemu je nekoliko stotina koraka zna\u010dilo prijelaz u drugu dr\u017eavu, drugi politi\u010dki sustav i druk\u010dije \u017eivotne okolnosti. Kroz sudbinu vlastite obitelji autor pokazuje kako su granice na kartama \u010desto mijenjale \u017eivote ljudi, dok su zajedni\u010dki jezik, obi\u010daji, vjera i pripadnost istom hercegova\u010dkom prostoru ostajali trajna poveznica.<\/p>\n\n\n\n Kroz pri\u010du o svom pradjedu Anti Hercegu o\u017eivljava sudbinu mnogih Hercegovaca koji su krajem 19. i po\u010detkom 20. stolje\u0107a odlazili u Ameriku u potrazi za boljim \u017eivotom.<\/p>\n\n\n\n Prisje\u0107aju\u0107i se bake Ive, donosi pri\u010du o hercegova\u010dkim \u017eenama koje su, ostav\u0161i bez mu\u017eeva, morale same nositi teret obitelji, odgajati djecu i sa\u010duvati dom. Govori i o vjeri na\u0161ih baka, njihovoj neraskidivoj povezanosti s Crkvom te snazi koju su iz nje crpile.<\/p>\n\n\n\n Govore\u0107i o vjeri, autor s posebnom toplinom spominje i franjeva\u010dke samostane na Humcu i na \u0160\u0107itu, mjesta koja su stolje\u0107ima bila mnogo vi\u0161e od samostanskih zidina. Oni su bili duhovna i kulturna sredi\u0161ta Hercegovine, \u010duvari narodnog identiteta, jezika, obrazovanja i tradicije. Kroz njihovu ulogu jasno se vidi koliko je vjera bila duboko utkana u svakodnevni \u017eivot hercegova\u010dkog \u010dovjeka te kako je upravo ona mnogim nara\u0161tajima davala snagu da podnesu siroma\u0161tvo, ratove, iseljavanja i druge \u017eivotne neda\u0107e, ostaju\u0107i vjerni svojim korijenima.<\/p>\n\n\n\n Pi\u0161u\u0107i o svojoj majci Dragici, autor svjedo\u010di o tragi\u010dnoj sudbini mnogih hercegova\u010dkih \u017eena koje su u Drugom svjetskom ratu ostale bez roditelja, nasilno ubijenih od strane partizana.<\/p>\n\n\n\n Opisuju\u0107i svoj obiteljski dom, podsje\u0107a nas koliko su stare hercegova\u010dke ku\u0107e bile vi\u0161e od obi\u010dnih gra\u0111evina \u2013 one su bile simbol obitelji, identiteta i pripadnosti. Upravo zato danas mnogi s ljubavlju obnavljaju stare kamene ku\u0107e, nastoje\u0107i sa\u010duvati uspomene i povezanost s vlastitim korijenima.<\/p>\n\n\n\n Govore\u0107i o rodnom kraju svoje supruge Slavice, autor nas vodi kroz pri\u010du o Divi Grabov\u010devoj, o egzodusu stanovnika Rame u 17. stolje\u0107u te o bezrazlo\u017enom potapanju ramskih sela.<\/p>\n\n\n\n Predstavljaju\u0107i Slavi\u010dina oca Iliju, zapravo odaje po\u010dast generaciji na\u0161ih o\u010deva \u2013 vrijednih, skromnih i po\u017ertvovnih ljudi koji su svojim radom stvarali temelje obiteljskog \u017eivota.<\/p>\n\n\n\n Prisje\u0107aju\u0107i se proizvodnje i prodaje povr\u0107a u Zenici, Zdenko vjerno oslikava jedno vrijeme i na\u010din \u017eivota ljubu\u0161kih seljaka i njihove svakodnevne borbe za pre\u017eivljavanje.<\/p>\n\n\n\n Spominju\u0107i vojno-redarstvenu operaciju \u201eOluja\u201c, uspjehe hrvatske nogometne reprezentacije na svjetskim prvenstvima ili legendarnog boksa\u010da Matu Parlova, pokazuje koliko Hercegovci emotivno pro\u017eivljavaju sve \u0161to se doga\u0111a u Hrvatskoj. Ti doga\u0111aji za njih nisu tek vijesti iz susjedstva, nego dio vlastitog identiteta, ponosa i zajedni\u010dke sudbine.<\/p>\n\n\n\n Na prvi pogled moglo bi se u\u010diniti da su to zasebne pri\u010de. Me\u0111utim, upravo je u tome posebnost ove knjige. Svaka od njih na kraju vodi Toniju. One obja\u0161njavaju kakvo je obiteljsko i duhovno naslje\u0111e autor \u017eelio ostaviti svome sinu te pokazuju da \u010dovjek nije samo vlastiti \u017eivot, nego i zbroj svih generacija koje su mu prethodile.<\/p>\n\n\n\n Kratko o stilskim karakteristikama knjige<\/strong><\/p>\n\n\n\n Kada je u pitanju stil pisanja mislim da je Herceg napisao iznimno kvalitetno djelo. Njegov je izraz upe\u010datljiv, jezgrovit i precizan, bez suvi\u0161nih opisa koji bi usporavali radnju. Svaki doga\u0111aj opisuje dovoljno detaljno da ga \u010ditatelj mo\u017ee jasno zamisliti, a pritom koristi stilske figure koje tekstu daju dodatnu snagu i ljepotu. Upravo zbog takvog stila emocije djeluju iskrenije. Autor ne poku\u0161ava patetizirati niti \u010ditatelja osvojiti velikim rije\u010dima. Bol zbog gubitka sina prisutna je gotovo na svakoj stranici, ali ostaje dostojanstvena i tiha. Upravo zato sna\u017enije djeluje.<\/p>\n\n\n\n Posebno mi se svi\u0111a \u0161to su re\u010denice kratke, jasne i prirodne. Takav na\u010din pisanja \u010dini knjigu lako \u010ditljivom, ali nimalo povr\u0161nom. Osobno vi\u0161e volim takav stil nego duga\u010dke, slo\u017eene i te\u017ee razumljive re\u010denice kakve se \u010desto povezuju s krle\u017eijanskim na\u010dinom pisanja. Smatram da jednostavnost ne umanjuje knji\u017eevnu vrijednost djela, nego upravo suprotno \u2013 omogu\u0107uje da emocije, likovi i doga\u0111aji do\u0111u do izra\u017eaja.<\/p>\n\n\n\n Imam dojam da stil kojim pi\u0161e Zdenko Herceg na poseban na\u010din odra\u017eava Hercegovinu i ljude koji u njoj \u017eive. Njegov jezik djeluje \u010dvrsto, iskreno i neposredno, ba\u0161 kao i \u017eivot hercegova\u010dkog \u010dovjeka. U toj jednostavnosti osje\u0107a se snaga, a u kratkim i jasnim re\u010denicama prepoznaje se karakter podneblja iz kojeg pri\u010da proizlazi. Zbog toga vjerujem da njegov stil nije samo knji\u017eevni izbor, nego i na\u010din da vjerno prika\u017ee duh Hercegovine i njezinih ljudi.<\/p>\n\n\n\n Kratki zaklju\u010dak<\/strong><\/p>\n\n\n\n Na kraju ostaje dojam da je \u201eSin \u2013 Pri\u010da o Toniju\u201c mnogo vi\u0161e od knjige o jednom ocu i jednom sinu. Zato ova knjiga nije samo autobiografska pri\u010da o jednom \u010dovjeku i njegovoj obitelji. Ona je svojevrsna kronika jednog vremena i jednog naroda. To je knjiga o obitelji, zavi\u010daju, vjeri, radu, povijesti i identitetu jednoga naroda. Ali iznad svega to je knjiga ljubavi. Ljubavi oca koji kroz uspomene poku\u0161ava sa\u010duvati prisutnost svoga sina. Upravo zato Toni nije samo glavni lik ove knjige. On je njezin razlog postojanja. Sve pri\u010de koje Zdenko Herceg pripovijeda \u2013 od djetinjstva u \u0160ipova\u010di, preko obiteljskih sudbina do uspjeha i \u017eivotnih isku\u0161enja \u2013 na kraju se slijevaju u jednu veliku pri\u010du o ocu koji vjeruje da ljubav prema djetetu ne prestaje njegovim odlaskom. Zato \u0107e mnogi u ovoj knjizi prepoznati ne samo Tonija, nego i vlastitu obitelj, svoje roditelje, svoju djecu i svoj zavi\u010daj. Upravo u tome le\u017ei njezina najve\u0107a vrijednost \u2013 iz osobnog iskustva autor uspijeva ispri\u010dati pri\u010du koja postaje zajedni\u010dka mnogima.<\/p>\n\n\n\n Na kraju mi je \u017eao \u0161to sam ovaj osvrt \u201emorao\u201c napisati prije nego \u0161to sam pro\u010ditao cijelu knjigu. U osvrtu se nisam dotaknuo nekoliko bitnih stvari, od Tonijeva ro\u0111enja u \u0160kotskoj preko njegovog kr\u0161tenja u \u0160ipova\u010di, kratkog \u017eivotnog razdoblja u Be\u010du, poku\u0161aju povratka u Zagreb do \u017eivota u Lyonu. Naravno, tu je i onaj dio koji nisam pro\u010ditao, a koji govori o “\u017divotu u odori”. <\/p>\n\n\n\n Uglavnom sam nastojao razumjeti poveznice s Hercegovinom. <\/p>\n\n\n\n Kada ve\u010deras na Humcu sretnem Zdenka i kada me upita, jesi li \u010ditao knjigu ne mogu mu samo onako kurtoazno re\u0107i, pro\u010ditao sam jedan dio i knjiga je dobra. Morao sam donekle i obrazlo\u017eiti svoje mi\u0161ljenje.<\/p>\n\n\n\n Drago Vukojevi\u0107\/Radio Ljubu\u0161ki<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" U Franjeva\u010dkom samostanu i sveti\u0161tu sv. Ante na Humcu, u Domu sv. Ante na Humcu u utorak 4. kolovoza s po\u010detkom u 20:00 sati bit \u0107e odr\u017eana Ve\u010der sje\u0107anja, zahvalnosti i predstavljanje knjige \u2018Sin \u2013 Pri\u010da o Toniju\u2019, u organizaciji Grada Ljubu\u0161kog. Programu prethodi sveta misa zadu\u0161nica za pokojnog Tonija u 19 sati. U programu […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":230607,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"class_list":["post-230606","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-ljubuski"],"yoast_head":"\n