O nestanku beba iz rodili\u0161ta u biv\u0161oj Jugoslaviji uvijek se govorilo potiho, u pola glasa. Vjerojatno bi tako i ostalo da nakon raspada zajedni\u010dke dr\u017eave nije bilo ljudi poput Ane Peji\u0107 iz Rume.<\/p>\n\n\n\n
Ana vodi Udrugu obitelji nestalih beba u Vojvodini, ali svoje su djelovanje odavno pro\u0161irili na cijeli prostor od Slovenije do Makedonije. I nju samu je na ovaj korak potaknula vlastita nevolja, velika trauma, jer je pod vrlo \u010dudnim okolnostima ostala bez bebe u bolnici u Sremskoj Kamenici. Iako su trudno\u0107a i porod na carski rez pro\u0161li vi\u0161e-manje uredno, 36 sati poslije re\u010deno je da joj je curica preminula zbog problema s plu\u0107ima.<\/p>\n\n\n\n
SVJEDOCI SE PREPADNU<\/strong><\/p>\n\n\n\n Da je tu ne\u0161to ipak \u010dudno, suprug i ona posumnjali su ve\u0107 na prvom koraku, odnosno kada im je dana dokumentacija po kojoj je preminulo dijete \u2013 dje\u010dak i da je pokopan na lokalnom groblju. Kada su tamo do\u0161li, dobili su, pak, obja\u0161njenje da nikakvi posmrtni ostaci djeteta do njih nisu stigli, pa su \u010dak izdali i potvrdu koja demantira navode iz bolnice. Od tada traje 32 godine duga potraga Peji\u0107evih za istinom.<\/p>\n\n\n\n Kada smo prvi put krajem pro\u0161le godine razgovarali s Anom, potu\u017eila nam se da je najve\u0107i problem to \u0161to se svjedoci iz tog (ne)vremena, nakon \u0161to im se sami jave i daju masu detalja o sli\u010dnim slu\u010dajevima, prepadnu kada do\u0111e red javno progovoriti, bilo za medije, bilo pred istra\u017enim tijelima.<\/p>\n\n\n\n No, ve\u0107 tada imala je na pameti jedan konkretni slu\u010daj koji bi mogao zanimati nas u Hrvatskoj. U njemu je bez novoro\u0111en\u010deta ostala hrvatska obitelj iz Vojvodine, u ulozi kupca javila se Hrvatica iz Bosne udana za njema\u010dkog dr\u017eavljanina, a sve je razotkrila na\u0161a dr\u017eavljanka koja danas \u017eivi na potezu Zagreb \u2013 Gorski kotar.<\/p>\n\n\n\n Potonja je J.A.<\/strong> (puni identitet poznat redakciji). Razgovarali smo s njom u pro\u0161li petak i bez ustru\u010davanja iznijela nam je pomalo zastra\u0161uju\u0107u pri\u010du do najsitnijeg detalja.<\/p>\n\n\n\n NISAM NI\u0160TA SUMNJALA<\/strong><\/p>\n\n\n\n \u2013 U o\u017eujku 1987. godine rodila sam curicu. U to doba suprug i ja smo bili u dobrim odnosima s tim hrvatsko-njema\u010dkim bra\u010dnim parom. Ona i ja smo ro\u0111ene u susjedstvu, a imali smo ku\u0107e u istom gradu na sjeveru BiH. Dolazili su nam doma gotovo svaki dan vidjeti na\u0161u bebu, igrati se s njom. Nama ni\u0161ta nije bilo sumnjivo, pogotovo \u0161to smo znali da su i sami poku\u0161avali u dva navrata postati roditeljima, ali je do\u0161lo do komplikacija u trudno\u0107i. Nismo posumnjali \u010dak ni kad su nam jednog dana, i to skroz ozbiljno, ponudili da im prodamo dijete. Naravno da sam odbila i rekla im da \u0161to im pada na pamet \u2013 kazuje nam na\u0161a sugovornica i odmah nastavlja:<\/p>\n\n\n\n \u2013 Ali onda jednog dana, tamo oko Svih svetih, sje\u0107am se da je padala ki\u0161a i da je ve\u0107 bilo dobro zahladilo, pokucali su na na\u0161a vrata s bebom u naru\u010dju. Radilo se o dje\u010daku. Znaju\u0107i da vi\u0161e nije mogla roditi, jer se bezuspje\u0161no lije\u010dila u bolnicama u obje Gradi\u0161ke, pitala sam odmah \u010dije je dijete. Rekli su da je njihovo i da su ga posvojili u Sremskoj Mitrovici. Molili su me da im pomognem previti dijete. Nisam ni\u0161ta sumnjala, iako je bilo i tada zakonski nemogu\u0107e posvojiti dijete mla\u0111e od \u0161est mjeseci. Da, rekli su mi i da je ro\u0111en 27. listopada, osam mjeseci poslije moje curice. Kao majki, \u017eeni koja je ra\u0111ala, dijete mi se u\u010dinilo starijim, ali bilo mi je neugodno bilo \u0161to pitati. Ubrzo se razbolio taj Nijemac i moj suprug, koji je bio lije\u010dnik, savjetovao im je da idu u Njema\u010dku radi boljeg i lak\u0161eg lije\u010denja. Oti\u0161li su, poslije je i po\u010deo rat, a oni se nikada vi\u0161e nisu vratili u Bosnu, iako tamo imaju jako lijepu ku\u0107u i imanje.<\/p>\n\n\n\n ‘SMRT’ U NEDJELJU<\/strong><\/p>\n\n\n\n I J.A. je zbog rata morala izbje\u0107i iz rodnoga grada. Zbog svojih \u017eivotnih problema, sve joj je po\u010delo padati u zaborav. Posljednji put se sa svojom zemljakinjom \u010dula prije pet-\u0161est godina. Pitala je i za njihova sina, odnosno je li mu ikada rekla da je posvojen, a dobila je odgovor da nije i da je savjet psihologa bio kako je to trebalo u\u010diniti davno prije. U me\u0111uvremenu je ona beba postala veliki, uspje\u0161an \u010dovjek.<\/p>\n\n\n\n I onda jednog dana na\u0161a sugovornica je slu\u010dajno prebacila na program jedne srbijanske televizije. Novinarka Tatjana Vojtehovski<\/strong> ugostila je ljude koji su govorili o temi nestanka beba iz rodili\u0161ta. Spominjala se i Sremska Kamenica, tamo\u0161nja bolnica, i njoj se po\u010deo odmotavati film iz ’87., susjedi i prijatelji koji mole za pomo\u0107 kako s djetetom i pelenama. Toliko ju je sve zaintrigiralo da je po medijima i YouTubeu po\u010dela kopati za sli\u010dnim slu\u010dajevima. Kona\u010dno dolazi i do Ane Peji\u0107 i govori joj na \u0161to sumnja. Klupko se po\u010dinje odmotavati.<\/p>\n\n\n\n \u2013 Prvo \u0161to smo napravili bilo je da smo do\u0161li do dje\u010dakova rodnog lista u Vojvodini. U njemu je stajalo samo mjesto ro\u0111enja \u2013 Sremska Mitrovica. Imao je brata blizanca. Majka ih je obojicu donijela doma, ali jedan se razbolio od bronhitisa. Vra\u0107en je u bolnicu, gdje je slu\u017ebeno zavedeno da je umro nakon nekoliko dana. I u ovom slu\u010daju, kao kod mnogih drugih sli\u010dnih, kao dan smrti navedena je nedjelja. Tu nam je odmah bilo sumnjivo. Nastavile smo dalje kopati i ubrzo sve povezale sa slu\u010dajem obitelji iz jednog mjesta u blizini Sremske Mitrovice, nastanjenog tada mahom Hrvatima. U istom danu kada im je re\u010deno da je preminuo jedan od njihovih blizanaca, kao datum ro\u0111enja naveden je onaj dje\u010daka iz Bosne. Samo im je re\u010deno da je dje\u010dak umro, ali nisu se htjeli pomiriti s time. Inzistirali su da im se dopusti pokopati ga. Bolnica je prvo odbijala, a tek kada je otac tamo upao i napravio lom, dali su im nekakav le\u0161. Kada su otvorili sanduk, majci je bio sumnjiv jedan detalj s made\u017eom. U stanju kakvom je bila, mislila je da je ne\u0161to pobrkala u svom tom ludilu, ali nije imala snage pobuniti se. Umrla je s 39 godina, a spoznaju da nije pokopala svoje dijete odnijela je na onaj svijet \u2013 govori nam J.A.<\/p>\n\n\n\n TE\u0160KE TRAUME<\/strong><\/p>\n\n\n\n Ona je ve\u0107 godinama u kontaktu s obitelji iz Vojvodine. Do\u0161la je i do oca, sestre, brata blizanca, koji \u017eivi u Rumi. Kada su \u010duli \u0161to se sve u me\u0111uvremenu otkrilo, bili su spremni na ekshumaciju. Udruga je htjela sve financirati, ali su se isprije\u010dila dva nova problema: jedan taj \u0161to je u poznatom zagreba\u010dkom laboratoriju na\u0161oj sugovornici re\u010deno da je nakon 30 godina bebin DNK materijal neupotrebljiv, a drugi \u0161to je tijelo koje je bolnica predala obitelji pokopano u grobu njihove pokojne strine, \u010diji nasljednici zbog nekih razmirica ne \u017eele ni \u010duti za takvo \u0161to.<\/p>\n\n\n\n \u2013 Za cijelu obitelj to je i dandanas jedna velika trauma. Otac se po\u010dne tresti kada razgovaramo na telefon i \u010duje za sve. Srce mu danas radi na svega 15 posto kapaciteta i svjestan je da mu se bli\u017ei kraj. Od svega na ovom svijetu volio bi saznati istinu o svom sinu, a brat i sestra o bratu. Mi smo preko jedne osobe do\u0161li do moje biv\u0161e susjede iz Bosne i poru\u010dili da znamo da je kupila dijete. Ona je to zanijekala s pri\u010dom da je majka bila alkoholi\u010darka i da je malog ostavila. Indikativno je da od tada bri\u0161e sve tragove za sobom. \u010cak je i odjavila adresu u jednom mjestu u Istri, gdje je prethodno kupila ku\u0107u. Ne\u0107emo stati na tome, jer mi je kao majci dvoje djece ova spoznaja zastra\u0161uju\u0107a. Dje\u010dak iz Sremske Mitrovice je i dobro pro\u0161ao, ali zamislite koliko je tisu\u0107a djece na isti na\u010din zavr\u0161ilo u raljama kriminala, prostitucije \u2013 navodi J.A., te dodaje da je spremna bilo gdje se javno i sudski suo\u010diti oko ovog slu\u010daja.<\/p>\n\n\n\n \u2013 Ruku u vatru bih stavila da je sve krenulo od lije\u010dnika koji je moju susjedu operirao u Gradi\u0161ci, a koji je imao brata pedijatra ili sli\u010dno u Sremskoj Mitrovici. On je taj koji ih je povezao. Poslije se sve odigralo po uigranom obrascu, kao i s tisu\u0107ama drugih umrlih mahom u nedjelju. Mi smo \u017eeni koja je kupila dijete nudili da kao svjedok pokajnik sve ispri\u010da i pomogne tisu\u0107ama drugih, jer joj dijete danas nitko ne\u0107e oduzeti. On je odrastao \u010dovjek i nema interesa \u017eivjeti u Srbiji. Ali, zar ne bi bilo lijepo da upozna svoje bli\u017enje, da oni znaju da je \u017eiv. Bilo bi svima puno lak\u0161e. Kada smo ga kontaktirali, zaprijetio nam je tu\u017ebom jer mu majka jako pati zbog svega. Predlagali smo mu da samo usporedi svoj i maj\u010din DNK \u2013 ka\u017ee svjedokinja, na\u0161a sugovornica.<\/p>\n\n\n\n