Nedavni prosvjedni blagoslovi istospolnih parova u stotinjak crkava u Njema\u010dkoj i ponegdje u \u0160vicarskoj skrenuli su pozornost javnosti, kako katoli\u010dke tako i \u0161ire, na \u017eivot Crkve u Njema\u010dkoj. Na\u017ealost, akcija nije bila izoliran slu\u010daj, tek \u010din neke radikalne skupine sve\u0107enika i laika, nego je odraz na\u010dina razmi\u0161ljanja mnogih katolika u Njema\u010dkoj. \u0160tovi\u0161e, propitivanje katoli\u010dkoga nauka ne samo o homoseksualnosti, nego op\u0107enito o spolnosti, prakse da se za sve\u0107enike rede samo (neo\u017eenjeni) mu\u0161karci, pa i samoga temeljnoga hijerarhijskoga ustroja Crkve ne samo da je legitimno, nego je i formalizirano u takozvanom Sinodskom putu.<\/p>\n\n\n\n
Sugovornika za razgovor o Sinodskom putu i temama koje su uz njega vezane Glas Koncila je prona\u0161ao u Oliveru Maksanu, uredniku njema\u010dkoga katoli\u010dkoga tjednika \u00bbDie Tagespost\u00ab. Ne ba\u0161 vedrim temama lak\u0161e je bilo pristupiti kad se uspostavilo da je sugovornik hrvatskih korijena. Otac mu je ro\u0111en u Pako\u0161tanima.<\/p>\n\n\n\n
\u2013 Mo\u017eete li, iz prve ruke, u najkra\u0107im crtama predstaviti Sinodski put: o \u010demu je rije\u010d, dokle je stigao?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Sinodski je put okvir, format za razgovor koji su dogovorili Njema\u010dka biskupska konferencija i Sredi\u0161nji odbor njema\u010dkih katolika. S obzirom na crkveno pravo, doga\u0111aj je \u00bbnovum\u00ab, novina, i istodobno \u00bbnullum\u00ab \u2013 ne\u0161to bespredmetno, \u0161to nema u\u010dinka. Svjesno se izbjeglo pristupiti formi sinode jer bi u sinodu trebao biti uklju\u010den i Vatikan. To se \u017eeljelo izbje\u0107i kako bi se izbjegla ograni\u010denja koja crkveno pravo predvi\u0111a za sinodu. Dvjestotinjak delegata prvi se put susrelo po\u010detkom 2020. godine. Postoje \u010detiri dijalo\u0161ke skupine koje se bave temama kao \u0161to su, primjerice, uloga \u017eene u Crkvi ili spolnost. Organizatori su uvjerenja da \u0107e se sveobuhvatnom reformom prakse i nauka Crkve izvu\u0107i prave pouke iz krize prouzro\u010dene spolnim zloporabama. Zahtjevi o kojima se raspravlja dubinski zahva\u0107aju u nauk i ustroj Katoli\u010dke Crkve. Do sada nije bilo formalnih zaklju\u010daka. Eventualne zaklju\u010dke, osim toga, mora prihvatiti Njema\u010dka biskupska konferencija. Po sebi oni nemaju pravni u\u010dinak. Ali je zato njihov u\u010dinak stvaran. S obzirom na raspireno unutarcrkveno ozra\u010dje, od pojedinoga se biskupa zahtijeva velika hrabrost da im se odupre.<\/p>\n\n\n\n \u2013 Nema sumnje da u \u010ditavoj Crkvi, posebno me\u0111u teolozima, ima onih koji zagovaraju demokratski princip upravljanja Crkvom umjesto hijerarhijskoga, re\u0111enje \u017eena za sve\u0107enike, reviziju spolnoga nauka, ukidanje discipline sve\u0107eni\u010dkoga celibata. No nigdje u svijetu ti zahtjevi nisu prerasli u svojevrsni pokret koji zastupa glavna struja crkvenih elita, uklju\u010duju\u0107i i (ve\u0107i) dio biskupa, osim Crkve u Njema\u010dkoj, odnosno mo\u017eda na \u0161irem njema\u010dkom govornom podru\u010dju. \u0160to je do toga dovelo?<\/strong><\/p>\n\n\n\n To je vezano uz \u010dinjenicu da se barem od Drugoga vatikanskoga koncila naovamo razvijala velika otu\u0111enost i duboko su\u0161tinsko neslaganje izme\u0111u univerzalne Crkve i Njema\u010dke. Proturimski osje\u0107aj tako\u0111er ima svoju tradiciju.<\/p>\n\n\n\n Ne treba zaboraviti da je Njema\u010dka domovina reformacije te da je uvijek postojao i postoji poredbeni model s ultraliberalnom Evangeli\u010dkom Crkvom, koji je imao i ima sna\u017ean utjecaj. Taj mentalitet, koji je kriti\u010dan prema Rimu, posebno se ukorijenio u njema\u010dkom gremijskom katoli\u0161tvu. Njegova udru\u017eenja ve\u0107 godinama izvr\u0161avaju pritisak na biskupe da promijene crkveni nauk. Biskupi su pritom uglavnom bili moderatori, a ne dovoljno sna\u017eni vo\u0111e koji bi \u0161titili, obja\u0161njavali, pa i zahtijevali obdr\u017eavanje nauka. Sada\u0161nja je kriza tako\u0111er, bez sumnje, posljedica desetljetne nedostatnosti biskupskoga vodstva. Prvi je veliki val nezadovoljstva prouzro\u010dila enciklika \u00bbHumanae vitae\u00ab iz 1968. godine. Te\u0161ko je pala mnogim njema\u010dkim biskupima, ne samo laicima. S W\u00fcrzbur\u0161kom je sinodom nastupio poku\u0161aj da se Koncil prilagodi njema\u010dkim prilikama. Ve\u0107 se tada raspravljalo o svim temama koji su sada na dnevnom redu. Akademska je teologija k tomu ve\u0107inom vrlo kriti\u010dna prema u\u010diteljstvu te je stalno podgrijavala te teme. Sve to nije ostalo bez posljedica i za episkopat, koji se bilo iz uvjerenja bilo iz oportunizma stavlja na stranu funkcionera laika. Danas je biskupska konferencija podijeljena kao nikada do sada. Nasuprot konzervativnoj manjini stoji progresivna odnosno ravnodu\u0161na manjina. Ipak treba re\u0107i i to da u taboru neodlu\u010dnih biskupa raste zabrinutost da bi stvari u Njema\u010dkoj mogle izmaknuti kontroli. No ne \u017eele se javno izjasniti i \u010dekaju.<\/p>\n\n\n\n \u2013 Koliko, prema Va\u0161em mi\u0161ljenju, duh kojim di\u0161e ve\u0107ina sudionika Sinodskoga puta odra\u017eava stvarno stanje Crkve u Njema\u010dkoj? Biste li mogli nekako kategorizirati one koji se izja\u0161njavaju katolicima?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Katoli\u010dka Crkva u Njema\u010dkoj sna\u017eno je polarizirana. Bilo je to tako i prije Sinodskoga puta, no sada se polarizacija jako zao\u0161trila. Ton postaje grublji i polemi\u010dniji. Progresivni tabor uvi\u0111a da je do\u0161ao njegov \u010das te kona\u010dno \u017eeli vidjeti rezultate. Delegati u Sinodskom putu predstavljaju prije svega visoko organizirane njema\u010dke katoli\u010dke gremije. Ve\u0107ina onih u Njema\u010dkoj koji idu u crkvu, a \u010diji je broj sve manji, prema Sinodskom je putu vi\u0161e ili manje ravnodu\u0161na. Rasprave funkcionera ih ne zanimaju. To ipak ne zna\u010di da teme o kojima se raspravlja u Sinodskom putu odra\u017eavaju samo mi\u0161ljenje funkcionera. Neprestani pritisak funkcionera i crkvenih medija koji ih simpatiziraju utje\u010de, jasno, i na mi\u0161ljenje prosje\u010dnoga vjernika na misama. U\u010diteljstvu vjerni katolici su u manjini, ali ne promatraju skr\u0161tenih ruku fakti\u010dku protestantizaciju Katoli\u010dke Crkve.<\/p>\n\n\n\n \u2013 Mo\u017eda je sljede\u0107a tvrdnja malo smjela, no zacijelo nije posve proma\u0161ena: \u010dini se da se katolik koji nastoji ozbiljno prakticirati svoju vjeru, primjerice u Hrvatskoj ili negdje drugdje u svijetu, s obzirom na vrijednosni sustav lak\u0161e identificira s, primjerice, ruskim pravoslavcem nego s katolikom kakav se manifestira u prevladavaju\u0107oj struji Sinodskoga puta u Njema\u010dkoj. Jesu li sudionici Sinodskoga puta koji radikalno dovode u pitanje tradiciju Crkve toga svjesni? I drugo: mislite li da je takvo stanje dugoro\u010dno odr\u017eivo? Nije li to ipak apsurdno?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Zanimljivo je to \u0161to ka\u017eete. Protagonisti Sinodskoga puta su, jasno, svjesni strahova u univerzalnoj Crkvi. Biv\u0161i predsjednik Talijanske biskupske konferencije kardinal Camillo Ruini izrazio je, primjerice, bojazan da bi moglo do\u0107i do raskola. No predsjednik Njema\u010dke biskupske konferencije Georg B\u00e4tzing uvijek nanovo nagla\u0161ava da se \u017eeli biti u jedinstvu s univerzalnom Crkvom. Nakon takvih rije\u010di, me\u0111utim, ne dolaze nikakve promjene. Njegova samosvijest, i samosvijest drugih, mogla bi se ovako opisati: Nijemci su avangarda univerzalne Crkve. Bilo kada, smatra ta samosvijest \u2013 mo\u017eda na nekom budu\u0107em tre\u0107em vatikanskom koncilu \u2013 i ostatak \u0107e Crkve prihvatiti ono o \u010demu se sada raspravlja u Njema\u010dkoj i o \u010demu bi se eventualno mogle donijeti odluke.<\/p>\n\n\n\n \u2013 Jo\u0161 jedan fenomen koji bi se negdje drugdje te\u0161ko mogao zamisliti: neki su pripadnici Sinodskoga puta anga\u017eirani u politici, uglavnom u strankama s kr\u0161\u0107anskim predznakom. To mo\u017eda i nije bio problem dok su te stranke dijelile s Crkvom temeljne moralne vrijednosti. No ne postoji li sada opasnost da se Crkvi na neki na\u010din izvana nametne prevladavaju\u0107a dru\u0161tvena paradigma?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Zapravo su mnogi \u010dlanovi Sredi\u0161njega odbora njema\u010dkih katolika aktivni politi\u010dari. Njegov predsjednik Thomas Sternberg bio je, primjerice, zastupnik CDU-a u zemaljskom parlamentu Sjeverne Rajne \u2013 Vestfalije. To nije problem tako dugo dok kr\u0161\u0107anski politi\u010dari unose kr\u0161\u0107anski duh u politiku. No u me\u0111uvremenu je do\u0161lo do toga da se funkcioneri laici brinu o unutarcrkvenim pitanjima, a ne u prvom redu o pro\u017eimanju dru\u0161tva kr\u0161\u0107anskim duhom. Takva klerikalizacija laika u potpunoj je suprotnosti s Drugim vatikanskim koncilom. U svakom slu\u010daju, ne bih se slo\u017eio da se ideje iz politike unose u Crkvu. One su u Njema\u010dkoj, vi\u0161e ili manje otvoreno, prisutne u Crkvi barem od Koncila naovamo.<\/p>\n\n\n\n \u2013 U glasovitom pismu \u00bbputuju\u0107emu Bo\u017ejemu narodu u Njema\u010dkoj\u00ab papa Franjo je poru\u010dio da nikakva obnova struktura ne \u0107e donijeti rezultate bez unutarnje obnove i misionarskoga obra\u0107enja. Kako gledate na Sinodski put u svjetlu te poruke? Vjeruje li itko uistinu da \u0107e ljudi \u00bbnagrnuti\u00ab (natrag) u Crkvu ako se provedu sve reforme u duhu glavne struje crkvenih elita; odnosno da \u0107e Crkva na taj na\u010din dobiti i\u0161ta vi\u0161e osim povr\u0161noga medijskoga i dru\u0161tvenoga odobravanja?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Papino pismo uop\u0107e nije percipirano. U po\u010detku ga se hvalilo, a potom stavilo \u00bbad acta\u00ab. Jer rije\u010d je samo o strukturama, a ne o novom po\u010detku u \u010dijem je sredi\u0161tu obra\u0107enje. Protagonisti Sinodskoga puta ka\u017eu da se Crkva mora promijeniti ako \u017eeli biti vjerodostojna u suvremenom dru\u0161tvu. Tako, primjerice, iz pravedne jednakosti me\u0111u spolovima izvode zahtjev da \u017eene mogu postati sve\u0107enici. U tom je smislu, tvrde oni, najprije potrebno provesti strukturne reforme da bi se potom moglo evangelizirati. No ja to smatram pogrje\u0161nim. Dru\u0161tvo time ne \u0107e biti impresionirano. Evangeli\u010dka je Crkva odavno ispunila zahtjeve koje postavlja Sinodski put: brak za sve\u0107enike, re\u0111enje \u017eena, demokratske crkvene parlamente\u2026 No kad je rije\u010d, primjerice, o dolasku vjernika u crkvu, ona stoji jo\u0161 gore od Katoli\u010dke Crkve. I Evangeli\u010dku Crkvu, iz godine u godinu, napu\u0161taju stotine tisu\u0107a \u010dlanova. U\u010diti od njema\u010dkih protestanata zna\u010di u\u010diti gubiti. Posvema\u0161nja prilagodba prevladavaju\u0107oj dru\u0161tvenoj struji, uvo\u0111enje dru\u0161tvenih i ekolo\u0161kih tema umjesto navije\u0161tanja kr\u0161\u0107anske vjere siguran je put u bezna\u010dajnost.<\/p>\n\n\n\n \u2013 Spomenuli ste sporne zahtjeve za preispitivanje tradicije da se za sve\u0107enike rede samo mu\u0161karci. Nije li svojevrsni apsurd kriviti za sve preveliki klerikalizam, a onda tra\u017eiti klerikalizaciju \u017eena? Nije li to na neki na\u010din \u2013 osim \u0161to se protivi nauku koji je papa Ivan Pavao II. proglasio definitivnim \u2013 gu\u0161enje karizme? Majku Tereziju, primjerice, nitko nije ni \u00bbimenovao\u00ab ni \u00bbdemokratski izabrao\u00ab ni \u00bbzaredio\u00ab da bude Majka Terezija\u2026<\/strong><\/p>\n\n\n\n Sla\u017eem se s Vama. Rije\u010d je samo o strukturama te u kona\u010dnici o klerikalizaciji laika. No kao \u0161to sam rekao, taj se zahtjev opravdava pravedno\u0161\u0107u me\u0111u spolovima. Uzdignut je, dakle, na razinu na\u010delnoga pitanja. Odluka sv. Ivana Pavla II., premda kona\u010dna, ne prihva\u0107a se. To je pak povezano s nedostatnom vjerom u obvezuju\u0107i zna\u010daj crkvenoga u\u010diteljstva. Na mjesto u\u010diteljstva pape i biskupa fakti\u010dki je stavljeno u\u010diteljstvo teologa i njihovih nestalnih mi\u0161ljenja. To vi\u0161e nije katoli\u010dki.<\/p>\n\n\n\n \u2013 Zanimanje za Crkvu u Njema\u010dkoj posebno je zahvatilo \u0161iru javnost nedavno, kad su u stotinjak Crkava iz prosvjeda protiv \u00bbodgovora\u00ab Kongregacije za nauk vjere odr\u017eani blagoslovi istospolnih parova. Kakav je odjek imala akcija u Njema\u010dkoj? Ta i u agendi je Sinodskoga puta preispitivanje spolnoga nauka Crkve jer je navodno \u00bbdalek ljudima\u00ab i \u00bbdalek od stvarnosti\u00ab\u2026<\/strong><\/p>\n\n\n\n Postojala je, prije toga doga\u0111aja, bojazan da bi blagoslovi, koji su odr\u017eani 10. svibnja, mogli dovesti do raskola u Crkvi. No stvarna podjela ve\u0107 je dugo na djelu. O mnogim pitanjima me\u0111u njema\u010dkim katolicima vi\u0161e nema jedinstva u vjeri. Do loma formalno ipak nije do\u0161lo niti \u0107e do\u0107i. Uo\u010di akcije predsjednik biskupske konferencije distancirao se od nje. Blagoslovi nisu prikladni za crkveno-politi\u010dku manifestaciju, rekao je. No to nije bilo distanciranje od merituma stvari, nego samo od forme. \u0160to se ti\u010de prihva\u0107anja spolnoga morala Crkve, istina jest da on nailazi na sve manje odobravanja kako unutar Crkve tako i izvan nje. No dru\u0161tvene ve\u0107ine nisu, naravno, argument koji bi za vjeru bio relevantan. Osim toga, na unutarcrkvenoj razini nikada nije poduzet ozbiljan poku\u0161aj da se vjernicima pomogne uistinu razumjeti katoli\u010dki moralni nauk. U tom se smislu Crkva u Njema\u010dkoj nalazi pred ru\u0161evinama svojega katehetskoga neuspjeha.<\/p>\n\n\n\n \u2013 Gdje le\u017ee nade u budu\u0107nost Crkve u Njema\u010dkoj?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Pred Katoli\u010dkom Crkvom u Njema\u010dkoj te\u0161ka su vremena. Od narodne Crkve, koja je, posebno nakon Drugoga svjetskoga rata bila silno prihva\u0107ena, postat \u0107e radikalna manjina. Crkveni je aparat jo\u0161 uvijek velik. \u0160kole, fakulteti, bolnice, dje\u010dji vrti\u0107i: o takvim po sebi pozitivnim strukturama u drugim se dijelovima Crkve u svijetu mo\u017ee samo sanjati. No prihodi od crkvenoga poreza smanjivat \u0107e se i sve to vi\u0161e ne \u0107e biti odr\u017eivo u mjeri u kakvoj je sada. Tada \u0107e preostati jo\u0161 samo unutarnja praznina. Pojedini biskupi i crkvene skupine ve\u0107 sada poku\u0161avaju s iskorakom kreativne, proro\u010dke manjine. Ta hrabrost da se bude druga\u010diji nema jamstvo uspjeha, ali ni alternativu.<\/p>\n\n\n\n \u2013 Nije li upravo \u00bbblagoslivljanje\u00ab svega \u0161to se u dru\u0161tvu doga\u0111a na neki na\u010din metafora Crkve koja je izgubila svoju proro\u010dku snagu; \u0161tovi\u0161e \u00bbslaboga\u00ab Boga kojemu ne preostaje drugo nego blagoslivljati sve \u0161to se nametne kao dru\u0161tvena norma. Za sada, primjerice, Crkva u Njema\u010dkoj \u010dvrsto stoji na poziciji obrane ljudskoga \u017eivota i dostojanstva od eutanazije. No \u0161to ako sutra eutanazija ipak bude ozakonjena? Ho\u0107e li se i to \u00bbblagoslivljati\u00ab uz opravdanje da je ljubav prema ljudima iznad morala?<\/strong><\/p>\n\n\n\n To je dobro pitanje. Po pitanju \u00bbpomo\u0107i pri umiranju\u00ab \u010dini mi se da unutar Crkve u Njema\u010dkoj uistinu postoji konsenzus da to nije prihvatljivo. Nikada se, me\u0111utim, ne mo\u017ee znati do kada \u0107e taj konsenzus izdr\u017eati ako nije utemeljen na sigurnom temelju vjere i nauka. Pokazuje se to u Evangeli\u010dkoj Crkvi, u kojoj se javljaju glasovi u prilog eutanaziji. U svakom slu\u010daju, sekularno se dru\u0161tvo sve vi\u0161e udaljava od kr\u0161\u0107anske slike o \u010dovjeku. Stoga ja\u010da i dru\u0161tveni pritisak na Crkvu. A unutarnja snaga otpora u Crkvi je slaba. Takva kombinacija nije ba\u0161 obe\u0107avaju\u0107a.<\/p>\n\n\n\n \u2013 Imaju\u0107i u vidu \u010dinjenicu da Crkva u Njema\u010dkoj u mnogo\u010demu ide svojim putom, kako gledate na reakcije na to iz univerzalne Crkve?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Univerzalna Crkva je u brizi. O tom nema zbora. Ona s pravom od njema\u010dkih katolika zahtijeva da se dr\u017ee zajedni\u010dke vjere Crkve. I Sveta je Stolica do sada u Njema\u010dku odaslala vi\u0161e signala da bi se trebalo zaustaviti. Posljednji se put to odnosilo na blagoslove istospolnih parova. No ovdje time nisu posebno impresionirani. O\u010ditovanja iz Rima smatraju se doprinosom za raspravu, i ni\u0161ta vi\u0161e. Ta vlada uvjerenje, kao \u0161to je ve\u0107 re\u010deno, da \u0107e ono o \u010demu se sada raspravlja u Njema\u010dkoj sutra nai\u0107i na odobravanje u univerzalnoj Crkvi. Oni koji dijele takvo uvjerenje smatraju se avangardom u slu\u017ebi Crkve u svijetu. U tom se duhu ignoriraju kritike iz te iste Crkve u svijetu.<\/p>\n\n\n\n Izvor:glas koncila<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Nedavni prosvjedni blagoslovi istospolnih parova u stotinjak crkava u Njema\u010dkoj i ponegdje u \u0160vicarskoj skrenuli su pozornost javnosti, kako katoli\u010dke tako i \u0161ire, na \u017eivot Crkve u Njema\u010dkoj. Na\u017ealost, akcija nije bila izoliran slu\u010daj, tek \u010din neke radikalne skupine sve\u0107enika i laika, nego je odraz na\u010dina razmi\u0161ljanja mnogih katolika u Njema\u010dkoj. \u0160tovi\u0161e, propitivanje katoli\u010dkoga nauka […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":28540,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"h5ap_radio_sources":[],"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-28539","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-bihiregija"],"yoast_head":"\n