{"id":23992,"date":"2021-05-22T01:44:17","date_gmt":"2021-05-22T00:44:17","guid":{"rendered":"https:\/\/radioljubuski.ba\/?p=23992"},"modified":"2021-05-22T01:44:18","modified_gmt":"2021-05-22T00:44:18","slug":"sv-antonu-nije-bilo-sudeno-da-ostane-otocic","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/radioljubuski.ba\/index.php\/2021\/05\/22\/sv-antonu-nije-bilo-sudeno-da-ostane-otocic\/","title":{"rendered":"Sv. Antonu nije bilo su\u0111eno da ostane oto\u010di\u0107"},"content":{"rendered":"\n

Ispred Klenovice, stolje\u0107ima staroga ribarskoga mjesta podno Kapele, usidrio se oto\u010di\u0107 Sv. Anton. Kao savr\u0161ena nadopuna \u0161etnice uz more koja se pru\u017ea od samoga sredi\u0161ta Klenovice do susjednog mjesta – Krmpotske Smokvice. No nije mu bilo su\u0111eno da ostane oto\u010di\u0107, pa je pred 40-tak godina postao poluotokom.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

– U\u017eivamo, \u0161etamo cijelom okolicom, rekla je Ljiljana Bili\u0107<\/strong>.

– Odemo gore do Velebita, do Smokvice, a ljeti ska\u010demo sa stijena i kupamo se, dodao je Ferdo Bili\u0107<\/strong>.

Nakon vi\u0161e od trideset godina provedenih u \u0160vicarskoj, Ljiljana i Ferdo doselili su se u Klenovicu. Ona je bila ostvarenje njihovih snova.

– Ovdje nam kao u raju, ovdje nam je ne\u0161to posebno, istaknuo je Ferdo Bili\u0107.

Gotovo svakoga dana pro\u0161e\u0107u oto\u010di\u0107em. <\/p>\n\n\n\n

– Klenovica je prekrasno, manje turisti\u010dko mjesto, koje se di\u010di svojom ribarskom tradicijom. Zna\u010di, ako do\u0111ete u centar Klenovice, odmah se osjeti taj ribarski duh, cijelo selo je prakti\u010dki vezano uz more, ali samim tim, proizlazi iz te \u010dinjenice jedan veliki broj odli\u010dnih ribljih restorana, naglasio je direktor TZ Novi Vinodolski\u00a0Vladimir Butkovi\u0107.
<\/strong>
Klenovari ga zovu – mali \u0161koj.

– Do maloga \u0161koja, plivali smo, svaki dan se plivalo i skakalo, iako je izvor, skakali smo u more, poru\u010dio je ribar\u00a0Viktor Cvitkovi\u0107.
<\/strong>
Nema stanovnika koji nije plivao do \u0161koja. A kada je \u0161koj postao polu\u0161koj – \u0161titio je klenovarske pla\u017ee i luku za velikih nevera.

– Meni bi bilo bolje da je ono otvoreno, pogotovo sada kad sam penzioner, kad me uhvati bura, onda moram i\u0107i izvana, ali dobro, snalazimo se, dodao je Cvitkovi\u0107.

Klenovica danas ima tristotinjak stanovnika. Ribarstvo vi\u0161e nije glavni izvor prihoda.

– Tu su bila \u010detiri ribarska broda i dva privatna, mislim od profesionalnih ribara, a sad je ostao samo jedan mali privatni brod. Svaka ku\u0107a imala je i po dva i po tri ribara, rekao je

\u00a0I prije Viktora – u familiji su bili ribari, i njegov je sin krenuo njegovim stopama.

– Dugo je on sa mnom ribario mo\u017eda i petnaest, dvadeset godina, onda je oti\u0161ao, kazao je Cvitkovi\u0107.

I dok je ribara sve manje, turista je sve vi\u0161e iz godine u godinu.

– Na\u0161i gosti dolaze u pravilu jo\u0161 uvijek zbog sunca i mora, ali sastavni dio mora i sunca je kvalitetna pla\u017ea i to se upravo dogodilo tu u Klenovici. Spoj oto\u010di\u0107a s kopnom formirao je jednu prekrasnu pla\u017eu koja je naravno, uz aktivnosti Grada Novi Vinodolski, kroz dohranu, postala prekrasnim motivom za kupanje i boravak turista koji dolaze u Klenovicu, naglasio je Butkovi\u0107.

A oto\u010di\u0107 Sv. Antona, \u010duva ih svojim svjetionikom, ba\u0161 kao \u0161to \u010duva i Klenovicu, njezin bezvremenski na\u010din \u017eivota i ribarsku tradiciju.<\/p>\n\n\n\n