Od 2014. godine u Hrvatskoj se odr\u017eava manifestacija Mjesec hrvatskog jezika. Po\u010detni datum je 21. velja\u010de, Me\u0111unarodni dan materinskog jezika, dok je zavr\u0161ni datum 17. o\u017eujka, dan na koji je 1967. godine objavljena Deklaracija o nazivu i polo\u017eaju hrvatskog knji\u017eevnog jezika. Kako bismo podsjetili na njegovu va\u017enost, kao \u010duvara na\u0161eg kulturnog naslije\u0111a, razgovarali smo s Mirelom \u010cuvalo, profesoricom hrvatskog jezika i knji\u017eevnosti u ljubu\u0161koj Gimnaziji.<\/p>\n\n\n\n
Recite nam, kao profesorica s dugogodi\u0161njim iskustvom, za\u0161to je va\u017eno u\u010diti materinski jezik?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Mo\u017eda je to najljep\u0161e objasnio Petar Preradovi\u0107: \u201ePo jeziku dok te bude i glavom \u0107e tebe biti.\u201c<\/p>\n\n\n\n Materinski jezik dio je identiteta, na\u0161e osobnosti i kulture. U\u010de\u0107i i \u010duvaju\u0107i svoj jezik mi \u010duvamo svoju povijest, posebnost i prepoznatljivost, a tako i sebe. Na\u0161a prva sje\u0107anja, uspomene, na\u0161e misli i osje\u0107aji pohranjeni su u jeziku, prvom s kojim smo se susreli i kojeg smo u\u010dili opona\u0161aju\u0107i svoje najbli\u017ee \u2013 zato ga i nazivamo materinskim.<\/p>\n\n\n\n U\u010denje materinskog jezika u \u0161koli dio je op\u0107e kulture, proces opismenjavanja i upoznavanja knji\u017eevnosti svog i drugih naroda. Nitko nije ro\u0111en sa znanjem jezika, zato je potrebno u\u010diti pravila i norme standardnog jezika. Ako dobro i sustavno pratimo nastavu materinskog jezika, iz \u0161kole \u0107emo izi\u0107i pismeni, na\u010ditani, rje\u010diti i duhovno bogati, a lak\u0161e \u0107emo ovladati i drugim jezicima i komunicirati s razli\u010ditim sugovornicima, lak\u0161e \u0107emo u\u010diti i razumjeti druge predmete i ostvariti se na svim poljima, ukratko \u2013 bit \u0107emo obrazovani i svjesni sebe i svog identiteta.<\/p>\n\n\n\n Na koji na\u010din roditelji mogu potaknuti djecu na u\u010denje materinskog jezika?<\/strong><\/p>\n\n\n\n U\u010denje materinskog jezika u po\u010decima je spontano, kroz prva tepanja, dje\u010dje pjesmice i brojalice, prve slikovnice, igre s glasovima i slovima. Djeca trebaju odrastati i odrastaju uz sve pojavnosti materinskog jezika \u2013 od usmene tradicije do pisane rije\u010di. Problem nastaje kad spontano u\u010denje preraste u obvezu. Moramo poku\u0161ati djecu \u201ezaljubiti\u201c u slova i rije\u010di, a to je danas sve te\u017ee. Lijepo je ako djeca vide knjige u svom \u017eivotnom prostoru, ako vide kako njihova obitelj \u010dita, ako odlaze u knji\u017enicu ili na predstavu. Ne treba im servirati gotova rje\u0161enja, skra\u0107ene tekstove, negativno komentirati zadane lektire, hvaliti se svojim ne\u010ditanjem. Roditelji mogu \u010ditati djeci, \u010ditati s djecom, slu\u0161ati njihove recitacije, komentirati likove, filmove, stripove, pjesme, predstave i tako razvijati kriti\u010dko mi\u0161ljenje i osje\u0107aj za ljepotu rije\u010di\u2026 Nije lako dana\u0161njim roditeljima razviti i o\u010duvati vrijednosti materinskog jezika i lijepe rije\u010di kraj toliko novih medija i napadnih neobi\u010dnih sadr\u017eaja koji nas okru\u017euju\u2026 Roditelji bi prvi trebali objasniti djeci da je njihov jezik dio njih zauvijek i svugdje i da je ipak vrlo va\u017eno kako govore i pi\u0161u.<\/p>\n\n\n\n Hrvatski jezik se \u201ebori\u201c s mnogim stranim rije\u010dima koje nerijetko prihva\u0107amo i koristimo u govoru. Trebamo li ih izbjegavati?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Hrvatski jezik je \u017eiv, dakle u svakodnevnoj uporabi i dodiru s drugim jezicima. On je na\u0161e sredstvo komunikacije, slu\u017ei potrebama vremena i dru\u0161tva. Naravno da \u0107e ga neke strane rije\u010di obogatiti i posegnut \u0107emo za njima ako ne posjedujemo prikladnu hrvatsku rije\u010d i to nije problem, to je dobro i po\u017eeljno rje\u0161enje. Postoji velik broj rije\u010di u uporabi za koje mi nikad ne bismo rekli da su stranog podrijetla. Problem je velik utjecaj engleskog jezika koji olako i nevjerojatno brzo ulazi u medijski i kulturni prostor, u nazive pojava, doga\u0111aja, u svakodnevnu uporabu. Anglizmi osvajaju prostor koji pripada postoje\u0107im hrvatskim rije\u010dima. To bismo trebali izbjegavati i sprje\u010davati, osobito u slu\u017ebenoj komunikaciji. Ja nemam dojam da smo u tom uspje\u0161ni i trebalo bi poraditi na medijskoj kulturi javnih servisa, radija, televizije, portala.<\/p>\n\n\n\n Danas se nekako zamjera jezi\u010dno \u010distunstvo, osobito ako se sugerira pogre\u0161ka, a prihva\u0107aju se olako tu\u0111e iskrivljene i \u010desto pogre\u0161no tuma\u010dene rije\u010di i oblici rije\u010di. O\u010dito je to globalizacijska moda koja zanemaruje \u010dinjenicu kako jezik umire gube\u0107i svoje izvorne rije\u010di. Ho\u0107emo li to dopustiti?<\/p>\n\n\n\n S kakvim primjerima se susre\u0107ete u praksi?<\/strong><\/p>\n\n\n\n U praksi nastojim osvijestiti pravogovor, pravopis i purizam u jeziku, a pogre\u0161ke znaju biti prili\u010dno \u017eivopisne \u2013 od pisanja negacije uz glagol, preko uporabe konstrukcije \u201eda li\u201c ili jo\u0161 gore \u201edali\u201c, konstrukcije da uz prezent, srbizama, anglizama, primjene pravila engleskog pravopisa (primjerice: znaci navoda) do sasvim novih rije\u010di, skovanih taj tren za potrebe teksta ili komunikacije, recimo rije\u010di s engleskim korijenom i hrvatskim sufiksima i sli\u010dnih primjera. Iznena\u0111ujem se i pozitivno i negativno, ali mi bar nije dosadno. Ponekad mi se pla\u010de od prizora, a ponekad se smijem zajedno s u\u010denicima.<\/p>\n\n\n\n Svjedo\u010dimo veliku broju anglizama i skra\u0107enica u njihovoj neformalnoj komunikaciji, primjerice u pisanim porukama. Pravopisni znakovi, veliko i malo slovo, dijakriti\u010dki znakovi, puni oblici rije\u010di gotovo ne postoje. To se mo\u017ee djelomi\u010dno pripisati opu\u0161tenosti neformalne komunikacije, ali mislim da je problem ipak ve\u0107i i \u0161iri od tog. Na\u0161e bake i djedovi ne bi napisali pismo bez truda i promi\u0161ljanja o njegovu smislu, urednosti i jasno\u0107i\u2026 ma koliko im nedostajalo formalno obrazovanje. Danas se to name\u0107e kao ne\u0161to neva\u017eno i suvi\u0161no.<\/p>\n\n\n\n Jeste li zadovoljni znanjem u\u010denika ljubu\u0161ke Gimnazije i njihovim poznavanjem hrvatskog jezika?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Sad bi moji u\u010denici rekli: \u201eOna Vam nikad nije zadovoljna.\u201c Osvr\u0107u\u0107i se unatrag moram te\u0161ka srca priznati kako sve te\u017ee dolazimo do \u017eeljenih rezultata. Istina, gradivo je kompleksno i zahtjevno, ali u\u010denici op\u0107enito imaju sve manje volje ulo\u017eiti napor u kontinuiran rad, pisani radovi su skromniji, usmeno izlaganje sa\u017eetije, \u010ditanje lektira sve te\u017ee. Dolaze nove generacije koje imaju druk\u010dije interese i manje koncentracije, a na\u017ealost i dostupnija brza tu\u0111a rje\u0161enja na internetu. Unato\u010d svemu jo\u0161 uvijek je kona\u010dan rezultat vi\u0161e nego prosje\u010dan o \u010demu svjedo\u010de rezultati prijamnih ispita i Dr\u017eavne mature jer na\u0161i gimnazijalci redom upisuju \u017eeljene fakultete uz izvrsne rezultate. Naravno, uvijek mo\u017ee bolje, ali ne mogu re\u0107i da sam nezadovoljna. Mo\u017eda bi trebalo razmisliti o reviziji Plana i programa i pristupa nastavi, ali to je vrlo kompleksno i osjetljivo podru\u010dje i zahtjeva dugotrajnu reformu.<\/p>\n\n\n\n U svakodnevnoj komunikaciji \u010desto upotrebljavamo \u017eargonizme. Koje su pozitivne, a koje negativne strane \u017eargona?<\/strong><\/p>\n\n\n\n \u017dargon ili sleng jedna je od jezi\u010dnih pojavnosti, idioma, koja oboga\u0107uje jezik. \u017dargon je pravo bogatstvo u svakodnevnu govoru, neformalnu dru\u017eenju s prijateljima i obitelji. Ni\u0161ta ne mo\u017ee tako \u017eivopisno predo\u010diti situaciju, atmosferu, dojmove i raspolo\u017eenja kao \u017eargon zajedni\u010dki odre\u0111enoj skupini ljudi. Neke od najljep\u0161ih i naj\u010ditanijih knjiga pisane su na \u017eargonu. Treba ga prou\u010davati, njegovati i razvijati. Isto vrijedi za narje\u010dja, zavi\u010dajni govor, lokalizme i fraze specifi\u010dne za neki kraj. Na\u0161a \u0161tokavska ikavica vrlo je \u017eivopisna, metafori\u010dna i slikovita u tom kontekstu. Njezino poznavanje, o\u010duvanje i uporaba \u010duva i definira na\u0161 identitet i mentalitet. Ero.gag je pozitivan primjer koji na\u0161eg zavi\u010dajni govor i njegovu frazeologiju u modernim medijima promovira na dostupan i zanimljiv na\u010din. Dobar primjer razlikovanja \u017eargonizama od standardnog govora je izrada njihova popisa i fraza na satu izborne nastave \u2013 zabavno je, pou\u010dno i osvje\u0161tava slojevitost i bogatstvo na\u0161eg jezika. S druge strane, nije dobro ni potrebno unositi \u017eargonizme, a ni zavi\u010dajni govor u komunikaciju kad je ona slu\u017ebena, poslovna, ozbiljna. To ostavlja lo\u0161 dojam o govorniku, a i jeziku, u kona\u010dnici mo\u017ee dovesti i do nesporazuma. Kako nam se to ne bi doga\u0111alo, jezik moramo rabiti osvije\u0161teno, a da bismo to mogli, moramo sustavno u\u010diti standardni jezik i po\u0161tovati njegova pravila.<\/p>\n\n\n\n Hrvatskom jeziku se, na\u017ealost, ne poklanja dovoljno pa\u017enje. Mediji nam svakodnevno serviraju polupismene tekstove, iskrivljene i nepravilne govore, \u0161to je suprotno tezi da upravo jezik medija ve\u0107ina primatelja informacija smatra jezi\u010dno uzornim. Kako to komentirate?<\/strong><\/p>\n\n\n\n \u010cudim se, ne shva\u0107am i \u010desto ne vjerujem svojim o\u010dima i u\u0161ima. Na\u017ealost, postala je va\u017enija senzacionalna vijest i bombasti\u010dan naslov, nego na\u010din na koji \u0107e ona biti priop\u0107ena ili sadr\u017eaj teksta, a pravila standardnog jezika se zanemaruju. Ne mogu shvatiti za\u0161to se medijska pismenost tako uru\u0161ila, osobito s obzirom na dostupnost jezi\u010dnih savjetnika. Do to\u010dnih informacija mo\u017ee se do\u0107i jednim klikom mi\u0161a. Pitam se gdje su lektori. Na\u017ealost, ni veliku broju \u010ditatelja jezik i pravopis u nekom tekstu nisu va\u017eni i \u010du\u0111enje izazovu oni koji uka\u017eu na te pogre\u0161ke. To\u010dno je da je jezik medija uzor \u010ditateljima, htjeli oni to ili ne, jer ti pogre\u0161ni oblici koji se ponavljaju postanu op\u0107eprihva\u0107eni i uobi\u010dajeni. S u\u010denicima sam na izbornoj nastavi prikupljala takve naslove, zanimljive, smije\u0161ne i \u010dudne pogre\u0161ke. Sva\u0161ta smo nau\u010dili i doznali analiziraju\u0107i \u010dlanke (spava\u010cica ko\u0161ta 60 kuna, ku\u010ca je obiteljska, a novac ukraden iz BAKOmata, atomosfera EKSAlirala\u2026 u sve smo izrazili sumLJu\u2026).<\/p>\n\n\n\n Je li hrvatski jezik potcijenjen u obrazovnom sustavu? Kako biste vi uredili satnicu u\u010denja hrvatskog jezika?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Hrvatski jezik u op\u0107oj gimnaziji u\u010denici imaju \u010detiri puta tjedno i te\u0161ko ga je zanemariti s obzirom na broj sati, nastavnih jedinica, \u0161irinu i raznovrsnost gradiva, a i s obzirom na Dr\u017eavnu maturu i prijamne ispite koji ih \u010dekaju. Ne bih rekla da je potcijenjen, ali moglo bi se re\u0107i da je potcijenjen obrazovni sustav u odnosu na neka pro\u0161la vremena pa u tom kontekstu i ovaj predmet.<\/p>\n\n\n\n S kolegama \u010desto razgovaram o optere\u0107enosti programa koji je napisan za 5 sati materinskog jezika tjedno, a imamo 4 sata u okviru kojih obra\u0111ujemo i bosanskohercegova\u010dku knji\u017eevnost koje u hrvatskom Planu nema, a po kojem je ra\u0111en na\u0161 Plan i program. Osim toga radi se nastava jezika, lektira i izra\u017eavanje \u0161to ovaj predmet \u010dini vrlo kompleksnim i zahtjeva raznovrsnost pristupa s obje strane (i u\u010denika i profesora). Mo\u017eda bi nam olak\u0161alo razdvajanje jezika i knji\u017eevnosti na dva predmeta i pove\u0107anje satnice, ali s obzirom na gimnazijski broj predmeta i tjednu normu sati, to se ne mo\u017ee provesti.<\/p>\n\n\n\n Razgovarala: Antonela Marinovi\u0107 Musa \/ Dnevni list<\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Od 2014. godine u Hrvatskoj se odr\u017eava manifestacija Mjesec hrvatskog jezika. Po\u010detni datum je 21. velja\u010de, Me\u0111unarodni dan materinskog jezika, dok je zavr\u0161ni datum 17. o\u017eujka, dan na koji je 1967. godine objavljena Deklaracija o nazivu i polo\u017eaju hrvatskog knji\u017eevnog jezika. Kako bismo podsjetili na njegovu va\u017enost, kao \u010duvara na\u0161eg kulturnog naslije\u0111a, razgovarali smo s […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":356,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"h5ap_radio_sources":[],"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"class_list":["post-355","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-ljubuski"],"yoast_head":"\n