{"id":33784,"date":"2021-06-19T16:47:36","date_gmt":"2021-06-19T15:47:36","guid":{"rendered":"https:\/\/radioljubuski.ba\/?p=33784"},"modified":"2021-06-19T16:47:36","modified_gmt":"2021-06-19T15:47:36","slug":"prof-rogic-o-knjizi-haski-krivolov-o-svjedocima-i-pravilima-jednog-sudbenog-krivolova","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/radioljubuski.ba\/index.php\/2021\/06\/19\/prof-rogic-o-knjizi-haski-krivolov-o-svjedocima-i-pravilima-jednog-sudbenog-krivolova\/","title":{"rendered":"Prof. Rogi\u0107 o knjizi \u2018Ha\u0161ki krivolov\u2019: O svjedocima i pravilima jednog sudbenog krivolova"},"content":{"rendered":"\n

\u010citanje ove knjige, nekako naknadno, poti\u010de na razlikovanje dviju istra\u017eiva\u010dkih \u201clinija\u201d u autorskom opusu Miroslava Tu\u0111mana. Na prvoj su knjige kao \u0161to su: Uvod u informacijsku znanost <\/strong>(1992.) ili Informacijsko rati\u0161te i informacijska znanost<\/strong> (2008.). U njima su pregledno izlo\u017eeni korijeni i osnova analiti\u010dkih postupaka kojima se autor u svojim radovima slu\u017ei. Na drugoj su (liniji) knjige: Istina o Bosni i Hercegovini, Dokumenti 1991 \u2013 1995<\/strong> (2005.), Vrijeme krivokletnika<\/strong> (2006.), Bosna i Hercegovina u raljama zapadne demokracije<\/strong> (2013.), Druga strana Rubikona <\/strong>(2017.) Ovamo tematski spada i ova, za sada zadnja, Tu\u0111manova knjiga: Ha\u0161ki krivolov<\/strong> (2019.), pi\u0161e prof. dr. sc. Ivan Rogi\u0107.<\/p>\n\n\n\n

Sredi\u0161nji predmet Tu\u0111manova analiti\u010dkog interesa u potonjima su doga\u0111aji, prijepori i pitanja o drugojugoslavenskoj, srpskoj i crnogorskoj, agresiji u Bosni i Hercegovini, te o na\u010dinima djelovanja uklju\u010denih sudionika, napose \u201cobrambenih\u201d: bo\u0161nja\u010dkih i hrvatskih. I, dakako onih, eufemisti\u010dki nazvanih, \u201cme\u0111unarodnom zajednicom\u201d. Pri tomu se u nekim knjigama sudbene analize javljaju epizodno (primjerice, u knjizi: Vrijeme krivokletnika<\/em>). U ovoj knjizi analiza sudbene prakse Ha\u0161kog suda je isklju\u010divom autorovom zada\u0107om. Pri tomu se uspje\u0161no kri\u017eaju obje spomenute istra\u017eiva\u010dke autorove linije. Zaklju\u010dni je rezultat knjiga od 511 stranica, gdje hrvatska javnost ima priliku suo\u010diti se s istinom\/istinama o radu Ha\u0161kog suda u predmetu \u010dinovni\u010dki ozna\u010denom IT 04-74.<\/p>\n\n\n\n

Radi se o sudbenom postupku prvacima hercegbosanske obrane od agresora: dr. Jadranku Prli\u0107u, Bruni Stoji\u0107u, generalima Slobodanu Praljku i Milivoju Petkovi\u0107u, Velentinu \u0106ori\u0107u i Branislavu Pu\u0161i\u0107u. Kao \u0161to je poznato, oni su pravomo\u0107no osu\u0111eni: Prli\u0107 na 25 godina zatvora; Stoji\u0107, Praljak i Petkovi\u0107 na 20 godina; \u0106ori\u0107 na 16 godina; Pu\u0161i\u0107 na 10 godina. Sama optu\u017enica podignuta je jo\u0161 2004. godine. Sudbeni proces trajao je od 2006. \u2013 2011. godine. Prvostupanjska osuda izre\u010dena je 2013. godine. Osudom \u017dalbenog vije\u0107a Ha\u0161kog suda 2017., godine proces je okon\u010dan pravomo\u0107nim osudama na, ukupno, 91 godinu zatvora<\/strong>. \u010clanovi \u017dalbenog vije\u0107a koje je odrezalo spomenute kazne bili su: Carmel Agius, Liu Daqun, Fausto Pocar, Theodor Meron, Bakone Justice Moloto. U Raspravnom vije\u0107u radili su ovi sudci: Jean-Claude Antonetti, Arpad Prandler, Stefan Treohsel, te, kao pri\u010duvni sudac, Antoine Kesia \u2013 Mbe Mindua. Zada\u0107a Raspravnog vije\u0107a bila je razmotriti utemeljenost \u017ealbe osu\u0111enika na prvostupanjsku presudu iz godine 2013. Unato\u010d \u201cizdvojenom mi\u0161ljenju\u201d njegova predsjednika, Jeana-Claude Antonettia, ostali \u010dlanovi Raspravnog vije\u0107a potvrdili su valjanost osude iz 2013., godine i omogu\u0107ili \u017dalbenom vije\u0107u odrezati zatvorske kazne u iznosu koji opasno konkurira jednom stolje\u0107u. Pri tomu je va\u017eno podsjetiti kako Tu\u017eiteljstvo Ha\u0161kog suda u optu\u017enici ne<\/strong> tvrdi<\/strong> da su optu\u017eeni osobno<\/strong> po\u010dinili zlo\u010din, ili da su ga naredili. Nego, tvrdi, kako su znali<\/strong>, ili, \u201cljep\u0161e\u201d, mogli<\/strong> znati <\/strong>ili bili<\/strong> informirani <\/strong>o njima. Ta o\u010dita \u201cpjesni\u010dka\u201d \u0161irina optu\u017ebenog teksta sa\u017eimlje se u tvrdi tjesnac kada se formulacije: mogli znati ili bili informirani, uklju\u010duju u optu\u017ebeni okvir tzv. udru\u017eenog<\/strong> zlo\u010dina\u010dkog<\/strong> poduhvata<\/strong>. Iz obrazlo\u017eenja osuda vidi se kako se sadr\u017eajni obrisi tog \u201cPoduhvata\u2026\u201d uspje\u0161no opiru svakom poku\u0161aju \u201ctvr\u0111eg\u201d odre\u0111ivanja njegovih granica. Pa se u njegovim sastavnicama mogu na\u0107i raznolike, nerijetko i groteskne, sastavnice kao \u0161to su optu\u017eba za sklonost Hrvata uspostavi Banovine Hrvatske, optu\u017eba za sklonost hrvatskog politi\u010dkog vrha podjeli Bosne i Hercegovine sa Srbima i srodne.<\/p>\n\n\n\n

Druga\u010dije re\u010deno, sadr\u017eajna fluidnost pojma: udru\u017eeni zlo\u010dina\u010dki poduhvat<\/em>, kako ga u ovom slu\u010daju rabe sudci \u017dalbenog vije\u0107a, omogu\u0107uje onu odre\u0111enost\/neodre\u0111enost komunikacijskog polja<\/strong>, gdje je svaku optu\u017ebenu izmi\u0161ljotinu mogu\u0107e obrazlo\u017eiti u formi \u201cekspertnog\u201d iskaza i \u201cprovjerene\u201d \u010dinjenice. Zahvaljuju\u0107i tomu, na popis krivaca, odgovornih za udru\u017eeni zlo\u010dina\u010dki poduhvat, mogu\u0107e je upisati brojne sudionike, ovisno o posve prizemnim potrebama i ciljevima. U tom je pogledu iskaz optu\u017ebenog svjedoka, Josipa Manoli\u0107a, i vi\u0161e nego pou\u010dan: on spominje, ni manje ni vi\u0161e, nego drugi, tre\u0107i itd. \u201ce\u0161alon\u201d krivaca. Budu\u0107i da je doti\u010dni oblikovao profesionalni habitus u slu\u017ebama zada\u0107a kojih je bila: proizvoditi krivce, ne treba iznenaditi \u0161to mu je, o\u010dito, draga takva, i vi\u0161e nego prostrana<\/strong>, optu\u017ebena mre\u017ea. U nju se, po potrebi, mo\u017ee uloviti ba\u0161 Svatko\/Nitko, u rasponu od politi\u010dkih kapitalaca do na\u010delno neva\u017enih, ali u zadanim zgodama dragocjenih, slu\u010dajnika. \u201cIzvrstna\u201d strana takve mre\u017ee o\u010dituje se u mogu\u0107nosti stvaranja neograni\u010dena popisa<\/strong> potencijalnih krivaca, i, dakako, njihovih \u201czlo\u010dina\u201d. Lucidno uo\u010davaju\u0107i stranputicu u uporabi toga tu\u017eiteljskog alata sudac Jean-Claude Antonetti je ustvrdio kako iz ponu\u0111ene tu\u017eiteljske gra\u0111e ne<\/strong> proizlazi<\/strong> nikakav zaklju\u010dak o udru<\/em>\u017eenom zlo\u010dina\u010dkom poduhvatu<\/em> optu\u017eenih, pa je, kako je spomenuto, napisao na vi\u0161e stotina stranica \u201cizdvojeno mi\u0161ljenje\u201d kojim opovrgava takvo zasnivanje optu\u017ebe. Raspravno vije\u0107e je, me\u0111utim, ustvrdilo kako prisutnost jednog razli\u010ditog mi\u0161ljenja ne opovrgava ve<\/strong>\u0107inski stav po kojemu \u201cudru\u017eeni zlo\u010dina\u010dki poduhvat\u201d treba uzeti \u201cozbiljno\u201d. I put prema sudbenom pravorijeku koji obasi\u017ee, pribli\u017eno, jedno stolje\u0107e kaznenih godina bio je \u2013 otvoren. Tko je pro\u0161ao sedamdeset i prvu u\u017eivo u Hrvatskoj, i \u201cma\u0161tovite\u201d komunisti\u010dke optu\u017ebe, napose onu za zagonetni \u201cKomitet pedesetorice\u201d, te\u0161ko da o ovome mo\u017ee misliti bez (cioranovskog) crnog humora. Zar opet \u201cisti\u201d (unato\u010d druga\u010dijem pakiranju), da je \u017eiv vjerojatno bi upitao Lazar Stojanovi\u0107 (re\u017eiser nekada \u201csubverzivnog\u201d \u201cPlasti\u010dnog Isusa\u201d).<\/p>\n\n\n\n

Nisu u hrvatskoj javnosti kriti\u010dka pitanja i sumnje adresirane na rad Ha\u0161kog suda, napose na rad njegova Tu\u017eiteljstva, nove. Dostatno je podsjetiti na knjige Vi\u0161nje Stare\u0161ine koja je imala priliku \u201ciz bliza\u201d, vi\u0161e godina, kao istra\u017eiva\u010dki novinar, promatrati i analizirati ha\u0161ku sudbenu praksu. Miroslav Tu\u0111man nije, dakako, novinar (premda mladena\u010dke epizode iz Studentskog lista<\/em> i omladinskog Tla<\/em> ne dopu\u0161taju posve ni zatrti njegovu vezu s novinarskim radom). Analiti\u010dka o\u0161trica u ovoj knjizi po\u010diva na (znanstvenoj) sposobnosti valjane primjene metoda informacijske znanosti na sudbene postupke i prakse uklju\u010denih ha\u0161kih zaposlenika. Vidljivo je da se Tu\u0111man ne upu\u0161ta u apstraktno spekuliranje o cjelini<\/strong> rada Ha\u0161kog suda. Na tu cjelinu spadaju brojne kazne srpskih ratnih zlo\u010dinaca a i \u201ciznena\u0111uju\u0107a\u201d osloba\u0111aju\u0107a presuda (premda s tijesnim, 2:1 omjerom) hrvatskih generala Ante Gotovine i Mladena Marka\u010da. Stoga pojednostavljene, crno\/bijele sheme, primijenjene na analizu te cjeline, te\u0161ko da mogu biti pouzdanim analiti\u010dkim alatom. Tu\u0111man se u ovoj knjizi (samo)ograni\u010dio na analizu jednog<\/strong> ha\u0161kog sudbenog procesa: su\u0111enja dr. Prli\u0107u i drugovima. Pojedini rezultati te analize, dakako, osna\u017euju razlo\u017ene sumnje u \u201cpozadinske\u201d prakse uspostave Ha\u0161kog suda kao posebne sudbene institucije tzv. me\u0111unarodne zajednice. No glavnom je zada\u0107om autora pokazati na<\/strong> samoj<\/strong> procesnoj<\/strong> gra\u0111i<\/strong> koliko su i na\u010din i rezultati samog procesa dr. Prli\u0107u i drugovima \u2013 apsurdni.<\/p>\n\n\n\n

Na tom tragu razlikovati je tri osnovna sadr\u017eajna sloja u knjizi. U prvom su sloju Tu\u0111manove metodologijske pripreme za planiranu analizu. Tu je posebno vrijedno autorovo pozivanje na analiti\u010dke mogu\u0107nosti \u201cforenzi\u010dne lingvistike\u201d. Iscrpnijom analizom sudbenih prakti\u010dnih<\/strong> postupaka uo\u010dio je posebnu \u201ctehni\u010dku\u201d va\u017enost na\u010dina gospodarenja prijevodima iskaza svjedoka i optu\u017eenika na uporabni jezik Suda, engleski. Odlu\u010duju\u0107u ulogu u tom \u201cgospodarenju\u201d imalo je\/ima Tu\u017eiteljstvo. Pa su se mnoge \u010dinjenice, napose one nesukladne intencijama Tu\u017eiteljstva, \u201cizgubile u prijevodu\u201d. To je navelo neke analiti\u010dare ustvrditi kako je i u praksi Ha\u0161kog suda (premda ne isklju\u010divo u njoj) \u201cvladavina prava = vladavina jezika\u201d. Razgrnuti taj labirintski pokrov, i to\u010dno pokazati \u0161to je re\u010deno, prva je zada\u0107a spomenute forenzi\u010dne lingvisti\u010dke analize. Tu\u0111man nije lingvist, pa su u tom pogledu njegovi analiti\u010dki doma\u0161aji ograni\u010deni. Ali sam zahtjev<\/strong> za takvom analizom na\u010dina \u201cmanipuliranja\u201d jezikom i komunikacijom svakako obvezuje.<\/p>\n\n\n\n

U drugom su sloju analiti\u010dki osvrti autorovi na prijeporne odnose Tu\u017eiteljstva i sudaca Raspravnog i \u017dalbenog vije\u0107a prema sredi\u0161njim politi\u010dkim vrijednostima i ciljevima djelovanja optu\u017eene \u0161estorice, kao \u0161to su, primjerice, ustavna konstitutivnost u (budu\u0107em) ustroju dr\u017eave Bosne i Hercegovine, autonomija u okviru federalne jedinice, izgra\u0111ivanje organizacije obrane od agresora \u201codozdo\u201d, i srodne. Tu\u0111man pokazuje kako se u na\u010dinu suda\u010dkog razumijevanja, a jo\u0161 i vi\u0161e u na\u010dinu razumijevanja tu\u017eitelja, spomenute vrijednosti i ciljevi prete\u017eno dr\u017ee \u201cprijepornim\u201d pokazateljima uklju\u010denosti optu\u017eene \u0161estorice u \u201cudru\u017eeni zlo\u010dina\u010dki poduhvat\u201d. Ostaje posve zagonetno kako se pri tomu zanemaruje sukladnost tih vrijednosti i ciljeva prijedlozima ovla\u0161tenih zastupnika tzv. me\u0111unarodne zajednice (J. Cutileiro, D. Owen, T. Stoltenberg, C. Vance) koji ciljaju \u201codr\u017eivu\u201d politi\u010dkom ustroju dr\u017eave Bosne i Hercegovine i obustavi agresije. Logi\u010dka dosljednost nala\u017ee i uklju\u010divanje spomenutih me\u0111unarodnih zastupnika \u2013 u taj poduhvat<\/em>.<\/p>\n\n\n\n

U tre\u0107em, i najopse\u017enijem, sloju su autorove analize svjedo\u010denja petorice, po odluci samoga Suda, \u201ckrunskih\u201d svjedoka. Na popisu su: Robert Donia, dr. Ciril Ribi\u010di\u010d, Herbert Okun, Josip Manoli\u0107, Peter Galbraith. Odabir spomenutih nije slu\u010dajan. Obrazla\u017eu\u0107i odabir Tu\u0111man podsje\u0107a kako se, ve\u0107 \u201cuvodno\u201d, u tekstu pravomo\u0107ne osude, imena svjedoka optu\u017ebe spominju 263 puta (naspram 55 puta spomena imena svjedoka obrane). U toj 5:1 statistici ime Herberta Okuna spominje se 92 puta; ime Josipa Manoli\u0107a 72 puta; ime Cirila Ribi\u010di\u010da 32 puta; ime Petera Galbraitha 13 puta; ime Roberta Donie 8 puta. Imena prve trojice (Okun, Ribi\u010di\u010d, Manoli\u0107) su, ujedno, i imena svjedoka optu\u017ebe, koji se spominju naj\u010de\u0161\u0107e. Vidljivo je kako se imena ostale dvojice: Petera Galbraitha i Roberta Donie spominju manje. Po ocjeni autora knjige, optu\u017ebena \u201cuvjerljivost\u201d iskaza Petera Galbraitha zajam\u010dena je njegovom tada\u0161njom du\u017eno\u0161\u0107u veleposlanika SAD u Hrvatskoj (ratnih devedesetih godina). Optu\u017ebena \u201cuvjerljivost\u201d Roberta Donie, promatra li se \u201cizvana\u201d, naoko je zagonetna. \u010covjek koji je profesionalni vijek pro\u017eivio kao financijski savjetnik u tvrtci Merril Lynch, a tek kao umirovljenik otkrio strast za povijesna istra\u017eivanja, te\u0161ko da se u bilo kojoj, ozbiljnijoj, prigodi mo\u017ee prihvatiti u ulozi \u201cvje\u0161taka u povijesnoj pozadini i kontekstu navodnih ratnih zlo\u010dina\u201d. No njegova pripravnost na obavljanje zadatka \u0161to mu ga je, po<\/strong> njegovu<\/strong> priznanju<\/strong>, prethodno zadalo <\/strong>Tu\u017eiteljstvo Ha\u0161kog suda, o\u010dito je u glavama pisaca pravomo\u0107ne osude bila dostatnim jamstvom njegove vjerodostojnosti. Grubo re\u010deno, klju\u010dnom se pokazala njegova pripravnost na rad<\/strong> po<\/strong> narud\u017ebi<\/strong> \u2013 Tu\u017eiteljstva.<\/p>\n\n\n\n

(Skicirani) autorov pristup analizi sudbenog postupka u su\u0111enju dr. Prli\u0107u i drugovima, pokraj spomenute jasne tematske usmjerenosti na sudbenu praksu, mo\u017eda hotimi\u010dno, a mo\u017eda tek kao dodatni, a neo\u010dekivani<\/strong>, rezultat dobro obavljena (analiti\u010dkog) posla dopu\u0161ta nazrijeti nekolika \u201cgramati\u010dka\u201d pravila, na koja se postupci sudaca sudbenih vije\u0107a, a napose tu\u017eitelja u Tu\u017eiteljstvu, svjesno\/nesvjesno naslanjaju. Na prisutnost takvih pravila mjestimi\u010dno eksplicitno ukazuje, u okviru provedene analize, i sam autor. Ali mu njihov sustavni opis nije na popisu glavnih (analiti\u010dkih) zada\u0107a. U ovom osvrtu na Tu\u0111manovu analizu \u201cha\u0161kog krivolova\u201d dr\u017eimo da je potrebno jasnije opisati ta pravila. Svijest o njihovoj uporabi u sudbenoj praksi Ha\u0161kog suda dodatno olak\u0161ava razumjeti u \u010demu je krivda samog \u201ckrivolova\u201d.<\/p>\n\n\n\n

Prvo pravilo mo\u017ee se radno formulirati kao pravilo \u201cprivatizacije istine\u201d. Ono ve\u0107 \u201cpreventivno\u201d djeluje u odlukama o priznavanju\/nepriznavanju mjerodavnih svjedoka. Nije da obrana optu\u017eenih nije nudila brojne mjerodavne svjedoke \u010dija je kompetencija zajam\u010dena. No ve\u0107ina ih je odbijena. Pa su se me\u0111u klju\u010dnim svjedocima na\u0161le dvije, za pravo, bizarne<\/strong> skupine. U prvoj su biv\u0161i<\/strong> komunisti<\/strong>. Idealno tipski primjeri su, prije ve\u0107 spominjani, Josip Manoli\u0107 i prof. dr. Ciril Ribi\u010di\u010d. Obojici je, kao biv\u0161im komunistima, konstrukcijski ugra\u0111en strah od (hrvatskog) nacionalizma. Za Josipa Manoli\u0107a taj se prijeporni nacionalizam o\u010dituje u te\u017enji predsjednika Franje Tu\u0111mana, ni manje ni vi\u0161e, nego podjeli Bosne i Hercegovine, premda takvih dokaza nema<\/strong>. Za prof. dr. Cirila Ribi\u010di\u010da isti se nacionalizam o\u010dituje u te\u017enji vodstva Herceg-Bosne stvaranju \u2013 posebne dr\u017eave u dr\u017eavi s navlastitim ustavnim ustrojem. Ukratko, po \u201cgramati\u010dkim pravilima\u201d biv\u0161ih komunista svako<\/strong> isticanje prava Hrvata na prava<\/strong> ve\u0107<\/strong> ponu<\/strong>\u0111ena<\/strong> u prijedlozima zastupnika tzv. me\u0111unarodne zajednice u opasnom je susjedstvu \u201cnacionalisti\u010dkog zastranjivanja\u201c. Nije rije\u010d o \u010dinjenicama nego o \u2013 stigmatizaciji.<\/p>\n\n\n\n

U drugoj su skupini svjedoci koji su, u pojedinim razdobljima, bili politi\u010dkim ili diplomatskim du\u017enosnicima nekih zapadnih dr\u017eava (navlastito SAD), primjerice, Peter Galbraith i Herbert Okun. Prvi je u hrvatskoj javnosti upam\u0107en kao politi\u010dki mentor plana Z \u2013 4, kojim se agresorskim Srbima u Hrvatskoj<\/strong> nudi \u2013 dr\u017eava u dr\u017eavi. Asimetrija u odnosu na Hrvate u Bosni i Hercegovini i vi\u0161e je nego o\u010dita. Drugi je Herbert Okun, hrvatskoj javnosti manje poznat. Bio je u razdoblju 1991. \u2013 1993., u sporednim ulogama me\u0111unarodnog posrednika. No godine 1993., premje\u0161ten je na drugi posao: na rje\u0161avanje spora izme\u0111u Sjeverne Makedonije i Gr\u010dke oko imena makedonske dr\u017eave. Vidljivo je kako obojica u mno\u017eini prilika gdje se Hrvate optu\u017euje, nemaju pouzdane \u010dinjeni\u010dne uvide<\/strong>. Pa su njihova svjedo\u010denja nekom vrsti smjese politi\u010dkih zadataka \u0161to su ih u svojim centralama dobivali, agresorske promid\u017ebe, medijskih konstrukcija i prije oblikovanih stigmatiziraju\u0107ih slika o Hrvatima, vi\u0161e desetlje\u0107a stvaranih radom drugojugoslavenskih, i javnih i tajnih, slu\u017eba. Na toj podlozi likovi istine svode se na \u201calmanah\u201d privatnih<\/strong> potpora konstrukciji udru\u017eenog zlo\u010dina\u010dkog poduhvata<\/em>. Iliti, sudbenim odlukama, privatne \u201cistine\u201d zadobivaju vrijednost istine o sebi.<\/p>\n\n\n\n

Drugo gramati\u010dko pravilo na koje se u knjizi upu\u0107uje mo\u017ee se prigodno nazvati pravilom periferijskog \u201crasizma\u201d. Rije\u010d je o skupu stavova kojim se tipski negativno identificiraju skupine, izravno ili posredno, svezane s nekim ozna\u010diteljima periferijskih tradicija i \u017eivotnih stilova. (Sjetiti se je, primjerice, javnih predod\u017eaba o \u201cju\u017enjacima\u201d u nekim dru\u0161tvima europskog sjevera.). U dru\u0161tvenim odnosima i postupcima institucijska jednakost takvih skupina potvr\u0111uje se samo kao prakti\u010dna \u2013 strukturirana<\/strong> nejednakost<\/strong>. U radikalnijim ina\u010dicama ona zadobiva lik moralne nejednakosti. Po njoj, takve skupine presudno odre\u0111uje \u2013 manjak sposobnosti za moralno djelovanje<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n

U brojnim, \u201coff record\u201d komentarima i iskazima \u010dinovnika Ha\u0161kog suda, napose onih u Tu\u017eiteljstvu, isti\u010de autor, nekako samorazumljivo znala se ponavljati groteskna razdioba ovakvih \u201ckomplimenata\u201d: Srbi su kolja\u010di; Hrvati su ubojice; Muslimani (Bo\u0161njaci) su atentatori. (Navodno je nultim autorom te razdiobe neki bo\u0161nja\u010dki \u201centuzijast\u201d). Iz takve \u201cvelikodu\u0161ne\u201d razdiobe prirodno proizlazi zaklju\u010dak kako su u \u201cbalkanskim agresijama\u201d svi jednako<\/strong> krivi. Iliti, druga\u010dije re\u010deno, u sve je jednako ugra\u0111ena moralna prijepornost (balkanske) periferije. Na taj se na\u010din, nekako \u201cfolklorno\u201d, normalizira sudbena praksa u kojoj su osloba\u0111aju\u0107e presude isklju\u010dene, ili tek bizarnom rijetko\u0161\u0107u. A razlike agresor \/ \u017ertva, pravedni obrambeni rat \/ nepravedni osvaja\u010dki mir, i srodne, trajno nadodre\u0111uje \u201cistost\u201d sudionika u (periferijskoj) nesposobnosti za moralno djelovanje.<\/p>\n\n\n\n

Tre\u0107e pravilo mo\u017ee se sa\u017eeti u stav: nacionalizam je \u201cpojeo\u201d demokraciju u dr\u017eavama postkomunisti\u010dkog europskog jugoistoka. (Pravilo je adresirano ponajvi\u0161e na Srbiju, Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu i Crnu Goru). Stav je, poznato je, oblikovan u krugovima liberalne javnosti zapadnih dr\u017eava, napose SAD, a nije bio bez potpore ni u doma\u0107im javnostima spomenutih dr\u017eava. \u201cPoprijeka\u201d primjena stava vodi \u201cpremje\u0161tanju\u201d ciljeva kao \u0161to su nacionalna sloboda, pravo na nacionalnu dr\u017eavu, i srodni, u sastavnice suprotnosti \u2013 demokraciji. Dosljedno, ni obrana nacionalnog opstanka ne mo\u017ee se odvojiti od te suprotnosti. Autor sugerira kako je ovdje potrebno podsjetiti na dvije \u010dinjenice koje ugro\u017eavaju prividnu uvjerljivost pravila. Prva je iz fonda preporuka tzv. Badinterove komisije. Tamo je istaknuto kako je pravo na nacionalnu slobodu neodvojivo<\/strong> od op\u0107ih ljudskih prava. Pa borba za nacionalnu slobodu mo\u017ee biti samo prinos \u2013 demokraciji. Druga je iz fonda op\u0107ih povijesnih spoznaja. U modernizaciji zapadnih europskih dru\u0161tava demokracija se javlja i u\u010dvr\u0161\u0107uje kao sredi\u0161nji politi\u010dki alat \u2013 nacionalizma. (Pa je \u201cdovr\u0161ena\u201d nacionalna dr\u017eava nu\u017eno<\/strong> \u2013 demokratska).<\/p>\n\n\n\n

Razlo\u017eno je, stoga, predpostaviti kako \u201cepistemologijski\u201d premje\u0161taj nacionalizma u protivnike demokracije krije namjerno<\/strong> ne\/razlikovanje borbe za nacionalna prava i imperijalnih intencija koje su u pojedinim dru\u0161tvima (ne samo u\u201dbalkanskim\u201d) znale \u201czarobiti\u201d nacionalizam. Sukladno tomu, demokratska jezgra nacionalizma pravocrtno se izjedna\u010duje s imperijem, koji se dekorativno legitimira nacionalnom slobodom, a stvarno samo uspjesima protivnim toj slobodi (oduzimanjem slobode izvan i u mati\u010dnom dru\u0161tvu). U tom je pogledu srpski imperijalizam i vi\u0161e nego pou\u010dnim primjerom. Stoga je posve to\u010dna liberalna ocjena kako je u njemu stradala demokracija. No nije je pojeo nacionalizam nego \u2013 imperijalizam. Pa je prisutnost imperijalizma pravim mjerilom \u201cusmr\u0107ivanja\u201d demokracije.<\/p>\n\n\n\n

Uo\u010diti je kako i zamisao o kalifatu (muslimanskoj dr\u017eavi) na podru\u010dju biv\u0161e Jugoslavije, nastala u politi\u010dkoj radionici Alije Izetbegovi\u0107a, tako<\/strong>\u0111er implicira imperijalno strukturiranje dr\u017eave<\/strong>. Zamisao se poslije oblikovala kao bo\u0161nja\u010dki zahtjev za unitaristi\u010dkim<\/strong> ure\u0111enjem dr\u017eave Bosne i Hercegovine. Ovdje je \u201cunitarizam\u201d drugo ime za unutra\u0161nje bo\u0161nja\u010dko osvajanje<\/strong> hrvatskih zemalja, stanovni\u0161tva i ba\u0161tine, navlastito na podru\u010dju sredi\u0161nje Bosne i na podru\u010dju Hercegovine. Prirodno se name\u0107e usporedba sa srpskim imperijalizmom\/unitarizmom u oba jugoslavenska razdoblja.<\/p>\n\n\n\n

Sudbena praksa Ha\u0161kog suda, na tragu ovoga pravila, naslonila se na \u201cfluidno\u201d preduvjerenje kako je drugojugoslavenski dr\u017eavni sklop bio zadnjim valjanim politi\u010dkim okvirom \u201cobuzdavanja\u201d nacionalizma koji, eto, u postjugoslavenskom razdoblju \u201cjede\u201d demokraciju. Pri tomu se, o\u010dito, zanemaruje notorno: da se ni jednoj ni drugoj ina\u010dici jugodr\u017eave ne mo\u017ee dopisati pridjev: demokratska. Iliti, druga\u010dije re\u010deno, totalitarnom ili polutotalitarnom sklopu dviju jugodr\u017eava, po (neformalnoj) ocjeni Tu\u017eiteljstva, a i, o\u010dito, nekih sudaca Ha\u0161kog suda, dopisan je polo\u017eaj glavnog jamca \u2013 demokracije (naspram nacionalizma). Zahvaljuju\u0107i tomu, sudbena praksa usmjerila se prema nacionalizmu kao glavnom generatoru krivnje optu\u017eenih, a organiziranje nacionalne obrane od agresije izjedna\u010dilo se s \u2013 udru\u017eenim zlo\u010dina\u010dkim poduhvatom. Ta \u010dinjenica dalekose\u017eno je olak\u0161ala \u201cklizanje\u201d Ha\u0161kog suda iz izvornog podru\u010dja kaznene institucije prema podru\u010dju gdje se Sud, premda bez izvanjske formalne atribucije, javlja kao \u2013 politi\u010dki<\/strong> sud<\/strong>. Pa ispada da su optu\u017eeni Hrvati krivi \u0161to su protivni \u2013 demokraciji. Za pravo, to zna\u010di da im se ne mo\u017ee vjerovati\/ ne smije vjerovati<\/strong> kada obrazla\u017eu ciljeve svoje borbe za nacionalna prava i ustavnu konstitutivnost.<\/p>\n\n\n\n

Stvarni politi\u010dki protulijek njihovu \u201cnacionalizmu\u201d je, po tekstu osude, bo\u0161nja\u010dki unitarizam, izjedna\u010den s borbom za gra\u0111ansku\/ liberalnu dr\u017eavu, gdje je stvarna mjera te liberalnosti \u2013 uskrata nacionalnih prava kao bitne sastavnice op\u0107ih ljudskih prava. Druga\u010dije re\u010deno, dobiva se \u201cliberalni\u201d politi\u010dki ustroj \u2013 bez mogu\u0107nosti ostvarivanja ljudskih prava. Prije \u0107e, dakle, biti da je ovdje (bo\u0161nja\u010dki) \u201cliberalizam\u201d zarobio demokraciju. Na toj podlozi, razdioba politi\u010dkih neprijatelja Alije Izetbegovi\u0107a zadobiva potrebnu mu simetri\u010dnost<\/strong>: na jednoj su strani srpski (novi) \u010detnici; na drugoj su strani hrvatski protivnici koje bo\u0161nja\u010dki vojni\u010dki vrh, prete\u017eno s drugojugoslavnskim korijenom, kolokvijalno, a i radi zavodljive simetrije, zove \u2013 usta\u0161ama. Pri tomu ostaju cini\u010dno<\/strong> presko\u010dene \u010dinjenice koje nedvosmisleno<\/strong> potvr\u0111uju privr\u017eenost hrvatske populacije i politike cjelovitoj i neovisnoj dr\u017eavi Bosni i Hercegovini, te brojni primjer ratne pomo\u0107i vlasti Republike Hrvatske bez koje se bo\u0161nja\u010dki otpor agresiji ne bi dugoro\u010dno uop\u0107e ni odr\u017eao.<\/p>\n\n\n\n

\u010cetvrto (\u201cgramati\u010dko\u201d) pravilo sa\u017eeto se javlja u stajali\u0161tu: Bo\u0161njaci su jedine \u017ertve u agresiji na Bosnu i Hercegovinu<\/em>. Nije prijeporno da su bo\u0161nja\u010dke \u017ertve u srpskoj agresiji velike. No osnovni podatci o hrvatskim \u017ertvama, na koje ukazuje i autor, ne dopu\u0161taju njihovo zanemarivanje. (Primjerice, postrojbe bo\u0161nja\u010dke Armije Bosne i Hercegovine samo u sredi\u0161njoj Bosni prognale su 153.000 Hrvata, a ubile 1.700 civila i zarobljenih pripadnika HVO-a. S podru\u010dja pod nadzorom bo\u0161nja\u010dke Armije Bosne i Hercegovine protjerano je ili izbjeglo 527.000 Hrvata i Srba; s podru\u010dja pod nadzorom Vojske Republike Srpske protjerano je ili izbjeglo 586.000 Hrvata i Bo\u0161njaka. Itd.) Budu\u0107i da ekskluzivnost polo\u017eaja jedine\/ stvarne \u017ertve, osim moralnog kapitala, krije i mogu\u0107nosti stjecanja nekih koristi u tzv. me\u0111unarodnoj zajednici, razlo\u017eno je obratiti pozornost na adrese s kojih se spomenuti stav vi\u0161ekratno isti\u010de. Danas je poznato da je to, ponajprije, adresa dr\u017eavne administracije SAD, kada je predsjednikom bio Bill Clinton. Pojednostavljena skica te potpore svodi se na shemu: Srbi (u Bosni i Hercegovini) imaju oslonac u dr\u017eavi Srbiji. Hrvati (u Bosni i Hercegovini) imaju oslonac u dr\u017eavi Hrvatskoj. Bo\u0161njaci (u Bosni i Hercegovini) nemaju \u2013 nikoga. Pa se mo\u0107ne SAD javljaju kao neka vrst \u201cispravka\u201d toga manjka. A, izgleda, premda nije nigdje jasno re\u010deno \u2013 i (te) \u201cnepravde\u201d.<\/p>\n\n\n\n

Shema je, dakako, to\u010dna imaju li se u vidu slike neposrednog zemljopisnog susjedstva Bosne i Hercegovine. Ali, njome se zaklanja notorna \u010dinjenica: da je u potporu Bo\u0161njaka ugra\u0111ena nezanemariva pomo\u0107 nekolikih islamskih dr\u017eava s podru\u010dja Bliskog Istoka (Turska, Iran, Saudijska Arabija\u2026). A uostalom, ni prije spomenuta pomo\u0107 Republike Hrvatske ne dopu\u0161ta re\u0107i kako su u obrani od srpske agresije Bo\u0161njaci bili bez ikoga u zemljopisnom susjedstvu. No, neovisno o tomu, Alija Izetbegovi\u0107 mo\u017ee ra\u010dunati s nedvosmislenom potporom ameri\u010dkog predsjednika u Alijinoj borbi za unutarnji, unitarni, ustroj dr\u017eave Bosne i Hercegovine. Ta \u010dinjenica omogu\u0107uje Aliji Izetbegovi\u0107u ustaliti, u odnosu na prijedloge federativnog\/konfederativnog ustroja dr\u017eave Bosne i Hercegovine, dvosmislenu<\/strong> praksu<\/strong>. (Na nju autor ukazuje jo\u0161 u knjizi: Druga strana Rubikona<\/em>, iz 2017. godine). Osnovno obilje\u017eje te prakse je \u2013 dvoli\u010dnost<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n

\u201cTakti\u010dki\u201d, kako isti\u010de i sam Izetbegovi\u0107, takvi se ponu\u0111eni prijedlozi potpisuju. \u201cStrategijski\u201d isti<\/strong> se prijedlozi odbijaju i sabotiraju. O\u010dito je kako u tomu ima politi\u010dke odva\u017enosti. Pretpostaviti je kako su njezini korijeni u potpori spomenutih bliskoisto\u010dnih dr\u017eava zna\u010dilo bi dopisati im ve\u0107u (globalnu) mo\u0107 od stvarne. Mo\u017ee se tomu dodati jo\u0161 i svojevrstni politi\u010dki autizam samog Alije Izetbegovi\u0107a, prirodno nastao u sku\u010denim politi\u010dkim i kaznenim okvirima druge Jugoslavije, gdje se Izetbegovi\u0107 kao politi\u010dki vo\u0111a samooblikovao. Da je tomu tako sve bi se brzo \u201cdovelo u red\u201d intervencijama tzv. me\u0111unarodne zajednice. Druga\u010dije re\u010deno, od politi\u010dke odva\u017enosti Alije Izetbegovi\u0107a ne bi bilo ni\u0161ta bez spomenute potpore ameri\u010dke administracije. Ona je, prakti\u010dno promatrano, Izetbegovi\u0107u i Bo\u0161njacima pribavila stanoviti \u201cvi\u0161ak\u201d \u010dinidbenih mogu\u0107nosti u usporedbi s hrvatskim sudionicima obrane od srpske agresije. Ispada kako su Hrvati u Bosni i Hercegovini, pristaju\u0107i na prijedloge federativnog\/konfederativnog ure\u0111enja dr\u017eave, \u201cnaivno\u201d\/nehotice stvarali argumentacijsku<\/strong> gra\u0111u<\/strong> za kasniju optu\u017ebu za separatizam i podjelu dr\u017eave. (Razlo\u017eno je zapitati se: kakve su bile i stvarne namjere nekih od podnositelja takvih, decentraliziranih, prijedloga, budu\u0107i da su oni, kao me\u0111unarodni izaslanici, morali<\/strong> znati <\/strong>za spomenuti \u201cvi\u0161ak mogu\u0107nosti\u201d u djelovanju Alije Izetbegovi\u0107a).<\/p>\n\n\n\n

Kriti\u010dki autorov pogled na te prakse dopu\u0161ta uo\u010diti ovdje svojevrstni paradoks. Na jednoj strani, na temelju spomenute \u201cargumentacijske gra\u0111e\u201d, Ha\u0161ko tu\u017eiteljstvo stvara posebnu optu\u017ebenu metakonstrukciju poznatu pod radnim naslovom: udru\u017eeni zlo\u010dina\u010dki<\/em> poduhvat<\/em>. Na drugoj strani, preokretni<\/strong> Daytonski sporazum afirmira, premda ne u potpunosti, ba\u0161 taj<\/strong> model unutra\u0161njeg ustroja dr\u017eave Bosne i Hercegovine. Me\u0111utim, dvije \u010dinjenice izazivlju sumnju. Prva se o\u010dituje u i vi\u0161e nego \u201cvelikodu\u0161nom\u201d odnosu prema Republici Srpskoj (te\u0161ko je izbje\u0107i pomisao na model Z \u2013 4). Druga se o\u010dituje u uskrati prava Hrvata u Bosni i Hercegovini na vlastitu teritorijalnu jedinicu (prijeporni \u201centitet\u201d). Nego se to pravo prijenosi na unutarnji<\/strong> ustroj Federacije. Potonja tvrdnja naoko je protivna stanju stvari. Ve\u0107 i rije\u010d\/naslov Federacija (Bo\u0161njaka i Hrvata) trebala bi je opovrgnuti. No brojni manevri bo\u0161nja\u010dkog politi\u010dkog vodstva, a i kasnijih me\u0111unarodnih \u010dinovnika s guvernerskim ovlastima<\/strong>, pokazuju da je bo\u0161nja\u010dki \u201cduh unitarizma\u201d za pravo, klju\u010dnom dinami\u010dkom sastavnicom politi\u010dke jezgre same Federacije. Druga\u010dije re\u010deno, taj se imperijalni\/unitaristi\u010dki tlak javlja kao klju\u010dna stvarnost, za pravo \u201cpoprijeko\u201d izvedena iz prije spominjane ameri\u010dke potpore, i iz nje izvedena bo\u0161nja\u010dkog \u201cvi\u0161ka\u201d \u010dinidbenih mogu\u0107nosti u oblikovanju unutra\u0161njeg ustroja dr\u017eave. Koliko na taj na\u010din odnosom prema Bo\u0161njacima ameri\u010dka administracija \u201cubla\u017euje\u201d svoje dugove prema islamskim dr\u017eavama na Bliskom istoku i u sjevernoj Africi pitanje je koje nala\u017ee posebnu analizu. No njegova se sjena ovdje te\u0161ko mo\u017ee presko\u010diti. U hladovini \u0161to je ta sjena prostire, \u201csretni\u201d nastavak imaju tri prijeporna procesa. (a) Prvi se o\u010dituje u \u201cnormalizaciji\u201d srpskih imperijalnih te\u017enja i planova u\u010dvr\u0161\u0107ivanjem polo\u017eaja Republike Srpske kao svojevrstne \u201cdr\u017eave u dr\u017eavi\u201d. (b) Drugi se o\u010dituje u otvorenoj (me\u0111unarodnoj) potpori \u201cnormalizaciji\u201d unitarnog<\/strong> ustroja<\/strong> bo\u0161nja\u010dke\/hrvatske Federacije. (c) Tre\u0107i se o\u010dituje u \u201cnormalizaciji\u201d zlo\u010dina\u010dke stigmatizacije hrvatskih politi\u010dkih te\u017enja prema federativnom\/konfederativnom ustroju dr\u017eave. Pa pitanje skeptika: tko je stvarnim, a tko re\u017eiranim, pobjednikom u srpskoj agresiji na Bosnu i Hercegovinu i u organizaciji njezine obrane, nije ba\u0161 u ratu sa \u2013 zdravim razumom.<\/p>\n\n\n\n

Peto pravilo svodi se na pre\u0161u\u0107ivanje i zamjenu identiteta stvarnih pokreta\u010da i planera zlo\u010dina\u010dkih praksa devedesetih godina u Bosni i Hercegovini. Ima li se u vidu nemali popis ha\u0161kih optu\u017eenika i osu\u0111enika isticanje ovoga \u201cgramati\u010dkog\u201d pravila ne izgleda ba\u0161 suvislo. Nedvojbeno je da je sudbeni pravorijek Ha\u0161kog suda dohvatio nekolicinu srpskih politi\u010dkih i vojnih kapitalaca, ve\u0107i broj ubojica koko\u0161ara, kao i nekolicinu bo\u0161nja\u010dkih \u201csitnih\u201d krivaca. No \u010dinjenica da se u isti ha\u0161ki zlo\u010dina\u010dki ko\u0161 trpa i nekoliko hrvatskih, hercegbosanskih, prvaka, su\u0111enje kojima je imalo otvoriti put, makar i retrospektivno, su\u0111enju politici predsjednika Franje Tu\u0111mana (od mogu\u0107nosti su\u0111enja njemu osobno \u201cspasila\u201d ga je smrt) uvjerljivost spomenute ha\u0161ke statistike izravno ugro\u017eava. Ve\u0107 je Vi\u0161nja Stare\u0161ina upozorila kako na ha\u0161kim popisima optu\u017eenih nema <\/strong>glavnih mahera zla iz devedesetih godina: vrha Jugoslavenske narodne armije, vrha drugojugoslavenskih slu\u017eba sigurnosti, stvarnih prvaka \u010detni\u0161tva u Srbiji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, \u010detni\u010dkih skupina u vlasti u Srbiji i Bosni i Hercegovini\u2026 Naspram tomu, klju\u010dni smjer potrage za (dodatnim) glavnim<\/strong> krivcima okrenuo se prema uspje\u0161noj hrvatskoj obrani od agresije. I prema sredi\u0161njem rezultatu te obrane: uspostavi uspje\u0161ne obrambene organizacijske tvorevine, Herceg-Bosne. Za obuhvatiti \u201cha\u0161kim krivolovom\u201d tu obranu nu\u017ena je, vidjelo se, posebna optu\u017ebena metakonstrukcija u vidu \u201cudru\u017eenog zlo\u010dina\u010dkog poduhvata\u201d. Njegova odre\u0111enost\/neodre\u0111enost izravno aktualizira sudbene prakse \u201cprirodno\u201d udoma\u0107ene u pravosudnim sustavima<\/strong> totalitarnih<\/strong> poredaka<\/strong>. Na pozornici \u201cispred zastora\u201d na djelu je pravocrtno adresiranje poop\u0107enih krivnja.<\/p>\n\n\n\n

Na pozornici \u201ciza zastora\u201d na djelu je pre\u0161u\u0107ivanje dokaza i za\u0161tita glavnih mahera zla. Oboje obvijeno svodnjom optu\u017ebena jezika na labirintska \u201cklizanja\u201d zna\u010denja, gdje istina nije\/ne smije biti neovisnom vrijedno\u0161\u0107u nego tek tehni\u010dkim<\/strong> otiskom<\/strong> optu\u017enice<\/strong>. Stoga je autorov zaklju\u010dak: da je istina o devedesetima, i o djelovanju hercegbosanskih Hrvata u tom razdoblju, neodvojiva<\/strong> od svojevrstnog \u2013 istra\u017eiva\u010dkog \u201crata\u201d za tu istinu<\/strong>, posve primjeren tom stanju stvari.<\/p>\n\n\n\n

Ovu knjigu treba \u010ditati na tom tragu. Rije\u010di: Suci, Slobodan Praljak, nije ratni zlo\u010dinac. S prezirom odbacujem va\u0161u presudu (\u2026) nisu tek dalekim odjekom jedne \u010dasne (ratne) \u017ertve. One su putokaz svima koji su, unato\u010d globalnom \u201cnevremenu\u201d, prisegnuli<\/strong> na<\/strong> istinu<\/strong>. Pred nama je jo\u0161 jedna izuzetna analiza Miroslava Tu\u0111mana. Svakako (barem) \u010ditati.<\/p>\n\n\n\n

dr. sc. Ivan Rogi\u0107\/Hrvatsko slovo<\/p>\n\n\n\n

Izvor: narod.hr\/Hrvatsko slovo<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

\u010citanje ove knjige, nekako naknadno, poti\u010de na razlikovanje dviju istra\u017eiva\u010dkih \u201clinija\u201d u autorskom opusu Miroslava Tu\u0111mana. Na prvoj su knjige kao \u0161to su: Uvod u informacijsku znanost (1992.) ili Informacijsko rati\u0161te i informacijska znanost (2008.). U njima su pregledno izlo\u017eeni korijeni i osnova analiti\u010dkih postupaka kojima se autor u svojim radovima slu\u017ei. Na drugoj su (liniji) knjige: Istina o Bosni […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":33785,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"h5ap_radio_sources":[],"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-33784","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-bihiregija"],"yoast_head":"\nProf. Rogi\u0107 o knjizi \u2018Ha\u0161ki krivolov\u2019: O svjedocima i pravilima jednog sudbenog krivolova - RADIO LJUBU\u0160KI<\/title>\n<meta name=\"robots\" content=\"index, follow, max-snippet:-1, max-image-preview:large, max-video-preview:-1\" \/>\n<link rel=\"canonical\" href=\"https:\/\/radioljubuski.ba\/index.php\/2021\/06\/19\/prof-rogic-o-knjizi-haski-krivolov-o-svjedocima-i-pravilima-jednog-sudbenog-krivolova\/\" \/>\n<meta property=\"og:locale\" content=\"hr_HR\" \/>\n<meta property=\"og:type\" content=\"article\" \/>\n<meta property=\"og:title\" content=\"Prof. Rogi\u0107 o knjizi \u2018Ha\u0161ki krivolov\u2019: O svjedocima i pravilima jednog sudbenog krivolova - RADIO LJUBU\u0160KI\" \/>\n<meta property=\"og:description\" content=\"\u010citanje ove knjige, nekako naknadno, poti\u010de na razlikovanje dviju istra\u017eiva\u010dkih \u201clinija\u201d u autorskom opusu Miroslava Tu\u0111mana. Na prvoj su knjige kao \u0161to su: Uvod u informacijsku znanost (1992.) ili Informacijsko rati\u0161te i informacijska znanost (2008.). U njima su pregledno izlo\u017eeni korijeni i osnova analiti\u010dkih postupaka kojima se autor u svojim radovima slu\u017ei. Na drugoj su (liniji) knjige: Istina o Bosni […]\" \/>\n<meta property=\"og:url\" content=\"https:\/\/radioljubuski.ba\/index.php\/2021\/06\/19\/prof-rogic-o-knjizi-haski-krivolov-o-svjedocima-i-pravilima-jednog-sudbenog-krivolova\/\" \/>\n<meta property=\"og:site_name\" content=\"RADIO LJUBU\u0160KI\" \/>\n<meta property=\"article:publisher\" content=\"https:\/\/www.facebook.com\/Radiio-Ljubuski-1490835324566332\" \/>\n<meta property=\"article:published_time\" content=\"2021-06-19T15:47:36+00:00\" \/>\n<meta property=\"og:image\" content=\"https:\/\/radioljubuski.ba\/wp-content\/uploads\/2021\/06\/praljak-tudman-1-696x464-1.jpg\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:width\" content=\"696\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:height\" content=\"464\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:type\" content=\"image\/jpeg\" \/>\n<meta name=\"author\" content=\"Radio Ljubu\u0161ki\" \/>\n<meta name=\"twitter:card\" content=\"summary_large_image\" \/>\n<meta name=\"twitter:creator\" content=\"@radioljubuski\" \/>\n<meta name=\"twitter:site\" content=\"@radioljubuski\" \/>\n<meta name=\"twitter:label1\" content=\"Napisao\/la\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data1\" content=\"Radio Ljubu\u0161ki\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:label2\" content=\"Procijenjeno vrijeme \u010ditanja\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data2\" content=\"18 minuta\" \/>\n<script type=\"application\/ld+json\" class=\"yoast-schema-graph\">{\"@context\":\"https:\\\/\\\/schema.org\",\"@graph\":[{\"@type\":\"Article\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/radioljubuski.ba\\\/index.php\\\/2021\\\/06\\\/19\\\/prof-rogic-o-knjizi-haski-krivolov-o-svjedocima-i-pravilima-jednog-sudbenog-krivolova\\\/#article\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/radioljubuski.ba\\\/index.php\\\/2021\\\/06\\\/19\\\/prof-rogic-o-knjizi-haski-krivolov-o-svjedocima-i-pravilima-jednog-sudbenog-krivolova\\\/\"},\"author\":{\"name\":\"Radio Ljubu\u0161ki\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/radioljubuski.ba\\\/#\\\/schema\\\/person\\\/19fc700381a780f69665d7956c469e3b\"},\"headline\":\"Prof. Rogi\u0107 o knjizi \u2018Ha\u0161ki krivolov\u2019: O svjedocima i pravilima jednog sudbenog krivolova\",\"datePublished\":\"2021-06-19T15:47:36+00:00\",\"mainEntityOfPage\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/radioljubuski.ba\\\/index.php\\\/2021\\\/06\\\/19\\\/prof-rogic-o-knjizi-haski-krivolov-o-svjedocima-i-pravilima-jednog-sudbenog-krivolova\\\/\"},\"wordCount\":4859,\"publisher\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/radioljubuski.ba\\\/#organization\"},\"image\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/radioljubuski.ba\\\/index.php\\\/2021\\\/06\\\/19\\\/prof-rogic-o-knjizi-haski-krivolov-o-svjedocima-i-pravilima-jednog-sudbenog-krivolova\\\/#primaryimage\"},\"thumbnailUrl\":\"https:\\\/\\\/radioljubuski.ba\\\/wp-content\\\/uploads\\\/2021\\\/06\\\/praljak-tudman-1-696x464-1.jpg\",\"articleSection\":[\"BIH i regija\"],\"inLanguage\":\"hr\"},{\"@type\":\"WebPage\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/radioljubuski.ba\\\/index.php\\\/2021\\\/06\\\/19\\\/prof-rogic-o-knjizi-haski-krivolov-o-svjedocima-i-pravilima-jednog-sudbenog-krivolova\\\/\",\"url\":\"https:\\\/\\\/radioljubuski.ba\\\/index.php\\\/2021\\\/06\\\/19\\\/prof-rogic-o-knjizi-haski-krivolov-o-svjedocima-i-pravilima-jednog-sudbenog-krivolova\\\/\",\"name\":\"Prof. Rogi\u0107 o knjizi \u2018Ha\u0161ki krivolov\u2019: O svjedocima i pravilima jednog sudbenog krivolova - RADIO LJUBU\u0160KI\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/radioljubuski.ba\\\/#website\"},\"primaryImageOfPage\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/radioljubuski.ba\\\/index.php\\\/2021\\\/06\\\/19\\\/prof-rogic-o-knjizi-haski-krivolov-o-svjedocima-i-pravilima-jednog-sudbenog-krivolova\\\/#primaryimage\"},\"image\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/radioljubuski.ba\\\/index.php\\\/2021\\\/06\\\/19\\\/prof-rogic-o-knjizi-haski-krivolov-o-svjedocima-i-pravilima-jednog-sudbenog-krivolova\\\/#primaryimage\"},\"thumbnailUrl\":\"https:\\\/\\\/radioljubuski.ba\\\/wp-content\\\/uploads\\\/2021\\\/06\\\/praljak-tudman-1-696x464-1.jpg\",\"datePublished\":\"2021-06-19T15:47:36+00:00\",\"breadcrumb\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/radioljubuski.ba\\\/index.php\\\/2021\\\/06\\\/19\\\/prof-rogic-o-knjizi-haski-krivolov-o-svjedocima-i-pravilima-jednog-sudbenog-krivolova\\\/#breadcrumb\"},\"inLanguage\":\"hr\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"ReadAction\",\"target\":[\"https:\\\/\\\/radioljubuski.ba\\\/index.php\\\/2021\\\/06\\\/19\\\/prof-rogic-o-knjizi-haski-krivolov-o-svjedocima-i-pravilima-jednog-sudbenog-krivolova\\\/\"]}]},{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"hr\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/radioljubuski.ba\\\/index.php\\\/2021\\\/06\\\/19\\\/prof-rogic-o-knjizi-haski-krivolov-o-svjedocima-i-pravilima-jednog-sudbenog-krivolova\\\/#primaryimage\",\"url\":\"https:\\\/\\\/radioljubuski.ba\\\/wp-content\\\/uploads\\\/2021\\\/06\\\/praljak-tudman-1-696x464-1.jpg\",\"contentUrl\":\"https:\\\/\\\/radioljubuski.ba\\\/wp-content\\\/uploads\\\/2021\\\/06\\\/praljak-tudman-1-696x464-1.jpg\",\"width\":696,\"height\":464},{\"@type\":\"BreadcrumbList\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/radioljubuski.ba\\\/index.php\\\/2021\\\/06\\\/19\\\/prof-rogic-o-knjizi-haski-krivolov-o-svjedocima-i-pravilima-jednog-sudbenog-krivolova\\\/#breadcrumb\",\"itemListElement\":[{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":1,\"name\":\"Po\u010detna stranica\",\"item\":\"https:\\\/\\\/radioljubuski.ba\\\/\"},{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":2,\"name\":\"Prof. Rogi\u0107 o knjizi \u2018Ha\u0161ki krivolov\u2019: O svjedocima i pravilima jednog sudbenog krivolova\"}]},{\"@type\":\"WebSite\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/radioljubuski.ba\\\/#website\",\"url\":\"https:\\\/\\\/radioljubuski.ba\\\/\",\"name\":\"Radio Ljubu\u0161ki\",\"description\":\"Sun\u010dana frekvencija Hercegovine\",\"publisher\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/radioljubuski.ba\\\/#organization\"},\"potentialAction\":[{\"@type\":\"SearchAction\",\"target\":{\"@type\":\"EntryPoint\",\"urlTemplate\":\"https:\\\/\\\/radioljubuski.ba\\\/?s={search_term_string}\"},\"query-input\":{\"@type\":\"PropertyValueSpecification\",\"valueRequired\":true,\"valueName\":\"search_term_string\"}}],\"inLanguage\":\"hr\"},{\"@type\":\"Organization\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/radioljubuski.ba\\\/#organization\",\"name\":\"Radio Ljubu\u0161ki\",\"url\":\"https:\\\/\\\/radioljubuski.ba\\\/\",\"logo\":{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"hr\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/radioljubuski.ba\\\/#\\\/schema\\\/logo\\\/image\\\/\",\"url\":\"https:\\\/\\\/radioljubuski.ba\\\/wp-content\\\/uploads\\\/2021\\\/02\\\/cropped-Radio_Ljubuski_logo1.jpg\",\"contentUrl\":\"https:\\\/\\\/radioljubuski.ba\\\/wp-content\\\/uploads\\\/2021\\\/02\\\/cropped-Radio_Ljubuski_logo1.jpg\",\"width\":512,\"height\":512,\"caption\":\"Radio Ljubu\u0161ki\"},\"image\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/radioljubuski.ba\\\/#\\\/schema\\\/logo\\\/image\\\/\"},\"sameAs\":[\"https:\\\/\\\/www.facebook.com\\\/Radiio-Ljubuski-1490835324566332\",\"https:\\\/\\\/x.com\\\/radioljubuski\",\"https:\\\/\\\/hr.linkedin.com\\\/company\\\/radio-ljubuski\",\"https:\\\/\\\/www.youtube.com\\\/channel\\\/UCHYaeO_n0Db3tjNGudGpXyw\"]},{\"@type\":\"Person\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/radioljubuski.ba\\\/#\\\/schema\\\/person\\\/19fc700381a780f69665d7956c469e3b\",\"name\":\"Radio Ljubu\u0161ki\"}]}<\/script>\n<!-- \/ Yoast SEO plugin. -->","yoast_head_json":{"title":"Prof. Rogi\u0107 o knjizi \u2018Ha\u0161ki krivolov\u2019: O svjedocima i pravilima jednog sudbenog krivolova - RADIO LJUBU\u0160KI","robots":{"index":"index","follow":"follow","max-snippet":"max-snippet:-1","max-image-preview":"max-image-preview:large","max-video-preview":"max-video-preview:-1"},"canonical":"https:\/\/radioljubuski.ba\/index.php\/2021\/06\/19\/prof-rogic-o-knjizi-haski-krivolov-o-svjedocima-i-pravilima-jednog-sudbenog-krivolova\/","og_locale":"hr_HR","og_type":"article","og_title":"Prof. Rogi\u0107 o knjizi \u2018Ha\u0161ki krivolov\u2019: O svjedocima i pravilima jednog sudbenog krivolova - RADIO LJUBU\u0160KI","og_description":"\u010citanje ove knjige, nekako naknadno, poti\u010de na razlikovanje dviju istra\u017eiva\u010dkih \u201clinija\u201d u autorskom opusu Miroslava Tu\u0111mana. Na prvoj su knjige kao \u0161to su: Uvod u informacijsku znanost (1992.) ili Informacijsko rati\u0161te i informacijska znanost (2008.). U njima su pregledno izlo\u017eeni korijeni i osnova analiti\u010dkih postupaka kojima se autor u svojim radovima slu\u017ei. Na drugoj su (liniji) knjige: Istina o Bosni […]","og_url":"https:\/\/radioljubuski.ba\/index.php\/2021\/06\/19\/prof-rogic-o-knjizi-haski-krivolov-o-svjedocima-i-pravilima-jednog-sudbenog-krivolova\/","og_site_name":"RADIO LJUBU\u0160KI","article_publisher":"https:\/\/www.facebook.com\/Radiio-Ljubuski-1490835324566332","article_published_time":"2021-06-19T15:47:36+00:00","og_image":[{"width":696,"height":464,"url":"https:\/\/radioljubuski.ba\/wp-content\/uploads\/2021\/06\/praljak-tudman-1-696x464-1.jpg","type":"image\/jpeg"}],"author":"Radio Ljubu\u0161ki","twitter_card":"summary_large_image","twitter_creator":"@radioljubuski","twitter_site":"@radioljubuski","twitter_misc":{"Napisao\/la":"Radio Ljubu\u0161ki","Procijenjeno vrijeme \u010ditanja":"18 minuta"},"schema":{"@context":"https:\/\/schema.org","@graph":[{"@type":"Article","@id":"https:\/\/radioljubuski.ba\/index.php\/2021\/06\/19\/prof-rogic-o-knjizi-haski-krivolov-o-svjedocima-i-pravilima-jednog-sudbenog-krivolova\/#article","isPartOf":{"@id":"https:\/\/radioljubuski.ba\/index.php\/2021\/06\/19\/prof-rogic-o-knjizi-haski-krivolov-o-svjedocima-i-pravilima-jednog-sudbenog-krivolova\/"},"author":{"name":"Radio Ljubu\u0161ki","@id":"https:\/\/radioljubuski.ba\/#\/schema\/person\/19fc700381a780f69665d7956c469e3b"},"headline":"Prof. Rogi\u0107 o knjizi \u2018Ha\u0161ki krivolov\u2019: O svjedocima i pravilima jednog sudbenog krivolova","datePublished":"2021-06-19T15:47:36+00:00","mainEntityOfPage":{"@id":"https:\/\/radioljubuski.ba\/index.php\/2021\/06\/19\/prof-rogic-o-knjizi-haski-krivolov-o-svjedocima-i-pravilima-jednog-sudbenog-krivolova\/"},"wordCount":4859,"publisher":{"@id":"https:\/\/radioljubuski.ba\/#organization"},"image":{"@id":"https:\/\/radioljubuski.ba\/index.php\/2021\/06\/19\/prof-rogic-o-knjizi-haski-krivolov-o-svjedocima-i-pravilima-jednog-sudbenog-krivolova\/#primaryimage"},"thumbnailUrl":"https:\/\/radioljubuski.ba\/wp-content\/uploads\/2021\/06\/praljak-tudman-1-696x464-1.jpg","articleSection":["BIH i regija"],"inLanguage":"hr"},{"@type":"WebPage","@id":"https:\/\/radioljubuski.ba\/index.php\/2021\/06\/19\/prof-rogic-o-knjizi-haski-krivolov-o-svjedocima-i-pravilima-jednog-sudbenog-krivolova\/","url":"https:\/\/radioljubuski.ba\/index.php\/2021\/06\/19\/prof-rogic-o-knjizi-haski-krivolov-o-svjedocima-i-pravilima-jednog-sudbenog-krivolova\/","name":"Prof. Rogi\u0107 o knjizi \u2018Ha\u0161ki krivolov\u2019: O svjedocima i pravilima jednog sudbenog krivolova - RADIO LJUBU\u0160KI","isPartOf":{"@id":"https:\/\/radioljubuski.ba\/#website"},"primaryImageOfPage":{"@id":"https:\/\/radioljubuski.ba\/index.php\/2021\/06\/19\/prof-rogic-o-knjizi-haski-krivolov-o-svjedocima-i-pravilima-jednog-sudbenog-krivolova\/#primaryimage"},"image":{"@id":"https:\/\/radioljubuski.ba\/index.php\/2021\/06\/19\/prof-rogic-o-knjizi-haski-krivolov-o-svjedocima-i-pravilima-jednog-sudbenog-krivolova\/#primaryimage"},"thumbnailUrl":"https:\/\/radioljubuski.ba\/wp-content\/uploads\/2021\/06\/praljak-tudman-1-696x464-1.jpg","datePublished":"2021-06-19T15:47:36+00:00","breadcrumb":{"@id":"https:\/\/radioljubuski.ba\/index.php\/2021\/06\/19\/prof-rogic-o-knjizi-haski-krivolov-o-svjedocima-i-pravilima-jednog-sudbenog-krivolova\/#breadcrumb"},"inLanguage":"hr","potentialAction":[{"@type":"ReadAction","target":["https:\/\/radioljubuski.ba\/index.php\/2021\/06\/19\/prof-rogic-o-knjizi-haski-krivolov-o-svjedocima-i-pravilima-jednog-sudbenog-krivolova\/"]}]},{"@type":"ImageObject","inLanguage":"hr","@id":"https:\/\/radioljubuski.ba\/index.php\/2021\/06\/19\/prof-rogic-o-knjizi-haski-krivolov-o-svjedocima-i-pravilima-jednog-sudbenog-krivolova\/#primaryimage","url":"https:\/\/radioljubuski.ba\/wp-content\/uploads\/2021\/06\/praljak-tudman-1-696x464-1.jpg","contentUrl":"https:\/\/radioljubuski.ba\/wp-content\/uploads\/2021\/06\/praljak-tudman-1-696x464-1.jpg","width":696,"height":464},{"@type":"BreadcrumbList","@id":"https:\/\/radioljubuski.ba\/index.php\/2021\/06\/19\/prof-rogic-o-knjizi-haski-krivolov-o-svjedocima-i-pravilima-jednog-sudbenog-krivolova\/#breadcrumb","itemListElement":[{"@type":"ListItem","position":1,"name":"Po\u010detna stranica","item":"https:\/\/radioljubuski.ba\/"},{"@type":"ListItem","position":2,"name":"Prof. Rogi\u0107 o knjizi \u2018Ha\u0161ki krivolov\u2019: O svjedocima i pravilima jednog sudbenog krivolova"}]},{"@type":"WebSite","@id":"https:\/\/radioljubuski.ba\/#website","url":"https:\/\/radioljubuski.ba\/","name":"Radio Ljubu\u0161ki","description":"Sun\u010dana frekvencija Hercegovine","publisher":{"@id":"https:\/\/radioljubuski.ba\/#organization"},"potentialAction":[{"@type":"SearchAction","target":{"@type":"EntryPoint","urlTemplate":"https:\/\/radioljubuski.ba\/?s={search_term_string}"},"query-input":{"@type":"PropertyValueSpecification","valueRequired":true,"valueName":"search_term_string"}}],"inLanguage":"hr"},{"@type":"Organization","@id":"https:\/\/radioljubuski.ba\/#organization","name":"Radio Ljubu\u0161ki","url":"https:\/\/radioljubuski.ba\/","logo":{"@type":"ImageObject","inLanguage":"hr","@id":"https:\/\/radioljubuski.ba\/#\/schema\/logo\/image\/","url":"https:\/\/radioljubuski.ba\/wp-content\/uploads\/2021\/02\/cropped-Radio_Ljubuski_logo1.jpg","contentUrl":"https:\/\/radioljubuski.ba\/wp-content\/uploads\/2021\/02\/cropped-Radio_Ljubuski_logo1.jpg","width":512,"height":512,"caption":"Radio Ljubu\u0161ki"},"image":{"@id":"https:\/\/radioljubuski.ba\/#\/schema\/logo\/image\/"},"sameAs":["https:\/\/www.facebook.com\/Radiio-Ljubuski-1490835324566332","https:\/\/x.com\/radioljubuski","https:\/\/hr.linkedin.com\/company\/radio-ljubuski","https:\/\/www.youtube.com\/channel\/UCHYaeO_n0Db3tjNGudGpXyw"]},{"@type":"Person","@id":"https:\/\/radioljubuski.ba\/#\/schema\/person\/19fc700381a780f69665d7956c469e3b","name":"Radio Ljubu\u0161ki"}]}},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/radioljubuski.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/33784","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/radioljubuski.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/radioljubuski.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/radioljubuski.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/radioljubuski.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=33784"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/radioljubuski.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/33784\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":33786,"href":"https:\/\/radioljubuski.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/33784\/revisions\/33786"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/radioljubuski.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/33785"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/radioljubuski.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=33784"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/radioljubuski.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=33784"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/radioljubuski.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=33784"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}