Dugotrajni procesi, kako se prema svim indikatorima \u010dini, usmjereni su na pomicanje hrvatskog naroda iz BiH prema srednjoj Europi. Ho\u0107emo li se prepustiti ili dati svoj adekvatan odgovor \u2013 kao \u0161to su oduvijek znale \u010diniti generacije na\u0161ih predaka?<\/p>\n\n\n\n
Depopulacija i iseljavanje nedvojbeno postaju klju\u010dna pitanja kad je rije\u010d o opstanku Bosne i Hercegovine, a to posebno vrijedi za Hrvate u BiH. Naime, u hrvatskoj su populaciji u BiH posljednjih godina svi demografski pokazatelji i trendovi negativni.<\/p>\n\n\n\n
Prema podacima Svjetske banke Doing business iz 2018. godine, u BiH ima samo 2,7 milijuna stanovnika. Vrlo jednostavan matemati\u010dki ra\u010dun pokazuje da \u0107e uz postoje\u0107i prirodni pad i trendove iseljavanja stanovni\u0161tva BIH ve\u0107 u narednom desetlje\u0107u vrlo vjerojatno pasti ispod dva i pol milijuna stanovnika. Isto izvje\u0161\u0107e pokazalo je da je BiH napustilo vi\u0161e od 180.000 tisu\u0107a gra\u0111ana od 2015. do 2017. godine. A i podaci na stranicama Eurostata potkrepljuju ove navode.<\/p>\n\n\n\n
Naime, za gra\u0111ane BiH izdana je 53.761 radna dozvola u zemljama \u010dlanicama EU tijekom 2018. godine, dok je 2019. brojka prema\u0161ila \u010dak 70.000 tisu\u0107a. Time je iseljavanje iz BiH postalo intenzivnije \u010dak i od iseljavanja iz Hrvatske. U nedavnoj studiji koju smo pripremili na Hrvatskom katoli\u010dkom sveu\u010dili\u0161tu pokazali smo da je, prema svim na\u0161im saznanjima, svaki tre\u0107i iseljeni Hrvat zabilje\u017een u statistikama zapravo podrijetlom iz BiH. Iseljavanje Hrvata iz BiH pak podjednako poga\u0111a sve tri \u201ehrvatske regije\u201c u BiH, kako srednju Bosnu tako i Bosansku Posavinu i Hercegovinu. Ovdje \u0107emo se detaljnije posvetiti iseljavanju Hrvata iz Bosanske Posavine.<\/p>\n\n\n\n
Kraj Posavine<\/strong><\/p>\n\n\n\n Regija Bosanska Posavina definirana je kao ravni\u010darski pojas BiH u porje\u010dju rijeke Save. Prote\u017ee se uzdu\u017e njezina toka, koji je u BiH na zapadu ome\u0111en u\u0161\u0107em Une, a na istoku u\u0161\u0107em Drine u Savu ( V. KLAI\u0106, Bosna, 1989.). Povr\u0161inom broji 2.289,15 km2 te se mo\u017ee usporediti s povr\u0161inom Srijema u Hrvatskoj. Kako bismo usporedbu stavili u \u0161iri okvir, treba imati na umu da je prema svojoj povr\u0161ini Posavina ve\u0107a od brojnih hrvatskih podregija, a posebno je va\u017eno naglasiti da je u Bosanskoj Posavini \u017eivjelo vi\u0161e Hrvata nego u Hercegovini (kada se izuzme Mostar).<\/p>\n\n\n\n Bosanska Posavina je u biv\u0161oj Jugoslaviji slovila za najnaseljeniju regiju uop\u0107e s najve\u0107om gusto\u0107om stanovnika, kad se ne ra\u010dunaju veliki gradovi. Kada se pogleda situacija s Hrvatima ovog kraja danas, brojke postaju neumoljive, od 133.467 Hrvata koji su 1991. \u017eivjeli na ovom podru\u010dju, danas tamo ima manje od 20.000 (stvarnih) stanovnika. Hrvatski etni\u010dki prostori Posavine zauzimali su 1233,77 km2 ili 53,90% cijelog teritorija, a katastarski \u010dak i vi\u0161e. Danas su ti prostori pali ispod 20% prija\u0161njeg hrvatskog \u017eivotnog prostora.<\/p>\n\n\n\n Uz \u201ezemljopisnu Posavinu\u201c u hrvatskom se dru\u0161tvu za vrijeme Jugoslavije, a osobito od 1990-ih, ustalio i etni\u010dki pojam \u201eBosanska Posavina\u201c, koji se od vremena raspada Jugoslavije koristi za ozna\u010davanje njezina teritorijalno kompaktnog dijela koji je prete\u017eito nastanjen Hrvatima (S. Mrdulja\u0161, 2009., str. 86.). Od 2000-ih taj pojam postupno nestaje iz medijskog i dru\u0161tvenog prostora pa se danas i u hrvatskim medijima termin Bosanska Posavina jedva pojavljuje. Za razliku od zemljopisnog, etni\u010dki pojam Bosanske Posavine nije preciznije odre\u0111en, unato\u010d tome \u0161to je rije\u010d o prostoru koji je imao i ima veliku nacionalno\u00ad hrvatsku va\u017enost i za koji je jedno vrijeme vladao izrazit interes hrvatske javnosti. Kako je ustaljena praksa da se predod\u017ebe o etni\u010dkom karakteru pojedinih dijelova BiH formiraju na temelju uvida u etni\u010dke strukture op\u0107ina koje ti dijelovi BiH obuhva\u0107aju, prema Mrdulja\u0161u se prostornost etni\u010dkog pojma Bosanske Posavine odre\u0111uje op\u0107inama Bosanski Brod, Derventa, Od\u017eak, Modri\u010da, Grada\u010dac, Bosanski \u0160amac, Ora\u0161je i Br\u010dko.<\/p>\n\n\n\n Uo\u010dljivo je da je \u201eetni\u010dka\u201c Posavina imala prete\u017eito hrvatski karakter, pogotovo u usporedbi s posebnom etni\u010dko-\u00adprostornom cjelinom u odnosu na susjednu Bosansku Krajinu, Semberiju i krajeve sjeverne Bosne koje prete\u017eito nastanjuju Bo\u0161njaci. Dakako, to je ujedno prostor izrazite isprepletenosti hrvatskih i srpskih etni\u010dkih teritorija te je po tome Bosanska Posavina specifi\u010dna etni\u010dko\u00adprostorna cjelina unutar BiH. No svakako je \u201eetni\u010dka\u201c Posavina predstavljala prostor uz koji su se vezivale izrazite hrvatske politi\u010dke konotacije te se prakti\u010dki smatrala neprikosnovenim hrvatskim prostorom za koji je samorazumljivo da pri (unutra\u0161njoj) podjeli BiH do\u0111e pod hrvatsku politi\u010dku kontrolu. Dokaz za ovu tezu je i to da Srbi i Bo\u0161njaci iz Bosanske Posavine sebe rijetko ili gotovo nikada ne nazivaju \u201ePosavcima\u201c ili \u201ePosavljacima\u201c, \u0161to je kod Hrvata Posavine ustaljena praksa isticanja zavi\u010dajnog identiteta. Prvi poku\u0161aj koji je u tom smislu rezultirao odre\u0111enim uspjehom o\u010ditovao se prilikom uspostave Banovine Hrvatske unutar Kraljevine Jugoslavije 1939. godine. Drugi poku\u0161aj otpo\u010deo je u zavr\u0161noj fazi raspada socijalisti\u010dke Jugoslavije i pri nastanku neovisne BiH, kada je onda\u0161nji HDZ BiH osnovao niz teritorijalno-\u00adsamoupravnih hrvatskih zajednica, me\u0111u kojima i hrvatsku zajednicu Bosansku Posavinu, s ciljem da unutar slo\u017eeno ure\u0111ene BiH, konstituirane od autonomnih jedinica zasnovanih primarno na etni\u010dkom na\u010delu, hrvatska zajednica Bosanska Posavina bude dijelom hrvatske samoupravne cjeline. Dakako, ona je mogla biti organizirana samo od onih naselja u kojima su Hrvati bili ve\u0107ina. Prema Mrdulja\u0161u, u osnovi se radi o 53,9% prostornosti \u201eetni\u010dke\u201c Posavine, bez svih ve\u0107inski srpskih i bo\u0161nja\u010dkih prostora (S. Mrdulja\u0161, 92.).<\/p>\n\n\n\n Zanimljivo je da je tijekom 1993. godine sama me\u0111unarodna zajednica u okviru Vance\u00ad-Owenova plana administrativno\u00ad-etni\u010dke podjele BiH (vidi: T Juri\u0107, disertacija 2013.), predvi\u0111ala formiranje (hrvatske) provincije br. 3 koja je po svom prostornom okviru i etni\u010dko\u00ad-demografskom sastavu odgovarala upravo posavskoj jedinici. (Vidi: S. BLA\u017dANOVI\u0106). Za razliku od planova unutarnjeg ure\u0111enja i podjele BiH koji su uslijedili, Vance-\u00adOwenov plan se pri odre\u0111ivanju unutarnje podjele BiH nije rukovodio rezultatima ratnih osvajanja, ve\u0107 primarno etni\u010dkim i prostorno-funkcionalnim odrednicama. Me\u0111utim, oslanjaju\u0107i se na vlastitu vojnu nadmo\u0107, srpsko politi\u010dko vodstvo nije osje\u0107alo potrebu za kompromisnim rje\u0161enjem me\u0111unacionalnih odnosa u BiH, ve\u0107 se odlu\u010dilo oru\u017eanom agresijom ostvariti vlastite maksimalisti\u010dke ciljeve i uspostaviti srpsku dr\u017eavu na dvije tre\u0107ine bh. terirorija s namjerom da ga u kona\u010dnici pripoji Srbiji (Mrdulja\u0161, n. dj., 92). Prema Iki Stani\u0107u, Hrvati iz Posavine osje\u0107aju se dvostruko izdanima: \u201ePrvi put kada je Posavina pala, a drugi put potpisom u Daytonu.\u201d Mnogi tvrde da je Posavina \u017ertvovana ili da je slu\u017eila za \u201epotkusurivanje\u201d. A taj osje\u0107aj dodatno je poja\u010dan nakon zavr\u0161etka rata kada se shvatilo da se ne\u0107e dogoditi iole zna\u010dajniji hrvatski povratak na posavske prostore Republike Srpske. On je izostao dijelom zbog negativnog odnosa lokalnih vlasti prema takvom povratku, a dijelom zbog psiholo\u0161ke barijere. Naime, rije\u010d je prostoru koji je bio ve\u0107inski hrvatski te se s pravom pretpostavljalo da \u0107e biti dijelom hrvatske posavske jedinice, a sama me\u0111unarodna zajednica, u kontekstu vlastitih korektnih unutra\u0161njih podjela bh. teritorija, vidjela ga je kao dio takve jedinice. Napokon, Hrvati su tu ratovali ne samo s ciljem da obrane to podru\u010dje od srpske agresije, ve\u0107 i s namjerom da osiguraju njegovu transformaciju u hrvatsku posavsku jedinicu unutar BiH. Iz navedenih razloga izuzetno im je te\u0161ko prihvatiti \u010dinjenicu da \u0107e povratkom na vlastite etni\u010dke prostore do\u0107i pod srpsku vlast i de facto biti svedeni na status nacionalne manjine u srpskoj etno-\u00adpoliti\u010dkoj tvorevini (S. Mrdulja\u0161, 2009., 89-92.).<\/p>\n\n\n\n Postoje\u0107i status quo pak kao da odgovara svim politi\u010dkim elitama u BiH, ali i me\u0111unarodnoj zajednici. No ovo \u201erje\u0161enje\u201c ide nau\u0161trb Hrvata iz BiH. Ipak, pravi i najve\u0107i gubitnici su Hrvati Bosanske Posavine i srednje Bosne. Oni najbr\u017ee iseljavaju i kao da trebaju tiho nestati. Dugoro\u010dne objavljene UN-ove projekcije stanovni\u0161tva za BiH iz 2019. ozbiljno su upozorenje Hrvatima u BiH kao i budu\u0107nosti zemlje, u kojoj \u0107e nedostajati stanovni\u0161tva i radne snage. Kako je stanovni\u0161tvo temelj svih planiranja i nije obnovljivo samo po sebi, Hrvati BiH moraju planiranje razvoja i obnove stanovni\u0161tva shvatiti kao primarni interes. Jer \u0107e se negativnost svih pokazatelja vezanih uz hrvatsku populaciju u Bosanskoj Posavini i na razini BiH nastaviti i intenzivirati i ubudu\u0107e. Iseljavanje i prirodna depopulacija nikada se ne usporavaju niti zaustavljaju sami po sebi.<\/p>\n\n\n\n Vladaju\u0107e hrvatske politi\u010dke strukture u Hrvatskoj i BiH nisu u\u010dinile strate\u0161ke poteze kojima bi se izbjeglim bosansko\u00adposavskim Hrvatima osigurao nov i primjeren teritorijalni okvir Posavine koji bi makar u minimalnim okvirima odgovarao prostorima povijesne ukorijenjenosti Hrvata u Posavini. Takav bi prostor Hrvatima Posavine omogu\u0107io da o\u010duvaju me\u0111usobne veze i razvijaju bosansko\u00adposavski segment vlastitog kulturnog identiteta te ostanu prepoznatljiva zajednica unutar nacionalnog hrvatstva. Danas je taj kulturni identitet me\u0111utim sveden na poneki KUD u dijaspori i folklornu tradiciju, \u0161to je pohvalno, ali ni izdaleka dovoljno. Hrvati su danas svoje posavske prostore zapravo izgubili ne samo politi\u010dki, nego i etni\u010dki, ali i kulturolo\u0161ki. Naime, za politi\u010dki razvoj u Bosanskoj Posavini svatko mo\u017ee na\u0107i nekog krivca izvana i alibi da se nije moglo bolje. Za iseljavanje se ne mo\u017ee prozivati iseljene, ali ono \u0161to se nikako ne mo\u017ee opravdati jest to \u0161to nije u\u010dinjeno dovoljno da se posavski identitet Hrvata adekvatno njeguje i zadr\u017ei.<\/p>\n\n\n\n Iz povijesti znamo da je narod bez kulture narod bez budu\u0107nosti. Upravo je kultura, shva\u0107ena u \u0161irem smislu, Hrvate odr\u017eala tijekom pro\u0161losti i sa\u010duvala identitetski koncept hrvatskog naroda iz \u010dega je onda u povoljnijim vremenima ostvarena hrvatska dr\u017eava. Istu analogiju trebamo preslikati na dana\u0161nju Posavinu kako je ne bismo izgubili za sva vremena. Prvotnu ideju i realnost etni\u010dkog hrvatskog teritorija Bosanske Posavine kao hrvatskog \u017eivotnog podneblja danas predstavlja krnja Posavska \u017dupanija koja nije ni\u0161ta drugo nego prostorno\u00ad-demografski minimum u odnosu na okvir kakav je trebala imati hrvatska politi\u010dka posavska jedinica na temelju etni\u010dkih karakteristika Posavine. Iako jo\u0161 uvijek ne de iure, time je u kona\u010dnici status posavskih Hrvata de facto sveden na status nacionalne manjine u srpskom i bo\u0161nja\u010dkom entitetu unutar BiH. Rije\u010d je o procesu koji se provodio i provodi se postupno te je uspio pro\u0107i gotovo nezapa\u017eeno i bez ve\u0107eg hrvatskog otpora. Raseljavanje posavskih Hrvata tijekom Domovinskog rata velikim je dijelom stvorilo tzv. migrantske mre\u017ee koje su olak\u0161ale, ali i potaknule val suvremenog iseljavanja Hrvata iz Posavine. Ti su ljudi dobro integrirani u novim, prete\u017eito njema\u010dkim i austrijskim sredinama te u najve\u0107em broju slu\u010dajeva izjavljuju da se ne namjeravaju vratiti. Mnogi te sredine po\u010dinju do\u017eivljavati svojom novom domovinom, integriraju se, ali i asimiliraju. Stoga danas, osim politi\u010dkom i etni\u010dkom, svjedo\u010dimo i identitetsko-kulturolo\u0161kom gubitku hrvatske Posavine.<\/p>\n\n\n\n Revitalizacijske mjere Nestankom \u201eetni\u010dke\u201c i \u201ekulturne\u201c Posavine kao specifi\u010dne etni\u010dko\u00ad-prostorno-politi\u010dke cjeline unutar BiH koja je trebala omogu\u0107iti slobodan nacionalni i sveukupni razvitak posavskih Hrvata, nisu gubitnici samo Hrvati Posavine, nego su oslabljene sve hrvatske pozicije u BiH, kao i klju\u010dni strate\u0161ki interesi Hrvatske. Scenarij potpunog demografskog sloma Hrvata u Posavini dakako ne mora nu\u017eno biti jedina stvarnost koja nas \u010deka. No zadnji je \u010das da se poduzmu konkretne demografske i revitalizacijske mjere koje su nisu samo politi\u010dke prirode. Naime, smatramo da je kultura ja\u010da od politike i da obnova Posavine treba po\u010deti kulturolo\u0161kim pristupom, i to upravo onako kako su se branili hrvatski identitet i nacija u 19. stolje\u0107u \u2013 putem kulture shva\u0107ene u \u0161irem smislu. Ovaj tekst svojevrsni je apel, kao i inicijativa kako to ostvariti.<\/p>\n\n\n\n Smatramo da bi se za po\u010detak trebalo:<\/p>\n\n\n\n 1.) osnovati kulturnu manifestaciju \u201eDani Posavine\u201c koja bi se svake godine odr\u017eavala u jednom od posavskih gradova. Po\u010deli bismo s Ora\u0161jem sredinom kolovoza, kada je najvi\u0161e dijaspore u posjeti zavi\u010daju, zatim 2022. u Od\u017eaku, 2023. u Modri\u010di, 2024. u Derventi itd.<\/p>\n\n\n\n 2.) paralelno bismo radili na otvaranju \u201ePosavskog doma\u201c koji bi bio u funkciji muzeja i izlo\u017ebenog prostora svih identitetskih i tradicionalnih obilje\u017eja kulturne ba\u0161tine Hrvata Bosanske Posavine. Taj multifunkcionalni prostor trebao bi imati i prostor za nastupe, gostovanja i sli\u010dno. A funkciju bi imao i kao mjesto povezivanja dijaspore i domicilnog stanovni\u0161tva bez uplitanja politike i politi\u010dara.<\/p>\n\n\n\n 3.) u inicijativu svakako treba uklju\u010diti samostan iz Tolise i franjevce kao \u010duvare tradicije hrvatske opstojnosti u BiH te povezati sve dijasporske udruge koje rade na o\u010duvanju tradicije i sje\u0107anja na posavske Hrvate u inozemstvu. Osobito va\u017enu ulogu bi mogla imati upravo udruga Prsten kao mogu\u0107i nositelj ovog umre\u017eavanja.<\/p>\n\n\n\n 4.) nadalje, ovakav bi projekt omogu\u0107io i suradnju s pograni\u010dnim \u017eupanijama Republike Hrvatske u smislu EU fondova koji su na raspolaganju kad postoji razra\u0111en suvisao projekt suradnje na o\u010duvanju tradicijskog i kulturnog zajedni\u0161tva odre\u0111ene populacije u Europi. Ovo je tim vi\u0161e zanimljivo jer EU upravo najvi\u0161e poti\u010de upravo ovakve oblike regionalne suradnje u kojima sudjeluju jedna \u010dlanica EU (Hrvatska) i kandidatkinja za ulazak u EU (BiH).<\/p>\n\n\n\n 5.) tim bi se putem izbjegla sva politi\u010dka pitanja koja ko\u010de revitalizaciju Posavine kao tradicionalnog hrvatskog \u017eivotnog prostora i okvira o\u010duvanja identiteta posavskih Hrvata, poput primjerice pitanja: \u201cJe li Posavina prodana?\u201c a ovakav oblik konstruktivnog pristupa zasigurno bi bio prihvatljiviji ostalim stranama, Srbima i Bo\u0161njacima, a napose me\u0111unarodnoj zajednici.<\/p>\n\n\n\n 6.) time bi se svakako omogu\u0107ila obnova gospodarske suradnje, ponajprije izme\u0111u posavske dijaspore i domicilnog stanovni\u0161tva. Omogu\u0107ile bi se i tzv. \u201ecirkularne migracije\u201c pa mladi iseljeni Posavci ne bi bili zauvijek izgubljeni za ovaj kraj, nego bi dobili osje\u0107aj da nisu zaboravljeni i da su njihova mladost, znanje i entuzijazam potrebni zajednici iz koje su oti\u0161li (ili su iz nje izgurani).<\/p>\n\n\n\n Dakako, ovdje su navedeni samo obrisi modela koji \u0107emo rado detaljnije prikazati poka\u017ee li se da postoji zanimanje za ovom inicijativom kulturne revitalizacije Posavine kao hrvatskog \u017eivotnog prostora.<\/p>\n\n\n\n Dnevnik.ba<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Bosanska Posavina je u biv\u0161oj Jugoslaviji slovila za najnaseljeniju regiju s najve\u0107om gusto\u0107om stanovnika, kad se ne ra\u010dunaju veliki gradovi Pi\u0161e: Tado Juri\u0107 \/ Vecernji.ba Dugotrajni procesi, kako se prema svim indikatorima \u010dini, usmjereni su na pomicanje hrvatskog naroda iz BiH prema srednjoj Europi. Ho\u0107emo li se prepustiti ili dati svoj adekvatan odgovor \u2013 kao \u0161to […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":24363,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-24362","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-bihiregija"],"yoast_head":"\n![\"](\"https:\/\/www.vecernji.ba\/media\/img\/ab\/e9\/8de9acda74f4e066064c.jpeg\")
<\/figure>\n\n\n\n